Ante I Cetineo

• https://hr.wikipedia.org/wiki/Ante_Cettineo
• http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=11359
• http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=3520

CETTINEO, Ante (Cetineo), pjesnik i prevodilac (Trebinje, 17. V 1898 — Split, 9. VIII 1956). Pučku školu i klasičnu gimnaziju polazio u Splitu, klasičnu filologiju studirao u Pragu; a povijest jugoslavenskih književnosti u Beogradu, gdje je 1922. diplomirao. Od 1922. do 1940. profesor je na realnoj, a za talijanske okupacije na klasičnoj gimnaziji u Splitu. U listopadu 1943. odlazi u Beograd, gdje od 1944. radi na IV muškoj gimnaziji. U jesen 1947. vraća se u Split, a 1950. je umirovljen kao profesor. God. 1951. primljen u Društvo književnika Hrvatske. Član uredništva časopisa Mogućnosti bio je 1955. — Prvim pjesmama javio se u almanahu Mladost i Narodnom listu 1917. Pjesmama te člancima o našoj i talijanskoj književnosti javljao se u hrvatskim i srpskim časopisima između dva rata, a nakon II svjetskog rata u Književnosti, Mogućnostima, Krugovima, Republici, Riječkoj reviji, Savremeniku i dr. C. je pjesnik sredozemnih motiva, te su u njega lirski pojmovi često vezani uz Split i njegovu tradiciju. S različnim uspjehom težio je odmjerenosti izraza i leksika, a riječ shvaćao zagonetkom značenja, po uzoru na »čistu poeziju« romanskih pjesnika, a nerijetko i na talijanske hermetičare. U njegovoj poeziji ima također tragova ekspresionizma te ritmičkih novosti slobodnog stiha, čime je postizao modernost asocijativnoga pjesničkog govora. Neuspjeli su i idejno nesređeni neki njegovi pokušaji politički angažirane poezije. Do sredine tridesetih godina pisao je ekavštinom, a u Magarčićevim eklogama upotrijebio je leksik splitske čakavštine. U prvom redu pjesnik, C. se okušao i u dva romana, u kojima je proznim diskursom nastojao obuhvatiti svijet svoje poezije, pokazujući naklonost prema nadrealnim i karikaturalnim situacijama. Prevodio s talijanskog, španjolskog, portugalskog i francuskog jezika. Priredio antologiju Savremena brazilijanska lirika (Beograd 1956). Kao prevodiocu talijanske poezije posmrtno mu je 1956. dodijeljena književna nagrada Fontebranda grada Siene. Pjesme su mu prevođene na talijanski, francuski, njemački, češki, poljski i mađarski. DJELA: Zvezdane staze. Split 1923. — Grebeni se rone. Split 1928. — Meštar Ivan. Split 1932. — Za suncem. Split 1932. — Zlatni ključ. Split 1933. — Laste nad uvalom. Split 1935. — Magarčićeve ekloge. Split 1954. — Epitafi i poeme. Zagreb 1957. — Diorama djetinjstva. Zagreb 1962. — Laste nad uvalom (Izabrane pjesme). Pet stoljeća hrvatske književnosti, 104. Zagreb 1965. — Pjesme. Split 1978.

