Prof. Dr. Nikola Cindro

CINDRO, Nikola, fizičar (Split, 29. 8.1931. - Zagreb, 25.3.2001.). Gimnaziju završio u Splitu 1950, studij fizike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu 1954. Iste godine asistent u Institutu »Ruđer Bošković«, od 1971. znanstveni savjetnik. God. 1957/58. usavršava se na Massachusetts Institute of Technology (MIT) u SAD, a po povratku brani 1959. doktorsku disertaciju pod naslovom Elastično raspršenje deuterona na jezgrama i analiza u okviru optičkog modela. Uže su mu područje rada reakcijski mehanizmi u nuklearnoj fizici i struktura atomske jezgre. God. 1966. sa C. Blochom i S. Hararom uočio je značenje izlaznih kanala u pobuđivanju intermedijarnih struktura u atomskoj jezgri i za to 1967. u Parizu dobio priznanje za znanstveni rad – Chevalier de l’ordre du Mérite Scientifique. Od 1972. bavi se nuklearnom fizikom teških iona; gdje zajedno sa F. Cocuem i drugima eksperimentalno potvrđuje fragmentaciju nuklearnih teškoionskih rezonancija (1977), a s F. Haasom i D. Freemanom eksperimentalno dokazuje postojanje nuklearnog Landau–Zenerova efekta (1983). Autor je modela nuklearnih molekularnih rezonancija (1978. i 1983). Radove objavljuje u najznatnijim svjetskim fizikalnim časopisima: Nuclear Physics (Amsterdam 1960–65, 1967–69, 1973–74, 1981, 1985–86), Physical Review (New York 1960, 1984, 1986), Physics Letters (Amsterdam 1962, 1964, 1966, 1968, 1975–76, 1979, 1981, 1987), Physical Review Letters (New York 1967, 1977, 1979, 1988) i dr. Održao više tečajeva u međunarodnim školama fizike (Švicarska, Italija, Rumunjska, Poljska i SSSR). God. 1969–73. izvanredni je profesor na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu, a predavao je i na Građevinskim fakultetima u Splitu i Zagrebu (1974–77). Od 1988. redoviti je profesor na Građevinskom fakultetu u Zagrebu. God. 1980. profesor na Sveučilištu J. W. Goethe u Frankfurtu na Majni, 1985/86. predaje na Sveučilištu Duke (Sjeverna Karolina, SAD) a 1986/87. redoviti je profesor na Sveučilištu Louis Pasteur u Strasbourgu. God. 1969–71. predsjednik je Društva matematičara i fizičara SR Hrvatske, 1970–74, generalni sekretar Saveza društava matematičara, fizičara i astronoma Jugoslavije, a 1973/74. potpredsjednik Evropskoga fizičkog društva. Sveučilišnim i srednjoškolskim udžbenicima je u nas prvi nakon II svjetskog rata obuhvatio gotovo sva područja klasične fizike. Uredio zbornike Intermediate Processes in Nuclear Reactions (Berlin–Heidelberg 1972; s P. Kulišićem i T. Mayer–Kuckukom), Nuclear Molecular Phenomena (Amsterdam 1978), Dynamics of Heavy lon Collisions (Amsterdam 1981) a sa W. Greinerom i R. Čaplarom uredio Fundamental Problems in Heavy Ion Reactions (Singapore 1984) i Frontiers of Heavy lon Physics (Singapore 1987). DJELA: A Survey of Fast Neutron Physics. Rewiew of Modern Physics (New York), 38(1966) str. 391–446. — Excitation of Simple–Particle–Hole Configurations in the Residual Nucleus (suautori S. Harar i C. Bloch). Progress in Nuclear Physics (London—Oxford), 10(1968) str. 77–116. — The Resonant Behaviour of Heavy Ion Systems. Rivista del Nuovo Cimento (Bologna), 6(1981) str. 1–64. — A Course on Nuclear Reactions. Strasbourg 1988, 1–89. — Sveučilišni udžbenici: Fizika 1 (Mehanika — Valovi — Toplina). Zagreb 1975, 19802, 19853, 19884. — Fizika 2 (Elektricitet i Magnetizam). Zagreb 1985, 19882. — Školski udžbenici: Fizika 1. Zagreb 1978, 1982, 19883. — Fizika 2 (suautor P. Colič). Zagreb 1987.

• http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=3592

Cindro, Nikola, hrvatski fizičar (Split, 29. VIII. 1931 – Zagreb, 25. III. 2001). Diplomirao (1954) i doktorirao (1959) na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Radio u Institutu »Ruđer Bošković« 1954–96., znanstveni savjetnik od 1971. Bavio se nuklearnom fizikom teških iona. Najvažnija su mu otkrića na polju nuklearnih molekulskih rezonancija: eksperimentalno otkriće fragmentacije rezonancija u sustavu 12C + 12C, razvoj rotacijsko-vibracijskog modela za objašnjenje fragmentacije, a posebno uvođenje anharmonijskog člana u potencijal te razvoj i korištenje modela orbitirajućih grozdova kao izvanrednog sredstva predviđanja ponašanja sudarnih sustava. Uspješno je radio i na područjima fizike brzih neutrona, nuklearne spektroskopije, predravnotežnih procesa i relativističkih sudara teških iona. Bio je predsjednik Društva matematičara i fizičara Hrvatske (1969–71) te potpredsjednik Europskoga fizikalnog društva (1973). Dobitnik Nagrade »Ruđer Bošković« (1990).

• http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=11887