don Mihovil Pavlinović

From Christian to Peasant Humanism: Croatian National Ideologies and Bio-Ecology by Markus, Tomislav

Papers and Proceedings of the Department of Historical Research of the Institute of Historical and Social Research of Croatian Academy of Sciences and Arts

The author analyses the main characteristics of the research of political and national ideologies in Croatia in the nineteenth and the twentieth century from the bio-ecological point of view. Historical research and that of political sciences made valuable contributions to the better knowledge of national ideologies, but remained burdened by a humanist approach and the standard model of humanist scholarly disciplines, which ignored the ecological and evolutional framework of human life. Historians and other researchers started from the primacy of cultural adaptation, “culture-centrism” and historicism, according to which civilised and, particularly, modern man is independent of ecological and biological limitations. A similar approach was deemed valid also in the cases of the objects of their research, the most important representatives of Croatian national ideology in the nineteenth and at the beginning of the twentieth century. As examples of such an approach, this article analyses some elementary characteristics of the ideologies of Mihovil Pavlinović (1831–1887), and brothers Antun (1868–1919) and Stjepan (1871–1929) Radić. Their works, besides all the differences between them, are characterised by anthropocentric discourse, a progressivist view of history and a humanist view of the world, which ignores ecology and biology. The author pleads for a bio-ecological approach, which acknowledges the peculiarities of the socio-historical framework, but accepts the fact that men belong to nature and the importance of our genetic heritage, and which should be applied to the study of Croatian history – as well as the history of any other nation – in general.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Mihovil_Pavlinovi%C4%87

U Podgori kraj Makarske rodjen je 28. sijecnja 1831. knjizevnik i politicar, jedan od vodja hrvatskoga narodnog preporoda u Dalmaciji - Mihovil Pavlinovic.

Potekao je iz ugledne seljacke obitelji, koja ga je kao bistrog djecaka poslala u gimnaziju i u sjemeniste u Split, a zatim je u Zadru ucio bogosloviju. Bilo je to u vrijeme ilirskog narodnog preporoda, ciji se utjecaj osjecao i u Dalmaciji. Vec tada s Lukom Boticem, kasnijim knjizevnikom, Pavlinovic osniva djacko drustvo Pobratimi. Nakon skolovanja Pavlinovic odlazi u zupnicku sluzbu, ali ce u njoj ostati tek 15-ak godina. Putujuci po rodnom kraju, imao je priliku upoznati sve teskoce koje su mucile narod. Zemaljska uprava, uredi, opcine, skole - sve je to bilo u tudjinskim rukama. U politicki zivot ulazi tek nakon pada Bachova apsolutizma. On je prvi u Dalmaciji vec u kolovozu 1860. iznio zahtjev za sjedinjenjem Banske Hrvatske s Dalmacijom. Stekavsi siroku naklonost u prvim izborima za Dalmatinski sabor, sljedece godine izabran je za narodnog zastupnika. Na zasjedanju Sabora u Zadru, iako je njegova Narodna stranka bila u manjini, Pavlinovic je progovorio svojim narodnim jezikom, sto je izazvalo silne proteste odnarodjene inteligencije. I u Hrvatskom saboru u Zagrebu pozdravio je zastupnike na hrvatskom jeziku. Treba naglasiti da je Pavlinovic bio nositelj specificne ideje o hrvatskom drazvnom identitetu, ali je pritom razmisljao o ravnopravnoj juznoslavenskoj konfederaciji. Sto se tice Pavlinoviceva knjizevnog rada, mozemo reci da je mnogo vazniji po neizravnom odjeku, nego po izravnom djelovanju. Marljivo je zapisivo pucke pjesme, poslovice i zagonetke, krecuci se medju ljudima po sajmovima i crkvama, pa taj zivi pucki stil nalazimo i u njegovim besjedama, putopisima i pjesmama. Pavlinovic je umro u rodnoj Podgori u 57. godini 18. svibnja 1887.

--------------------------------------------------------------------------------

From Wikipedia

Mihovil Pavlinović

Don Mihovil Pavlinović (28. siječnja 1831. - Podgora, 18. svibnja 1887.), hrvatski političar i književnik.

