Komin

A branch of the Croatian Genealogy – Dalmatia project / Ovaj projekat je dio projekta Hrvatsko Rodoslovlje - Dalmacija. Obitelji, prezimena, etimologija prezimena.

• http://hr.wikipedia.org/wiki/Komin_%28Plo%C4%8De%29
• http://www.geonames.org/3197837/komin.html
• https://www.facebook.com/pages/Komin-bloger/427473284028302
• https://www.facebook.com/pages/%C5%BDupa-sv-Ante-Komin/226940620827812
• https://www.facebook.com/kominkronike/
• https://www.youtube.com/user/20344Komin

O mjestu:

Pjesma o Kominu
I [https://www.youtube.com/watch?v=udXfMkSZtQI]

Prvobitno mjesto Komin nalazilo se na brdima Kozjak i Galičak na samom ušću Neretve u more, ali prije otprilike 400 godina radi epidemije malarije, Kominjani su se preselili 6 kilometara uzvodno, gdje su osnovali novi Komin i tamo ostali do danas. U spomen na nekadašnje naselje Komin, danas postoji Kominsko ušće.

Za godinu nastanka Komina smatra se 1684. godna.

Naime te godine Mlečani zauzimaju Kulu Norinsku, a oko 800 obitelji iseljava iz Hercegovine i naseljava područja Metkovića i Opuzena, a neke obitelji naseljavaju područja Galičaka, Kozjaka i Lisne - a to su danas posjedi Komina.

Prvotno je Komin bio u sastavu župe Opuzen, no 1748.godine odvojili su se i tada nastaje župa Komin-Rogotin koja je postojala sve do 1901.godine. Od tada Komin postaje zasebna župa. Crkva sv.Ante Padovanskog izgrađena je 1925.godine. Daljnja kronologija nastavka života kominjana na današnjem području se može prikazati na slijedeči način:

• 1742. god. Luka Vladimirović nagovara naseljenike da presele na drugu stranu rijeke Neretve (desna obala), i tada nastaje današnji Komin.
• 1748. god. Komin skupa sa Rogotinom postaje zasebna župa.
• 1782. god. Kominjani su na mjestu današnje crkve napravili grobište koje je ujedno bilo i uporište protiv Turaka, koji su još uvijek često napadali iz susjedne Hercegovine. Na grobištu je bila sagrađena i crkva sv. Ante Padovanskog. Do 1848.god. služio je jedan župnik u Opuzenu i Kominu, a od te godine kominskom župom upravlja poseban dušobrižnik pod čijom je jurisdikcijom još i Rogotin sve do 1901. godine.
• 1870.god. otvorena je četverorazredna osnovna škola u Kominu, koju su polazila samo muška djeca.
• 10.01.1901.god. blagoslovljen je veliki križ na Galičaku uz veliku želju da se u budućnosti izgradi zavjetna kapela.
• 1907.god. počela je izgradnja novog groblja koje je i danas na tome mjestu; iste godine blagoslovljena je nova kapela na groblju. Kapela je posvećena sv. Liberanu i sv. Roku. Na tome se groblju, iznad Komina danas nalaze prekrasni primjerci čempresa koji su opisani u skripti prof. Ivana Šugara: Farmaceutska botanika
• 1908.god. počelo je rušenje stare crkve koja je bila mala, i na njenom mjestu je počela priprema terena za izgradnju nove, današnje crkve.
• 28.3.1909.god. blagoslovljen je kamen-temeljac za izgradnju nove crkve.
• 25.12.1910.god. služena prva misa u novoj neposvećenoj crkvi ( 25.12.2010. bit će stogodišnja obljetnica!!!! )
• 13.3.1924.god. posvećena je nova kominska crkva.
• 1928.god. u Kominu se osniva "Hrvatska seljačka glazba" i športski klub "Gusar".
• 1938.god. kroz Komin prolazi željeznička pruga.
• 1950.god. sagrađen je Dom kulture.
• 1955.god. Komin je dobio električnu energiju.
• 1962. god. veliki potres zahvatio je cijelo makarsko primorje, pa su i u Kominu stradale stare kuće.
• 1965.god. Lijevom obalom rijeke Neretve prolazi Jadranska magistrala. Razvitak turizma i prolazak magistrale pridonijeli su velikom napretku Komina, čiji vrijedni i snalažljivi ljudi uz magistralu improviziraju prodajne štandove za svoje proizvode.
• 1968.god. izvršena je melioracija donjeg toka Neretve. Tada su dobivene velike obradive površine na kojima su danas nasadi mandarina i drugog voća i povrća. No, nije se mogla predvidjeti veliko ekološko propadanje koje je tada uslijedilo. Isušivanjem jezera Modrič i Mlake uništena su prirodna staništa mnogih ptica močvarica:liske, patke, norke, i najveće prirodno mrjestilište u Europi.
• 1998.god. osnovane su kominske mažoretkinje, prve u dolini Neretve.
• 2001. Izgrađena je zavjetna kapela Sv. Križa. Nakon sto godina ispunjena želja starih Kominjana o gradnji zavjetne kapele na Galičaku u spomen na nastanak Komina na ušću na brdima Kozjak i Galičak.

