Dane Matošić

Dane Matošić rođen je u Splitu 6. siječnja 1881. godine. Njegov otac Ante Paško (1848.-1915.) imao je trgovinu konopa na Rivi u jednoj od kućica (prvoj sa zapadne strane) koje su sagrađene prema nacrtu austrijskog arhitekta Alfreda Kellera. Majka mu je bila Antica Gjiković-Poduje (1846.-1892.). Otac se drugi put oženio godine 1898. glumicom Persidom Sotirović (1872.-1905.). Dane je imao brata Ivana Paška (1878.-1946.) i Sestru Nedu (1882.- 1973.). Ivan Paško oženio se sestrom Perside Sotirović, Katicom, i radio s ocem u trgovini. Neda se vjenčala za profesora Ivu Šoljana (1872.- 1963.), a njihov sin dr. Tonko Šoljan bio je jedan od osnivača Instituta za oceanografiju i ribarstvo. Danini prvi rođaci bili su Noe Matošić, operni pjevač, i dr. Vlado Matošić, odvjetnik.

Školske godine 1891./92. upisao se Dane Matošić u prvi razred Velike realke u Splitu. Razrednik mu je bio prof. Grgur Zarbarini, koji mu je predavao hrvatski jezik, a prostoručno risanje kroz sve razrede i krasopis u prva dva razreda poznati graditelj Ante Bezić, u statusu pravog učitelja. Na ljeto 1898. završio je sedmi razred i položio ispit zrelosti. Među njegovim drugovima u školi bili su i neki koji su se istaknuli u kasnijem životu. Takvi su Frane Baučić, inženjer, i Anđeo Uvodić, slikar.

Godine 1898. Dane se upisao na Tehničku visoku školu u Beču. Prvi državni ispit položio je godine 1903. Studirao je 11 godina i diplomirao 1909. godine. Za to vrijeme slušao je i položio kolegije iz matematike, nacrtne geometrije, mehanike i statike slobodnog crtanja, fizike, kemije, građevinskih materijala, knjigovodstva, financija, strojarstva, građevinskih oblika, geologije, vodogradnje, gradnje cesta i željeznica, ekonomije, elektrotehnike i geodezije.

U Prvom svjetskom ratu bio je Matošić mobiliziran i poslan na bojišnicu. Nastupom mira vratio se u Split, gdje počinje njegovo stručno djelovanje. Godine 1928. oženio se Njemicom Ellom Glaser (1891.-1936.), koja je sa svojom ženskom glazbenom kapelom od 1921. do 1924. nastupala u restoranu 'K belom orlu' na Bačvicama i u kavani 'Centra'l Mate Matića na Narodnom trgu (Pjaci).

Godine 1930. rodio im se sin Miro, koji je preminuo u dječačkoj dobi, 1939., a 1932. kći Mirjana. Danina supruga umrla je pri idućem porodu, zajedno s malom Marijom. Ponovno se oženio Viktorijom Brzić (1909.- 1971.), s kojom je imao troje djece, Danimira, Snježanu i Nenada.

Dane Matošić rođen je u ulici Dosud, u povijesnoj jezgri grada. Do 1928. živio je u zgradi Barkanović, gdje je bila Trgovačka akademija, u predgrađu Lučac, u Smodlakinoj ulici 26, današnjoj Pojišanskoj. Godine 1930. počeo je graditi kuću nedaleko odatle, u sadašnjoj Klarinoj ulici br. 3, za koju je sam napravio projekt. U njoj je stanovao od 1932. do smrti 1951.. Zgrada ima podrum, prizemlje i dva kata; na svakom katu su po dva velika stana. Prema ulici na zapadu je vrt, a na istoku vrt u kojem je kućica koja je služila za skladište. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata Matošića su najprije po dolasku u Split zatvorile vlasti Nezavisne Države Hrvatske. Oslobođen je dolaskom Talijana, no ubrzo je opet uhapšen te odveden u koncentracijski logor na Liparima kraj Sicilije. Godine 1942. 2 internirac izveden je pred Specijalni tribunal za obranu države u Rimu. Naime, zbog teških uvjeta u logoru, oni su se spremali poslati žalbu Ministarstvu unutrašnjih poslova u Rim. U strahu od mogućih problema upravitelji logora su ih, međutim, preduhitrili tako što su ih optužili za osnivanje i organiziranje prevratničkog udruženja u logoru te promidžbu nasilnog uspostavljanja crvene diktature. Matošić i još nekoliko njih okrivljeni su za držanje govora u kojima su isticali kao izglednu pobjedu Rusije i širili propagandu o blagodatima komunizma. Sudska rasprava zakazana je 5. pro- sinca. Matošić je bio najstariji u skupini. Odbio je pozdraviti suce fašističkim pozdravom, što su za njim učinili i ostali. Osuđen je na četiri godine zatvora. Nakon presude osuđenici su razmješteni po raznim zatvorima Italije na izdržavanje kazne. Padom fašizma 1943. godine i dolaskom na vlast maršala Pietra Badoglia, u listopadu 1943. godine počelo je oslobađanje političkih zatvorenika pa su se oni na razne načine uputili kućama. Već u zrelijim godinama i bolestan, Matošić se uspio, uglavnom pješačeći, vratiti u Split. Socijalističke vlasti nacionalizirale su mu sva zemljišta koja je imao u predjelima Bačvice, Brodarica, Glavičine i u Poljud, ukupne površine od oko 10 tisuća metara četvornih. Da bi obitelj preživjela, morao je prodati kuću u gradu u Zadarskoj ulici, te po jedan stan u vlastitoj kući i Klarinoj ulici, koje je inače iznajmljivao. To je za njega bio veliki udarac, jer je ostao bez sredstava za život. Neimaština je dodatno oslabila njegovo slabo zdravlje pa je preminuo 5. kolovoza 1951. godine u Splitu.

• http://hrcak.srce.hr/file/98698
• http://hrcak.srce.hr/65967

Groblje Lovrinac Ime: ING.DANE POK.ANTE Prezime: MATOŠIĆ Godina smrti: 1951 Datum ukopa: 1951 Odjel: Polje: A Razred: S Broj: 24

MKR 16 - https://familysearch.org/ark:/61903/3:1:3QS7-899X-FPKS?mode=g&i=289...