Dalibor Parać

Izvori:

• Solinski Paraći (autor: inž. Ivan Grubišić)

Dalibor Parać rođen je 25. lipnja 1921. u Solinu, a kršten je 31. srpnja, vjenčan je 28. studenoga 1949. u Zagrebu, žena Srebrenka Štriga, umro je 13. veljače 2009. u Zagrebu, a ispraćen 18. veljače na zagrebačkom krematoriju. Srebrenka Štriga je rođena 8. kolovoza 1925. u Zagrebu, po zanimanju liječnica.

Dalibor u Solinu pohađa osnovnu školu, a srednju u Splitu gdje su mu profesori crtanja bili Antun Zupa i sumještanin Živko Kljaković (iz roda Šantića; Solin, 8. travnja 1905. – Zagreb, 13. listopada 1982.). Godine 1940. upisuje studij slikarstva u Akademiji likovnih umjetnosti, ali ga prekida 1941. i nastavlja 1945. kad se za stalno vraća u Zagreb. Diplomirao je 1948. u klasi Ljube Babića, a do 1950. specijalizirao pod Babićevim vodstvom.

Od 1950. do 1952. surađuje u Majstorskoj radionici Krste Hegedušića. Od tada počinje raditi u Školi primijenjenih umjetnosti, a 1961. odlazi na Pedagoški odjel Akademije gdje radi do 1986. Godine je 1992. dobio Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo. Prvi su put njegove slike izložene godine 1944. u Hvaru na skupnoj izložbi crteža i fotografija. Prva je pojedinačna izložba bila u zagrebačkoj Galeriji Forum godine 1974., prenesena u splitsku Galeriju umjetnina (25. ožujka – 15. travnja 1975.) i Zavičajni muzej u Rovinju. U Splitu je imao pojedinačne izložbe u Umjetničkom salonu (1986.) i Galeriji Kula (1996.). Takve su bile još i u Hvaru, Karlovcu, Zagrebu, Ljubljani, Rijeci, Trogiru (Muzej grada) i Puli. U Splitu su njegove slike i na skupnim izložbama još od godine 1944. (Botićeva poljana), 1967. i 1973. (Salon Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske), 1971. i 1986. (Podrumi Dioklecijanove palače) i 1997. (Muzejski prostor). Od splitskih likovnih stručnjaka i kritičara o slikaru su pisali: Kruno Prijatelj godine 1975. (predgovor katalogu izložbe u Splitu), Andro Filipić (prikaz te izložbe), Tonka Čović godine 1985., Vinko Srhoj, Tonči Petrasov Marović, Andro Filipić godine 1986. (skupna izložba u Splitu), Vladimir Rismondo (mlađi) godine 1994. (izložba u Galeriji Forum), Tomislav Lalin godine 1997. (izložba u Trogiru) i Sandi Vidulić godine 1997. (skupna izložba u Splitu). U Solinu je izlagao na skupnoj izložbi Solinjani vam se predstavljaju (29. lipnja – 29. srpnja 1991.), kojoj je Toma Podrug napisao predgovor u katalogu, a prva je pojedinačna izložba bila od 10. do 25. travnja 2003.) u Galeriji Zvonimir.

Bogdan Žižić (Solin, 8. studenoga 1934.) je poslije smrti Dalibora Paraća, u razgovoru za Solinsku kroniku rekao: On je jako patio zbog devastacije solinskoga i svetokajskoga pejzaža. Zbog toga se zarekao da se više neće vraćati u Solin, jer je jednom zgodom došao do crkvice sv. Nikole, gore iznad Paraćevih, i kad je vidio cementne traverze oko te božanske crkvice na onom kamenom uzvišenju, to kao da ga je ubilo u pojam i tada je rekao: ‘Ja tu više neću dolaziti’.