Sigismund / Zygmunt Laszowski Szeliga

M. Stipančević, Neznani svijet Emila Laszowskog,, Arh. vjesn., god. 53 (2010), str. 279-310

Sigismund (Zygmunt) doista je po ocu Antunu Laszowskom Szeligi bio Poljak, a po majci Mariji Marijani, rođ. barunici Wimmer von Wimmersperg, Nijemac. Rođen je 11. svibnja 1830. u galicijskom gradu Samboru, u kojem je njegov otac bio carski i kraljevski rudarski namještenik. Nakon školovanja u rodnom gradu, gdje je po očevoj želji završio rudarsku školu, kratko je vrijeme bio namješten u jednom galicijskom rudniku. Međutim, spomenuti je poziv brzo napustio posvetivši se vojničkom zvanju. Dobrovoljno je unovačen u rujnu 1848. i dodijeljen 58. pješačkoj pukovniji nadvojvode Stjepana u kojoj su služili gotovo samo Poljaci. Čini se da je Sigismund bio vrlo uspješan u vojnoj službi. Tako je već 1859. u činu poručnika zbog isticanja u bici kod Solferina odlikovan Vojnim križem za zasluge. Nakon toga premješten je u Rijeku i promaknut u čin natporučnika. Potkraj 1864. njegova je pukovnija premještena u Zagreb, gdje je Sigismund i upoznao Emilovu majku Sidoniju Šufflay Otruševačku. Za njihovo je poznanstvo i kasniju bračnu vezu, prema bilješkama Laszowskog, vezana zanimljiva anegdota. Naime, kao što je često bivalo s ljubavima u "galantnom stoljeću", njenu su ruku istovremeno nastojali pridobiti i Sigismund i njegov prijatelj, također natporučnik, Desider Göttman. Sidoniji su se sviđala obojica i nije mogla odabrati za kojega će poći pa je odluka trebala pasti izvlačenjem karata. Pobjednik je trebao biti onaj koji izvuče "Herz-Damu". Više je sreće imao Sigismund pa se par uskoro vjenčao u lipnju 1865. u Brlogu, a jedan je od svjedoka bio i nesuđeni ženik Göttman.5 Po izbijanju rata između Austrije i Pruske godinu dana kasnije, Sigismund je sa svojom pukovnijom premješten u Češku, gdje je u bici kod Kraljičina Gradca (Königsgrätz) početkom srpnja nepovratno izgubio zdravlje. Tijekom bitke u kojoj je austrijska vojska doživjela poraz, kako bi spasio život, morao je preplivati Labu uslijed čega je dobio tešku upalu pluća zbog koje je poslan na dopust. Umirovljen je krajem srpnja 1867.6 O tim i događajima koji su uslijedili nakon Sigismundova dolaska u Brlog k supruzi i tastu njegov je sin zabilježio: Uslijed bolesti, koju je moj otac Sigismund Laszowski zadobio u vojni god. 1866. na Pruse, kada je preplivao Labu u bici kod Kraljičina Gradca u Češkoj, i time počeo poboljevati na plućima, pošao je u junu 1867. na dopust u Brlog k svom tastu. Tu je stalno boravio s mojom majkom. Kućni liječnik Ferdo Salloker iz Metlike dobro ga je liječio i on se dobro oporavio. I bio bi za cijelo potpunoma ozdravio, da je poslušao savjet liječnika. Kad se je oporavio, dolazili su u Brlog njegovi vojni drugovi kapetani: Gottmann, Prohaska, Völkl i drugi. S njima je aranžirao lovove, a kako je bilo svega u kući pilo se je jako. Svaku bi veče kuhali na stolu Cranpampuli7 i to na čaše pili. Taj život prouzročio [je] recidivu. Salloker je rekao mojoj mami "Der ist verlohren"8 i tako je na žalost bilo. Pozlilo mu i bolest se rapidno razvijala. Gotovo cijelu zimu 1867/8. sproveo je u krevetu brižno njegovan. Slabio je sve više i više. Vele bio je silno desperatan kad je znao, da je ocem. Nu želio je poživiti. S toga je odlučio poći po savjetu Sallokera na gradačku kliniku, koja je onda bila na glasu. Ogranulo je bujno proleće, a on se spremao na put, da povrati zdravlje. Mjeseca marta 1868. oprostio se je s mojom majkom i djedom te šogoricom Milkom Tomašić, koja je došla njegovati moju bolesnu mamu. Sjedeći već na kolima, upitala ga je tetka Milka. Kako želi, da mu se nazove dijete koje će se roditi. On odvrati suzom u oku: "Wenn ein Bube Emil, wenn ein Mäderl Berta…" Tako mi je otac odredio ime. Kojim osjećajem ostavljao je moju majku i mene nerodjenoga, može se misliti…Pratio ga je sluga moga djeda Mihalj Colarić, koji ga je poznavao već s bojišta u Italiji 1866. Djed moj namaknuo mu je sredstava za put i liječenje. Colarić mi [je] kasnije pripovijedao kako su putovali i u Zagrebu dan ostali, i dalje za Graz kretali. Nebrojeno puta pitao ga moj otac slabom hrvaštinom: "Kaj misliš Mihić, bum li ozdravil?" Mihić ga tješio kako [je] znao, prem je vidio da mu je "duša na jeziku". Sretno ali mučno došli su u Graz, gdje je pošao u "Allgemeines Krankenhaus". Par dana ostao Colarić kod njega, a onda se vratio kući. Brigu oko oca preuzeo je moj kuzen Žiga Šufflay, koji je u Grazu bio na univerzi. Pisma iz Brloga i Graca et vice versa redala su se uzastopce. Otac se zanimao za majku, majka za oca. Kako je bila mama slaba, vodila je korespondencu sestra joj Milka, a mama je pripisala nekoliko toplih riječi.

Summary THE UNKNOWN WORLD OF EMIL LASZOWSKI We often witness the fact of knowing very little or almost nothing about private and everyday life of the people from the past. Due to the lack of reliable sources one has to be content with arid facts and information such as the year and place of birth, beginning and the end of education, service and employment, social activity, scientific work, and place and year of death. Even this basic information is sometimes hard or impossible to find. For that very reason the personal papers of the renowned intellectual and public official Emil Laszowski, stored in the Croatian State Archives, is considered particularly valuable. It features the saved diary, memoir and autobiographical data written about his life by Laszowski and they offer a first hand insight into his life in its entirety, with all the details and events that formed it. Since life of an individual is always interwoven with fates and lives of other people, from friends and relatives to casual acquaintances, these kinds of notes also speak about persons who formed the totality of living known to us even today and which is often almost impossible to reconstruct in the past reality. What Laszowski left behind as a diligent archivist is really a document of his entire life, from its beginning to its end, with (almost) all events and persons that characterised it. Due to the amplitude of the data from his personal papers, this article shows only one of its parts, from Laszowski's birth to enrolment to the Law School at Zagreb's University. It shows in a very picturesque and "life-related" way Laszowski's origin, his next of kin, childhood, schooling, friends, first loves, facing the reality and so on. One has to bear in mind of course, that this gives a subjective (retrospective) image and that some details (including the comments by the article's author) has to be taken with a certain amount of care. On the other hand, no one knew better about the Laszowski's life and the people who characterised it than Laszowski himself and we can only be thankful that he left us such an interesting testimony about it. Key words: Emil Laszowski, biography, personal papers, archives. Translated by Marijan Bosnar