Prvi zapisi o broju stanovnika koji potječu iz 1716. godine.

• Godine 1716. Komin i Rogotina posjeduju 26 domaćinstava i broje 203 ljudi.
• Godine 1844. Komin je imao 221 stanovnika.
• 1991.godine bilo je 1546 stanovnika
• Prema podatcima iz 2001. Komin broji 1303 stanovnika.Od toga je 524 mlađih od 30 godina, 456 je stanovnika u dobi između 30 i 60 godina, dok su 320 stanovnika starija od 60 godina.

Komin Families / Komin - obitelji

Komin Surnames / Komin - prezimena

• Medak
• Oršulić
• Laura
• Dugandžić

Etymology of Surnames from Komin / Etimologija prezimena iz Komina

Župa Komin

POVIJEST ŽUPE

Putnik koji plovi parobrodom uz rijeku Neretvu, te svrne pogled uz tok mutne rijeke, odmah će primjetiti na povišici lijepu crkvu. To je župska crkva Komina. Sagradjena je od bijelog bračkog kamena. Crkva se vidi s otvorena mora već izdaleka, te kao da hoće da kaže i putniku i mornaru da je Neretva kršćanska, i time demantira davni izraz “Neretva pogana“. Mjesto Komin pružilo se uz glavni tok rijeke u dužinu dvaju kilometara, te se prislonilo uz kosinu niskog nepošumljenog brdašca. Udaljeno je od ušća sedam kilometara i po. Mjesto je novijega datuma. U njegovoj blizini s protivne strane rijeke u blatu nalaze se ostaci starog grčkog i rimskog naselja. Ono malo ravnog prostora na kojem je sagradjen Komin, nastalo je od mulja, što ga mutna Neretva tu godinama taložila. Ima još po koji čovijek,koji se sjeća kad su vezali ladje odmah do kuća, na Lučici, na mjestu danas od rijeke udaljenu oko sto metara. Komin je natrag sto godina bio malo seoce. Godine 1831, na 30.travnja skupa s Rogotinom, s kojim skupa tvoraše jednu župu, imao je Komin 73 obitelji i ukupni broj stanovnika 413. Muških je bilo 203, a ženskih 210. Komin postade samostalnom župom tek god. 1796., a do tada je bio vezan s Opuzenom. Od tada datiraju vlastite matice. Na naslovnoj stranici matica stoji pisano: “Liber.......Ecclesie sanckti Antonii Patavini lecorum Comin et Rogotin, provisus hoc ane Domini 1796.in distractu Narone tempere presulatusillmmi et rmmi dni Fabijani Blascevich vigilnn epi Macarensis, Narentini et Imotensis, sumptibus ipsius eccle sub cura Rdifratris Francisci Costagnich a lece Darvenik“. Pošto je trebalo odobrenje civilne vlasti, knjige su odobrene: “od podostarije od Opuzena novembra 1813, libar comuna od