Follow
Ovaj projekt je dio projekta Hrvatsko Rodoslovlje - Dalmacija, naselja Arbanasi u Zadru / This project is a part of Croatian Genealogy – Dalmatia, of settlement of Arbanasi in Zadar
Matične crkvene knjige / Church Books and records - Arbanasi
Povijest / History
ZADARSKI ARBANASI
Naselje u jugoistočnom dijelu zadarskog poluotoka, danas dio Zadra. Naseljeno početkom 18. stoljeća inicijativom zadarskog nadbiskupa Vicka Zmajevića doseljavanjem doseljenika (Arbanasi-Sestana) iz područja iznad Skadarskog jezera u tri doseobe (1726., 1727. i 1733.). Veliko iseljavanje u vrijeme talijanske okupacije između dvaju svjetskih ratova: do 1944. samostalno naselje (Borgo Erizzo) , nakon toga novi val iseljavanja (optanti). Sačuvan je autohtoni Arbanaski-Šestanski jezik(pomjesanost taljanskog,geg dijalekta i Hrvatskog).
DOSELJAVANJE ARBANASA
Podrijetlo i prve dvije seobe
Zadarski Arbanasi doselili su se iz svog zavičaja u okolici Skadarskog jezera u grad Zadar 1726. godine, kada je nastalo današnje naselje. Iako se zasluga za doseljenje Arbanasa u Zadar danas uglavnom pripisuje tadašnjem zadarskom nadbiskupu Vicku Zmajeviću, njihovo doseljavanje uvelike je planirala i pomagala Mletačka Republika s namjerom oživljavanja Dalmacije, posebice opustošenog zadarskog zaleđa.
Prema predaji Arbanasi potječu iz regiona Šestani i to iz tri različita sela: Šestani, Briska i Livari. Prvi sačuvani zapis o seobi arbanaških obitelji s ukupno 56 osoba, koje su izbjegle pred Turcima, nastao je dana 23. ožujka 1726. godine. Prva skupina izbjeglica stigla je u Kaštel Lastvu (današnji Petrovac na Moru), pa potom prebačena u Kaštel Novi (današnji Herceg Novi). Pored njih, svoj zavičaj napustilo je još 28 obitelji koje je u zbijegu spriječilo nevrijeme, no i one su desetak dana kasnije uspješno prebačene u Kaštel Novi. Pretpostavlja se da su prva i druga skupina Arbanasa stigle u Zadar od 10.-31. svibnja 1726. godine. Prvu seobu Arbanasa u Zadar predvodila su dva brata Petani. Obitelji koje su u Zadar doseljene u prvoj seobi su: Luca d'Andrea Gezghenovich, Nicolo di Luca Marghicevich, Nicolo d'Andrea Gasparovich, Giovanni d'Andrea Gezghenovich, Pere di Marco, Prem Vuca Marghicevich, Paolo Giech Marghicevich, Giech Prend Marghicevich, Giech Pepa Marghicevich, Marco Discialo Marghicevich, Prenz Prema Marghicevich, Petar Vuca Gianova, Nico Matessich, Luca Prend, Boso Nico Smira, Stanica Gielencovich, Visco Gielencovich, Lech Pero Marghicevich i Luca Lucich.Mletačka Republika novim je doseljenicima dodijelila zemlju na području današnjeg Zemunika, gdje se trebalo oformiti novo naselje s već sagrađenih 15-tak kuća, hrvatskog naziva Erizzovo selo po tadašnjem mletačkom providuru Nicoli Erizzu. Međutim, zadarski kanonik i veleposjednik don Ivan Grisogono par je mjeseci kasnije za izgradnju novog naselja ustupio svoju zemlju u blizini lazareta Svetog Marka. Tako je na mjestu današnjeg naselja Arbanasi osnovano novo naselje Borgo Erizzo ili «Erizzovo predgrađe», o čemu svjedoči najstariji zapis od 15. kolovoza 1726. godine. Zemlja u Zemuniku ostala je i dalje u posjedu Arbanasa.