LIT.: F. Alftrević: A. Cettineo, Zvezdane staze. Jugoslavenska njiva, 8(1924) I/4, str. 167. — Ć. Čičin Šain (Č. Š.): Uz naš novi roman. Novo doba (Split), 10(11!)(1928) 83, str. 17. — B. Novaković: Ante Cetineo, Grebeni se rone. Život i rad, 1(1928) II/10, str. 791–792. — V. B. Zaninović: Ante Cetineo, Grebeni se rone. Misao, 28(1928) 3/4, str. 235–239. — O. Delorko (O. D.): Ante Cettineo, Za suncem. Književni život, 1(1932) 3, str. 44. — V. Jurčić: Ante Cettineo, Za suncem. Hrvatska revija, 5(1932) 9, str. 596–598. — V. Rismondo: Splitski roman: A. Cetineo, Meštar Ivan. Novo doba, 15(1932) 287, Pr., str. 2–3. — B. Novaković: Ante Cetineo, Meštar Ivan. Venac, 18(1932–33) 6, str. 449–451. — V. Jurčić: Drugi roman Ante Cetinea. Ante Cetineo, Meštar Ivan. Hrvatska revija, 6(1933) 9, str. 538–539. — V. Lozovina: Zlatni ključ. Nove pjesme Ante Cettinea. Ibid., 7(1934) 8, str. 435–437. — I. Kozarčanin: Ante Cettineo, Laste nad uvalom. Ibid., 8(1935) 6, str. 329–330. — Ž. Jeličić: Ostakljena poezija. Mogućnosti, 2(1955) 3, str. 228–238. — R. Vidović: Split u jednoj lirskoj viziji. A. Cettineo, Magarčićeve ekloge. Slobodna Dalmacija, 13(1955) 3096, str. 3. — Š. Vučetić: Dah splitske čakavštine. Narodni list, 11(1955) br. 3037. — J. K.: Ante Cettineo. Zadarska revija, 5(1956) 3, str. 198. — N. D.: Ante Cettineo. Mogućnosti, 3(1956) 8, str. 633–634. — D. Delorko: Od zvjezdanih do zemaljskih staza. Zadarska revija, 8(1959) 2, str. 246–255. — T. Čolak: Povratak prvim lutanjima (A. Cettineo, Diorama djetinjstva). Književne novine, 14(1962) 173, str. 3. — V. Pavletić: Hrvatski pjesnici između dva rata – A. Cettineo. Republika, 19(1963) 4, str. 176–177. — A. Stipčević: Ante Cettineo, Laste nad uvalom (predgovor). Pet stoljeća hrvatske književnosti, 104. Zagreb 1965, 209–215. — V. Rismondo: Ante Cettineo. Mogućnosti, 13(1966) 8, str. 890–892. — I. Katušić: Mikrokozmos dalmatinskih čakavaca. Dometi, 2(1969) 11, str. 23–26. — V. Vučetić: Lirika Ante Cettinea. Kritika, 3(1970) 12, str. 386–391. — Z. Mužinić: Nestandardan i originalan izbor iz lirike osebujnog pjesnika. Zadarska revija, 29(1980) 2/3, str. 218–219. — I. Pederin: Antika, sredozemnost i nadrealizam u književnom djelu A. Cettinea. Mogućnosti, 32(1985) 415, str. 547–575. — F. Jelić-Butić: Četnici u Hrvatskoj 1941–1945. Zagreb 1986.

Nedjeljko Mihanović i Redakcija (1989)

• http://www.hrt.hr/arhiv/2001/05/17/NDD.html

Rodio se na današnji dan 1898. u Trebinju, ali je podrijetlom i većim dijelom života vezan uz Dalmaciju. Studirao je klasičnu filologiju u Pragu, jugoslavistiku u Beogradu. U tomu je gradu, kao i u Splitu, radio kao gimnazijski profesor. Umro je u Splitu je 9. kolovoza 1956. Cetineo je bio tipičan pjesnik dalmatinskog podneblja, mediteranskog duhovnog prostora. Njegova je poezija vezana uz rodni krajolik. Opisi i simboli krajolika sadržaj su i smisao Cetineova pjesništva. U jednoj od svojih najpoznatijih pjesama Molitva za moju uvalu iskazat će svoj pjesnički kredo:

Ovdje sam, o Gospode, bio odavno prije svog rođenja u zlatnom kljunu modrokosa na najvišoj pećini, ovdje ću i poslije svoje smrti ostati u jedinoj istini: u obnavljanju tvog vječnog cvjetanja i zrenja.

Cetineo je objavio nekoliko pjesničkih zbirki: Zvjezdane staze, zatim Za suncem, Zlatni ključ, Laste nad uvalom te posmrtno Epitafe i poeme i Dioramu djetinjstva. U novije vrijeme povjesničari književnosti smatraju da su nepravedno zaboravljeni njegovi romani nastali 30. godina: Grebeni se rone i Meštar Ivan. Posebnu vrijednost u Cetineovu pjesničkom opusu ima zbirka Magarčićeve ekloge, pisane čakavicom. Iako su sve Cetineove pjesme nadahnute suncem i svjetlošću, on nije ditirampski pjesnik. Njegovi su stihovi meditacije o tegobama i prolaznosti života. Među okosnicama njegovih lirskih opažaja, uz zvijezde, mjesec, borove, čemprese, more, najčešće se spominju sutoni, groblja i smrt. Cetineovi stihovi stapaju se s prirodom, a u toj prisnosti pjesnik je više melankolik nego patnik. Pjesme gradi na uopćavanju spoznatoga. I kada je najneposrednija, Cetineova poezija nije dnevnik njegova života, ona je čista i autentična, nostalgična slika Dalmacije, pomirena s prolaznošću. Taj s nepravom dugo zanemarivani pjesnik mediteranskog podneblja sam je kazao da mu učitelji nisu ni Paul Valery, ni Rilke, ni Freud, nego dva-tri grebena, nebo, sunce i more.