Vitez Hinko Bačić

http://www.formula1-dictionary.net/rijeka_biografije_bacic_hinko.html

GEDCOM Note

Bio gradonačelnik Sušaka Napravio Kontinental

GEDCOM Note

GEDCOM Note

Hinko Bačić - sušački Giovanni Ciotta

ličnost prešućivane riječke povijesti

Predrag Miletić

Sušak kao naselje javlja se početkom 19. stoljeća, kada broji oko dvjestotinjak stanovnika. Naseljem je dominirala tzv. Adamićeva kuća, trokatnica tik do početka trsatskih stuba (na mjestu današnje zgrade Grada Rijeke na Titovom trgu), te nekoliko manjih zdanja. Na Kortilu (današnji Hrvatski kulturni dom na Sušaku) nalazila se prastara crkvica Sv. Lovre, izgrađena 1478. godine. Preko mosta (oltre ponle), kako su Riječani tada nazivali prostor preko Rječine, spajali su se važni cestovni pravci -Lujzijanska cesta (ulica Račkoga) te Karolinška cesta (današnja Kumičićeva ulica) i Dorotejska cesta (Šetalište 13. divizije). Naselje Sušak zajedno s Trsatom nalazilo se u okviru Bakarskog municipija.

Bakarski municipij prostirao se čak do Rječine, preciznije, do Mrtvog kanala. Općinska granica Bakra i Rijeke sezala je tako reći do samog centra grada. Ova administrativna granica ujedno je bila i granica između Banske Hrvatske i Corpus Separatuma, mađarskog teritorija u čijem sastavu je bila tadašnja Rijeka. Godine 1874. osniva se nova općina Trsat u čijem su sastavu, osim samog Trsata, bili Sušak i Vežica. 1876. godine općini Trsat pripajaju se Kostrena i Draga. Već 1877.godine sjedište općine premješta se na Sušak, u kuću Večerina u današnjoj Križanićevoj ulici.

Prvi načelnik općine Trsat-Sušak bio je Marijan Derenčin, a od 1876. načelnikom postaje Stanko Lukanović. Godine 1887. za novog načelnika općine Sušak izabran je Hinko Bačić koji na toj funkciji ostaje do 1907. godine. Upravo u vrijeme Bačićeva ustoličenja za sušačkog načelnika, tadašnjom Rijekom je upravljao gradonačelnik Giovanni Ciotta(od 1872.-1896.).

Hinko Bačić imao je samo trideset godina kada je postao načelnik opčine Trsat-Sušak. Otac Hinka Bačića bio je rodom iz Dubrovnika, ali kao mlad dolazi u Rijeku i postaje ugledni veletrgovac i brodovlasnik, u čijem sastavu sa nalazi flota od dvanaest jedrenjaka, a postaje i suvlasnikom prvog riječkog parobroda „Liburno". Stupa u brak s Vicencom Vranić iz Kostrene, s kojom je imao petoro djece od kojih je 1857. u Rijeci rođen Enrico Hinko Bačić.

„Za njegove uprave Sušak se je metamorfozirao, što se tiče vanjskog lika, te postao od sela varoš" zapisao je sušački povjesničar Andrija Rački daleke 1928. godine.

Još kao mladić ističe se raznim poduzetničkim inicijativama, što mu pored nemalog nasljedstva donosi dodatno bogatstvo. Upravo iz razloga izuzetno uspješnog gospodarstvenika, od cara Franje Josipa dobiva titulu viteza. Posebno treba istaći da jebio i veliki dobrotvor, ali i rodoljub. Bio je aktivan član riječke Hrvatske čitaonice, koja je tada bila glavno društveno središte Hrvata i ostalih Slavena u Rijeci.