Treća seoba
U međuvremenu u Zadar pristižu manje skupine novih doseljenika, koje se počinju nazivati po zanimanju njihovog starješine (kotlari), pa tako nastaje i prezime Kotlar. Treća velika seoba uslijedila je sedam godina kasnije 1733. godine, a glavni organizator zbijega ponovno je nadbiskup Vicko Zmajević. Skupina Arbanasa napustila je svoj zavičaj i preko Kotora, kopnom ili morem, stigla do današnjeg Herceg Novog. Tu su se privremeno nastanili dok ih mletački providur nije otpremio u Zadar. Isprava od 11. ožujka 1735. govori o 199 «duša», prezimena Vlagdan, Nichin, Luco, Prendi, Tamartinovich, Mazia, Andre, Popovich,Bitri ... Mletačka Republika primila ih je pod svoje okrilje i nastanila ih u predgrađu Zadra.Obitelji iz treće seobe su: Nicolo Andre, Crasto Covac, Marco Giocca, Giocca Gionon, Giocca Giuchin, Stjepo Gjuri, Stiepo Luco, Prento Kneunichi, Lecca Marco, Prento Marcov, Paolo Marussich, Mar Mazia, Marco Nicadobrez, Pema Nichin, Nicolo Pantov, Marco Pertu, Frane Popovich, Paolo Prendi, Nicola Rose, Rado Ruco, Gen Sperc, Prento Stani, Vuco Tamartinovich, Vuksa Tancovich, Pietro Tioba, Andrea Toma, Capitano Nicolo Vlagdan i Jovan Vucin. Nadbiskup Vicko Zmajević o svom trošku gradi i crkvu Gospe Loretske te župni dvor. Crkva se počela graditi 1734., a dovršena je 1737. godine. Od naseljenja u Zadru Arbanasi štuju Majku Božju Loretsku – Gospu Loretsku, Zonja Jon kako je zovu, koja je njihova nebeska zaštitnica. Don Mijo Ćurković, župnik u Diklu, u brošuri tiskanoj 1922. godine piše: »Po nekim znakovima, treba držati da nijesu živjeli pri morskom kraju, jer ni dandanas, iako ih more oplakuje sa svih strana, nemaju riječi da označe arbanaškim jezikom ma kakovu ribu. Sve je hrvatski: manula, špar, glavoč, agač, tunjevina ... Dakle, došli su iz slatkovodnog podneblja, u kraj koji je obilovao vrsnim ribarima. Po predaji, uzrok seljenja bio je taj što bi Turci bili oskrvnuli kršćanskih djevojaka, a Arbanasi da se osvete ovom obeščašćenju, bili bi ih poklali noću, zapalili im sela, te pred strahom novoga, a i gorega zla, pobjegli iz svoje postojbine.« Uglavnom, već 1749. Arbanasi su u Zadru radili kao zidari, otvarali su krčme i preprodavali hranu kupljenu od stanovništva zadarskog zaleđa. Mletački providur Michelli izdao je strogu naredbu protiv kupovine i preprodaje, prijeteći Arbanasima globama, zatvorom i gubitkom robe. Ipak, Mletačka Republika je s namjerom daljnjeg poticanja gospodarstva mjesta osnovala tvornicu za tkanje vreća u koje se zamatao duhan koji se u to doba uzgajao u Grbama kod Nina. Zanimljivo je i to što prije dolaska Arbanasa, u okolici Zadra nije bilo kukuruznih polja. Arbanasi su prvi uveli sijanje kukuruza, velike površine u kršu su pretvarali u vinograde, oranice i maslinike. Čak dvije trećine njihove zemlje bile su pod vinogradima. Kasnije su u karavanama prodavali vino u unutrašnjosti mletačke Dalmacije.
