Dražen Petrović

Dražen Petrović (Šibenik, 22. listopada 1964. – Denkendorf (Bavarska), 7. lipnja 1993.), bio je hrvatski košarkaš.

Hr | En

Other sources about Dražen Petrović

Aco otkrio novi detalj iz života Dražena Petrovića, ovaj nadimak dobio je u rodnom Šibeniku

Grave: http://www.gradskagroblja.hr/default.aspx?id=382 Groblje: MIROGOJ, Odjel: RKT, Polje: 127, Razred: I, Broj: 1/3

Bio je jedan od najvećih hrvatskih i svjetskih košarkaša te je uvršten među 50 osoba koji su najviše pridonijeli Euroligi. Spada u red najvećih hrvatskih sportaša svih vremena. Smatra se predvodnikom vala europskih košarkaša u NBA.

References: References

Sources:

• Freeman, Mike (June 9, 1993). "Details Emerge, but Petrovic's Death Still Baffles". The New York Times.
• Huber, Jim (January 12, 2006). "Drazen Petrovic". Inside the NBA.
• Hawkesworth, Celia (2007). Zagreb: a cultural and literary history. Signal Books.

External links:

• Drazen Petrovic Museum
• Drazen Petrovic Unofficial Web Site
• Career statistics and player information from Basketball-Reference.com
• Drazen Petrovic Yugoslavia FIBA Profile
• Drazen Petrovic Croatia FIBA Profile
• FIBA Europe Profile
• Drazen Petrovic at the Basketball Hall of Fame
• [Euroleague.net 50 greatest contributors] - link not working
• In Honor of Dražen Petrović
• FIBA Hall of Fame profile
• Dražen Petrović Player Profile (InterBasket)
• Dražen Petrović at Find a Grave
• Drazen: The Remarkable Life & Legacy of the Mozart of Basketball (book)
• Dražen Petrović i Dejan Bodiroga – bliski rođaci. Archived 2014-02-01 at the Wayback Machine.

Bivši klubovi

• KK Šibenka (1979.–1983.)
• KK Cibona (1984.–1988.)
• Real Madrid (1988.–1989.)
• Portland Trail Blazers (1989.–1991.)
• New Jersey Nets (1991.–1993.)

Career highlights and awards

• All-NBA Third Team (1993)
• FIBA World Cup MVP (1986)
• FIBA EuroBasket MVP (1989)
• 2× EuroLeague champion (1985, 1986)
• EuroLeague Finals Top Scorer (1985)
• FIBA European Selection (1987)
• 4× Euroscar (1986, 1989, 1992, 1993)
• 2× Mr. Europa Award (1986, 1993)
• 2× FIBA Saporta Cup champion (1987, 1989)
• 2× FIBA Saporta Cup Finals Top Scorer (1987, 1989)
• FIBA Korać Cup Finals Top Scorer (1988)
• Spanish League Top Scorer (1989)
• Spanish Cup Final Top Scorer (1989)
• Best Athlete of Yugoslavia (1985)
• Yugoslav Sportsman of the Year (1985)
• Croatian Sportsman of the Year (1985, 1986)
• FIBA's 50 Greatest Players (1991)
• 50 Greatest EuroLeague Contributors (2008)
• No. 3 retired by Brooklyn Nets
• No. 10 retired by Cibona

Career NBA statistics

• Points 4,461 (15.4 ppg)
• Rebounds 669 (2.3 rpg)
• Assists 701 (2.4 apg)

Stats at Basketball-Reference.com

from:Basketball Hall of Fame as player

Drazen Petrovic

Drazen Petrovic had such artistic skills on the basketball court that those who saw him play called him the "Mozart of the Parquet." An offensive force with limitless range on his perfectly-released jump shot and explosive moves to the hoop, Petrovic once scored 112 points in a 1985 Croatian League game by hitting 40 of 60 shots from the field. Petrovic was a dominating player in international play. He starred in the 1988 and 1992 Olympic Games and led BC Cibona to the European Cup (1987) and National Cup (1988) championships. He also guided his Real Madrid Spanish league team to the European Cup Championship (1989) and led the Yugoslavian National Team to victory at the European Championships that same year. Petrovic's skills propelled him into a brief career in the NBA, cut short by his tragic death at the age of 28 in a car accident in Germany. He began his career with the Portland Trail Blazers in 1989 before he was traded to the New Jersey Nets in 1991. In his final NBA season (1992-93), Petrovic averaged a career-high and team-leading 22.3 ppg on 51.8 percent shooting from the floor, including 44.9 percent from three-point range.