Komina. Podestat Nikola Vuletich“. God.1803.9. novembra knjiga je vidjena i potpisana od Blaškovića na kanonskoj vizitaciji: “visus et dimissus, Fabianus Epus“. Prije osnutka vlastite župe više puta molili su Kominjani biskupa i slali deputacije u Makarsku, da im pošalje vlastitog svećenika. Tako je biskup Blašković na pastirskom pohodu 11.V.1739. odredio da postavi posebnog dušebrižnika za Desne, Komin i Rogotin, što ostade samo na papiru. /Arhiv makar.biskupije svezak LXVIII/god.1743.Na 27. XI harambaša Jure Dučić i Ivan Ujdur ponovno mole. Biskup ne dobivši od Zaostroškog gvardijana povoljan odgovor, slijedeće godine popuni župu sam. Kako se taj prvi dušobrižnik zvao, ne zna se. Tada je u Kominu s Rogotinom bilo svega 26 obitelji s 203 stanovnika. Razumljivo je da oni nisu mogli svećenika dolično uzdržavati, pa kad je k tome nastala borba izmadju biskupa i samostana u Zaostrogu, osta Komin ispražnjen. Godine 1744. dakle već slijedeće ponovno biskup naredjuje samostanu da popuni Komin: “Hoćemo i naredjujemo, da nam o. gvardijan čim prije prikaže jednog pomoćnika za Baćinu, a drugog za Komin i Rogotin i ovaj da stanuje u Kominu“. (stampa u arhivu Zaostrog). No prema tužbi Tome i Blaža Medak što su je iznijeli proti župniku /Opuzena/,da im naime male i velike blagdane u domaćoj crkvi služi sv.Misu, izgleda da ni tada još Komin nije bio popunjen. To je bilo godine 1746. Zato biskup ponovno pošalje jednog svjet. svećenika/arhiv Zaostroga u svesku M. Aurelie et accuse/. Ni ovog puta ne osta svećenik dugo u Kominu, jer već slijedeće godine biskup kaže: “Naredjujemo, kao što smo u našim pohodima odredili da bude po jedan župnik u Kominu i Rogotinu..... u spomenutim mjestima odredjujemo posebne radnike sa trajnom residencijom... s privilegijama nama danim... postaviti svjetovne svećenike u slučaju neposluha“. /arhiv makarske biskupije,svezak LXVIII./ Slijedeće godine bi poslan jedan franjevac u Komin i time bi konačno izvršena dioba od Opuzena /Vladimirović “Cronica“,str.60. Popovi ponovno preuzeše župu godine 1760. Tako bi do godine 1772, kad je preuzeše franjevci i zadržaše sve do 1871, da je konačno predadu svjetovnom svećenstvu. Organski dekret iz g.1849. učinio je Komin ovisan o Opuzenu... Komin je bio sveden na ekspozituru. Tek godine (nejasna godina) postaje on ponovno samostalnim.

