Sig. Nicolò Tommaseo

http://en.wikipedia.org/wiki/Niccol%C3%B2_Tommaseo

• http://www.sebenico.com/our-works/sibenski-park/
• http://www.cro-eu.com/forum/index.php?PHPSESSID=92cd9ea5a87c4890e8b...
• file:///C:/Users/HP/Downloads/2007_3_07_Djindjic.pdf
• http://www.rooms-sibenik.com/index.php/en/sibenik-s-historic-figures
• http://www.thebestincroatia.info/ideas/nikola-tomasic-niccolo-tomma...

  ---

  
  

Nikola Tommaseo (Niccolò Tommaseo), (Šibenik, 9. X. 1802. – Firenca, 1. V. 1874.)

• Hr | Sh | En | It | De

Tommaseo, Niccolò ilustracija TOMMASEO, Niccolò

Tommaseo [tom:az%CE%B5:'o], Niccolò, talijanski književnik, jezikoslovac i političar (Šibenik, 9. X. 1802 – Firenca, 1. V. 1874). Podrijetlom iz trgovačke obitelji. Školovao se u gimnaziji splitskoga sjemeništa, potom završio studij prava u Padovi (1822), gdje je upoznao katoličkog filozofa A. Rosminija Serbatija. Započeo je književnu i publicističku djelatnost; otišao je u Milano, upoznao A. Manzonija te počeo surađivati s liberalnim krugom okupljenim oko firentinskoga časopisa Antologia, što je nastavio i nakon preseljenja u Firencu (1827). Pošto je objavio politički nepoćudan članak, svojevoljno je otišao u progonstvo u Francusku (1834). Zahvaljujući amnestiji vratio se u Italiju te je iduće desetljeće proveo u Veneciji i to je bilo najplodnije razdoblje njegova književnog i političkog djelovanja. Više je puta posjetio zavičaj, no unatoč osobnoj karizmi, nije uspio održati veze s hrvatskim ilircima jer je u polemici oko sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom zagovarao autonomiju Dalmacije (Dalmatinsko pitanje – La questione Dalmatica, 1861). Sudjelovao je u revoluciji 1848. u Veneciji, a kao ministar prosvjete u privremenoj tamošnjoj vladi zasnovao je katedru »ilirskog« jezika. Nakon pada Venetske Republike bio je zatvoren te prognan na Krf (1849). Posve slijep, vratio se najprije u Torino (1854), a potom se trajno nastanio u Firenci (1859), gdje je ostao izoliran ustrajavajući na neogvelfskim političkim idejama i ne prihvaćajući ujedinjenje Italije. – Erudit i poliglot, pisao je i na latinskom, francuskom, novogrčkom i hrvatskom jeziku. Kao pripadnik drugoga naraštaja talijanskih romantičara istaknuo se širokim rasponom interesa: djelovao je kao pjesnik i pripovjedač, filolog, kritičar i publicist, trajno zaokupljen problematikom obitelji, prirode, naroda, tradicije, povijesti i politike. Cijeloga je života djelovao kao leksikograf: Novi rječnik sinonima talijanskoga jezika (Nuovo dizionario dei sinonimi della lingua italiana, 1830), Rječnik talijanskoga jezika (Dizionario della lingua italiana, 4 dijela, 7 svezaka, 1865–79., u suradnji s B. Bellinijem). Zapažene su mu psihološke pripovijetka Dva poljupca (Due baci, 1832) te povijesne pripovijetke iz 1837., Vojvoda atenski (Il Duca d’Atene) i Pohara Lucce (Il sacco di Lucca). Autor je mnogobrojnih rasprava, ogleda, studija i recenzija (O odgoju – Dell’educazione, 1834; O Italiji – Dell’Italia, 1835; Estetski rječnik – Dizionario estetico, 1840; Filozofske studije – Studi filosofici, 1840; Rim i svijet – Rome et le monde, 1851; Drugo progonstvo – Il secondo esilio, 1862., i dr.). Autobiografskih su obilježja djela Pjesničke uspomene i pjesme (Memorie poetiche e poesie, 1838), Iskrice (Scintille, 1841; na hrvatskom jeziku 1844), navlastito dnevnička proza Intiman dnevnik (Diario intimo, objavljen posmrtno 1938). Najznačajnije mu je prozno djelo roman Vjera i ljepota (Fede e bellezza, 1840), o posrnuću i vjerskom iskupljenju talijanskog mladoga bračnog para u Francuskoj, izniman zbog ispovjednih i autobiografskih elemenata. Istraživao je, sakupljao i prevodio narodno pjesništvo te sastavio zbirku Narodne pjesme toskanske, korzičke, ilirske, grčke (Canti popolari toscani, corsi, illirici, greci, 1841–42). Pošto je objavljeno cjelovito izdanje Pjesama (Poesie, 1872), posmrtno je objavljen i veći dio njegove obilne korespondencije. U Hrvatskoj je najzaslužniji za proučavanje njegova opusa talijanist Mate Zorić.

• http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=61724

http://hr.wikipedia.org/wiki/Niccol%C3%B2_Tommaseo

Niccolò (Nikola) Tommaseo (Šibenik 1802. - Firenca 1874.) bio je talijanski i hrvatski jezikoslovac, novinar i esejist, urednik Rječnika talijanskog jezika i rječnika sinonima, te autor brojnih drugih djela na talijanskom i hrvatskom jeziku (Roman "Fede e bellezza", zbirka pjesama "Iskrice", odnosno "Scintille" i brojna druga djela).

Premda je umjetnički i društvenopolitički rad Nikole Tommaseo uistinu bio katkada proturječan, još su proturječniji odrazi njegovog rada.

U Italiji je Tommaseo vrlo cijenjen te je smatran jednim od najboljih talijanskih lingvista i novelista 19. stoljeća. Brojne škole, ulice i trgove nose njegovo ime, a u središtu Venecije nalazi mu se i spomenik te nekoliko spomen ploča, budući da je Tommaseo bio i borac za oslobođenje Venecije od austrijske uprave, te je sudjelovao u revolucionarnoj venecijanskoj vladi, koju je vodio Daniele Manin 1848. godine.