Ivan Kapistran Adamovics de Csepin, I

http://essekeri.hr/bio/60-ivan-kapistran-adamovic

Krajem 17. stoljeća obitelj Adamović pojavljuje se u mađarskom dijelu Baranje, a ondje je Pavao Adamović stekao plemićku titulu 6. studenog 1714. Jedan od dvaju sinova, Martin, bio je upravitelj beljskih dobara i oženio je Anastaziju Czindery de Nagy Atád, s kojom je dobio sina Ivana. Njega će Osijek i Slavonija upamtiti kao veleposjednika Ivana Kapistrana Adamovića.

Ivan Kapistran Adamović rođen je 21. listopada 1726. godine u Pečuhu. Pretpostavlja se da je u ovom gradu na jugu današnje Mađarske završio osnovnu i srednju školu, no povijesničari ni danas nisu uspješno utvrdili gdje je studirao. Ono što se zasigurno može tvrditi jest da je Adamović završio studij prava.

Radio je kao juratuš u Virovitičkoj županiji 1750. godine, da bi već od 1752. ušao u službu županijskih vlasti. 1754. godine postao je ordinarius notarius (veliki bilježnik) županije. Na funkciji bilježnika kupio je 24. rujna 1754. godine zemljište u osječkom Gornjem gradu za 694 forinte. Na tom je zemljištu sagradio kuću, koja se nalazi u današnjoj Kapucinskoj ulici, u samom središtu Osijeka. Kao notar i kasnije podžupan brzo je napredovao i značajno pridonosio ondašnjem društvu. Uspješan rad nagrađen je imenovanjem kraljevskim savjetnikom 28. lipnja 1762. godine. Bio je, između ostalog, izaslanik u hrvatskom i zajedničkom ugarsko-hrvatskom saboru. Cijenila ga je i carica i kraljica Marija Terezija, jer je kao podžupan redovno otpremao vojnike i namirnice za vojsku u vrijeme Sedmogodišnjeg rata (od 1756. do 1763. godine).

Oko 1760. godine Adamović se oženio s Juditom Saić de Pernice, kćeri križevačkog podžupana. Njoj je otac u miraz dao feudalne posjede Sveta Helena Majkovec, Imbrijovec, Djelekovec i Kaniža altier Lug, a oni su bračnom paru godišnje donosili između 6.000 i 8.000 forinti. S Juditom je Ivan imao tri sina i dvije kćeri. Postupno je Adamović prelazio na upravljanje posjedima stečenim mirazom u Križevačkoj županiji, a Marija Terezija mu je zbog odanosti za 26.000 forinti ustupila komorski zemljoposjed Čepin (1765.), koji je imao oko stotinu sesija obradivog zemljišta. Kasnije je odlučio kupiti erdutski veleposjed, koji se sastojao od Erduta, Aljmaša, Sarvaša i Tenje u Slavoniji, te Svetog Lovre i Novog sela u Bačkoj. Ugovor je realiziran 1778. godine, za veliku svotu od 340.000 forinti. Da bi namaknuo novac za isplatu, ubrzo je prodao dio imanja (Sarvaš, Novo Selo i Svetog Lovru). Sam je skupio 140.000 forinti, te je osigurao i dugoročni zajam od 120.000 forinti (od nadvojvotkinje Marije Ane). Poduzetničkog duha, Ivan Kapistran Adamović držao je u zakupu i nepregledni valpovački posjed. Kako su njegovi posjedi imali močvarni karakter, Adamović je to odlučio iskoristiti, te je na veliko uzgajao konoplju. Zbog prerade konoplje 1785. godine podignuo je prvu užarnicu u Čepinu i Slavoniji.

Osim kao uzoran veleposjednik, Adamović se istaknuo kao pisac javnih i ekonomskih traktata. Autor je poznatog „Adamovićevog pravilnika“, odnosno Gospodarskog pravilnika iz 1774. godine, koji ima podnaslov „Kako se gospodarilo na feudalnom dobru“. U pravilniku se dotiče raznih tema – vinarstva i vinogradarstva; sijanja, kopanja i oranja; košnje, prijevoza i skladištenja; o konjima, kobilama i ždrijebljenju; o šumarstvu i cijelom nizu drugih tema. Zanimljivost je da postoji i poglavlje o tome „Kak se zapovest vun daje i kak mužem sud vučiniti valja, kad skrive“, što se može shvatiti kao svojevrsna preteča upravljanju ljudskim potencijalima.

30. kolovoza 1801. godine Adamović je sastavio oporuku, kojom je zbrinuo svoju surpugu, sinove i kćeri, dok je 1804. godine objavio koidicil, kojom se mijenjaju pojedinosti u oporuci. Ivan Kapistran Adamović preminuo je 1808. godine, u 82. godini života. Njegovo ime danas nosi kulturno-umjetničko društvo iz Čepina, ali i ulice, te građevine na području Osječko-baranjske županije.