Marija "Micika" Huth

Marija (Micika) Freudenreich (Zagreb, 28. kolovoza 1863. – 18. siječnja 1944.)

Naslijedivši nadarenost za kazalište od svojih roditelja – otac Josip podučavao ju je glumi, a majka Carolina, rođena Norveg, pjevanju – i usavršivši se u školi Hrvatskog zemaljskog glazbenog zavoda kod Ivana pl. Zajca, Marija Freudenreich razvila se u cjelovitu glazbeno-scensku umjetnicu koja je oduševljavala svekolikim svojim nastupom. Uz Irmu Polak bila je ljubimica zagrebačkog općinstva. Dijelila je s njom naklonost đačkoga partera i onu danas teško zamislivu ljubav i poštovanje prema umjetnicima.

Marija Freudenreich rođena je u Zagrebu 28. kolovoza 1863. Nastupala je u dječjim ulogama kao „mala Micika“. Debitirala je 23. veljače 1881. kao Živan u očevu komadu Crna kraljica. Iste je godine angažirana za manje uloge u opereti, operi i drami, pjevala je i u opernom zboru, a u rujnu je otpjevala Karolinu u Graničarima svoga oca. Njezino kazališno iskustvo, dobro školovan i ugodan glas, te onaj „uzhit i zanos, vedrina i glumačka radost“ koji su krasili sve članove njezine obitelji, omogućili su joj da vrlo brzo svlada golem repertoar manjih opernih i glavnih operetnih uloga. U svoj je dnevnik pažljivo upisivala svaki nastup, a u godini ih je bilo više od šezdeset. U sezoni 1884./1885. nije nastupala. Kruna njezinih ostvarenja u prvom zagrebačkom angažmanu, koji je završio 17. svibnja 1892., bila je uloga Denise u opereti Mam'zelle Nitouche Florimonda Hervéa (1825-1892) na njezinoj hrvatskoj premijeri 14. studenoga 1891. godine. A onda je otišla u Graz. Prethodno se istom ulogom oprostila od zagrebačke publike doživjevši, kako su 18. svibnja pisale Hrvatska i Agramer Tagblatt, ovacije tijekom cijele predstave.

Trogodišnji angažman u Grazu počela je gospodična Mizzi Freudenreich, kako su je zvali, 1. studenoga 1892. ulogom Saffi u opereti Barun ciganin Johanna Straussa. Novine Grazer Tagespost pisale su 4. studenoga: „Temperamentna i lijepim glasom nadarena Hrvatica, nakon burnog povladjivanja morala je opetovati nastupnu ariju. Uprava bi je mogla zaposliti u Operi.“ Slijedili su nastupi u operama Car i tesar te Oružar Alberta Lortzinga i Hans Heiling Heinricha Marschnera.

Zatim je ta „muzikalno osjećajna, vrlo upotrebljiva, sigurna i krasnim glasom obdarena pjevačica“, kako je pisao Grazer Volksblatt 8. listopada 1893., a gradački tisak to ponavljao prigodom gotovo svakoga njezina nastupa, pjevala Micaelu u Carmen, Blondu u Otmici iz saraja i Cherubina u Figarovu piru, Annu u operi Vesele žene Windsorske Otta Nicolaija, i prvu pravu glavnu ulogu – Maricu u Smetaninoj Prodanoj nevjesti. Tadašnji ravnatelj Opere u Grazu, Franz Schalk (1863-1931), koji je poslije bio ravnatelj Bečke državne opere i dirigent Bečke filharmonije, s kojom je 1929. gostovao u Zagrebu, izbrusio je velik i mnogostruki talent Micike Freudenreich i potpuno je osposobio za opernu pjevačicu. U drugoj stagioni koju su organizirali bariton Ivo Hreljanović (1864-1908) i dirigent Nikola Faller (1862-1938) od 15. svibnja do 1. srpnja 1893. bila je interpretkinja Siebela u Faustu, Oscara u Čuvidskom / Krabuljom plesu, Lole u Cavalleriji rusticani i Micaele u Carmen. Od gradačke publike oprostila se 30. svibnja 1895. jednom od svojih najboljih uloga – Maricom u operi Ivica i Marica Engelberta Humperdincka.