Završio je studij bogoslovije u Zadru. Jedan je od utemeljitelja i vođa Narodne stranke u Dalmaciji, a čitavog života zagovarao je sjedinjenje Dalmacije s ostatkom Hrvatske.

Bio je zastupnik u Dalmatinskom i Hrvatskom saboru, a u Dalmatinskom saboru održao je prvi govor na hrvatskom jeziku.

Osnivač je i urednik narodničkog glasila "Il Nacionale".

Obilazio je Dalmaciju budeći nacionalnu svijest i djelujući na prosvjećenju i podizanju dalmatinskih sela iz gospodarske zaostalosti. Svojom iznimnom energijom i gotovo karizmatskim utjecajem među pukom ubraja se u vodeće osobe hrvatske politike u Dalmaciji u drugoj polovini 19. stoljeća. http://www.sss-makarska.hr/spisi/velikani/pavlinovic/biblio.htm

Gotovo su sva djela Pavlinovićeva mješavina književnih i povijesnih elemenata, pa ih je nemoguće razgraničiti. Zbog toga ćemo spomenuti poseban rad o tome (J. Ravlić: Bibliografija NI. Pavlinovića, Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv. 8. Zadar, 1961. str. 427-456), a ovdje ćemo spomenuti sve one koji pripadaju književnosti ili pak sadržavaju više takvih elemenata.

GLAVNA IZDANJA DJELA MIHOVILA PAVLINOVIĆA

• Odgovor iz Dalmacije grofu Borelliju, državnom viećniku u Beču o pitanju hrvatskom. Pozor 1/1860. br. 39-J40.
• Besieda na stogodni izhodnji dan otca Andrije Kačića piesnika i učitelja pučkog, izrekao u crkvi malobratjanika u Makarskoj svećenik M. P. Glasnik Dalmatinski, 13/1861, br. 4.
• Piši kako puk govori. Narodni list, Zadar, 1/1862. br. 7. prilog 36. &127;O potrebi poštivanja naredbe o hrvatskom jeziku na sudu]. Narodni list, Zadar, 1/1862. br. 43. prilog 219.
• Dvie književnosti u jednom jeziku jali piši kako puk govori. Narodni list, Zadar, 1/1862. br. 23. prilog 115; br. 25. prilog 125-126; br. 27. prilog 136.
• Govor P. Mihovila Pavlinovića, rečen dne 30. rujna u narodnoj čitaonici spljetskoj na slavi godovnoj S. Jerolima dalmatinskoga, njezina odvjetnika i tisućoljetnoj sv. Ćirila i Metoda slavjanskih apostolah. Narodni list, Zadar, 2/1863. br. 81. prilog 83; br. 85. Pod istim naslovom u: Pozor, 4/1863, br. 235. str. 938-939; br. 236; br. 240; br. 242.
• Ognjišar. Pjesma Mihovila Pavlinovića. Zadar, 1865.
• Narodne pjesme, Zadar, Matica dalmatinska, 1865. (Uredili M. Pavlinović i I. Danilo)
• Kotari i župnikovanja. Spjevao Miho Pavlinović. Zadar, 1867.
• Misli o prevodima. Sabrao M. P. Narodni list, Zadar, 10/1871. br. 49, 51, 53, 59, 61, 63.
• Pjesme i besjede. Mihovila Pavlinovića god. 1860-72. Zadar, 1873.
• Različiti spisi Mihovila Pavlinovića god. 1869-74. Zadar, 1875.
• Pučki spisi. Mihovila Pavlinovića. Zadar, 1876.
• Hrvatski razgovori pisa Mihovio Pavlinović. Zadar, 1877.
• Misao Hrvatska i misao Srbska u Dalmaciji od godine 1848 do godine 1882. Sabrao Mihovio Pavlinović. Zadar, 1882.
• Hrvatski razmišljaji. Zadar, 1884.
• O jezikovnom pitanju. Naša sloga, 17/1886. br. 12.
• Puti. (Godine 1867-75) Mihovila Pavlinovića. Zadar, 1888.
• Iz književne ostavštine M. P. Po Bosni. Iskra, Zadar, 1/1891. br. 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12.
• Pismo M. Pavlinovića o hrvatskom pravopisu. U Podgori, na Jurjevdan 1871. Vienac, Zagreb, 24/1892. br. 40.
• Narodna pjesmarica. Zadar, Matica dalmatinska, 1902. (Predgovor M. Pavlinović).

