Anton Zellich

najbolji primjer vrtoglavog uspona jedne nove iseljeničke obitelji.- Antonije Zelić iz Brela kraj Makarske dolazi 1840. godine u Istanbul, zapošljava se u litografskoj tiskari Francuza Henrija Cayola, da bi 1869. otvorio vlastitu tiskaru. Ovo je primjer prenošenja zapadne tehnologije u Osmansko Carstvo, što je bila jedna od važnijih uloga Levantinaca u 19. stoljeću. Kako se radilo o novoj tehnologiji kojom je Zelić u potpunosti ovladao, te zahvaljujući izostanku prave konkurencije i iznimnoj kvaliteti proizvoda svoje tiskare, ubrzo je proširio posao. Poduzeće “Zelić i sinovi“ (Zellich & fils), nakon Antonijeve smrti 1890. preimenovano u “Braća Zelić“ (Zellich frères), postaje najistaknutija tiskara u Osmanskom Carstvu, koja je za vrijeme svoga djelovanja otisnula na stotine važnih knjiga, kao i slikovnih materijala poput čuvenih razglednica Istanbula, plakata, karata itd. Ugled Zelića bio je toliki da im je 1914. bilo povjereno tiskanje osmanske lire. Poduzeće “Zelić i sinovi“ (Zellich & fils), nakon Antonijeve smrti 1890. preimenovano u “Braća Zelić“ (Zellich frères), postaje najistaknutija tiskara u Osmanskom Carstvu, koja je za vrijeme svoga djelovanja otisnula na stotine važnih knjiga, kao i slikovnih materijala poput čuvenih razglednica Istanbula, plakata, karata itd. Ugled Zelića bio je toliki da im je 1914. bilo povjereno tiskanje osmanske lire. Dodajmo da je Gregoire Zelić, ravnatelj tiskare, dobio i nekoliko međunarodnih priznanja, poput papinog ordena “Sv. Silvestra“ za zasluge za Crkvu u Istanbulu, perzijskog ordena reda “Lava i Sunca,“ te ordena “Sv. Save“ 5. reda koji mu je udijelio srpski kralj Aleksandar I. Obrenović.

Članovi obitelji Zelić održavali su povremeno veze sa rođacima u Dalmaciji, a neki od njih su s vremena na vrijeme posjećivali stari kraj. Unuci Antonija Zelića borili su se u I. svjetskom ratu kao austro-ugarski vojnici u Bosni, dok je nakon rata, u 1930-ima, August Zelić kao predstavnik tvrtke Kardex boravio u Sarajevu, Beogradu i Zagrebu. Zanimljivo je da se danas, u vremenu (ponovne) globalizacije, ove veze s Hrvatskom kao pradomovinom ponovno uspostavljaju, dijelom iz poslovnih, dijelom iz emotivnih razloga, o čemu nam svjedoče primjeri Edwina Zellitcha tiskara »Henri Zelić i sinovi«, koju vodi Henrijev sin Louis, nastavila je raditi u nešto smanjenom opsegu sve do 1960., kada taj posljednji tiskar iz obitelji Zelić napušta Istanbul i odlazi u Rim.

http://bib.irb.hr/prikazi-rad?rad=747054

• Updated from MyHeritage Family Trees by SmartCopy: Feb 17 2015, 8:34:47 UTC