Arbanaški jezik
Govor u zadarskim Arbanasima arhaična je mješavina nastala pri susretu uglavnom gegskog narječja s jezicima nove domovine. Listajući Rječnik govora zadarskih Arbanasa dr. Krune Krstića nailazi se na riječi različitog podrijetla. Imamo tako turski adet (običaj), aferim (živ bio!), caush (glasnik čauš), coshe (kut), dimie (dimije), fishek (fišek), gajtan (pletena vrpca), gjuvegi (mladenac). Romanske su riječi: brushki (četka), buculaj (slatki kolač), but (bačva), butig (dućan), butir (maslac), carz (vunena suknja), cat (vrsta dinje), cerod (voštano platno), cimatorje (groblje), cakull (brbljanje, "ćakula"), damizhon (pletenka, "demižon"), denjat (udostojiti se), deshperat (očajavati), dizhgrocje (nesreća), dogan (carinarnica), dret (ravno), duzin (tuce, "duzina"), faculet (rubac), fang (mulj), fashat (poviti), forc (snaga), fortun (nevrijeme, "fortunal"), fregat (ribati), fumat (pušiti), fundac (talog kave), gabju (krletka), garbu (ugljen), gorn (oluk) itd. Kao primjer posuđivanja iz hrvatskog jezika navodi se: brutulic (kosirić za branje), bunor (bunar), corët (slijep), did (djed), dimnjok (dimnjak), ditel (djetelina), divlo (divlji), dobi (dobitak), dumboko (dubok), gaxua (kazati), gerc (grč), gerzat (ugristi), grabi (otimačina), gusël (gusle). »Arbanasi govore i hrvatski«, piše don Mijo Ćurković, »istom onom lakoćom kao i arbanaški, ali ga ne govore pravilno. Imade ih i koji znadu i talijanski, a težaci ga razumiju, ali ga ne umiju govoriti. Arbanasi su rimokatoličke vjere i tvrdi katolici. Nije se nigda čulo da je u Varoši bilo inovjeraca, nit da se je koja djevojka udala za inovjerca. Arbanas ne znade nego za arbanašku narodnost. On je po vjeri katolik, a po narodnosti Arbanas«.
- Izvor / Source:
Statistike – broj stanovnika / Population in history
Prezimena iz Arbanasa / Surnames from Arbanasi
- Kruno Krstić u monografiji Doseljenje Arbanasa u Zadar (Zbornik Zadar, Zagreb, 1964.) zaključuje da je od 28 obitelji, koje su se 1733. godine, negdje u mjesecu listopadu i studenome, doselile u Zadar, potječu Arbanaški Duke, Peme (izumrli), Mazije, Cotići (izumrla grana Mazija), Marušići, Ratkovići, Krstići, Stipčevići, Mužanovići (isprva zvani Kovači), Maršani, Vladovići (neki Vladovići-Vladani došli su iz Skadra, pa i bili nosioci mletačkog plemstva), Relje (grana Vladovića), Nikpalji, Musapi (grana Duka), Morovići (od Petana), Tokši (podrijetlom iz Sapa kraj Lješa, od kojih je bio prvi seoski župnik Arbanas Miće Tokši). Zajedno s Arbanasima pobjegle su tada u Zadar i tri crnogorske obitelji iz Spiča: Zankovići, Popovići i Škopelje. Prva se preselila početkom 19. stoljeća u grad, druga se odselila prije 1753. godine, a treća postoji još i danas. Na sličan način, više iz sela kontinentalnog zaleđa, a manje sa zadarskih otoka ili iz samog grada, potječu rodonačelnici niza obitelji, koje su se krvlju i načinom života toliko srodile s ostalima u selu da se mogu smatrati potpunim Arbanasima, a takvima ih i selo od davnine smatra. To su: Dadići, Tomasi, Ćućule, Matešići, Matijaši, Bulići, Banići Smolčići, Grdovići, Zubčići, Ljubičići, Labusi. Do naseljenja tih obitelji došlo tako što su se muški glavari tih obitelji priženili Arbanaškinjama i stalno su se nastanili u selu, većinom još u toku 18. stoljeća.
- BAJLO - Prema knjizi Dr. Krune Krstića: Rječnik govora zadarskih Arbanasa, praoci današnjih obitelji Bajlo doselili su se na kraj arbanaškog poluotoka (Punta, Bajlova Punta, nekada Punta sv. Klimenta ili sv. Marine) iz Kukljice (otok Ugljan) oko 1733. godine (u vrijeme Druge velike seobe Arbanasa). Dr. Krstić navodi i da su do danas su sačuvali svoj hrvatski (čakavski) govor, premda ih velika većina razumije i govori arbanaški.
