Ivan I Nelipić

http://hr.wikipedia.org/wiki/Nelipi%C4%87i

Nelipčići (često se koristi i oblik Nelipići), hrvatska velikaška obitelj od roda Snačića koja je držala posjede na teritoriju cetinske županije. U povijesnim vrelima javlja se od sredine 13. stoljeća. Pretpostavlja se da su u rodu s obitelji cetinskog kneza Domalda.[1] Sadržaj

[sakrij] 

1 Povijest

       1.1 Podrijetlo

       1.2 Uspon

       1.3 Borba za baštinu cetinskih knezova

   2 Bilješke

   3 Literatura

Povijest [uredi] Podrijetlo [uredi]

Najraniji poznati član obitelji bio je Nelipac I. koji se spominje 1244. godine u izvorima. Njegov sin Izan I. dobio je od kralja Bele IV. županiju Drežnik, koju su kasnije izgubili u korist Babonića. Uspon obitelji počinje tijekom 14. stoljeća kada Nelipčići obnašaju visoke dužnosti na dvoru hrvatskog bana Mladena II. Bribirskog.[2] Uspon [uredi]

Godine 1322., nakon poraza hrvatskog bana Mladena II. Bribirskog, kralj Karlo I. pokušao je obnoviti kraljevsku vlast, ali vojvoda Nelipac II. zauzeo je grad Knin i zasjeo u njemu. Učvrstivši se na položaju kninskog kneza, osnovao je snažnu državinu na području knjinske, cetinske i psetske županije. Protiv Nelipčića ustali su knezovi Bribirski kojima su se pridružili knezovi Krčki, bosanski ban Stjepan II. Kotromanić i grad Zadar. Godine 1324. napali su Knin, ali ih je Nelipac, potpomognut, knezovima Kurjakovićima, livanjskim knezom te gradovima Šibenikom i Trogirom uspio poraziti.

U nastojanju da skrši otpor hrvatskog plemstva, kralj je poslao vojsku pod vodstvom bana Mikca koju je vojvoda Nelipac potukao 1326. godine.[3] Od tada je gotovo potpuno samostalno vladao nad Hrvatskom.

Poslije Nelipčeve smrti 1344. godine novi kralj Ludovik I. Anžuvinac poslao je vojsku na Knin koji je junački obranila Nelipčeva udovica Vladislava od roda Gusića. Svjesna da ipak neće moći trajno odoljevati napadima kraljevskih snaga, kneginja je povela pregovore s kraljem kako bi spasila baštinu svome sinu Ivanu. Nato je kralj Ludovik I. oduzeo je Nelipčićima 1345. godine Knin, Počitelj, Srb, Ostrog i Unac, a ostavio im je utvrdu Sinj sa cetinskom županijom, Brečevo s poljem i djedovski grad Kamičac na Krki te Ključić i Nečven. Time je bila slomljena moć Nelipčića koji su otada bili vjerni kraljevi vazali.[4]

Knez Ivan je 1358. godine od kralja dobio župansku vlast u Klisu, za zasluge u ratu protiv Venecije. Godine 1372. Ivan je stekao gradove Novi na Neretvi i Imotski s kneževinom Hum. Nasljedio ga je sin Ivaniš.

Ivaniš Nelipčić je sudjelovao u građanskom ratu koji je izbio između Anžuvinaca i Luksemburgovaca, isprva podržavajući kralja Ladislava Napuljskog koji mu je darovao Skradin i Klis. Poslije je prešao na stranu kralja Žigmunda, zbog čega je izgubio Skradin, ali je zadržao Klis. Godine 1416. dobio je Omiš s Krajinom od svoje sestre Jelene. Umro je 1434. godine ne ostavivši muškog potomka. Borba za baštinu cetinskih knezova [uredi]

Ivaniš je iza sebe ostavio dvije kćeri, Katarinu i Margaritu. Prije smrti nastojao je stariju kći proglasiti legitimnm nasljednicom, što mu je odobrio sam kralj. Nasljednica obiteljskih imanja bila je Katarina, udana za Anža Frankapana. Međutim, kralj Žigmund je pogazio danu riječ i zatražio je da mu se predade baština Nelipčića te je poslao slavonskog bana Matka Talovca da im je preotme.

