Dr. Josip Paštrović

Dr. Josip Paštrović, odvjetnik i političar, rodio se 26. studenog 1827. u Novigardu, u težačkoj obitelji kao drugo od desetoro djece Mate Paštrovića i Ivanice (Joke) rođene Gvardiol. Školovanje mu je omogućio stric don Joso Paštrović, župnik Škaljara u Boki Kotorskoj. Isto tako, stric svečenik pomogao je školovati i njegova mlađeg brata Kuzmana, kasnije profesora. Josip je pučku školu završio u Kotoru, gimnaziju je polazio u Dubrovniku, Splitu i Zadru, a pravne znanosti je zavrsio u Padovi. Nakon završetka studija došao je u Zadar, gdje je kao pripravnik radio u odvjetničkoj pisarnici dr. Petrisa. Kasnije je i sam otvorio odvjetnički ured. Dr. Paštrović bio je istaknuti prvak Narodne stranke u Zadru, bio je jedan od pokretača "Naodnog lista", a sudjelovao je i u osnivanju zadarske Narodne čitaonice i Matice dalmatinske. Godine 1870. prvi put se kandidirao za saborskog zastupnika u Dalmatinski sabor, čije je sjedište bilo u Zadru, a u koji je bio izabran u IV. mandantnom razdoblju (1870 - 1876) kao zastupnik Narodne stranke i to u kuriji vanjskih općina za kotare Zadar - Pag - Rab. Također, ponovo je izabran za saborskog zastupnika u Dalmatinski sabor u kuriji navedenih općina u VI. i VII. mandatnom razdoblju (1883 - 1895). Kao član Biankinijeve radikalne prohrvatske skupine, 1892. istupa iz saborskog kluba Narodne hrvatske stranke. Šestorica radikalnih narodnjačkih zastupnika, među kojima je bio i dr. Paštrović, utemeljuju potom Hrvatski klub. Povod tom raskolu bio je negativan ishod glasovanja u Dalmatinskom saboru o čitankama za pučke škole u kojima je namjerno zatajivano hrvatsko ime, dok je nametano srpsko. Hrvatski klub samostalno je djelovao u Dalmatinskom saboru od 1892. do 1894., a njegovi članovi su na temelju hrvatskog državnog prava tražili ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom. članovi hrvatskog kluba 1894. pristupili su stranci prava. Dr. Josip Paštrović izabran je 1895. za tajnika Dalmatinske stranke prava, a 1897. za predsjednika Mjesnog odbora Stranke prava u zadru. Kao ugledni Novigrađanin, pored još tri kuma, iz časti je kumovao novoj Župnoj crkvi u Novigradu pri njezinom posvećenju 19. listopada 1890. Umro je 9. ožujka 1913. u Zadru, gdje je i pokopan.

Izvor: Novski litopis, časopis Matice Hrvatske - povjereništvo Novigrad, broj 2. 2000g.