Don. Bonaventura Bolani

Don Bonaventura Bolani pok. Ivana, (također poznat kao Don. Bone Bolani), svećenik i orguljaš pri župnom uredu Sv. Dujma (Kraj Sv. Dujma 1A) 1925. godine, nastanjen u Splitu na adresi Duplančića 4, zajedno sa svojim bratom Srećkom Bolani.

• Izvor: Splitski almanah i adresar iz 1925 godine., str. 77, str. 179.

Bone Bolani (1871. - 1948.)

Orguljaš i orguljar, učitelj i voditlej pjevanja. Službu katedralnog orguljaš stekao je na početku 1923. godine. Od tada je bez prekida djelovao u katedrali više od 18 godina. Zadnja primanja stekao je 1940. godine, pa se čini da je služba ukinuta prije početka drugog svjetskog rata. U prvim godinama službe Bolani je imao osjetno niža primanja nego njegov prethodnik Žiška. Taj običaj poznat je od ranije, a ticao se svih službenika u crkvi sv. Dujma. Izgleda da je crkovinarstvo s depresivnim plaćama namjerno izlagalo kušnjama svoje nove službenike kako bi ispitalo njihovu lojalnost, upornost, stručnost, itd.

Sljedeće godine Bolani je stekao plaću od 50 dinara, a već na početku 1925. godin njegova su se primanja učetverostručila. Jamačno je tada za marljivost i zasluge primio visoku godišnju nagradu. Nakon dvije godine crkovinarstvo je odlučilo da se orguljašu Bolaniju prvim kolovozom 1929 povisi mjesečan nagrada od 200 na 300 dinara. Od tada se nisu mijenjala njegova mjesečna primanjasve do završetka služenja u katedrali. Ranije smo spomenuli da se bavio orguljarskim poslovima, te je u više navrata popravljao i akordirao katedralne orgulje i klavire. Uz to je Bolani utemeljio i uspješno vodio ženski pjevački zbor u katedrali, a od 1928. godine muški crkveni zbor u Vranjicu. Zanimao se za suvremenu i klasičnu orguljsku literaturu. Bolanijevoj zbirci pripada 6 svezaka od preko 100 najrazličitijih orguljskih naslova, pretežito njemačkih autora. Među njima ima zahtjevnih skladbi, što može značiti da je Bolani bio solidan orguljaš. O stečenom ugledu svjedoči podatak da je bio jedan od kolaudatora novih orgulja u Opatskoj crkvi u Trogiru.

• Izvor: Knjiga "Glazbena kultura u splitskoj katedrali 1750.-1940.", str. 187, autor Miljenko Grgić

Don Bono Bolani, (Imotski, 1871. - Split, 1948.), svećenik, orguljaš i orguljar. Za orguljaša splitske katedrale imenovan je u studenom 1922. Do tada je “bio namješten u Šibeniku u istom svojstvu kao i ovdje.” Prvi put je pristupio otklanjanju kvarova na katedralnim orguljama krajem 1924. Prema izjavama suvremenika, poslove preuređenja i ugodnje orgulja obavio je uspješno i uz umjerenu cijenu. Uz pristanak crkovinarstva za taj je posao tražio pomoćnika. Dvije godine poslije, sam je popravljao orgulje. 1930. je krpao mjehove uz naknadu od 300 dinara. To su ujedno bili i posljednji izdaci što ih je primio na račun orguljarskih radova u katedrali. Za kvarove koji su nastali nakon restauracije orgulja iz 1932., trpio je nepravedne prigovore od strane orguljara Josipa Brandla. Pomoć i zaštitu stekao je kod tadašnjeg katedralnog župnika. Službu katedralnog orguljaša vršio je do sredine 1940. Nažalost, tada su se prestala bilježiti izdvajanja vezana uz glazbene službe u katedrali, zbog čega nije moguće precizno utvrditi vrijeme završetka njegova profesionalnog djelovanja.

• Izvor: iz članka "Orgulje Gaetana Zanfrette u Splitskoj katedrali", 2010, autor Miljenko Grgić