Hermann Friedrich Freiherr von Ramberg

http://hr.wikipedia.org/wiki/Hermann_Ramberg

Hermann Ramberg, od 1849. vitez von Ramberg (* 24. studenoga 1820 u Beču; † 26. prosinca 1899 u Grazu) bio je austro-ugarski konjički c. i k. general i c. i k. povjerenik s ovlastima bana Kraljevinâ Hrvatske i Slavonije 1883 . Obitelj [uredi]

Hermann je bio sin austrijskog podmaršala Georga Heinricha von Ramberga. Podmaršalu i njegovoj djeci je austrijski car Franz Joseph I dodijelio plemstvo 25. srpnja 1849. Hermannov brat bio je slikar Arthur von Ramberg (1819-1875). Njegov prastric bio je hannoverski slikar Johann Heinrich Ramberg (1763-1840), a njegov nećak slikar morskih pejzaža August von Ramberg (1866-1947). Životopis [uredi]

Školovao se, kao i brat, u obiteljskom domu, uz kućnog učitelja. U Beču je kao privatist položio veliku maturu, pa je na Karlovu sveučilištu u Pragu studirao pravo, ali ga nije diplomirao. Unovačen je 1841. u austrijsku Carsku i kraljevsku konjicu kao kadet, te je 1847. unaprijeđen u čin konjičkog satnika (Rittmeistera). U građanskom ratu 1848-1849. kojim je slamana pobuna u Ugarskoj bio je kirasir i ordonans ruskog generala Fëdora Panjutina. Unaprijeđen je u kirasirskog potpukovnika, pa 1866. u pukovnika, te se kao zapovjednik Braunschweigskih kirasira borio u ratu protiv Prusije 1866. Dvije godine kasnije unaprijeđen je u generalmajora i premješten u Pečuh kao zapovjednik konjičke brigade. U podmaršala je promaknut 1874., kada je imenovan zapovjednikom 14. divizije C. i k. austro-ugarske vojske sa sjedištem u Požunu. Kao zapovjednik 5. C. i k. armijskog korpusa ratovao je 1878. u Bosni prilikom austro-ugarske okupacije toga osmanskog ejaleta, gdje je ostao do 1881. dok njegov korpus nije povučen s dužnosti posadne postrojbe. U Zagreb je Ramberg upućen 1881. na dužnost armijskog generala (Kommandierender General), prvoga nakon pripajanja hrvatsko-slavonske Vojne Granice ozemlju Kraljevinâ Hrvatske i Slavonije i ukidanja graničarske Generalkomande u Zagrebu. Grof Gyula Szapáry, ministar financija, prometa i poljodjelstva u ugarskoj vladi Kálmána Tisze, naredio je da se u noći između 6. i 7. kolovoza 1883. na svim zagrebačkim carinskim i financijskim uredima grbovi ugarskog dijela Dvojne Monarhije s natpisom na hrvatskom jeziku (u skladu sa hrvatsko-ugarskom nagodbom), zamijene grbovima s dvojezičnim natpisima na madžarskome i hrvatskome. To je izazvalo nemire u Zagrebu i Kraljevini Hrvatskoj, u kojima su 15. kolovoza ti grbovi silom skinuti i porazbijani. Ban unionist László Pejácsevics (Ladislav Pejačević) uzalud je intervenirao u Pešti i Beču, pa je 24. kolovoza podnio ostavku. Na prijedlog Tiszine vlade kralj Franjo Josip I. imenovao je 4. rujna zapovijedajućeg generala Ramberga kraljevskim povjerenikom (s banskim ovlastima). Ramberg je 7. rujna dao vratiti dvojezične natpise, uz vojnu zaštitu, ali ih je 16. listopada, po odluci Ugarskog sabora, dao zamijeniti grbovima bez ikakva napisa (tzv. „nijemim grbovima“), koji su ostali do 1908. Ramberg je ugušio nemire u užoj Hrvatskoj. Kad je mir ponovo uspostavljen, na prijedlog Tiszine vlade je kraljevskom odlukom 1. prosinca 1883. za bana imenovan grof Károly Khuen-Héderváry, dotadašnji veliki župan u Đuru u Madžarskoj, koji je smatrao da su Ugarska i Hrvatska „jedna domovina“. Literatura [uredi]

Genealogisches Handbuch des Adels, Adelslexikon Band XI, Band 122 der Geamtreihe, C. A. Starke Verlag, Limburg (Lahn) 2000, ISSN 0435-2408. Ferdo Šišić, Pregled povijesti hrvatskoga naroda, Zagreb: Matica hrvatska, 19623, str. 460. Rudolf Horvat, Najnovije doba hrvatske povijesti, Zagreb, 1906. Neda Engelsfeld: Povijest hrvatske države i prava: razdoblje od 18. do 20. stoljeća, Zagreb: Pravni fakultet, 2002. ISBN 953-6714-41-8