Luigi Dallapiccola

Luigi Dallapiccola (Pazin, 3. veljače 1904. - Firenca, 19. veljače 1975.), talijanski skladatelj .

Hr | It | En

Jedan je od glavnih predstavnika suvremene talijanske glazbe. Svoja djela prožima u početku istarskim, slavenskim koloritom, zatim prelazi na dodekafoničku metodu koju provodi sa smislom za zvučne boje i za pjevnu melodiju.

Glazbena ga je kritika svrstala među vrhunske talijanske skladatelje. U Pazinu je završio osnovnu i srednju školu. Kao skladatelj ostvario je osebujnu stilsku sintezu modernizma i predaje: pod utjecajem A. Schönberga i A. Weberna priklonio se dodekafoniji i serijalnosti, ali se služio i širokim mogućnostima skladateljskih tehnika prošlosti. Napisao je opere Volo di notte (Noćni let), Il prigioniero (Zatvorenik) i Ulisse (Odisej), prikazanje Job, sacra rappresentazione, balet Marsia te niz drugih skladbi.

Talijanski skladatelj Luigi Dallapiccola (1904-1975) najpoznatija je po svojim dvanaest tonova skladbe, često vrlo lirski i izražajan prirode.

Luigi Dallapiccola rođen je 3. veljače 1904, na Pisino u Istri. Grad (sada Pazin, nakon I. svjetskog rata, dio Italije) pripadao Austro-Ugarske Monarhije tijekom njegova djetinjstva. U 1917 su Dallapiccolas i druge talijanske obitelji te zajednice bili deportirani u Grazu, Austrija, iz političkih razloga. Tu Dallapiccola imao prvu priliku čuti velike opere, kao što su Wolfganga Amadeusa Mozarta Don Giovanni i Richarda Wagnera Meistersinger Die i The Flying Dutchman. U ovom trenutku je definitivno odlučio postati glazbenik, iako je njegov otac, profesor klasičnih jezika, inzistirao na tome da ispunite klasično obrazovanje također.

Godine 1921 Dallapiccola završio srednju školu. Sljedeće godine odlazi u Firenci, gdje je ušao u sklad klasu konzervatoriju u 1923. Dvije godine kasnije skladao tri pjesme Fiuri de Tapo (tekstovi Biagio Marin), to je ostao neobjavljen i neobavljen. U 1931 je postao profesor na Konzervatoriju u Firenci. Dallapiccola prvi veliki povjerenstvo je došao u 1934: Divertimento u quattro essercizi za sopran i pet instrumenata (na 12. stoljeća teksta), napisane za grupu Le Carillon u Ženevi.

U svojim ranim radovima Dallapiccola nisu slijedili dvanaest tonova načela. Međutim, on je došao da se osjećaju da je dosljedna uporaba od dvanaest tonova će mu omogućiti da napiše bogatije i izražajna melodija. Dobar primjer takve melodije javlja se na početku svoje opere Volo di notte (1937-1939; Noćni let; tekst nakon Saint-Exupéry). Canti di prigionia (1939-1941; Zatvorski pjesme, tekstovi Marije Kraljice škotski i Boecije, i Savonarola) ujedinjeni su od strane jednog od dvanaest tona redu, ali još uvijek sadrži mnoge besplatne prolaza. Njegov prvi rad koristiti strogi dvanaest ton metoda je tijekom Cinque frammenti di Saffo (1942). Dallapiccola je bio prvi talijanski skladatelj proučavati i primjenjivati ​​dvanaest tonova načela sustavno. U primjenjujući ih je i pronašao svoj osobni stil. Dok je mnogo naučio na primjeru Arnolda Schönberga i Alban Berg i Anton Webern, Dallapiccola je izražajnost je njegova vlastita.

Većina Dallapiccola važnih djela su vokal. On je često izabrao tekstove koji slave ideju slobode. Tri od njegovih glavnih skladbi na ovu temu su Canti di prigionia; Il Prigioniero, jedan čin opera s prologom (1949; tekst nakon Villiers de l'lsle-Adam i Charles de Coster) i Canti de liberazione za zbor i orkestar (1955, pjesme, tekstovi iz Oslobođenja Castillio, St. Augustine, i Knjiga Izlaska). Njegova opera Ulysses (1967) bavi Odisejeva potraga za sebe i svoju konačnu isporuku u ruke Božje. On je također skladao Sicut Umbra (1970) i ​​Commiato (1972). Dallapiccola umro 19. veljače 1975, a pokopan je u Firenci.

http://www.answers.com/topic/luigi-dallapiccola