Medals

Olympic Games

• Bronze medal – third place 1984 Los Angeles Yugoslavia
• Silver medal – second place 1988 Seoul Yugoslavia

FIBA World Cup

• Bronze medal – third place 1986 Spain Yugoslavia
• Gold medal – first place 1990 Argentina Yugoslavia

FIBA EuroBasket

• Bronze medal – third place 1987 Greece Yugoslavia
• Gold medal – first place 1989 Yugoslavia Yugoslavia

Universiade

• Silver medal – second place 1983 Edmonton Yugoslavia
• Gold medal – first place 1987 Zagreb Yugoslavia

European U-18 Championship

• Silver medal – second place 1982 Bulgaria Team

Representing Croatia

Olympic Games

• Silver medal – second place 1992 Barcelona Croatia

Početci karijere

Svoju sjajnu i trofejima ispunjenu karijeru počeo je sa svega 15 godina kada ga je trener prvoligaškog kluba Šibenke ubacio u igru nakon čega se javnost po prvi puta upoznala s izvanrednim igračem koji će desetljeće poslije obilježiti europsku i svjetsku košarku. Dražen je počeo igrati nakon što je starijem bratu Aleksandru skupljao i dodavao lopte na njegovim treninzima. Ostajao bi poslije treninga sam u dvorani i šutirao sve dok ne padne noć. Kad je počeo igrati u šibenskim kadetima, svoju minutažu za trening samostalno je produljivao i do kasnih sati. Prije škole dolazio je u praznu dvoranu i trenirao, a poslijepodnevni trening zadnji je napuštao. Nevjerojatan talent i nesvakidašnja radišnost za tako malog dječaka nije mogla promaći i vrhunskim stručnjacima. Već tada prognozirali su mu vrhunsku karijeru zamijetivši kako je već u ranoj dobi sposoban preuzeti svu odgovornost za svoju momčad i ako treba, utakmicu riješiti sam.

Karijera u Europi

Mada su se za punoljetnog Dražena borili mnogi klubovi iz bivše Jugoslavije, on je potpisao za zagrebačku Cibonu, klub u kojem je igrao njegov brat. Cibonu je odveo dva puta na tron Europe, a u dvije sezone bio je i najbolji europski igrač. Tada prelazi u španjolsku momčad Real Madrid, gdje su ga suigrači i gledatelji poštovali jer je i tu momčad ovjenčao trofejima.

U tom razdoblju Dražen je bio i vođa jugoslavenske reprezentacije s velikim uspjehom; ističu se pobjeda na Svjetskom prvenstvu u Argentini 1990. i zlatna medalja na Europskom prvenstvu u Zagrebu 1989.

NBA karijera

Fenomenalne igre u Europi nisu ostale nezamijećene među skautima sjevernoameričke profesionalne lige. Košarkašku zvijezdu iz Hrvatske privoljeli su u svoje redove 1990. godine kada je Dražen postao član Portland Trail Blazersa. Real Madrid ga u početku uopće nije želio pustiti u NBA ligu, pozivajući se na ugovor između španjolskih klubova i NBA lige, kojim se reguliraju prelasci igrača. Dražen je podnio sudsku tužbu i nakon presude u njegovu korist mogao je igrati za Portland Trail Blazerse.[4] Tada su glavni igrači kluba bili Clyde Drexler, Terry Porter, Jerome Kersey i Kevin Duckworth. Premda je prve sezone zbog politike unutar kluba više sjedio na klupi no što je igrao, svoj je izniman talent iskazao dvije godine poslije u New Jersey Netsima. Ne samo da je 1992. bio najbolji šuter momčadi (pogotovo trica), nego i najbolji Europljanin koji je dotad igrao u NBA ligi. Još jedan trofej bio je i onaj najboljeg braniča pucača NBA te sezone. Te je godine Dražen hrvatsku reprezentaciju odveo do najsjajnijeg uspjeha, srebra na Olimpijadi u Barceloni, i to u završnom srazu s jedinim pravim Dream Teamom za kojeg su igrali najbolji predstavnici NBA te ujedno neki od najboljih košarkaša u povijesti - Michael Jordan, Larry Bird, Magic Johnson, Scottie Pippen, Charles Barkley i drugi.

Tragični prekid karijere

Draženov američki uzlet i divljenje koje su kod Amerikanaca izazvale njegove igre prekinula je prometna nesreća u kojoj je Dražen izgubio život u 29. godini, u naponu svoje karijere. Smrt „Amadeusa, košarkaškog Mozarta“, odjeknula je kao prava eksplozija u javnosti.

Za upravljačem je bila Draženova tadašnja djevojka, njemačka manekenka mađarskog porijekla Klara Szalantzy, a u automobilu se nalazila i turska košarkašica Hilal Edebal,[5] koja je završila s teškim ozljedama mozga; poginuo je samo Dražen koji je u sudaru izletio kroz vjetrobransko staklo. Dražena i Klaru upoznala je zajednička prijateljica u New Yorku, a vrlo brzo Dražen i Klara postali su par. Nekoliko godina nakon Draženove pogibije Klara Szalantzy udala se za njemačkog nogometaša Olivera Bierhoffa.

Na početku NBA sezone 1993./1994. Draženov dres s brojem 3 umirovljen je i podignut pod krov dvorane New Jersey Netsa. Tadašnji trener Netsa Chuck Daly na ceremoniji rekao je:

"Ne znam može li se uopće riječima opisati što je Dražen značio ovome klubu, emocionalno, fizički i na ostale načine. Svi ćemo zauvijek pamtiti ono što smo upravo vidjeli na ekranu, taj osmijeh, taj osjećaj, taj natjecateljski duh, i sa stanovišta košarke izbačaj lopte prema košu. Nikad ga nećemo zaboraviti."