VAŽNIJA LITERATURA O MIHOVILU PAVLINOVIĆU

• Stjepan Ivićević: Predgovor. Glasnik dalmatinski, 14/1862. br. 31, 32-33.
• A. Šenoa: Pjesme i besjede Mihovila Pavlinovića. God. 1860-72. Zadar. Obzor, 3/1873. br. 209. [Pre%C5%A1tampano iz Vienca 1873. br. 36].
• Kosta Vojnović: Mihovio Pavlinović. Životopis nacrtao Dr. K. V. Vienac, Zagreb, 7/1875, br. 27.
• Petar Tomić: Hrvatski razgovori . . . Primorac, 5/1877. br. 44-48.
• Josip Miškatović: Pavlinović i Starčević. Agramer Zeitung, 60/1885. br. 36. [Potpisan]: C
• Marin Sabić: Mihovio Pavlinović, pjesnik. Iskra. 3/1886 br. 18, br. 20. nesvršeno br. 20.
• J. J. Strossmayer: Za spomenik Mihovilu Pavlinoviću. Poslanica preuzvišenoga biskupa Strossmayera obćinskom upraviteljstvu Makarske. Narodni list, 26/1887. br. 58. [Pod istim naslovom]: Obzor, 28/1887. br. 169. str. 1-2.
• J. J. Strossmayer: Strossmayer o Pavlinoviću. Smotra, Zagreb, 1887. sv. 7. str. 417-420.
• I. M. [Ivan Milićević]: U smrt don Mihovila Pavlinovića, koji je ispustio svoj veliki duh 18. svibnja 1887. Iz Hercegovine, 21. svibnja 1887. Glas Hercegovca, 21. svibnja u 1887. br. 21.
• Kosta Vojnović: +Mihovio Pavlinović. Obzor, 28/1887. br. 114 i 115.
• H. Badalić: M. Pavlinović. Narodni list, 1887. br. 51. Vienac, Zagreb 1887. br. 22.
• Sava Bjelanović: Post funera. Srpski list 8/1887 br 19.
• Don M. Pavlinović. Glas Hercegevca, 4/1887. br. 21, 22.
• Don M. Pavlinović, Narodne novine, 53/1887. br. 114.
• Franjo Vilhar: Tužaljka. Prigodom smrti Mihovila Pavlinovića. Spjevao i za muški zbor glasbotvorio. Vienac, Zagreb 19/1887. br 25. [Note].
• Frane Butić: Spomenik Pavlinoviću. Katolička Dalmacija, 21/1890. br. 53.
• Nikola Šimić: Književna ostavština M. Pavlinovića. Iskra, Zadar 1/1891. br. 2.
• Dinko Politeo: Pokojni Pavlinović, neodvišnjaci i pravaši. Jedinstvo, 1/1894. br. 48; 2/1895. br. 39.
• D. M. Pavlinović i Ljubiša. Dubrovnik, 7/1898. br. 17. str. 2.
• Sime Urlić: Nešto o jeziku M. Pavlinovića. Glasnik Matice dalmatinske, 3/1903-4. sv. 3.
• A. Petravić: Razvitak pjesništva u Dalmaciji od početka 19. v. do smrti Pavlinovića i Despota. Studije i portreti, I. Zagreb, 1905.
• Nikola Andrić: Sabirači Matičinih hrvatskih narodnih pjesama.. Glas Matice hrvatske, 3/1908, br. 13, 16/17, 19, 20.
• Đuro Šurmin: Pisma Miha Pavlinovića. Obzor, 50/1909. br. 215.
• Marin Stojković: Iz naroda za narod. Narodni list, 51/1912. Jubilarni broj 61
• Petar- Karlić: Matica dalmatinska, dio I-III. Zadar, 1913.
• Franjo Ivanišević: Mihovio Pavlinović - prigodom 30-godišnjice njegove smrti. Split, 1917.