Samo godinu dana od ustoličenja za sušačkog načelnika, 1888. godine Hinko Bačić dovršava svoju najveću privatnu investiciju. Hotel Kontinenta!. Ova monumentalna palača gradila se od 1885 do 1888. i biva locirana na samom ulazu Lujzijanske ceste ugrad. Zgrada hotela, gledano urbanistički, trasirala je smjer budućeg razvoja Sušaka koji je slijedio. Ovo prekrasno zdanje projektirali su Celigoj i Mate Glavan (radio na projektu Prve pučke škole na Sušaku i Hrvatske čitaonice na Trsatu), u stilu visokog historicizma s figurama Fortune i Merkura te inicijalima HB iznad ulaza hotela. Kada je hotel bio izgrađen, mnogi tadašnji Riječani pomalo sa zavisti promatrajući građevinu s Mrtvog kanala, znali su postavljati pitanje otkud ovako velika građevina u malome Sušaku. Bačićev Hotel Kontinental se vrlo brzo pretvara u središte društvenog života Sušaka. Ova građevina postaje najprepoznatljivije zdanje Sušaka, te nesumnjivo i jedno od najnačajnijih zdanja današnje Rijeke.

slika
Hotel »Kontinental« davne 1911. godine

Hinko Bačić kao veleposjednik i općinski načelnik obnašao je čitav niz funkcija, između ostalog bio je predsjednik „Banke i Štedione za Primorje", vitez reda Franje Josipa, ravnatelj Riječke banke.

Već 1888. Hinko Bačić donosi Građevni statut za izgradnju predjela između Sušaka i Trsata, te je izgrađen Bulevard koji postaje glavna prometna veza između stare povijesne jezgre Trsata i novog središta Sušaka.

Zbog stalnih pritisaka mađarskih vlasti stara hrvatska gimnazija u Rijeci odlučila je prijeći na teritorij Banovine Hrvatske. Odlučeno je da se gimnazija preseli u Ogulin (sjedište Modruške županije kojoj je pripadao Sušak), ali upravo energičnimzalaganjem Hinka Bačića banska vlast odlučuje da stara riječka gimnazije bude preseljena na Sušak. Monumentalno zdanje nove sušačke gimnazije završava se 1896. godine i biva smješteno pored upravo sagrađene komunalne ceste Trsat - Sušak prozvanBulevard (današnji Bulevar oslobođenja i Šetalište Ivana Gorana Kovačića). Velebno zdanje sušačke gimnazije bilo je jedina građevina u to vrijeme na tom dijelu Sušaka. Namjera tadašnje općine i Hinka Bačića bila je daljnje širenje grada na tom predjelu, a upravo izgrađena gimnazija trebala je dati određeni poticaj tom naumu, što se kasnije i obistinilo.

Na nasipanom prostoru Brajdice grade se javni objekti i stambene višekatnice čime započinje oblikovanje trgovačko- poslovnog središta budućeg grada. Bogatiji građani na lijevoj obali Rječine grade ljetnikovce, a usporedo s njima Hinko Bačić i Djuro Ružić stariji podižu brojne kuće i palače. Područje Brajdice bilo je neurbanizirano, tek s ponekom manjom kućom ili skladištem. Upravo je Hinko Bačić poticao razvoj novog gradskog središta na tom terenu, gdje se za samo dvadesetak godina podiže čitav niz blokova zgrada (današnje Strossmayerova ulica, Brentinijeva ulica, ulica Milana Smokvine Tvrdog, Šetalište Andrije Kačića Miošića, te blok zgrada u Križanićevoj ulici i nešto dalje ulica Račkoga). Izgrađene su bile i dvokrilne kamenestube (između današnje Strossmayerove ulice i osnovne škole Centar - Sušak).

1890. godine općina Trsat - Sušak je imala 3500 stanovnika, da bi deset godina kasnije 1900. broj stanovnika narastao na 6000. Neposredno nakon isteka Bačićevog gradonačelničkog mandata 1910. općina Sušak broji 8000 stanovnika. Veliki priljev novih stanovnika, osim iz okolnih mjesta dolazi upravo iz Rijeke, koja je tada bila skuplji grad za življenje.

Osim što se Sušak potpuno promijenio što se tiče vanjskog izgleda, te postao od malog naselja grad, Hinko Bačić pokrenuo je čitav niz projekata komunalnog standarda grada. Osim što je sagrađen Bulevard, prišlo se izgradnji i proširenju ostalih prometnica, pa je tako proširena cesta prema Pećinama (Dorotejska cesta), kojom je udaren temelj širenju grada uz more, izgradnjom čitavog niza stambenih kuća, vila, kupališta, pansiona. Uslijedilo je uređenje ceste prema Kostreni i Bakru, te izgradnja odvojka prema uvali Žurkovo. Za vrijeme Hinka Bačića uređeno je komunalno groblje na Trsatu, uslijedila je izgradnja vlastitog vodovoda, neovisnog od riječkog, te izgradnja kanalizacijske mreže i uvođenje plinske javne rasvjete, a s radom započinje i prvo gradsko kupalište.

