Julijan Pejačević

https://hr.wikipedia.org/wiki/Julijan_Peja%C4%8Devi%C4%87

Julijan je bio sin grofa Ferdinanda Pejačevića (1800. - 1878.) i Marije rođ. barunice Döry de Jobahaza, odnosno brat Dorinog i Velimirovog djeda Ladislava Pejačevića. Rođen je u Šopronu, 25. travnja 1833. Proveo je nekoliko godina u Salzburgu, u službi Ferdinanda IV. Salvatora iz kuće Habsburg-Lothringen-Toskana (Firenza, 1835. – Salzburg, 1908.), posljednjeg Velikog Vojvode od Toskane (1859. – 1860.). Bio je pijanist i skladatelj, a nosio je titulu carskog i kraljevskog komornika. Bavio se povijesnim istraživanjima, osobito genealogije svoje obitelji, a dao je izraditi i brojne kopije reprezentativnih baroknih portreta iz obiteljske zbirke. Od oca Ferdinanda naslijedio je 1869. Palaču Pejačević u Šopronu. Umro je 2. ožujka 1906. u Beču, a sahranjen je u Našicama. Njegova bogata zbirka umjetnina prenešena je u našički dvorac, zajedno s knjižnicom i vrijednim rukopisnim materijalom.