Poznate osobe / Famous people
- prof. Leonardo-Nardi Bajlo, sportski pedagog
- Nado Bajlo, glazbenik
- Romano Bajlo, olimpijac veslač
- Pavle Dešpalj - dirigent i skladatelj, redovni član HAZU
- Šime Dešpalj – maestro, glazbeni pedagog, skladatelj, otac Maje, Pavla i Valtera
- Valter Dešpalj - profesor čela na Glazbenoj akademiji u Zagrebu
- Maja Dešpalj-Begović - violinistica
- mons. Simeone Duca (Šime Duka) tajnik Vatikanskog arhiva i dobrotvor Zadra i Arbanasa
- Giuseppe-Pino Gjergja – košarkaš – trener
- Josip Gjergja – političar i diplomat, pomoćnik ministra vanjskih poslova bivše SFRJ
- Mladen Grdović – pjevač
- Tomislav Ivčić, pjevač
- Vedran Ivčić, pjevač
- Zoran Jelenković - pjevač
- dr Albino Jović – liječnik – poznati kardiolog
- Nilo Karuc - grafičar i dizajner
- dr Ratimir Kalmeta - poznati zemljopisac i velikan hrvatske zemljopisne znanosti, jezikoslovac, pedagog i publicist
- Božidar Kalmeta - političar – dugogodišnji (i najuspješniji) gradonačelnik Zadra, ministar u Vladi Republike Hrvatske
- Bernard Kotlar – autor multimedijskog CD-a "Zadarski Arbanasi", dobitnik "Grba Grada Zadra" (2002.)
- Danijel Kotlar – brigadir u miru, političar
- Mario Kotlar – akademski slikar-restaurator
- dr. Kruno Krstić – autor Rječnika govora zadarskih Arbanasa i Razlikovnog rječnika hrvatskog i srpskog jezika u NDH
- Ivo Ljubičić – nogometaš i gospodarstvenik
- Krsto Ljubičić –prva žrtva fašističkog terora na Zagrebačkom sveučilištu 1937.
- Hrvoje Macanović – otac hrvatskog sportskog novinarstva
- Đani Maršan, pjevač i diplomat
- Đuro Marušić – jedan od osnivača «Narodnog lista»
- Bepo Matešić – tenor «Zadarskih kantadura»
- Berto Matešić – tenor zbora HRT-a
- Ivica Matešić-Jeremija – vojni izaslanik RH, hrvatski književnik,publicist
- Dalibor Musap, klavijaturist i osnivač grupe RIVA, pobjednici Pjesme Eurovizije 1989.
- Bonifacije Perović, fra. - sociolog, pisac znanstvenih radova iz sociologije
- Dino Perović - Direktor «Čistoće» Zadar
- Dorotea Perović, prof. - glavna urednica Radio Zadra
- dr Ivo Perović - ban Banovine Hrvatske za vrijeme "šestojanuarske diktature" Aleksandra Karađorđevića
- Slaven Perović - pisac, stručnjak za crteže starih majstora, muzejski savjetnik u Muzeju Mimara u Zagrebu
- Slavko Perović, dr Prof. - poznati pedijatar
- Veljko Perović, ing. - prehrambeni tehnolog, umirovljeni stručnjak FAO-a
- msgr. Ivan Prenđa - nadbiskup Zadarske nadbiskupije
- Pavao Luč Relja – mecena, po njemu se zove zadarska četvrt Relja
- Enco Sovitti – košarkaš
- prof. Aleksandar Šandri Stipčević – povjesničar i hrvatski književnik, redovni član HAZU
- Augustin Stipčević – napisao zadarsko-arbanašku sagu u ciklusu od 4 romana
- Enio Stipčević - muzikolog
- Mario Stipčević, dr. sci. - eksperimentalni fizičar na Institutu Rugjer Bošković u Zagrebu
- prof. Josip Vladović Relja – predavač albanske književnosti u Prištini, te autor «Nite» romana o doseljenju Arbanasa
- dr. Milan Vladović – bivši predsjednik Udruženja hrvatskih pravnika
- Duško Modrinić- hrvatski glumac
Poveznice / Links
Ovaj projekt je dio projekta Hrvatsko Rodoslovlje - Dalmacija, naselja Arbanasi u Zadru / This project is a part of Croatian Genealogy – Dalmatia, of settlement of Arbanasi in Zadar
Matične crkvene knjige / Church Books and records - Arbanasi
Povijest / History
ZADARSKI ARBANASI
Naselje u jugoistočnom dijelu zadarskog poluotoka, danas dio Zadra. Naseljeno početkom 18. stoljeća inicijativom zadarskog nadbiskupa Vicka Zmajevića doseljavanjem doseljenika (Arbanasi-Sestana) iz područja iznad Skadarskog jezera u tri doseobe (1726., 1727. i 1733.). Veliko iseljavanje u vrijeme talijanske okupacije između dvaju svjetskih ratova: do 1944. samostalno naselje (Borgo Erizzo) , nakon toga novi val iseljavanja (optanti). Sačuvan je autohtoni Arbanaski-Šestanski jezik(pomjesanost taljanskog,geg dijalekta i Hrvatskog).