U jesen 1895. intendant Stjepan Miletić počeo je stvarati ansambl za Operu u novoj zgradi, i predvidio je Miciku Freudenreich kao jednu od nositeljica repertoara. I počela je nizati uloge: Ljubicu u operi Ljubav i zloba, Jelenu u Zrinjskom, gdje se, prema pisanju Obzora 25. studenoga, „natjecala za palmu večeri s našom divom Leonijom Brückl“, Juttu na prvoj hrvatskoj izvedbi Smetanina Dalibora, Marzellinu na premijeri Fidelija s Milkom Trninom u naslovnoj ulozi, koju je ostvarila s „vedrom naravnošću, naivnim izražajem, a k tomu precizno muzikalno“ i „osobito se istakla u kvartetu i finalu prvoga čina, gdje je morala dominirati nad cijelim ansamblom što nije laka zadaća” (Agramer Zeitung, 16. ožujka 1898.). Kad je otpjevala Olimpiju na prvoj hrvatskoj izvedbi Hoffmannovih priča, u Obzoru 20. travnja 1902. možemo pročitati da je „težku koloraturnu partiju svladala na sveopće udivljenje upravo briljantnom čistoćom, svaki ton zvučio je ugodno i lahko, kao da uviek pjeva koloraturu. Da su njezina igra i ples bili vanredni ne treba iztaći.“

Dana 4. travnja 1906. proslavila je Marija Freudenreich 25. obljetnicu djelovanja ulogom Marice u operi Ivica i Marica. Tom je prigodom Obzor u Podnevnom listu istoga dana naveo da je ostvarila gotovo 1800 nastupa, u drami 125, u opereti 610, u operi 445, u lakrdijama 130. Doista, Marija Freudenreich, za koju Marko Vušković u svojim sjećanjima na početak trećega razdoblja sustavnoga djelovanja zagrebačke Opere 1909. kaže da je „imala krasan lirski sopran“, imala je iznimno bogat repertoar. U njemu su gotovo jednakomjerno bile zastupljene operne i operetne uloge, njih oko sedamdeset. Mnoge od njih bile su u djelima hrvatskih skladatelja, a neke je tumačila na praizvedbi. Bila je Albinijeva Maričon na praizvedbi opere 23. studenoga 1901. i Juliette na praizvedbi 3. travnja 1907. Zajčeve operete Madame Troubadour. Nabrojit ćemo još neke važnije operne uloge koje je ta omiljena pjevačica ostvarila na sceni zagrebačke Opere, većinom na prvim hrvatskim izvedbama ili obnovama: Papagenu u Čarobnoj fruli, Benjamina u operi Josip i njegova braća Ėtienne-Nicolasa Méhula (1763-1817), Musettu u La Bohème, Massenetovu Manon, gdje je, kako kaže Miletić, tu „izvrsnu našu domaću umjetnicu prirođeni glumački talent znatno podupirao [...] da bismo i na većim pozornicam našli malo boljih 'Manona' od nje“ i Auroru u Portrait de Manon, Zajčevu Lizinku, Gemmy u Vilimu Tellu, Thomasovu Mignon, Ännchen u Strijelcu vilenjaku, Siebela i Margaretu u Faustu, Zerlinu u Don Juanu i Fra Diavolu, paža Urbana u Hugenotima i Neddu u Pagliaccima.

Micika Freudenreich udala se 1897. za g. Hutha, o kojemu se ništa ne zna osim samog prezimena. Posljednji je put nastupila godine 1911. u ulozi grofice Sidonije Rubido-Erdödy u dramskoj ilustraciji Bukovčeva zastora Slava njima!, koju je napisao Milan Ogrizović. Umirovljena je 1. kolovoza 1911. Bilo je to u doba kada je intendant bio Vladimir Tresčec Branjski, a ravnatelj Opere Srećko Albini. Umirovljenje – po svoj prilici po sili zakona – bilo je toliko nenadano da se nije uspjela oprostiti od svoje vjerne publike.

Nakon tako nagla i neočekivana umirovljenja Marija Freudenreich posvetila se pedagoškoj djelatnosti u školi Hrvatskog zemaljskog glazbenog zavoda kao nastavnica mimike i deklamacije. No još je jedanput nastupila. Bilo je to na svečanoj proslavi stote obljetnice rođenja njezina oca, Josipa Freudenreicha, 6. listopada 1927., kada je glumila Karolinu u Graničarima. Iako je već bila u godinama, njezin je glas bio svjež i zvonak, a izražajnost, vedrina i humor nisu je napuštali do smrti. Pedesetogodišnjicu prvoga nastupa proslavila je na zagrebačkom radiju 20. rujna 1931. Otpjevala je nekoliko pjesama uz glasovirsku pratnju svojega starog i odanog prijatelja, dirigenta i od 1896. do 1902. ravnatelja zagrebačke Opere Nikole Fallera (1862-1938).

Marija (Micika) Freudenreich udana Huth umrla je u dubokoj starosti 18. siječnja 1944. godine. Na pogrebu, na kojemu se okupilo mnogo njezinih poštovatelja, dr. Branko Gavella toplim riječima prikazao je njezine zasluge za razvoj hrvatske kazališne umjetnosti. „Predstavljala je izraziti tip mlade Zagrebčanke, i svu svježinu zagrebačke 'puce'“, rekao je tom prigodom između ostalog, kako je citirao ugledni kritičar Vladimir Ciprin u nekrologu Mariji Freudenreich objavljenom 23. siječnja 1944. u Hrvatskom narodu.

• Izvor: http://opera.hr/index.php?p=article&id=31