Hinko Bačić bio je zaslužan za početak rada čitavog niza prosvjetnih i kulturnih institucija na Sušaku, pa je tako izgrađena prekrasna školska zgrada na Sušaku te škola u Kostreni Sv. Barbari i Dragi.

Izgrađena je zgrada Hrvatske čitaonice na Trsatu, započinje izgradnja školske zgrade Više djevojačke škole dovršene 1909.g.(današnja zgrada Građevinske škole).

slika zgrada Hrvatske čitaonice na Trsatu

Za njegova mandata na Sušaku počinje s radom Porezni ured i Kotarski sud, što je prije svega bila njegova zasluga.

Sušačko dobrovoljno vatrogasno društvo osnovano je 12. lipnja 1899. na Trsatu. Za predsjednika društva izabran je mjesni načelnik Hinko Bačić, a za zapovjednika Vaclav Mayer kao inicijator osnivanja.

Također, bio je i jedan od suosnivača Hrvatske čitaonice na Trsatu i planinarskog društva „Velebit", pjevačkog društva „Jadranska vila" kojima je davao financijsku podršku u radu.

Posebno treba istaknuti da su za vrijeme Bačićeva načelnikovanja država, ali i banska vlast pokrenule čitav niz velikih investicija i projekata na tlu općine Sušak. Tako je država zajedno s banskom vlasti počela ubrzano nasipavanje područja Brajdice , kao i Delte koja je do tada sezala do današnjeg Mosta hrvatskih branitelja. Započela je i dovršena je izgradnja novog lučkog bazena Porto Baroš ili Sušačka luka (od 1890 do 1896.), čija je istočna strana zajedno s lijevom stranom Mrtvog kanala administrativno pripadala Sušaku (iako su se vodili stalni sporovi s Rijekom oko pripadnosti Delte). Nadovezujući se sa nasipavanjem Brajdice, Mađarske željeznice grade tunel ispod Sušaka (1899.) koji direktno izlazi na nasipano područje Brajdice, te je stvoren jedan od tada najvećih lučkih terminala za promet drvima i drvnom građom, koji je i danas u toj funkciji. Sam tunel spiralnog oblika predstavljao je građevno remek-djelo onog doba. Upravo Hinko Bačić svojim dugogodišnjim vezama i poznanstvima u Zagrebu i Budimpešti doprinio je ovim velikim ulaganjima banovine i mađarske države u lučku i prometnu infrastrukturu na području Sušaka. Sama Banovina Hrvatska prepoznala je sve prometne i geografske prednosti Sušaka, što je ibio razlog osnivanja općine Trsat-Sušak. Svojim ubrzanim razvojem Sušak postaje glavna luka Banske Hrvatske i dominantno mjesto banskog primorja (koje se tada prostiralo od mjesta Marije Magdalene ispod Velebita do Sušaka).

Ipak treba istaknuti da je ubrzani razvoj Sušaka uvjetovao i tada izuzetno ubrzani razvoj Rijeke, čiji je dodatni poticaj davao agilni riječki gradonačelnik Giovanni Ciotta. Tadašnji Rijeka i Sušak imali su sreću da su imali izuzetno sposobne, ali u isto vrijeme i vrlo utjecajne i prodorne gradonačelnike, koji su uspijevali „progurati" velike projekte i investicije u korist svojih gradova od strane centralne vlasti. Ciotta i Bačić unatoč različitim i suprostavljenim političkim opcijama,ipak su se uvažavali i često sastajali, te rješavali česte komunalne probleme koji su postojali između Sušaka i Rijeke (npr. pitanje vodoopskrbe Sušaka s izvorišta Zvir). Obojica su pripadala najbogatijim riječkim familijama (G. Ciotta unuk je Ljudevita Adamića).

Kao općinskom načelniku Hinku Bačiću bila je određena godišnja plaća, no tijekom cijelog svog dvadesetogodišnjeg mandata nije primao plaću, nego je sva sredstva vraćao u općinsku blagajnu za pokriće najnužnijih potreba grada. Primjerice, otkupioje vlastitim novcem zemljište za izgradnju prometnice prema Trsatu (Bulevard), da bi zatim zemljište besplatno ustupio općini.

