Dr. sc. Jadranko Crnić

• https://hr.wikipedia.org/wiki/Jadranko_Crni%C4%87
• https://sh.wikipedia.org/wiki/Jadranko_Crni%C4%87

Jadranko Crnić (Zagreb, 25. 3. 1928 - Zagreb, 4. 4. 2008), hrvatski i jugoslavenski pravnik, bivši predsjednik Ustavnog suda SR Hrvatske i Republike Hrvatske, te predsjednik Hrvatskog Crvenog križa. Otac je uglednog hrvatskog pravnika-advokata i suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske Ivice Crnića.

Dr. sc. Jadranko Crnić je rođen u Zagrebu 25. 3. 1928 godine u obitelji Rudolfa i Ane (Hirschler) Crnić.[1] Sa majčine strane je židovskog je podrijetla.[2] Majka mu je bila učiteljica u Dugom Selu, a otac kapetan duge plovidbe i autor jednog od prvih pomorskih rječnika u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.[3] Osnovna školu pohađao je u Dugom Selu, nakon čega se školovao u klasičnoj gimnaziji u Zagrebu.[4] Holokaust je izbjegao prikrivajući, sa majkom, židovski identitet od ustaša i režima Nezavisne Države Hrvatske (NDH) tokom Drugog svjetskog rata.[2] Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1952 godine, a doktorat iz pravnih znanosti je obranio na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1998 godine. Pravosudni ispit položio je 1955 godine. Od 1952 godine bio je sudački pripravnik kod Kotarskog suda u Dugom Selu, a zatim je bio sudac u Kotarskom sudu Gospić te sudac i predsjednik Okružnog suda u Gospiću. Nakon toga je radio kao odvjetnik u Dugom Selu, a zatim je postao predsjednikom tamošnjeg Općinskog suda. Nakon toga je postao sucem Vrhovnog suda SR Hrvatske, pa predsjednikom Građanskog odjela Vrhovnog suda i zamjenikom predsjednika. 1. 10. 1984 godine postao je sucem Ustavnog suda SR Hrvatske, a 1990 i predsjednikom. U prosincu 1991 godine izabran je za suca Ustavnog suda Republike Hrvatske, a za predsjednika toga suda imenovan je 7. 12. 1991 godine. Ponovo je izabran za predsjednika 11. 11. 1995 godine s četverogodišnjim mandatom. Bio je član Ustavotvorne komisije Predsjedništva Republike Hrvatske za izradu prvog Ustava Republike Hrvatske 1990 godine. Na prvim višestranačkim izborima bio je predsjednik Republičkog odbora za nadzor izbora, a 2000 član Radne grupe predsjednika RH za pripremu stručne osnove za promjenu Ustava. Sudjelovao je u radu niza grupa za izradu zakona, bio je glavni i odgovorni urednik časopisa "Zakonitost", član radne grupe "Pravo i društvo temeljna istraživanja" HAZU te više pravnih časopisa. Objavio je više stotina članaka i autor je oko 40 knjiga, s ponovljenim izdanjima, iz područja radnog, imovinskog, stambenog i ustavnog prava, te dijelom obiteljskog i nasljednog prava. Održao je brojna predavanja s područja prava te zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, o čemu je napisao brojne radove. Dr. Jadranko Crnić svojim radom zadužio je i Dugo Selo. Osnivač je i prvi urednik jednih od najstarijih lokalnih novina u Hrvatskoj "Dugoselske kronike", Bio je počasni predsjednik 100. godišnjeg Kulturno umjetničkog društva "Preporod" iz Dugog Sela, dobitnik je godišnje nagrade Dugog Sela za životno djelo 1996 godine, a svojim bogatim društvenim radom u Dugom Selu bavio se i sudjelovao u njemu do posljednjih dana. Dr. sc. Jadranko Crnić preminuo je u Zagrebu 4. 4. 2008 godine.

Dobitnik je niza priznanja, domaćih i stranih odlikovanja. Bio je, među ostalim, počasni predsjednik Fužinarske limene glazbe, počasni građanin Općine Fužina i Općine Mrkopalj, vitez Vojničkog i bolničkog reda Sv. Lazara Jeruzalemskog, član Družbe "Braća hrvatskoga zmaja", počasni viši vatrogasni časnik.

• http://www.zakladajadrankocrnic.hr/dr-sc-jadranko-crnic-53.aspx Dr. sc. Jadranko Crnić, prvi predsjednik Ustavnog suda neovisne Republike Hrvatske i dugogodišnji predsjednik Hrvatskog Crvenog križa, u potpunosti živeći svoju duboku i iskrenu vjeru u vladavinu prava, zadužio je hrvatsko zakonodavstvo, pravnu znanost i pravnu praksu.

Rođen je 25. ožujka 1928. godine u Zagrebu, gdje je i umro 4. travnja 2008. Osnovnu školu završio je u Dugom Selu, a Klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1952. godine. Iste se godine zapošljava kao sudački pripravnik u Kotarskom sudu u Dugom Selu. Pravosudni je ispit položio 1955. godine. Bio je sudac u Kotarskom sudu Gospić te sudac i predsjednik Okružnog suda u Gospiću, odvjetnik u Dugom Selu, predsjednik Općinskog suda i Općine u Dugom Selu, sudac Vrhovnog suda Hrvatske, predsjednik Građanskog odjela i zamjenik predsjednika tog Suda.