Naslijeđe

Jednostavan, pomalo samozatajan i skroman za popularnost kakvu je uživao, pomagao je nesebično običnim ljudima koje nije ni poznavao. Svjedoci tvrde da je usred jedne kišne zagrebačke noći zamotan u kabanicu s kapuljačom pomagao gurati automobil koji je zastao i pri tom nije skidao kapuljaču, da ga ne prepoznaju. Svojoj domovini obol je dao u nekoliko navrata početkom 90-ih, tiho prosvjedujući ispred zgrade Ujedinjenih naroda zbog ratne agresije koja je tada pogodila Hrvatsku. Bio je omiljen u društvu onih koji su znali što je košarka i mada je znao kao beskomprimisni razarač tuđih koševa uništavati protivnike, svi su se divili njegovoj igri, sportskom ponašanju i karizmi što se rijetko viđa.

Hrvatski olimpijski odbor je 1995. godine poklonio Olimpijskom muzeju u Lausanni spomenik Draženu Petroviću. Rad kipara Vaska Lipovca postavljen je u parku ispred Olimpijskog muzeja.

Godine 2006. u njegovu čast u Zagrebu otvoren je muzej i memorijalan centar "Dražen Petrović", uz košarkašku dvoranu koja također nosi njegovo ime.

Nagradu koja nosi njegovo ime Hrvatski olimpijski odbor ustanovio je 2006. godine, a namijenjena isključivo mladim sportašima, sportašicama, te muškim i ženskim ekipama za izvanredne sportske rezultate i sportski razvoj.

Kao igrač dobio je Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar" 1992., a posthumno je, ovaj put za životno djelo, dobio istu nagradu 2002. godine.

Uvršten u košarkašku Kuću slavnih 2002. godine.

U Šibeniku je 22. listopada 2011. na Baldekinu otkriven brončani Draženov odljevak akademskog kipara Kažimira Hraste, koji prikazuje košarkaša u njegovoj prvoj fazi karijere kako sjedi na klupi s košarkaškom loptom među nogama. Istoga je dana otvoren i Spomen muzej koji je na inicijativu Biserke Petrović uređen u Draženovom stanu na obližnjem gradskom predjelu Buale.[6][7]

Tijekom Europskog prvenstva u košarci 18. rujna 2013. Dražen Petrović izabran je za najboljeg europskog košarkaša svih vremena u izboru kojeg je organizirao portal posvećen košarci HoopsHype.com. U izboru je anketirano 38 košarkaša s Eurobasketa u Sloveniji koji su trebali navesti pet najboljih europskih košarkaša svih vremena. Dražen Petrović, koji je bio prvak svijeta i Europe te je dva puta osvajao Euroligu i dva puta srebro na olimpijskim igrama, sakupio je najviše glasova, a osim njega od Hrvata među 16 najboljih su i Toni Kukoč na sedmom mjestu, te Dino Rađa na 16.