Umro je 20. travnja 1918. godine. Pokopan je u obiteljskoj grobnici na groblju Kozala.

Hinko Bačić je, iako je bio jedan od najzaslužnijih ljudi za razvoj Sušaka i nesumnjivo značajna osoba riječke povijesti, ostao zaboravljen. Nažalost, danas u Rijeci ne postoji ulica s njegovim imenom, kao ni spomen-ploča na Hotelu Kontinenta! koji je izgradio. Ovu nepravdu današnja Rijeka morala bi ispraviti.
------------------------------------------------------
Definitvno je ostavio traga u jednom dijelu našeg grada i naravno da zaslužuje uličicu baš zato da se ne zaboravi.

GEDCOM Note

GEDCOM Note

Iz Novog Lista 11.08.2016

Rijeka dobila dvije nove ulice - Hinka Bačića i Vjekoslava Kneževića nalaze se na sušačkoj žili kucavici

Dvije dionice državne ceste D - 404 izgrađene 2011. godine od ovog ljeta imaju i svoja imena. Naime, na Gradskom vijeću sredinom srpnja prihvaćeno je da se dio spomenute prometnice između raskrižja s ulicom Ivana Zajca i raskrižja sa Šetalištem Andrije Kačića Miošića od sada zove Ulica Hinka Bačića, a da dio između raskrižja sa Šetalištem Andrije Kačića Miošića i tunela »Pećine« postane Ulica Vjekoslava Kneževića.

Proces imenovanja navedenih dionica pokrenut je još u srpnju 2015. godine na zahtjev Odjela gradske uprave za urbanizam u svrhu kvalitetnijeg urbanog razvoja grada, ali i uredne odnosno primjerene nomenklature javno-prometnih površina. Cilj je bio da se navedene dionice imenuju osobama koja su pogodna i prihvatljiva za područje Sušaka, stoji u materijalima s Gradskog vijeća, koji otkrivaju i to da je uz Hinka Bačića i Vjekoslava Kneževića u igri bilo još jedno ime koje je kasnije otpalo,a riječ je o Zdenku Kolaciju. Sva imena već su prethodno bila uvrštena u Fond imena koji predstavlja temelj za određivanje imena riječkih ulica i trgova.

Predsjednica Vijeća MO Centar Sušak Tea Čaljkušić Mance zadovoljna je odabirom imena za taj do sada bezimeni prostor. Rekla je da su imena prikladna za Sušak, ali da je bio prikladan i način kako je tekao sam taj postupak imenovanja.

– Kod takvih procesa uvijek treba biti oprezan kako bi se izbjegle greške te je uvijek dobrodošla analiza imena. No, ovdje nije bilo problema, rekla nam je Tea Čaljkušević Mance.

Hinko Bačić (1857. - 1918.) bio je sušački načelnik, živio je u Rijeci a 1887. godine postao je prvi načelnik novoustanovljene Općine Sušak. U njegovom mandatu koji je potrajao do 1907. godine Sušak se vrlo brzo razvijao i dobio urbana obilježjamodernoga grada. Financirao je izgradnju Hotela Kontinental koji je ujedno i najstariji hotel na području Rijeke, izgradnju prometnica, vodovoda i kanalizacije.

Vjekoslav Knežević (1915.-1976.) bio je hrvatski pjesnik i skladatelj. Rođen je u Sisku, ali je djetinjstvo i mladost proveo na Sušaku. Nespretnim skokom u more ozljedio je oko. Nakon tog događaja preselio se u Zemun i upravo tako daleko od svojeg doma skladao je pjesme posvećene svojem gradu – između ostaloga autor je pjesama poput: Mom zavičaju, Od Sušaka pa do lipe Boke, Piši mi mati, Na molo longu, Svi gremo u Opatiju, Kostreno, Kostreno, Lipi moj Jadrane plavi i drugih.

GEDCOM Note

GEDCOM Note

Hinko vitez Bačić

Dugogodišnji zaslužni sušački načelnik

U aprilu mjesecu 1918. godine, dakle pola godine prije, negoli su popucali robovski lanci, preminuo je u u Sušaku jedan zaslužni građanin grada Sušaka, Hinko vitez Baćić, dugogodišnji sušački načelnik, čije su zasluge za Sušak nemarnošću zaboravljene, pa smatramo dužnošću, da ih osvježimo bar sada, kad će se uskoro navršiti deset godina od njegove smrti.

