Sig. Nicolò Capogrosso

• Updated from MyHeritage Family Trees via sibling Elisabetta Capogrosso by SmartCopy: Oct 31 2014, 11:40:01 UTC

  ---

• Updated from MyHeritage Family Trees by SmartCopy: May 6 2015, 7:56:56 UTC

Capogrosso

Prvi kontakt ove obitelji sa Splitom bilježimo 1444. godine kada se spominje Antonij Cauogrosso, kotlar, stanovnik Venecije. Ove obitelji čije je prezime zapisano Cauogrosso, Caputgrosso i Cavogrosso svoj vrhunski domet dostižu kanonikom Ruđerom Capogrossom koji tu čast obnaša od 1495.-1545. godine. Bio je prijatelj Marka Marulića koji mu je u oporuci ostavio neke svoje knjige. Ova činjenica te drugovanje s Franom Natalisom, splitskim patricijem i biografom oca hrvatske književnosti, svrstava ga u krug splitskih humanista. Ova obitelj podrijetlom iz Venecije izumire, a kontinuitet ostvaruju potomci trgovca Nikole dal Zapella zvani Cauogrosso, koji je među splitske građane primljen 1529. godine. Prema njihovoj vlastitoj izjavi, prilikom zahtjeva za prijem među splitske plemiće u 17. stoljeću oni su podrijetlom iz Bergama. Riječ je o izuzetno bogatoj obitelji koja je već potkraj šesnaestog stoljeća dobila (kupila) ugarsko plemstvo, ali su u Splitsko plemićko vijeće primljeni tek 1671. unatoč velikoj podršci Venecije, koja u skladu sa sporazumom iz 1420. (dobrovoljna prodaja Splita Veneciji) nije mogla nikoga imenovati plemićem. Njihovo bogatstvo povećava se ženidbom Nikole Capogrossa Elizabetom (Sabom), kćerkom i jedinom nasljednicom pjesnika Jerolima Kavanjina, također splitskog plemića, čime će postati vlasnicima imanja na Braču. Jedna od najpoznatijih ličnosti s početka 17. stoljeća je Agostin Capogrosso, poštovalac splitskog nadbiskupa Markantuna de Dominisa, optužen radi krivovjerstva. Riječ je o čovjeku slobodnih nazora kome je bogatstvo omogućavalo slobodu razmišljanja i nastupanja, znatno više nego što je ondašnje vrijeme moglo dopustiti. Agostin je(evidentno je da niti venecijanski dijalekt nije bio sklon diftonizma, te su čuvajući spomen na Augusta i Augustina ipak izbacili "u"), odričući sve optužbe, umro u Veneciji 1620. godine, dok parnica protiv njega nije završena. Interesantno je da smo od svećeničkog staleža u splitskim matičnim knjigama zabilježili samo klarisu Antoniju koja je umrla 1768. u dobi od 62 godine. Značajnu ulogu u povijesti Splita ima teritorijalni pukovnik Vincenco Capogrosso Cavagnini 1769.-1838., dok je njegov sin vitez (cavaliere) Ivan član općinskog vijeća. Premda Ivan ima petero sinova, od njih će imati samo jednog unuka, a ovaj dvije kćeri koje su se udale u Italiji. U Splitu obitelj izumire sa devedesetdvogodišnjom Petronilom Dojmi, udovicom Jerka Capogrossa, odnosno bakom spomenutih djevojaka, 1935. godine. Sljednici obitelji Capogrosso, koji danas žive u Splitu, članovi su obitelji Rismondo, koji potječu od Elizabete Capogrosso-Cavagnini koja se 1860. godine udala za Pavla Kambera, doktora prava. Godine 1832. u Splitu živi sedam članova obitelji Capogrosso-Cavagnini, koji posjeduju 414.141 m2 zemlje na gotovo svim splitskim lokalitetima, a posebno na Mejama. Zabilježimo da su oni prvi počeli graditi na Marjanskom poluotoku, o čemu svjedoči i Meštrovićev Kaštelet, koji je bio njihovo vlasništvo. Koloni obrađuju 355.677 m2, dok 58.464 m2 obitelj obrađuje u vlastitoj režiji. Obitelj Capogrosso, bez bračkih posjeda, uživa prosječan prihod po članu obitelji sa 22.505 m2, što ih svrstava među najbogatije Splićane onog vremena.

• http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20020302/feljton01.asp
• http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20041128/feljton01.asp