Luka Botić

• https://hr.wikipedia.org/wiki/Luka_Boti%C4%87
• http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2569
• http://opor-botici.weebly.com/-luka-boti263.html
• Članak o Luki Botiću / Article about Luka Botic

Rodio se 28. siječnja 1830. godine u splitskom naselju Dobri od oca Petra iz Opora i majke Mande rođene Periša-Mladinić. Osnovnu školu i Sjemenišnu gimnaziju završava u rodnom gradu, a 1849. upisuje Teologiju u Zadru gdje upoznaje Mihovila Pavlinovića i Natka Nodila.

Za Luku Botića nedvojbeno možemo reći kako je bio veliki hrvatski domoljub. Međutim, sukladno tada dominantnom stajalištu hrvatskih intelektualaca i Luka Botić svoje hrvatstvo stavlja u jedan širi južnoslavenski kontekst. Vođen duhom rodoljublja i slobodoljublja te željom za ativnim sudjelovanjem u oslobađanju južnoslavenskih naroda od turske vlasti, ovaj nepopravljivi romantik 1851. odlazi u Bosnu. U Sarajevu se zadržava nekoliko mjeseci a to iskustvo inspirirati će ga za pisanje pripovjetke Dilber Hasan. Potom odlazi u Srbiju koja nije ispunila njegova očekivanja zbog čega uskoro odlazi u Đakovo. Zahvaljujući prijatelju Ignaciju Brliću, polazi mu za rukom dobiti posao na dvoru biskupa Strossmayera.

Strossmayer ubrzo prepoznaje tog nacionalnog romantika jer je u njemu, vjerojatno, vidio nešto i od svojih ideja te tako Botić postaje jedan od prvih kojima je biskup Strossmayer pomogao u umjetničkom obliku. U Đakovu je proživio nekih desetak godina koje su bile i najkreativnije godine njegova života tako da ga Đakovčani i danas smatraju Đakovčaninom i najznačajnijim piscem toga doba. No, Botićev nemiran duh, uskoro, traži nove izazove. Nakon još jedne bosanske avanture i povratka u Đakovo, Luka se konačno odlučio skrasiti oženivši se Pavkom Bosch. Nažalost, bračna idila nije dugo trajala. U vrlo kratkom roku umire pjesnikova supruga i sva njihova djeca. Uskoro se Botić ponovno ženi Veronikom Mihaljević sa kojom dobija jedno dijete. No i to dijete ubrzo umire, a Luka ostaje bez posla jer odbija položiti zakletvu vjernosti austrijskom caru.

Potpuno slomljen, Botić se odlučio vratiti u rodni Split. Međutim, povratak u zavičaj budi staro neprijateljstvo prema autonomaškoj politici zbog čega se ponovno vraća u Đakovo. Godine 1861. Đakovčani biraju Luku Botića za narodnog zastupnika u Hrvatskom saboru čiji saziv mnogi nazivaju najintelektualnijim Saborom u hrvatskoj povijesti. U ocjeni političkog stanja u Hrvatskoj Botićevo hrvatstvo prožima se sa južnoslavenskom uzajamnošću. Luka Botić Zagreb i Hrvatsku vidi kao središnji intelektualni i politički potencijal oko kojeg se trebaju okupljati svi Južni Slaveni austrijske carevine te podržava političku platformu Narodne stranke biskupa Strossmayera. Dakako, kao istinski domoljub, jasno ističe i pravaški politički program kao najidealnije rješenje, no svjestan utopističke dimenzije takve politike upozorava na nemogućnost postizanja takvog rješenja. Svoj govor u Saboru zaključuje porukom o potrebi očuvanja narodne posebnosti i itekako potrebnog nacionalnog ponosa.

Osamljen i teško bolestan, Luka Botić umire u Đakovu 22. kolovoza 1863. godine. Ispraćen je u krugu prijatelja i štovatelja njegova književnoga djela.

MKR 17 - https://familysearch.org/ark:/61903/3:1:3QSQ-G99X-NK?i=90&wc=9R24-V...

• http://slobodnadalmacija.hr/scena/kultura/clanak/id/213540/luka-bot...
• https://hr.wikisource.org/wiki/Autor:Luka_Boti%C4%87
  • Reference: BillionGraves - SmartCopy: May 15 2017, 18:29:02 UTC