• Vinko Kisić: Politički pregledi Mihovila Pavlinovića. Hrvatska njiva, 1/1919. br. 24.
• Dragutin Prohaska: Pregled hrvatske i srpske književnosti I (do. realizma 1880.) Zagreb, 1919. str. 179.
• Ivo Dellale: "Nek se živi uz mrtve prislone", Novo doba, 6/1923.. br. 192.
• Marin Pavlinović: Publicističko-žurnalistički rad Mihovila Pavlinovića. Hrvatska revija, 1925. br. 7 i 8.
• Marin Pavlinović: Studije eseji i prikazi. Zagreb, 1930. v8 str. 170.
• Marin Pavlinović: Fragmenti iz preporoda u Dalmaciji (uz šest neobjelodanjenih pisama Stj. Ljubiše Pavlinoviću) Misao,. Beograd, 30/1930. sv. 5-6 str. 368-378.
• Đ. Vilović: Nepublicirana historička pisma M. Pavlinovića. Obzor, . 1930. br. 78.
• Tin Ujević: Prsten obzorja. Jadranska pošta, 6/1930. br. 82.
• Marin Pavlinović: Pavlinović i hrvatski kolovođa (odlomak studije) Savremenik, 24!1931. br. 5. str. l.
• Marin Pavlinović: Iz korespondencije dubrovačkih političara s . M. Pavlinovićem. Rešetarov zbornik, 1931.
• M. Čović: Pavlinovićevo mišljenje o narodnoj književnosti. Selo i grad, 3/1931. str. 162-163.
• Marin Pavlinović: Posljedni dani Mihovila Pavlinovića. Hrvatska smotra, 1/1933. br. 10.
• M. Perković: Kako su pred 60 godina hrvatski pisci njegovali jezik i stil. Književni horizonti, 1935, br. 8-9.
• Marin Pavlinović: Jedinstvo preporodnog pokreta na Jadranu. Istra, 1935. br. 49, 50, 51.
• Marin Pavlinović: Kulturne i političke veze izmedu Dalmacije i Istre. Jadranski kalendar, 1935.
• Marin Pavlinović: Mihovil Pavlinović i narodni preporod u Dalmaciji od godine 1848-1887. U svijetlu nepoznatih izvora: Zagreb, 1936.
• M. Čović: Pavlinovićev prinos našoj književnosti. Jadranski dnevnik 3/1936. br. 86.
• Marin Pavlinović: Pjesnički rad Mihovila Pavlinovića. Jadranska straža 1936. br. 1-6.
• Grga Novak: Don Mijo Pavlinović i pop Jovan Sundečić u Beogradu 1864. godine. Politika, 34/1937. br. 10395. str. 5.
• Marin Pavlinović: Uvod u »Razgovore« . . . Zagreb, 1943. str. 5-11.
• Stanislav Šimić: Prva hrvatska kritika Krugovi, 1952. br. 3.
• Marin Pavlinović: Odnosi između Natka Nodila i Mihovila Pavlinovića od 1852-1887. Historijski zbornik, 15/1952. br. 1--4.
• Marin Pavlinović: Prilog životopisu Franje S. Kuhača. Muzika i škola 2/1957
• Jakša Ravlić: M. Pavlinović kao književnik. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 1961. knj. 8.
• A. Palavršić - B. Zelić: Korespondencija Mihovila Pavlinovića. Split, 1962. str 582. [Marin Pavlinović: Ocjena]: Historijski zbornik, 17/1964. str. 442-447.

