Franjo Juraj Jelačić Buzinski, pl.

Franjo barun Jelačić (Petrinja, 1746. - Szala-Apathy, Mađarska, 4. veljače 1810.), hrvatski časnik, general i podmaršal austrijske carske vojske, član plemićke obitelji Jelačić, otac bana Josipa Jelačića.

• https://hr.wikipedia.org/wiki/Franjo_Jela%C4%8Di%C4%87
• https://en.wikipedia.org/wiki/Franjo_Jela%C4%8Di%C4%87
• http://proleksis.lzmk.hr/28967/
• https://archives.hungaricana.hu/en/libriregii/view/hu_mnl_ol_a057_6...
• http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/0222005/franjo.asp

Franjo Jelačić se rodio u Petrinji 1746. u obitelji plemića i krajiškog časnika, satnika Antuna Jelačića Bužimskog i njegove supruge Barbare rođene Grošić. U 17-oj godini kao kadet stupio je u vojnu službu Habsburgovaca u 1. bansku krajišku pješačku pukovniju. Služio je u Vojnoj krajini gdje je postupno napredovao u vojnoj hijerarhiji. Godine 1772. imenovan je satnikom i s tim činom sudjeluje u bavarskom nasljednom ratu što su ga vodile Austrija i Prusija od 1778. do 1779. U njemu se istaknuo zapovjedajući prethodnicom austrijske vojske kod Hemmericha u boju protiv pruskog generala Pellinga. Godine 1783. promaknut je u čin bojnika, a tijekom 1786. uložio je zapažen trud prilikom uvođenja urbara na posjed zagrebačkog komiteta Sislavec. U Turskom ratu 1788-1790. tijekom 1788. godine brinuo se za utvrđivanje položaja kod Sinovca i Oblaja te se hrabro borio protiv neprijatelja suzbijajući njegove navale duž uspostavljenog kordona. Godine 1789. kad je turski zapovjednik Skutara s 40.000 naoružanih ljudi prodro na hrvatsku granicu dao je nasipati zidine na Czaricsa brdu i tako spriječio daljnji prodor neprijatelja, dok je unutar zidina spas pronašlo 400 ranjenih vojnika i više od 1000 osoba različitog spola. Kad je pak najveći dio hrvatskih četa pod zapovjedništvom maršala Loudona sudjelovao u opsadi Beograda Franjo Jelačić je kod turske brdske utvrde Jezersko potukao Turke koji su sa svih strana navalili na austrijsko desno krilo prilikom čega ih je mnogo zarobio. Zbog toga junačkog djela još iste godine preko reda je unaprijeđen u čin potpukovnika. U daljnjim je akcijama ispred Szeraulia potukao neprijateljski odred od 400 vojnika pretežito konjanika i natjerao ih u bijeg. U ratnoj ekspediciji kod Bužima sa svojim je četama probio bedem na neprijateljskom području kod mjesta Komisarev hrast čime je znatno pomogao austrijskoj opsadi Cetina. U svibnju 1790. prodro je u Tursku Hrvatsku i istaknuo se u obrani čardaka Ljubine. U rujnu 1791. prelazi u Ogulinsku graničarsku pješačku pukovniju. Rat s Turcima nije još pravo ni završio, a već je počeo novi veliki sukob s revolucionarnom Francuskom koji će s prekidima potrajati gotovo dva desetljeća. Iako iscrpljene i gubicima prorijeđene krajiške pukovnije morale su opet u novi rat. Nakon pogubljenja francuskoga kralja Luja XVI. europske sile, a zajedno s njima i Austrija udružile su se 1793. u koaliciju protiv mlade francuske republike. Početak Prvog koalicijskog rata Franjo Jelačić je dočekao u činu potpukovnika u Ogulinskoj pukovniji.

http://www.cro-eu.com/forum/index.php?action=printpage;topic=1195.0

Franjo Jelačić, sin Antuna Jelačića i Bare Grošić (Grossich), rođen je 1746. u Petrinji. Obavljao je vojničku službu u Vojnoj Krajini te je 1792. imenovan pukovnikom. Nakon što se istakao u napoleonskim ratovima, 1797. postao je general, odlikovan je ordenom Marije Terezije i unaprijeđen u čast baruna. Umirovljen je nakon poraza kod Ulma 1805. Kasnije je rehabilitiran, te je sudjelovao u borbama protiv Napoleona 1809. Nakon mirovnog ugovora u Schőnbrunnu povukao se u Szela Apáthi, gdje je umro 1810. Supruga Franje Jelačića bila je barunica Ana rođena Portner (1775.–1837.). Njihova su djeca: Josip, Juraj, Antun i Cecilija.

• Updated from Biographical Summaries of Notable People by SmartCopy: Oct 31 2015, 11:31:56 UTC