Kako je Anž umro 1436. godine, Katarina je predala baštinu kralju, koji je najveći dio te baštine prepustio Talovcima.[5]

http://en.wikipedia.org/wiki/Ivan_I_Nelipac_%28Prince_Nelipi%C4%87%29

Ivan I Nelipac or Prince Nelipić (died in 1344), a Croatian prince and member of the Nelipić noble family, was a ruler of Knin and Drniš and region around rivers Cetina, Čikola, Krka and Zrmanja. He ruled from his seat in fortified town Knin.

http://bs.wikipedia.org/wiki/Nelipi%C4%87i

Nelipići

Nelipići (ili Nelipčići), hrvatska plemićka porodica koja vuče porijeklo od starohrvatskog plemena Snačića (ili Svačića), naseljenog na području nekadašnje Cetinske županije, odnosno Cetinske krajine. U historijskim izvorima porodica se javlja od sredine 13. vijeka. Historija [uredi]

Prvi poznati član porodice bio je Nelipac I. koji se pominje 1244. godine. Njegov sin Izan I. dobio je od kralja Bele IV. županiju Drežnik, koju je kasnije izgubio u korist Babonića (kasnijih knezova Blagajskih). Uspon porodice počinje početkom 14. vijeka, kada Nelipići obavljaju visoke funkcije na dvoru hrvatskog bana Mladena II Bribirskog.[1]

Godine 1322., nakon poraza Mladena II Bribirskog u bitki kod Bliske (danas Blizna u zaleđu Trogira), kada je hrvatsko-ugarski kralj Karlo I Robert Anžujski pokušao uspostaviti svoju vlast u južnoj Hrvatskoj, knez Nelipac II.. zauzeo je grad Knin i zasjeo u njemu. Odbivši sljedećih godina u više navrata napade svojih protivnika, on se učvrstio na položaju kninskog kneza, te proširio svoju vlast na širem području kninske, cetinske i psetske županije.

Poslije smrti Nelipca II. 1344. godine novi kralj Ludovik I Anžujski poslao je veliku vojsku na Knin koji je branila Nelipčeva udovica Vladislava od roda Gusića. Svjesna da neće moći trajno odolijevati napadima kraljevih snaga, kneginja je povela pregovore s kraljem kako bi spasila baštinu svome sinu Ivanu. Naposlijetku je godine 1345. Ludovik I. oduzeo Nelipićima Knin, Počitelj, Srb, Ostrog i Unac, a ostavio im utvrdu Sinj sa cetinskom županijom, Brečevo i djedovski grad Kamičac na Krki, te Ključić i Nečven. Time je bila slomljena moć Nelipića, koji su otada bili vjerni kraljevi vazali.[2]

Knez Ivan Nelipić je 1358. godine za svoje zasluge u ratu protiv Venecije od kralja dobio župansku vlast u Klisu. Godine 1372. stekao je i gradove Novi na Neretvi i Imotski s kneževinom Hum.

Nasljedio ga je sin Ivaniš, koji je učestvovao u građanskom ratu između Anžuvinaca i Luksemburgovaca, isprva podržavajući kralja Ladislava Napuljskog. Od njega je dobio gradove Skradin i Klis. Poslije je prešao na stranu Žigmunda Luksemburškog, zbog čega je izgubio Skradin, ali je zadržao Klis. Godine 1416. došao je u posjed Omiša s okolnim područjem. Umro je 1434. godine ne ostavivši muškog potomka.

Iza Ivaniša ostale su njegove dvije kćerke, Katarina i Margarita. Nasljednica porodičnih posjeda bila je Katarina, udana za kneza Ivana Anža Frankopana. Kralj Žigmund je, međutim, zatražio da mu se preda baština Nelipića te je poslao slavonskog bana Matka Talovca da izvrši primopredaju. Budući da je u međuvremenu 1436. godine umro Katarinin muž Anž, ona je bez protivljenja predala baštinu kralju, a ovaj je najveći dio te baštine prepustio Talovcima.[3]

vajda

vajda

Knez Knina!

https://hr.wikipedia.org/wiki/Nelipac_II._Nelip%C4%8Di%C4%87