DOSELJAVANJE ARBANASA
Podrijetlo i prve dvije seobe
Zadarski Arbanasi doselili su se iz svog zavičaja u okolici Skadarskog jezera u grad Zadar 1726. godine, kada je nastalo današnje naselje. Iako se zasluga za doseljenje Arbanasa u Zadar danas uglavnom pripisuje tadašnjem zadarskom nadbiskupu Vicku Zmajeviću, njihovo doseljavanje uvelike je planirala i pomagala Mletačka Republika s namjerom oživljavanja Dalmacije, posebice opustošenog zadarskog zaleđa.
Prema predaji Arbanasi potječu iz regiona Šestani i to iz tri različita sela: Šestani, Briska i Livari. Prvi sačuvani zapis o seobi arbanaških obitelji s ukupno 56 osoba, koje su izbjegle pred Turcima, nastao je dana 23. ožujka 1726. godine. Prva skupina izbjeglica stigla je u Kaštel Lastvu (današnji Petrovac na Moru), pa potom prebačena u Kaštel Novi (današnji Herceg Novi). Pored njih, svoj zavičaj napustilo je još 28 obitelji koje je u zbijegu spriječilo nevrijeme, no i one su desetak dana kasnije uspješno prebačene u Kaštel Novi. Pretpostavlja se da su prva i druga skupina Arbanasa stigle u Zadar od 10.-31. svibnja 1726. godine.
Prvu seobu Arbanasa u Zadar predvodila su dva brata Petani. Obitelji koje su u Zadar doseljene u prvoj seobi su: Luca d'Andrea Gezghenovich, Nicolo di Luca Marghicevich, Nicolo d'Andrea Gasparovich, Giovanni d'Andrea Gezghenovich, Pere di Marco, Prem Vuca Marghicevich, Paolo Giech Marghicevich, Giech Prend Marghicevich, Giech Pepa Marghicevich, Marco Discialo Marghicevich, Prenz Prema Marghicevich, Petar Vuca Gianova, Nico Matessich, Luca Prend, Boso Nico Smira, Stanica Gielencovich, Visco Gielencovich, Lech Pero Marghicevich i Luca Lucich.Mletačka Republika novim je doseljenicima dodijelila zemlju na području današnjeg Zemunika, gdje se trebalo oformiti novo naselje s već sagrađenih 15-tak kuća, hrvatskog naziva Erizzovo selo po tadašnjem mletačkom providuru Nicoli Erizzu. Međutim, zadarski kanonik i veleposjednik don Ivan Grisogono par je mjeseci kasnije za izgradnju novog naselja ustupio svoju zemlju u blizini lazareta Svetog Marka. Tako je na mjestu današnjeg naselja Arbanasi osnovano novo naselje Borgo Erizzo ili «Erizzovo predgrađe», o čemu svjedoči najstariji zapis od 15. kolovoza 1726. godine. Zemlja u Zemuniku ostala je i dalje u posjedu Arbanasa.