Hinko vit. Bačić sin je uglednih roditelja veletrgovaca iz Dalmacije, koji su se bili nastanili u Rijeci, gdje se je i on rodio i odgojio.

Hinko Bačić.JPG
Hinko Bačić.JPG (34.18 KiB) Pogledano 43 puta

Do svoje muževne dobe razvijao je on svoju djelatnost u trgovačkom i pokretničkom pravcu, pa je 1886.-87. godine izgradio u Sušaku veliku palaču, današnji "Hotel Kontinental", koja se može smatrati početkom novog Sušaka. Izgradnjom vila po Boulevardu i Pećinama te čitavog niza Ružićevih kuća, Sušak je počeo poprimati izgled grada i postao centar naše općine, uslijed čega je općina Trsat bila prenesena u Sušak, a prvim načelnikom općine Sušak bio izabran baš agilni i poduzetni građanin Hinko vit. Bačić , koji je tu čast zadržao neprekidno pune 22 godine. Zapravo, to i nije bila u ono doba nikakova čast, jer je općina bila siromašna i tek stvorena, pa je za upravljanje takovom općinom trebalo imati mnogo energije, mnogo vremena, razumijevanja i ljubavi i ulagati mnogo truda, da se općini udari čvrsti temelj, na kome bi se dalje razvijala, kako što se je kasnije i razvijala.

Pokojni Bačić nije ulagao samo svoje sile i rijetke sposobnosti za procvat grada Sušaka, nego je i svaki pokret financijalno potpomagao. Kao načelniku bila mu je određena godišnja plata, ali u svih 22 godine njegovog načelnikovanja nikada nije podigao iz općinske blagajne ni prebijene pare, nego je svoju plaću ulagao i darivao samoj općini za pokriće najnužnijih njezinih potreba.

Povrh toga, on je općini čak i veće svote novaca posuđivao i darivao u svakoj prigodi i kod svakog pokreta. Daleko bismo zašli, kad bismo počeli nabrajati, koje je sve svote poklonio i za koje svrhe. Dovoljno je samo reći, da se nijedno društvo počevši od Hrvatske Čitaonice na Trsatu i Vatrogasne čete nije osnovalo, ako Hinko vit. Bačić nije pružio u izobilju svoju pomoć.

U teškim vremenima načelnikovanja toga zaslužnog čovjeka izbijale su teške ekonomske krize općine, ali on se je uvijek znao snaći i svaku stvar je priveo kraju, žrtvujući kod toga uz svoj veliki napor, u ono vrijeme znatne svote novaca. Kad je njegovim nastojanjem bilo odlučeno, da se izgradi sadašnja cesta od Sušaka preko Boulevarda na Trsat (koja je dobila ime Šetalište Kralja Petra Oslobodioca), on je kupio na svoje ime potreban dio zemljišta kuda ta cesta prolazi, a onda gadarovao gradskoj općini.

Kod gradnje ceste od Sušaka do Pećina (koja sada nosi ime Šetalište Prestolonasljednika Petra), isto tako je pok. Hinko mnogo doprinio, a tako i kod svih ostalih radova, kojima je bio spiritus movens, kao kod izgradnje kanalizacije, vodovoda, ceste od Kostrene sv. Lucije do Žurkova, ceste od Kostrene sv. Barbare u Bakar, starog gradskog kupališta, novog groblja na Trsatu, sadašnje ulice koja vodi do Tvornice papira, itd. itd. No nije Hinko vit. Bačić ulagao svoj trud samo u razne građevine, nego je neprestano nastojao i oko osnivanja kulturnih institucija. Nastojanjem i energičnim nastupom njegovim spriječeno je, da se hrvatska gimnazija iz Rijeke prenese u Ogulin, kako se je namjeravalo i kako je bilo skoro već odlučeno. Njegovim nastojanjem osnovana je viša djevojačka škola, a isto tako trgovačka akademija. Nadalje je njegovim zauzimanjem otvoreno više osnovnih škola u raznim mjestima općine grada Sušaka, koje škole i danas postoje. Da bi pak Sušaku dao što veću važnost i ujedno olakšao pučanstvu obavljanje poslova, poradio je i na tome, da se u Sušaku postavi Kotarski sud i Porezni ured, u čemu je svojim vezama i načinom potpunoma uspio. Sa ova dva važna državna ureda probio je led, pa su u vezi s time postepeno bile stvorene i druge državne ustanove, čime se je Sušak počeo brzo dizati,