Kratki pregled športske karijere

PETROVIĆ, Dražen, košarkaš (Šibenik, 22. X. 1964 — Denkendorf kraj Ingolstadta, 7. VI. 1993). Završio ekonomsku školu u Šibeniku 1983. Od 1976. igrao u KK »Šibenka« (završnica Kupa »Radivoja Koraća« 1982–83; prijepornom odlukom Košarkaškoga saveza Jugoslavije oduzeto državno prvenstvo 1983), 1984. prešao u zagrebački KK »Cibona« (državno prvenstvo 1985; Kup Jugoslavije 1985–86, 1988; Kup europskih prvaka 1985–86; Kup pobjednika kupova 1987; završnica Kupa »Radivoja Koraća« 1988). Karijeru 1988. nastavio u košarkaškoj sekciji športskoga društva »Real Madrid« (Kup Španjolske i Kup pobjednika kupova 1989), a od 1989 – kao predvodnik niza Europljana u američkoj profesionalnoj košarkaškoj ligi (NBA) – u klubovima »Portland Trail Blazers« do 1991 (prvaci Zapadne konferencije 1990) i »New Jersey Nets« do 1993, kad je izabran u 15 najboljih igrača NBA. Za jugoslavensku reprezentaciju 1982–90. nastupio 155 puta te osvojio medalje na Univerzijadi u Edmontonu 1983 (srebrna) i Zagrebu 1987 (zlatna), Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984 (brončana) i Seulu 1988 (srebrna), na svjetskim prvenstvima u Španjolskoj 1986 (brončana) i Argentini 1990 (zlatna) te europskima u Grčkoj 1987 (brončana) i SFRJ 1989 (zlatna; najbolji igrač prvenstva). S hrvatskom reprezentacijom, koju je kao prvi njezin kapetan predvodio 1992–93. u 40 nastupa, na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. osvojio srebrnu medalju. Poginuo u prometnoj nesreći. — Isticao se iznimnim talentom i predanim radom, bio vrstan tehničar, zbog lakoće i virtuoznosti u igri zvan »košarkaškim Mozartom«. Izabran je za najboljega europskoga košarkaša u anketi milanskoga časopisa La gazzetta dello sport 1986, 1989, 1992, 1993. Nagradu »Franjo Bučar« dobio 1992. kao član reprezentacije te za životno djelo posmrtno 2002; posmrtno dobio i nagrade Međunarodnoga olimpijskoga odbora »Olympic Order« 1993. te grada Šibenika 2002. Te godine uvršten je u košarkašku Kuću slavnih u Springfieldu, a 2008. među 50 osoba koje su najviše pridonijele razvoju europskoga klupskoga natjecanja (danas Euroliga). Zapamćen i po sudjelovanju u prosvjedu za priznanje Hrvatske ispred zgrade UN u New Yorku 1991. Po njem je nazvana športska dvorana (Košarkaški centar) u Zagrebu 1993, trofej najboljega igrača međunarodnoga McDonaldova prvenstva 1995 (do 1999), škola košarke u Šibeniku 1997, nagrada Hrvatskoga olimpijskoga odbora mladim pojedincima i ekipama za izvanredne športske rezultate i športski razvoj 2007. te hrvatski klupski košarkaški kup 2011. U Zagrebu je 2006. osnovan Muzejsko-memorijalni centar »Dražen Petrović«, u Šibeniku 2011. otvorena Spomen-soba. Spomenike su mu izradili V. Lipovac (1995, mramor, Lausanne, Olimpijski park), K. Kovačić (2006, bronca, Zagreb, Trg Dražena Petrovića) i K. Hraste (2011, odljev u bronci, Šibenik, Baldekin), zlatnik i srebrnjak s njegovim likom D. Mataušić (1994), a portret D. Popović (1995, ulje na platnu, Lausanne, Olimpijski muzej); lik mu je i na poštanskoj marki Hrvatske pošte (1994). O njem je snimljeno više dokumentarnih filmova i TV emisija (HTV 1993, 2013; Zaklada Dražena Petrovića 1996, videokaseta, 2013, DVD; Pozitiv film 2006, DVD; NBA TV 2009; ESPN 2010), a F. Petruša posvetio mu je strip Dječak (Zagreb 2014), nadahnut njegovim likom i djelom. LIT.: Nezadrživi genijalac. Slobodna Dalmacija, 43(1986) 18. I, str. 14. — N. Bertičević: El grande Petrović. Sportske novosti, 42(1986) 18. I, str. 10. — Z. Kovačević: Mi vida. Madrid 1988. — Košarka, 1(1994) 1 (tematski broj); 1995 (posebno izd.). — Dražen Petrović, exegi monumentum. Zagreb (1995). — Z. Kovačević: Pola stoljeća Vukova iz Tuškanca. Zagreb 1996. — D. Škaro: Velikani hrvatskog sporta. Zagreb 2001. — V. Brkulj: Čovjek koji je spojio svjetove. Novi list, 56(2002) 27. IX, str. 58. — R. Plestenjak: Dan, ko je košarka izgubila dušo. Šport (Ljubljana), 2003, 35/36, str. 64–67. — M. Zorko: Dražen Petrović. Zagreb 20032. — M. Ćužić: Dražen Petrović – Mozart s Baldekina. Hrvatsko slovo, 10(2004) 18. VI, str. 16–17. — Z. Jajčević: Koncepcija izložbenog i muzejskog postava i organizacija djelovanja Muzejsko-memorijalnog centra Dražen Petrović. Informatica museologica, 36(2005) 3/4, str. 57–65. — N. Bertičević: Dražen Petrović, legenda koja traje. Hrvatska košarka, 1(2007) 5, str. 6–8. — R. Eibl: Dražen Petrović. U: Croatica, 2. Zagreb 2007, 764–769. — M. Šarec: I sportaši su stvarali Hrvatsku. Vjesnik, 67(2007) 17. I, str. 34–35. — F. Šarić: Legenda živi. Dražen se napokon vratio u svoj grad. Večernji list, 52(2011) 22. X, str. 20–21. — J. F. Escudero: Dražen Petrović, la leyenda del indomable. Madrid 20122. — Dražen Petrovic. Le stelle della NBA ai raggi X, 39. Milano 2013. — T. Spehr: Drazen. The Remarkable Life and Legacy of the Mozart of Basketball. (S. l.) 2014. — D. Brajdić: Nikad ispričana priča o Draženu. Večernji list, 55(2015) 25. V, str. 10–11; 26. V, str. 38–39; 27. V, str. 32–33; 28. V, str. 38–39; 29. V, str. 44–45. — M. Crnogaj i V. Radičević: Godine zmaja. Dražen – nikad ispričana priča. Zagreb 2015.

Ankica Šunjić (2015)

• Izvor / Source: http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=11887

Poveznice / Links

• https://narod.hr/sport/prica-mladosti-hrvat-nisam-jugoslaven-nemogu...
• Ispraćaj Dražena Petrovića na gradskom groblju Mirogoj Život Leti Kapetane, video from youtube.com
• Dražen Petrović, Documentary film
• https://www.youtube.com/watch?v=_ImFEln0EuE
• Drazen Petrovic: The Untold Story
• Muzejsko- Memorijalni Centar - Dražen Petrović | The Dražen Petrović Memorial Center
• http://www.leksikon-yu-mitologije.net/petrovic-drazen/
• https://www.biografija.com/drazen-petrovic/
• https://sportlife.story.hr/Sportske-Price/a3125/Ljubavni-zivot-Draz...
• https://www.vecernji.hr/sport/mama-biserka-kada-su-mi-javili-da-je-...
• https://www.jutarnji.hr/life/zivotne-price/drazenova-najveca-ljubav...
• https://sibenski.slobodnadalmacija.hr/sibenik/susur/zanimljivosti/k...
• https://www.vecernji.hr/sport/izasle-su-nikad-videne-fotografije-iz...
• https://www.vecernji.hr/vijesti/klara-je-nakon-drazena-imala-jos-tr...