Treća seoba
U međuvremenu u Zadar pristižu manje skupine novih doseljenika, koje se počinju nazivati po zanimanju njihovog starješine (kotlari), pa tako nastaje i prezime Kotlar. Treća velika seoba uslijedila je sedam godina kasnije 1733. godine, a glavni organizator zbijega ponovno je nadbiskup Vicko Zmajević. Skupina Arbanasa napustila je svoj zavičaj i preko Kotora, kopnom ili morem, stigla do današnjeg Herceg Novog. Tu su se privremeno nastanili dok ih mletački providur nije otpremio u Zadar. Isprava od 11. ožujka 1735. govori o 199 «duša», prezimena Vlagdan, Nichin, Luco, Prendi, Tamartinovich, Mazia, Andre, Popovich,Bitri ... Mletačka Republika primila ih je pod svoje okrilje i nastanila ih u predgrađu Zadra.Obitelji iz treće seobe su: Nicolo Andre, Crasto Covac, Marco Giocca, Giocca Gionon, Giocca Giuchin, Stjepo Gjuri, Stiepo Luco, Prento Kneunichi, Lecca Marco, Prento Marcov, Paolo Marussich, Mar Mazia, Marco Nicadobrez, Pema Nichin, Nicolo Pantov, Marco Pertu, Frane Popovich, Paolo Prendi, Nicola Rose, Rado Ruco, Gen Sperc, Prento Stani, Vuco Tamartinovich, Vuksa Tancovich, Pietro Tioba, Andrea Toma, Capitano Nicolo Vlagdan i Jovan Vucin.
Nadbiskup Vicko Zmajević o svom trošku gradi i crkvu Gospe Loretske te župni dvor. Crkva se počela graditi 1734., a dovršena je 1737. godine. Od naseljenja u Zadru Arbanasi štuju Majku Božju Loretsku – Gospu Loretsku, Zonja Jon kako je zovu, koja je njihova nebeska zaštitnica.
Don Mijo Ćurković, župnik u Diklu, u brošuri tiskanoj 1922. godine piše: »Po nekim znakovima, treba držati da nijesu živjeli pri morskom kraju, jer ni dandanas, iako ih more oplakuje sa svih strana, nemaju riječi da označe arbanaškim jezikom ma kakovu ribu. Sve je hrvatski: manula, špar, glavoč, agač, tunjevina ... Dakle, došli su iz slatkovodnog podneblja, u kraj koji je obilovao vrsnim ribarima. Po predaji, uzrok seljenja bio je taj što bi Turci bili oskrvnuli kršćanskih djevojaka, a Arbanasi da se osvete ovom obeščašćenju, bili bi ih poklali noću, zapalili im sela, te pred strahom novoga, a i gorega zla, pobjegli iz svoje postojbine.«
Uglavnom, već 1749. Arbanasi su u Zadru radili kao zidari, otvarali su krčme i preprodavali hranu kupljenu od stanovništva zadarskog zaleđa. Mletački providur Michelli izdao je strogu naredbu protiv kupovine i preprodaje, prijeteći Arbanasima globama, zatvorom i gubitkom robe. Ipak, Mletačka Republika je s namjerom daljnjeg poticanja gospodarstva mjesta osnovala tvornicu za tkanje vreća u koje se zamatao duhan koji se u to doba uzgajao u Grbama kod Nina. Zanimljivo je i to što prije dolaska Arbanasa, u okolici Zadra nije bilo kukuruznih polja. Arbanasi su prvi uveli sijanje kukuruza, velike površine u kršu su pretvarali u vinograde, oranice i maslinike. Čak dvije trećine njihove zemlje bile su pod vinogradima. Kasnije su u karavanama prodavali vino u unutrašnjosti mletačke Dalmacije.
Arbanaški jezik
Govor u zadarskim Arbanasima arhaična je mješavina nastala pri susretu uglavnom gegskog narječja s jezicima nove domovine. Listajući Rječnik govora zadarskih Arbanasa dr. Krune Krstića nailazi se na riječi različitog podrijetla. Imamo tako turski adet (običaj), aferim (živ bio!), caush (glasnik čauš), coshe (kut), dimie (dimije), fishek (fišek), gajtan (pletena vrpca), gjuvegi (mladenac).