Image resized to 54% of its original size [915 x 586] Boulevard Sušak 1933.jpg Boulevard Sušak 1933.jpg (139.01 KiB) Pogledano 43 puta

I ekonomskim pitanjima posvetio je Hinko vitez Bačić posebnu pažnju. On je dobro uvidio, da je za ovaj kraj potrebna jedna jaka i solidna novčana institucija, pa je on bio jedan od glavnih pokretača kod osnivanja Banke i štedionice za Primorje, ipostao utemeljiteljem novoga zavoda. Ova banka je ubrzo slovila kao najjače i najsolidnije naše novčano preduzeće u ovim krajevima, a zato se imade zahvaliti pokojnima Ružiću, Bonetiću, Vilharu i u prvome redu Hinku vit. Bačiću, koji je od osnutka banke, pa kroz dugi niz godina bionjezinim predsjednikom i koji je znao upravljati bankom tako, da je ona cvala i napredovala, te otvorila i svoje filijale, koje su opet pod budnim nadzorom i inicijativom zahvatile velikog maha. Mi ovdje i ne možemo navesti sve ono što je Hinko vit. Bačić učinio za grad Sušak i za ove krajeve. Svatko tko ga je poznavao, zna od kolike je on koristi i dobrobiti bio za Sušak, a i sama sirotinja gledala je u njega kao u svojeg oca i staratelja, jer je svojim akcijama davao zarade kroz godine i godine siromašnom narodu, a gdjegod je trebalo, on je lično ublaživao boli i jade koji su narod teretili.

Poslije smrti ovog zaslužnog čovjeka nisu se našli ni pozvani ni nepozvani, koji bi se sjetili kojim zahvalnim činom ovoga čovjeka, koji je stvarno podigao Sušak i udario mu temelj, da se može razvijati onako, kako se on sada razvija. Nitko se nije našao da poradi na tom, da bi se ovome prezaslužnom sušačkom građaninu, čovjeku koji je decenije svojeg neumornog rada i snage položio za dobrobit Sušaka i njegove okolice, podignula jedna trajna uspomena među narodom u ovom gradu,za koji je tolike žrtve pridonio i kojemu je sve svoje sile i nastojanje posvetio.

Prošle su se godine krstile naše gradske ulice novim imenima, pa je bila dužnost odnosnog odbora i samog gradskog zastupstva, da se pok. Hinku Bačiću, ako ničim drugim, oduži bar time, da jednu ulicu okrsti njegovim imenom. Ali ne samo da se to nije učinilo, nego u današnjoj viječnici ne vidimo ni njegove slike, i to u vijećnici one općine, kojoj je on 22 godine besplatno i na čast služio! Ovo se već ne može nazvati samo propustom. To je sramota za grad Sušak i za sve nas. No što do danas nije učinjeno, treba sada učiniti, jer je bolje ikada nego nikada. Naredne godine, u mjesecu aprilu, vrši se desetogodišnjica smrti Hinka Bačića, pa bi bila dužnost gradskog zastupstva, da čitavo građanstvo pozove, da toga dana prezaslužnom svom pokojnom načelniku iskaže naročitu počast. Bar tom prilikom morala bi se i njegova slika unijeti u gradsku vijećnicu, a ujedno jednoj ulici ili trgu dati ime pravoga utemeljitelja grada Sušaka.

Ne želimo prejudicirati zaključcima pozvanih, ali držimo da bi najpravednije bilo, da se cesta preko Boulevarda, koja je okrštena imenom Kralja Petra Velikog Oslobodioca, nazove imenom Hinka vit. Bačića koji je dao poticaj, a djelomično i zemljište za izvedbu te ceste, a da se novi trg, koji će nastati u novom dijelu grada pred novom željezničkom stanicom, okrsti imenom koje danas nosi cesta preko Boulevarda.

Nadamo se, da će se bar sada ispraviti dosadašnji propusti i da će grad Sušak iskazati zahvalnost onome, koji mu je udario temelje, dugogodišnjem svom i prezaslužnom načelniku Hinku vit. Bačiću.

Preuzeto sa: http://www.lokalpatrioti-rijeka.com/forum/viewtopic.php?f=98&t=1147

GEDCOM Note