Dražen Petrović (Šibenik, 22. listopada 1964. – Denkendorf (Bavarska), 7. lipnja 1993.), bio je hrvatski košarkaš.

Hr | En

Other sources about Dražen Petrović

Aco otkrio novi detalj iz života Dražena Petrovića, ovaj nadimak dobio je u rodnom Šibeniku

Grave: http://www.gradskagroblja.hr/default.aspx?id=382 Groblje: MIROGOJ, Odjel: RKT, Polje: 127, Razred: I, Broj: 1/3

Bio je jedan od najvećih hrvatskih i svjetskih košarkaša te je uvršten među 50 osoba koji su najviše pridonijeli Euroligi. Spada u red najvećih hrvatskih sportaša svih vremena. Smatra se predvodnikom vala europskih košarkaša u NBA.

References: References

Sources:

• Freeman, Mike (June 9, 1993). "Details Emerge, but Petrovic's Death Still Baffles". The New York Times.
• Huber, Jim (January 12, 2006). "Drazen Petrovic". Inside the NBA.
• Hawkesworth, Celia (2007). Zagreb: a cultural and literary history. Signal Books.

External links:

• Drazen Petrovic Museum
• Drazen Petrovic Unofficial Web Site
• Career statistics and player information from Basketball-Reference.com
• Drazen Petrovic Yugoslavia FIBA Profile
• Drazen Petrovic Croatia FIBA Profile
• FIBA Europe Profile
• Drazen Petrovic at the Basketball Hall of Fame
• [Euroleague.net 50 greatest contributors] - link not working
• In Honor of Dražen Petrović
• FIBA Hall of Fame profile
• Dražen Petrović Player Profile (InterBasket)
• Dražen Petrović at Find a Grave
• Drazen: The Remarkable Life & Legacy of the Mozart of Basketball (book)
• Dražen Petrović i Dejan Bodiroga – bliski rođaci. Archived 2014-02-01 at the Wayback Machine.

Bivši klubovi

• KK Šibenka (1979.–1983.)
• KK Cibona (1984.–1988.)
• Real Madrid (1988.–1989.)
• Portland Trail Blazers (1989.–1991.)
• New Jersey Nets (1991.–1993.)

Career highlights and awards

• All-NBA Third Team (1993)
• FIBA World Cup MVP (1986)
• FIBA EuroBasket MVP (1989)
• 2× EuroLeague champion (1985, 1986)
• EuroLeague Finals Top Scorer (1985)
• FIBA European Selection (1987)
• 4× Euroscar (1986, 1989, 1992, 1993)
• 2× Mr. Europa Award (1986, 1993)
• 2× FIBA Saporta Cup champion (1987, 1989)
• 2× FIBA Saporta Cup Finals Top Scorer (1987, 1989)
• FIBA Korać Cup Finals Top Scorer (1988)
• Spanish League Top Scorer (1989)
• Spanish Cup Final Top Scorer (1989)
• Best Athlete of Yugoslavia (1985)
• Yugoslav Sportsman of the Year (1985)
• Croatian Sportsman of the Year (1985, 1986)
• FIBA's 50 Greatest Players (1991)
• 50 Greatest EuroLeague Contributors (2008)
• No. 3 retired by Brooklyn Nets
• No. 10 retired by Cibona

Career NBA statistics

• Points 4,461 (15.4 ppg)
• Rebounds 669 (2.3 rpg)
• Assists 701 (2.4 apg)

Stats at Basketball-Reference.com

from:Basketball Hall of Fame as player

Drazen Petrovic

Drazen Petrovic had such artistic skills on the basketball court that those who saw him play called him the "Mozart of the Parquet." An offensive force with limitless range on his perfectly-released jump shot and explosive moves to the hoop, Petrovic once scored 112 points in a 1985 Croatian League game by hitting 40 of 60 shots from the field. Petrovic was a dominating player in international play. He starred in the 1988 and 1992 Olympic Games and led BC Cibona to the European Cup (1987) and National Cup (1988) championships. He also guided his Real Madrid Spanish league team to the European Cup Championship (1989) and led the Yugoslavian National Team to victory at the European Championships that same year. Petrovic's skills propelled him into a brief career in the NBA, cut short by his tragic death at the age of 28 in a car accident in Germany. He began his career with the Portland Trail Blazers in 1989 before he was traded to the New Jersey Nets in 1991. In his final NBA season (1992-93), Petrovic averaged a career-high and team-leading 22.3 ppg on 51.8 percent shooting from the floor, including 44.9 percent from three-point range.

