Emilij Laszowski Szeliga

Emilij Laszowski (Brlog na Kupi kraj Ozlja, 1. travnja 1868. – Zagreb, 28. studenoga 1949.), bio je hrvatski povjesničar i arhivist, kulturni i javni djelatnik.

Hr | De

Emilij Laszowski rodio se je u kaštelu Brlog na Kupi, sjeverozapadno od Brloga Ozaljskoga uz samu Kupu, 1868. godine. Potječe iz starog poljskog roda Szeliga. Prezime mu se izvorno piše Łaszowski. Pučku školu i gimnaziju polazio je privatno, a maturirao je u Zagrebu 1887. godine. Kao gimnazijalac proučavao je stare isprave u rodnom Brlogu. Studirao je medicinu u Grazu, a diplomirao pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1893. godine. Od 1891. godine kao pravnik bio je zaposlen u Zemaljskom arhivu (današnji Hrvatski državni arhiv). Prvi svoj članak objavio je 10. veljače 1889. godine u karlovačkom Svjetlu pod naslovom »Brlog na Kupi i njegovi gospodari«. Sređivao je arhivsko gradivo brojnih hrvatskih arhiva, od studentskih dana djelatnikom je i poslije ravnateljom Zemaljskoga arhiva, znatno unaprijedivši arhivsku struku. Uredio županijske arhive u Bjelovaru i Virovitici. U Zemaljskom arhivu je 1899. godine zajedno s Ivanom Bojničićem Kninskim kao urednikom pokrenuo Vjestnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog Zemaljskoga arkiva. Bio je urednikom mjesečnika za rodoslovlje, životoslovje, grboslovlje i pečatoslovlje Vitezović (od 1903. do 1905. godine). Više godina uređivao je list Prosvjeta, a obnašao je dužnost člana zemaljskoga povjerenstva za čuvanje historijskih spomenika kao i zemaljskoga povjerenstva za nazivlje mjesta.

Zajedno s Velimirom Deželićem starijim utemeljio je Družbu »Braća Hrvatskoga Zmaja« (16. studenoga 1905. godine), bio je Zmaj Brloški i Ozaljski, te prvi Veliki meštar Družbe (do 1935. godine), a poslije je proglašen Prazmajem Brloškim i Ozaljskim.[4] Na njegov poticaj osnovani su 1907. godine Muzej grada Zagreba[5] s arhivom i zagrebačka Gradska knjižnica kojima je bio ravnatelj (do 1925. godine). Bio je dionikom u organizaciji Kulturno-historijske izložbe grada Zagreba (1925. godine, prigodom proslave tisućgodišnjice Hrvatskoga Kraljevstva).[5] Sudjelovao je u osnivanju Društva za spasavanje (1909. godine), prethodnice Hitne pomoći i kojemu je bio prvi, privremeni, predsjednik sve do izbora stalnoga predsjednika Miroslava grofa Kulmera, a Laszowski potom obnaša dužnost tajnika.[3] Bio je urednikom glasila Hrvatski Zmaj (1917., 1918. i 1925. godine). U Družbi se njegov rad posebice ističe kod ekshumacije i prijenosa posmrtnih ostataka Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana iz Bečkoga Novog Mjesta (Wiener-Neustadta) u Zagreb (1919. godine), prijenosa posmrtnih ostataka Ivana Antuna Zrinskoga iz Graza u Zagreb (1944. godine) te kod prijenosa posmrtnih ostataka Eugena Kvaternika, Vjekoslava Bacha i Ante Rakijaša u Zagreb (1921. godine) kao i kod uređenja Ozlja i drugih gradova koji su prije bili u vlasništvu Zrinskih čiji kult njeguje Družba upravo zaslugom Emilija Laszowskog. Zalagao se i postigao je da knez Thurn und Taxis daruje grad Ozalj hrvatskome narodu u kojemu je kasnije uredio Zrinsko-Frankopanski muzej.[2] Inicijatorom je obnove grada Ozlja.[5] Za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske surađivao je i objavljivao članke u Hrvatskom kolu (1942.), Nedjeljnim vijestima (1942.), Gospodarstvu (1943.), Hrvatskoj prošlosti (1943.), Hrvatskom narodu (1943.–44.), Časopisu za hrvatsku povijest (1943.), Novoj Hrvatskoj (1943.–44.) i inima.[2]