Romanske su riječi: brushki (četka), buculaj (slatki kolač), but (bačva), butig (dućan), butir (maslac), carz (vunena suknja), cat (vrsta dinje), cerod (voštano platno), cimatorje (groblje), cakull (brbljanje, "ćakula"), damizhon (pletenka, "demižon"), denjat (udostojiti se), deshperat (očajavati), dizhgrocje (nesreća), dogan (carinarnica), dret (ravno), duzin (tuce, "duzina"), faculet (rubac), fang (mulj), fashat (poviti), forc (snaga), fortun (nevrijeme, "fortunal"), fregat (ribati), fumat (pušiti), fundac (talog kave), gabju (krletka), garbu (ugljen), gorn (oluk) itd.
Kao primjer posuđivanja iz hrvatskog jezika navodi se: brutulic (kosirić za branje), bunor (bunar), corët (slijep), did (djed), dimnjok (dimnjak), ditel (djetelina), divlo (divlji), dobi (dobitak), dumboko (dubok), gaxua (kazati), gerc (grč), gerzat (ugristi), grabi (otimačina), gusël (gusle).
»Arbanasi govore i hrvatski«, piše don Mijo Ćurković, »istom onom lakoćom kao i arbanaški, ali ga ne govore pravilno. Imade ih i koji znadu i talijanski, a težaci ga razumiju, ali ga ne umiju govoriti. Arbanasi su rimokatoličke vjere i tvrdi katolici. Nije se nigda čulo da je u Varoši bilo inovjeraca, nit da se je koja djevojka udala za inovjerca. Arbanas ne znade nego za arbanašku narodnost. On je po vjeri katolik, a po narodnosti Arbanas«.
- Izvor / Source:
Statistike – broj stanovnika / Population in history
Prezimena iz Arbanasa / Surnames from Arbanasi
- Kruno Krstić u monografiji Doseljenje Arbanasa u Zadar (Zbornik Zadar, Zagreb, 1964.) zaključuje da je od 28 obitelji, koje su se 1733. godine, negdje u mjesecu listopadu i studenome, doselile u Zadar, potječu Arbanaški Duke, Peme (izumrli), Mazije, Cotići (izumrla grana Mazija), Marušići, Ratkovići, Krstići, Stipčevići, Mužanovići (isprva zvani Kovači), Maršani, Vladovići (neki Vladovići-Vladani došli su iz Skadra, pa i bili nosioci mletačkog plemstva), Relje (grana Vladovića), Nikpalji, Musapi (grana Duka), Morovići (od Petana), Tokši (podrijetlom iz Sapa kraj Lješa, od kojih je bio prvi seoski župnik Arbanas Miće Tokši). Zajedno s Arbanasima pobjegle su tada u Zadar i tri crnogorske obitelji iz Spiča: Zankovići, Popovići i Škopelje. Prva se preselila početkom 19. stoljeća u grad, druga se odselila prije 1753. godine, a treća postoji još i danas. Na sličan način, više iz sela kontinentalnog zaleđa, a manje sa zadarskih otoka ili iz samog grada, potječu rodonačelnici niza obitelji, koje su se krvlju i načinom života toliko srodile s ostalima u selu da se mogu smatrati potpunim Arbanasima, a takvima ih i selo od davnine smatra. To su: Dadići, Tomasi, Ćućule, Matešići, Matijaši, Bulići, Banići Smolčići, Grdovići, Zubčići, Ljubičići, Labusi. Do naseljenja tih obitelji došlo tako što su se muški glavari tih obitelji priženili Arbanaškinjama i stalno su se nastanili u selu, većinom još u toku 18. stoljeća.
- BAJLO - Prema knjizi Dr. Krune Krstića: Rječnik govora zadarskih Arbanasa, praoci današnjih obitelji Bajlo doselili su se na kraj arbanaškog poluotoka (Punta, Bajlova Punta, nekada Punta sv. Klimenta ili sv. Marine) iz Kukljice (otok Ugljan) oko 1733. godine (u vrijeme Druge velike seobe Arbanasa). Dr. Krstić navodi i da su do danas su sačuvali svoj hrvatski (čakavski) govor, premda ih velika većina razumije i govori arbanaški.