Medals

Olympic Games

• Bronze medal – third place 1984 Los Angeles Yugoslavia
• Silver medal – second place 1988 Seoul Yugoslavia

FIBA World Cup

• Bronze medal – third place 1986 Spain Yugoslavia
• Gold medal – first place 1990 Argentina Yugoslavia

FIBA EuroBasket

• Bronze medal – third place 1987 Greece Yugoslavia
• Gold medal – first place 1989 Yugoslavia Yugoslavia

Universiade

• Silver medal – second place 1983 Edmonton Yugoslavia
• Gold medal – first place 1987 Zagreb Yugoslavia

European U-18 Championship

• Silver medal – second place 1982 Bulgaria Team

Representing Croatia

Olympic Games

• Silver medal – second place 1992 Barcelona Croatia

Početci karijere

Svoju sjajnu i trofejima ispunjenu karijeru počeo je sa svega 15 godina kada ga je trener prvoligaškog kluba Šibenke ubacio u igru nakon čega se javnost po prvi puta upoznala s izvanrednim igračem koji će desetljeće poslije obilježiti europsku i svjetsku košarku. Dražen je počeo igrati nakon što je starijem bratu Aleksandru skupljao i dodavao lopte na njegovim treninzima. Ostajao bi poslije treninga sam u dvorani i šutirao sve dok ne padne noć. Kad je počeo igrati u šibenskim kadetima, svoju minutažu za trening samostalno je produljivao i do kasnih sati. Prije škole dolazio je u praznu dvoranu i trenirao, a poslijepodnevni trening zadnji je napuštao. Nevjerojatan talent i nesvakidašnja radišnost za tako malog dječaka nije mogla promaći i vrhunskim stručnjacima. Već tada prognozirali su mu vrhunsku karijeru zamijetivši kako je već u ranoj dobi sposoban preuzeti svu odgovornost za svoju momčad i ako treba, utakmicu riješiti sam.

Karijera u Europi

Mada su se za punoljetnog Dražena borili mnogi klubovi iz bivše Jugoslavije, on je potpisao za zagrebačku Cibonu, klub u kojem je igrao njegov brat. Cibonu je odveo dva puta na tron Europe, a u dvije sezone bio je i najbolji europski igrač. Tada prelazi u španjolsku momčad Real Madrid, gdje su ga suigrači i gledatelji poštovali jer je i tu momčad ovjenčao trofejima.

U tom razdoblju Dražen je bio i vođa jugoslavenske reprezentacije s velikim uspjehom; ističu se pobjeda na Svjetskom prvenstvu u Argentini 1990. i zlatna medalja na Europskom prvenstvu u Zagrebu 1989.

NBA karijera

Fenomenalne igre u Europi nisu ostale nezamijećene među skautima sjevernoameričke profesionalne lige. Košarkašku zvijezdu iz Hrvatske privoljeli su u svoje redove 1990. godine kada je Dražen postao član Portland Trail Blazersa. Real Madrid ga u početku uopće nije želio pustiti u NBA ligu, pozivajući se na ugovor između španjolskih klubova i NBA lige, kojim se reguliraju prelasci igrača. Dražen je podnio sudsku tužbu i nakon presude u njegovu korist mogao je igrati za Portland Trail Blazerse.[4] Tada su glavni igrači kluba bili Clyde Drexler, Terry Porter, Jerome Kersey i Kevin Duckworth. Premda je prve sezone zbog politike unutar kluba više sjedio na klupi no što je igrao, svoj je izniman talent iskazao dvije godine poslije u New Jersey Netsima. Ne samo da je 1992. bio najbolji šuter momčadi (pogotovo trica), nego i najbolji Europljanin koji je dotad igrao u NBA ligi. Još jedan trofej bio je i onaj najboljeg braniča pucača NBA te sezone. Te je godine Dražen hrvatsku reprezentaciju odveo do najsjajnijeg uspjeha, srebra na Olimpijadi u Barceloni, i to u završnom srazu s jedinim pravim Dream Teamom za kojeg su igrali najbolji predstavnici NBA te ujedno neki od najboljih košarkaša u povijesti - Michael Jordan, Larry Bird, Magic Johnson, Scottie Pippen, Charles Barkley i drugi.

Tragični prekid karijere

Draženov američki uzlet i divljenje koje su kod Amerikanaca izazvale njegove igre prekinula je prometna nesreća u kojoj je Dražen izgubio život u 29. godini, u naponu svoje karijere. Smrt „Amadeusa, košarkaškog Mozarta“, odjeknula je kao prava eksplozija u javnosti.

Za upravljačem je bila Draženova tadašnja djevojka, njemačka manekenka mađarskog porijekla Klara Szalantzy, a u automobilu se nalazila i turska košarkašica Hilal Edebal,[5] koja je završila s teškim ozljedama mozga; poginuo je samo Dražen koji je u sudaru izletio kroz vjetrobransko staklo. Dražena i Klaru upoznala je zajednička prijateljica u New Yorku, a vrlo brzo Dražen i Klara postali su par. Nekoliko godina nakon Draženove pogibije Klara Szalantzy udala se za njemačkog nogometaša Olivera Bierhoffa.

Na početku NBA sezone 1993./1994. Draženov dres s brojem 3 umirovljen je i podignut pod krov dvorane New Jersey Netsa. Tadašnji trener Netsa Chuck Daly na ceremoniji rekao je:

"Ne znam može li se uopće riječima opisati što je Dražen značio ovome klubu, emocionalno, fizički i na ostale načine. Svi ćemo zauvijek pamtiti ono što smo upravo vidjeli na ekranu, taj osmijeh, taj osjećaj, taj natjecateljski duh, i sa stanovišta košarke izbačaj lopte prema košu. Nikad ga nećemo zaboraviti."

