Vjekoslav Parać

Izvori:

• Solinski Paraći (inž. Ivan Grubišić)

Vjekoslav Parać je rođen 2. veljače 1904. u Solinu, a kršten 21. veljače, vjenčan je 8. rujna 1935. u Zagrebu, žena Mara Fabrij, umro je 4. kolovoza 1986. u Zagrebu, a pokopan 6. kolovoza u obiteljsku grobnicu u Solinu. Mara Fabrij je rođena 1904. u Erdeniku (Srijem), od oca Bruna i majke Lidije rođene Barošević, umrla je 18. ožujka 1937. u Solinu i tu je pokopana.

Vjekoslav je pučku školu završio 1915. u Solinu (škola u Šperčevoj kući), a gimnaziju (Cesarsko-kraljevsku Veliku Realku) od 1915. do 1922. u Splitu. Od 19. listopada 1922. do 15. listopada 1926. uči slikarstvo u zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti (profesor Ljubo Babić). Potom se 1928. vraća u Solin, gdje nastaju brojne slike zavičajne tematike (slike: Josip Šperac, Čovjek sa slamnatim šeširom, Veslači, Seljaci, Proljeće). Tada počinje javno djelovati u likovnim umjetnostima. Za susjedni Vranjic slika oltarnu sliku u župnoj crkvi svetoga Martina. Studij nastavlja u Parizu od 1929. do 1931. Godine 1935. u Rimu uči fresko slikarstvo, pa tako može slikati freske u kliškoj župnoj crkvi.

Od 18. svibnja 1936. do početka rata 1941. honorarni je profesor u splitskoj Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji. Od 1939. do 1943. je u Tehničkoj srednjoj školi (Arhitektonsko-građevinski odsjek i Javna dvorana risanja), a u rujnu je 1944. otišao u partizane. Od 16. svibnja 1945. do 28. veljače 1950. bio je ravnatelj splitske Galerije umjetnina, a potom je zauvijek preselio u Zagreb. Tamo je djelovao u likovnim umjetnostima na višim razinama, pa je bio profesor u Akademiji likovnih umjetnosti i član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, a godine je 1975. dobio Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo.

Doživio je obimnu izložbu svojih slika u zagrebačkome Umjetničkom paviljonu (od 6. travnja do 2. svibnja 1984.), a dijelom smanjenu u splitskoj Galeriji umjetnina (od 24. svibnja do 30. lipnja 1984.). Tada je posljednji put bio u Splitu i u Galeriji je pričao o svojem životu, a to su zabilježili Đurđica Ivanišević i Tonči Petrasov Marović. Javnosti nije bilo poznato njegovo vlastito zapisivanje sjećanja na razdoblje do Prvoga svjetskog rata, pa kada je bilo nađeno u njegovoj ostavštini, dijelove je za tisak priredio Bogdan Žižić. Vjekoslav je, zbog prerane smrti supruge Mare, imao samo jedno dijete, sina Marina.