Od 1. listopada 1984. godine je sudac, a od 1990. predsjednik Ustavnog suda Socijalističke Republike Hrvatske. Od 7. prosinca 1991. godine je sudac i prvi predsjednik Ustavnog suda Republike Hrvatske. Ponovno je izabran za predsjednika 11. studenoga 1995. godine s četverogodišnjim mandatom. Umirovljen je 1999. godine, ali mlad duhom nastavlja stručni i znanstveni, a osobito publicistički rad. Bio je i prvi predsjednik Republičkog odbora za nadzor izbora u prvim višestranačkim izborima 1990. godine.

Član je Ustavotvorne komisije Predsjedništva Republike Hrvatske za izradu prvog Ustava Republike Hrvatske 1990., a 2000. Radne skupine predsjednika Republike Hrvatske, koja je izradila Stručne osnove mogućeg prijedloga ustavnih promjena. Član je mnogih radnih skupina za izradu zakona. Glavni je i odgovorni urednik časopisa Zakonitost, član radne grupe Pravo i društvo – temeljna istraživanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, član više redakcija pravnih časopisa, te izdavačkih savjeta. Prvi je predsjednik Hrvatskog društva za građanskopravne znanosti i praksu.

Objavio je više stotina članaka. Autor je oko 40 knjiga iz područja radnog, obiteljskog, imovinskog, osobito zemljišnoknjižnog, stambenog, nasljednog i ustavnog prava. Autor je mnogih referata. Održao je brojna predavanja iz raznih područja prava te je bio znanstveni savjetnik Ustavnog suda i stručni savjetnik na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu iz područja ustavnog prava.

Bio je predsjednik Hrvatskog crvenog križa, etičkih povjerenstava bolnice Magdalena i Kliničkog bolničkog centra Rebro, predsjednik Zaklade Adris, počasni je predsjednik Fužinarske limene glazbe, počasni je građanin Općine Fužina i Općine Mrkopalj, grada Senja i Dugog Sela…, vitez je Vojničkog i bolničkog reda sv. Lazara Jeruzalemskog, član je Družbe braće hrvatskog zmaja, Rotary kluba, počasni je viši vatrogasni časnik, počasni predsjednik KUD-a Preporod i dr. Također je bio nositelj Spomenice domovinskog rata, te niza domaćih i stranih odličja.

Bio je predsjednik Almae Matris Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, predsjednik Upravnog vijeća HINE, predsjednik Nakladničkog savjeta Novog informatora, član Društva prijatelja Klasične gimnazije u Zagrebu, general bojnik pravne struke Hrvatske vojske.

Dobrotvorni rad je posebno poglavlje u njegovom životu. Hrvatski crveni križ je u njemu imao veliki oslonac. Mnoge akcije bez njega ne bi uspjele i ne bi ni bile pokrenute. Dok je on osobno poznavao gotovo svakoga tko je u toj humanoj udruzi nešto radio na području naše domovine, kolege iz Crvenoga križa pamte ga po izreci "U svakom čovjeku postoji anđeo. Samo ga treba probuditi".

Kolege ga u pravosudnom i političkom ludilu poznaju po suzbijanju mizantropije. Kada god bi politika graknula ili pokušala preuveličati štetnost nekog zakona, on bi smirivao strasti i nudio pogled iz druge perspektive: "Uvijek polazim od pretpostavke da zakonodavac nije imao zle namjere", govorio bi tada, i s izvrsnim poznavanjem povijesti zakonodavstva predviđao što bi neki zakon značio za budućnost. Poznat je po odmjerenim riječima i argumentima kojima je uvijek branio "Ustav koji je svetinja" i vladavinu prava, pa je čak pokazivao razumijevanje i za nesavršene zakone za koje bi govorio - "život je tako maštovit, idealan zakon je nedostižan".

Zakone je smatrao oruđem civilizacije, čije poštivanje i razvijanje vodi višem stupnju civiliziranosti.

Velika je uloga i zasluga Jadranka Crnića u odgoju cijelih generacija pravnika kojima je u svakoj prigodi nesebično pomagao i prenosio svoje neizmjerno znanje. Dr. sc. Jadranka Crnića će pravnički naraštaji pamtiti ne samo zbog njegove jurisprudencijske izvrsnosti i doprinosa koji je dao hrvatskom pravu, već zbog njegove ljudske topline, nepretencioznog načina, spremnosti i otvorenosti da dijalogom i humorom otkloni profesionalne napetosti, čime je osvajao nepodijeljeno poštovanje brojnih kolega i prijatelja u kako u zemlji, tako i u inozemstvu.

Imponirajući svojim likom i djelom za vrijeme svojega života, ali i nakon smrti, dr. sc. Jadranko Crnić kao znanstvenik, praktičar i čovjek ostaje svojim osobnim, profesionalnim i društvenim značajem nadahnuće sadašnjim i nadolazećim generacijama pravnika.