Naslijeđe

Jednostavan, pomalo samozatajan i skroman za popularnost kakvu je uživao, pomagao je nesebično običnim ljudima koje nije ni poznavao. Svjedoci tvrde da je usred jedne kišne zagrebačke noći zamotan u kabanicu s kapuljačom pomagao gurati automobil koji je zastao i pri tom nije skidao kapuljaču, da ga ne prepoznaju. Svojoj domovini obol je dao u nekoliko navrata početkom 90-ih, tiho prosvjedujući ispred zgrade Ujedinjenih naroda zbog ratne agresije koja je tada pogodila Hrvatsku. Bio je omiljen u društvu onih koji su znali što je košarka i mada je znao kao beskomprimisni razarač tuđih koševa uništavati protivnike, svi su se divili njegovoj igri, sportskom ponašanju i karizmi što se rijetko viđa.

Hrvatski olimpijski odbor je 1995. godine poklonio Olimpijskom muzeju u Lausanni spomenik Draženu Petroviću. Rad kipara Vaska Lipovca postavljen je u parku ispred Olimpijskog muzeja.

Godine 2006. u njegovu čast u Zagrebu otvoren je muzej i memorijalan centar "Dražen Petrović", uz košarkašku dvoranu koja također nosi njegovo ime.

Nagradu koja nosi njegovo ime Hrvatski olimpijski odbor ustanovio je 2006. godine, a namijenjena isključivo mladim sportašima, sportašicama, te muškim i ženskim ekipama za izvanredne sportske rezultate i sportski razvoj.

Kao igrač dobio je Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar" 1992., a posthumno je, ovaj put za životno djelo, dobio istu nagradu 2002. godine.

Uvršten u košarkašku Kuću slavnih 2002. godine.

U Šibeniku je 22. listopada 2011. na Baldekinu otkriven brončani Draženov odljevak akademskog kipara Kažimira Hraste, koji prikazuje košarkaša u njegovoj prvoj fazi karijere kako sjedi na klupi s košarkaškom loptom među nogama. Istoga je dana otvoren i Spomen muzej koji je na inicijativu Biserke Petrović uređen u Draženovom stanu na obližnjem gradskom predjelu Buale.[6][7]

Tijekom Europskog prvenstva u košarci 18. rujna 2013. Dražen Petrović izabran je za najboljeg europskog košarkaša svih vremena u izboru kojeg je organizirao portal posvećen košarci HoopsHype.com. U izboru je anketirano 38 košarkaša s Eurobasketa u Sloveniji koji su trebali navesti pet najboljih europskih košarkaša svih vremena. Dražen Petrović, koji je bio prvak svijeta i Europe te je dva puta osvajao Euroligu i dva puta srebro na olimpijskim igrama, sakupio je najviše glasova, a osim njega od Hrvata među 16 najboljih su i Toni Kukoč na sedmom mjestu, te Dino Rađa na 16.