--------------------------------------------------------------------------------

Biografija

Pavlinović, Mihovil (Mihovio, Mijo), hrvatski političar i književnik (Podgora, 28. I. 1831 – Podgora, 18. V. 1887). Jedan od najistaknutijih predstavnika hrvatskog narodnog preporoda i Narodne stranke u Dalmaciji. Pohađao je bogosloviju u Zadru i franjevačku bogosloviju u Makarskoj, koju je završio 1854. Iste je godine bio zaređen pa je započeo služiti kao župnik u Drašnicama kraj Makarske, a od 1855. do 1870., kada se posvetio isključivo političkom i književnom radu, bio je župnik u Podgori. Kao zastupnik u Dalmatinskom saboru (1861), u doba prevage Autonomaške stranke u Dalmaciji, održao je prvi govor na hrvatskom jeziku. God. 1862. bio je jedan od pokretača i glavni suradnika glasila Narodne stranke Il Nazionale, periodico politico e letterario (s prilogom Narodni list), u kojem je objavljivao članke namijenjene najširim slojevima dalmatinskog puka radi buđenja njegove nacionalne svijesti. God. 1865. bio je izabran za zastupnika u Hrvatskome saboru, a od 1873. bio je zastupnik u Carevinskome vijeću. Njegova dugogodišnja borba za položaj hrvatskog jezika rezultirala je prihvaćanjem njegova prijedloga da se hrvatski jezik uvede kao službeni u sve dalmatinske državne urede (1883). Zauzimao se za hrvatsku samostalnost, cjelovitost i ustavnost u okviru južnoslavenske zajednice te za preuređenje Austro-Ugarske Monarhije na federalističkom načelu. Osim političke, zapažena je i njegova prosvjetiteljska djelatnost i nastojanje oko otvaranja narodnih čitaonica. Svojim prilozima surađivao je i u glasilima i časopisima Glasnik dalmatinski, Iskra, La Dalmazia cattolica, Narodni koledar, Pozor, Vienac, Zatočnik i Obzor. U književnom radu slijedio je svoje temeljne političke zamisli pa su sva njegova književno-publicistička djela (članci, govori, pjesme, putopisi, sakupljanje narodnih pjesama, zagonetki i poslovica) bila podređena nacionalnom osvješćivanju dalmatinskog puka (Ognjišar, 1864; Kotari i župnikovanje, 1867; Pjesme i besjede god. 1860–72., 1873; Razgovori, 1876; Pučki spisi, 1876; Narodna pjesmarica, 1879; Puti (god. 1867–75), 1888). Matici hrvatskoj predao je 211 istarskih i primorskih poslovica, a 4000 do 5000 riječi JAZU za njezin Rječnik. Ostala djela: Različiti spisi (1875), Misao hrvatska i misao srbska u Dalmaciji od godine 1848. do godine 1882. (1882), Hrvatski razmišljaji (1884).

Izvor: Leksikografski zavod Miroslav Krleža

• http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=47155

U Podgori kraj Makarske rođen je 28. sijećnja 1831. književnik i političar, jedan od vođa hrvatskoga narodnog preporoda u Dalmaciji - Mihovil Pavlinović. Pranećak je don Ivana Arciđakana, iz obitelji Mate i Mare rođene Borić. Završava gimnaziju i sjemenište u Splitu, a zatim je u Zadru izučio bogosloviju. Bilo je to u vrijeme ilirskog narodnog preporoda. Surađuje s Lukom Botićem, kasnijim književnikom. Nakon školovanja Pavlinović odlazi u župničku službu, ali će u njoj ostati tek 15-ak godina. U politički život ulazi tek nakon pada Bachova apsolutizma. On je prvi u Dalmaciji već u kolovozu 1860. iznio zahtjev za sjedinjenjem Banske Hrvatske s Dalmacijom. Izabran je za narodnog zastupnika u Dalmatinskom saboru. Javno je progovorio narodnim jezikom, što je izazvalo silne proteste. Marljivo je zapisivao pučke pjesme, poslovice i zagonetke, krečući se među ljudima po sajmovima i crkvama, pa taj živi pučki stil nalazimo i u njegovim besjedama, putopisima i pjesmama. Kao nasljednik svog strica nastavio je sakupljati knjige i pridružio ih je kao donor starom fundusu. Pavlinović je umro u rodnoj Podgori u 57. godini 18. svibnja 1887

--------------------------------------------------------------------------------