Poznate osobe / Famous people
- prof. Leonardo-Nardi Bajlo, sportski pedagog
- Nado Bajlo, glazbenik
- Romano Bajlo, olimpijac veslač
- Pavle Dešpalj - dirigent i skladatelj, redovni član HAZU
- Šime Dešpalj – maestro, glazbeni pedagog, skladatelj, otac Maje, Pavla i Valtera
- Valter Dešpalj - profesor čela na Glazbenoj akademiji u Zagrebu
- Maja Dešpalj-Begović - violinistica
- mons. Simeone Duca (Šime Duka) tajnik Vatikanskog arhiva i dobrotvor Zadra i Arbanasa
- Giuseppe-Pino Gjergja – košarkaš – trener
- Josip Gjergja – političar i diplomat, pomoćnik ministra vanjskih poslova bivše SFRJ
- Mladen Grdović – pjevač
- Tomislav Ivčić, pjevač
- Vedran Ivčić, pjevač
- Zoran Jelenković - pjevač
- dr Albino Jović – liječnik – poznati kardiolog
- Nilo Karuc - grafičar i dizajner
- dr Ratimir Kalmeta - poznati zemljopisac i velikan hrvatske zemljopisne znanosti, jezikoslovac, pedagog i publicist
- Božidar Kalmeta - političar – dugogodišnji (i najuspješniji) gradonačelnik Zadra, ministar u Vladi Republike Hrvatske
- Bernard Kotlar – autor multimedijskog CD-a "Zadarski Arbanasi", dobitnik "Grba Grada Zadra" (2002.)
- Danijel Kotlar – brigadir u miru, političar
- Mario Kotlar – akademski slikar-restaurator
- dr. Kruno Krstić – autor Rječnika govora zadarskih Arbanasa i Razlikovnog rječnika hrvatskog i srpskog jezika u NDH
- Ivo Ljubičić – nogometaš i gospodarstvenik
- Krsto Ljubičić –prva žrtva fašističkog terora na Zagrebačkom sveučilištu 1937.
- Hrvoje Macanović – otac hrvatskog sportskog novinarstva
- Đani Maršan, pjevač i diplomat
- Đuro Marušić – jedan od osnivača «Narodnog lista»
- Bepo Matešić – tenor «Zadarskih kantadura»
- Berto Matešić – tenor zbora HRT-a
- Ivica Matešić-Jeremija – vojni izaslanik RH, hrvatski književnik,publicist
- Dalibor Musap, klavijaturist i osnivač grupe RIVA, pobjednici Pjesme Eurovizije 1989.
- Bonifacije Perović, fra. - sociolog, pisac znanstvenih radova iz sociologije
- Dino Perović - Direktor «Čistoće» Zadar
- Dorotea Perović, prof. - glavna urednica Radio Zadra
- dr Ivo Perović - ban Banovine Hrvatske za vrijeme "šestojanuarske diktature" Aleksandra Karađorđevića
- Slaven Perović - pisac, stručnjak za crteže starih majstora, muzejski savjetnik u Muzeju Mimara u Zagrebu
- Slavko Perović, dr Prof. - poznati pedijatar
- Veljko Perović, ing. - prehrambeni tehnolog, umirovljeni stručnjak FAO-a
- msgr. Ivan Prenđa - nadbiskup Zadarske nadbiskupije
- Pavao Luč Relja – mecena, po njemu se zove zadarska četvrt Relja
- Enco Sovitti – košarkaš
- prof. Aleksandar Šandri Stipčević – povjesničar i hrvatski književnik, redovni član HAZU
- Augustin Stipčević – napisao zadarsko-arbanašku sagu u ciklusu od 4 romana
- Enio Stipčević - muzikolog
- Mario Stipčević, dr. sci. - eksperimentalni fizičar na Institutu Rugjer Bošković u Zagrebu
- prof. Josip Vladović Relja – predavač albanske književnosti u Prištini, te autor «Nite» romana o doseljenju Arbanasa
- dr. Milan Vladović – bivši predsjednik Udruženja hrvatskih pravnika
- Duško Modrinić- hrvatski glumac