Umro je u Zagrebu 1949. godine a pokopan je na Mirogoju.

http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1983.0

Emilij Laszowski Szeliga, zaslužni hrvatski povjesnik i editor arhivskog gradiva, utemeljitelj različitih institucija i društava, rođen je 1. travnja 1868. godine u Brlogu na Kupi. Obitelj mu je bila podrijetlom iz Poljske. Djed Filip Šufflay komunicirao je s mladim Emilijem ni manje ni više nego na latinskom jeziku, što je bez sumnje u mnogočemu već moglo predodrediti njegove interese k povijesti i povijesnim izvorima. Od 1883. Laszowski živi u Zagrebu gdje završava gimnaziju, nakon koje se odlučuje za studij medicine na Sveučilištu u Grazu. No, umjesto ovoga studija Laszowski se vraća u Zagreb i otpočinje studij prava na zagrebačkom Sveučilištu, koji uspješno završava 1893. godine. Prije toga bio se već zaposlio u Kraljevskom hrvatsko-dalmatinsko-slavonskom zemaljskom arkivu u Zagrebu. U tom arhivu prošao je sva zvanja, od onih pripravničkih do na koncu ravnateljske dužnosti. U Zagrebu 1902. godine izdaje Hrvatske povjesne gradjevine, mjestopisni i povjesni opisi gradova, kula, samostana i drugih povjesnih gradjevina (I) čiji dugački naslov dobro opisuje upravo sve one teme koje su Laszowskoga tijekom istraživačkoga rada vrlo često zaokupljale. Među njegovim brojnim knjigama i člancima možemo istaknuti da je upravo u vrijeme pokretanja Vitezovića objavio genealoški rad Matica plemstva županije požeške, srijemske i virovitičke 1745-1502 (Zagreb 1903), te u pripremi i tiskanju imao glasovite Povjesne spomenike plem. općine Turopolja nekoć "Zagrebačko polje" zvane (sv. I. /1225. – 1466./, Zagreb 1904; sv. II. /1467. – 1526./, Zagreb 1905). Idućih godina bit će objelodanjena i preostala dva sveska. Izuzev toga radio je i na Povjestnim spomenicima slob. kralj. grada Zagreba, te Diplomatičkom zborniku. Godine 1905. s nekoliko suradnika, npr. Velimirom Deželićem st., suutemeljitelj je Družbe Braće hrvatskog zmaja. Kasnije, prilikom pisanja turopoljske povijesti - Povijest plem. općine Turopolja nekoć Zagrebačko polje zvane - u tri sveska, uz ostale, jedan od glavnih koautora bio mu je opet Deželić st., vjerni suradnik na stranicama Vitezovića. U biobibliografskom pogledu hrvatsku je leksikografiju zadužio uredništvom i svojim udjelom u leksikonu Znameniti i zaslužni Hrvati te spomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925-1925 iz 1925. godine, o kojem je po prvi put pisao u predgovoru prvoga broja Vitezovića. Laszowski je umro u Zagrebu 28. studenoga 1949. godine. O životu i djelu E. Laszowskoga v. vrlo informativan rad Švab, M., "Uzleti jednoga zmaja." - U povodu 50. godišnjice smrti i 110. obljetnice objelodanjivanja prvenca Emilija Laszowskog (28. studenoga 1949. - 28. studenoga 1999) [rubrika: Obljetnice]. Vijenac (Zagreb). God. VII, br. 150/1999. te monografiju Petković, M. Emilij Laszowski Szeliga (1868. – 1949.). Zagreb : Družba "Braća hrvatskoga zmaja" (Biblioteka Posebna izdanja - Monumenta draconica, knj. I.), 2000.