Kratki pregled športske karijere

PETROVIĆ, Dražen, košarkaš (Šibenik, 22. X. 1964 — Denkendorf kraj Ingolstadta, 7. VI. 1993). Završio ekonomsku školu u Šibeniku 1983. Od 1976. igrao u KK »Šibenka« (završnica Kupa »Radivoja Koraća« 1982–83; prijepornom odlukom Košarkaškoga saveza Jugoslavije oduzeto državno prvenstvo 1983), 1984. prešao u zagrebački KK »Cibona« (državno prvenstvo 1985; Kup Jugoslavije 1985–86, 1988; Kup europskih prvaka 1985–86; Kup pobjednika kupova 1987; završnica Kupa »Radivoja Koraća« 1988). Karijeru 1988. nastavio u košarkaškoj sekciji športskoga društva »Real Madrid« (Kup Španjolske i Kup pobjednika kupova 1989), a od 1989 – kao predvodnik niza Europljana u američkoj profesionalnoj košarkaškoj ligi (NBA) – u klubovima »Portland Trail Blazers« do 1991 (prvaci Zapadne konferencije 1990) i »New Jersey Nets« do 1993, kad je izabran u 15 najboljih igrača NBA. Za jugoslavensku reprezentaciju 1982–90. nastupio 155 puta te osvojio medalje na Univerzijadi u Edmontonu 1983 (srebrna) i Zagrebu 1987 (zlatna), Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984 (brončana) i Seulu 1988 (srebrna), na svjetskim prvenstvima u Španjolskoj 1986 (brončana) i Argentini 1990 (zlatna) te europskima u Grčkoj 1987 (brončana) i SFRJ 1989 (zlatna; najbolji igrač prvenstva). S hrvatskom reprezentacijom, koju je kao prvi njezin kapetan predvodio 1992–93. u 40 nastupa, na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. osvojio srebrnu medalju. Poginuo u prometnoj nesreći. — Isticao se iznimnim talentom i predanim radom, bio vrstan tehničar, zbog lakoće i virtuoznosti u igri zvan »košarkaškim Mozartom«. Izabran je za najboljega europskoga košarkaša u anketi milanskoga časopisa La gazzetta dello sport 1986, 1989, 1992, 1993. Nagradu »Franjo Bučar« dobio 1992. kao član reprezentacije te za životno djelo posmrtno 2002; posmrtno dobio i nagrade Međunarodnoga olimpijskoga odbora »Olympic Order« 1993. te grada Šibenika 2002. Te godine uvršten je u košarkašku Kuću slavnih u Springfieldu, a 2008. među 50 osoba koje su najviše pridonijele razvoju europskoga klupskoga natjecanja (danas Euroliga). Zapamćen i po sudjelovanju u prosvjedu za priznanje Hrvatske ispred zgrade UN u New Yorku 1991. Po njem je nazvana športska dvorana (Košarkaški centar) u Zagrebu 1993, trofej najboljega igrača međunarodnoga McDonaldova prvenstva 1995 (do 1999), škola košarke u Šibeniku 1997, nagrada Hrvatskoga olimpijskoga odbora mladim pojedincima i ekipama za izvanredne športske rezultate i športski razvoj 2007. te hrvatski klupski košarkaški kup 2011. U Zagrebu je 2006. osnovan Muzejsko-memorijalni centar »Dražen Petrović«, u Šibeniku 2011. otvorena Spomen-soba. Spomenike su mu izradili V. Lipovac (1995, mramor, Lausanne, Olimpijski park), K. Kovačić (2006, bronca, Zagreb, Trg Dražena Petrovića) i K. Hraste (2011, odljev u bronci, Šibenik, Baldekin), zlatnik i srebrnjak s njegovim likom D. Mataušić (1994), a portret D. Popović (1995, ulje na platnu, Lausanne, Olimpijski muzej); lik mu je i na poštanskoj marki Hrvatske pošte (1994). O njem je snimljeno više dokumentarnih filmova i TV emisija (HTV 1993, 2013; Zaklada Dražena Petrovića 1996, videokaseta, 2013, DVD; Pozitiv film 2006, DVD; NBA TV 2009; ESPN 2010), a F. Petruša posvetio mu je strip Dječak (Zagreb 2014), nadahnut njegovim likom i djelom. LIT.: Nezadrživi genijalac. Slobodna Dalmacija, 43(1986) 18. I, str. 14. — N. Bertičević: El grande Petrović. Sportske novosti, 42(1986) 18. I, str. 10. — Z. Kovačević: Mi vida. Madrid 1988. — Košarka, 1(1994) 1 (tematski broj); 1995 (posebno izd.). — Dražen Petrović, exegi monumentum. Zagreb (1995). — Z. Kovačević: Pola stoljeća Vukova iz Tuškanca. Zagreb 1996. — D. Škaro: Velikani hrvatskog sporta. Zagreb 2001. — V. Brkulj: Čovjek koji je spojio svjetove. Novi list, 56(2002) 27. IX, str. 58. — R. Plestenjak: Dan, ko je košarka izgubila dušo. Šport (Ljubljana), 2003, 35/36, str. 64–67. — M. Zorko: Dražen Petrović. Zagreb 20032. — M. Ćužić: Dražen Petrović – Mozart s Baldekina. Hrvatsko slovo, 10(2004) 18. VI, str. 16–17. — Z. Jajčević: Koncepcija izložbenog i muzejskog postava i organizacija djelovanja Muzejsko-memorijalnog centra Dražen Petrović. Informatica museologica, 36(2005) 3/4, str. 57–65. — N. Bertičević: Dražen Petrović, legenda koja traje. Hrvatska košarka, 1(2007) 5, str. 6–8. — R. Eibl: Dražen Petrović. U: Croatica, 2. Zagreb 2007, 764–769. — M. Šarec: I sportaši su stvarali Hrvatsku. Vjesnik, 67(2007) 17. I, str. 34–35. — F. Šarić: Legenda živi. Dražen se napokon vratio u svoj grad. Večernji list, 52(2011) 22. X, str. 20–21. — J. F. Escudero: Dražen Petrović, la leyenda del indomable. Madrid 20122. — Dražen Petrovic. Le stelle della NBA ai raggi X, 39. Milano 2013. — T. Spehr: Drazen. The Remarkable Life and Legacy of the Mozart of Basketball. (S. l.) 2014. — D. Brajdić: Nikad ispričana priča o Draženu. Večernji list, 55(2015) 25. V, str. 10–11; 26. V, str. 38–39; 27. V, str. 32–33; 28. V, str. 38–39; 29. V, str. 44–45. — M. Crnogaj i V. Radičević: Godine zmaja. Dražen – nikad ispričana priča. Zagreb 2015.

Ankica Šunjić (2015)

• Izvor / Source: http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=11887

Poveznice / Links

• https://narod.hr/sport/prica-mladosti-hrvat-nisam-jugoslaven-nemogu...
• Ispraćaj Dražena Petrovića na gradskom groblju Mirogoj Život Leti Kapetane, video from youtube.com
• Dražen Petrović, Documentary film
• https://www.youtube.com/watch?v=_ImFEln0EuE
• Drazen Petrovic: The Untold Story
• Muzejsko- Memorijalni Centar - Dražen Petrović | The Dražen Petrović Memorial Center
• http://www.leksikon-yu-mitologije.net/petrovic-drazen/
• https://www.biografija.com/drazen-petrovic/
• https://sportlife.story.hr/Sportske-Price/a3125/Ljubavni-zivot-Draz...
• https://www.vecernji.hr/sport/mama-biserka-kada-su-mi-javili-da-je-...
• https://www.jutarnji.hr/life/zivotne-price/drazenova-najveca-ljubav...
• https://sibenski.slobodnadalmacija.hr/sibenik/susur/zanimljivosti/k...
• https://www.vecernji.hr/sport/izasle-su-nikad-videne-fotografije-iz...
• https://www.vecernji.hr/vijesti/klara-je-nakon-drazena-imala-jos-tr...