Župska crkva posvećena je na čast sv.Ante Padovanskog. Kratko vrijeme iza naseljenja Kominjani svi jednodušno na mig biskupa Stjepana Blaškovića sagradiše crkvu i posvetiše sv. Anti, opskrbiše je crkvenim potebštinama i velikim zvonom. Oko crkve napraviše grobnice.Glavni dobročinitelj bijaše revni kršćanin Lovre Čupić. Godine 1782. podigoše oko crkve i groblja 3 lakta visoke zidine, tako da su im mogli služiti i za eventualnu obranu. Oko 1790, Kominjani iznova svoju crkvu podigoše i proširiše. Vidi se to iz njihova pisma vicesopraintendentu i kolonelu Nikoli Nonkoviću: “Mi smo uzorali na Banji u Prokopici zemlju za crkvu sv. Ante, za da joj možemo dati pomoć budući dasmo je počeli napravljati iznova, a istu Prokopicu mi jesmo prokopali izvan što je jedan dan kopalo 13 Runjičana i sada budući da je voda nasula i s jedne i s druge strane iste Prokopice, Runjičani otili bi polovicu... Preporučujemo da nas se preporuči Kleru i Kaptolu od Makarske da bi mogli održati veštitu za rečenu crkvu... i ako ostane za crkvu sv. Ante pazićemo da se ne smakne i tako koristi i crkvi i Kleru Makarskomu. Daklem temeljitim ufanjem da ćete nam biti u kriposti,svikolici šaljemo staroga Ivana Jurjevića da prikaže V. Gosp. pris. naše molbe... Na Kominu 10.VI.1789. Priponižne sluge arambaša alfir i svi Kominjani donjeg i gornjeg Komina“. /arhiv suda u Makarskoj“Regime veneto“fasc.147/. Jedno stoljeće kasnije nije dostajala ni ova crkva ,godine 1907 u siječnju počelo se graditi novo groblje istočno od župske crkve i na njemu kapela sv. Roka i Liberana. Kapela je bila blagoslovljena 12.l. sljedeće godine. Sutradan pristupilo se rušenju stare župske crkve, a da se na istom mjestu podigne nova. Temeljni kamen nove crkve blagoslovi župnik don Josip Grabovac na 28.III.1909. Crkva se gradila od bračkog kamena iz Selaca. Sagradjena je pomoću i potporom vjerozakonske zaklade te zajedničkim nastojanjem sela i crkovinarstva. God.1919.bi obojadisana, a 1924.bi nabavljen kod Tomić i dr.u Splitu za svotu od 90,000 dinara prekrasan mramorni oltar i to skupnim nastojanjem župnika i župljana. Te godine bi na sv. Antu crkva po Preuzvišenom Biskupu dr. Kvirinu Klementu Bonefačiću i posvećena. Slijedeće jubilarne godine bi postavljena spomen ploča prvom hrvatskom kralju Tomislavu na pročelje crkve. Do crkve je čatrnja sagradjena po nacrtu ing. Viličića od vojnih vlasti za vrijeme rata; na Dobruškoj je Glavici naime u ratno doba mnoštvo vojske bilo, a bilo je i dosta i u samom Kominu, ispod kojeg su u rijeci bile postavljene mine koje su se palile iz jedne kuće u samom Kominu. Danas se radi kroz Komin željeznička pruga koja će podijeliti mjesto na pola. Probiven je tunel u dužini 180 m. kroz donji dio donjeg Komina. U Kominu,24.IV.1939.

                                                                         Prema don Radovanu Jerkoviću te  župskom arhivu sastavio:

                                                                                                                      Župnik:

                                                                                                                   Ćiro Bubić  Župnici Komina bili su:

o. Luka Vladimirović, 1750., kako sam izvješćuje u svojoj "Cronica str.59" o. Mate Bartulović, 1761.g. don Stipan Alfirević, 1770.g. don Petar Kevišić, 1771.g. o. Ivan Franić, 1771.-1774. o. Luka Vladimirović, pro interim 1775.g. o. Bartul Aničić, 1775.g. o. Mate Bartulović, 1779.g. o. Pavao Romčević, 1781.g. o. Paškval Vladimirović, 1786.g. o. Frane Despot, 1792.g. o. Frane Kosović, 1794.g. o. Frane Kostanjić, 1796.-97.g. o. Anselmo Romčević, 1797.-99.g. o. Paskval Kačić, 1799.-1801.g. o. Vice Crnčević, 1801.-03.g. o. Marko Grubković-Puljan, 1803.-05. o. Ivan Marković, 1805.-07.g. o. Josip Grupković,1807.-1811.g. o. Grgo Tomašević, 1811..1812. o. Pavao Vučić, 1812.-1828.g. o. Anselmo Romčević, 1814.-1828.g. o. Grgo Urlić, 1828.-1829.g. o. Grgo Tomašević, 1829.-1831.g. o. Srećko Visković, 1831.-1835.g. o. Ante Jerković, 1835.-1836.g. don Josip Miošić, 1836.-1838.g. don Mate Akrap, 1838.-1845.g. don Ivan Baljevac, 1845.-1846.g. o. Ivan Grubković-Puljan, 1846.g. o. Jerko Lujo Vrdoljak,1847.-1848.g. o. Ante Jerković (esk. s Opuzena),1848.-1849.g. o. Ivan Grubković-Puljan, 1849.-1851. U bolesti ga zamjenjuju o. Ante Medak i o. A. Dukić. o. Josip Šuman, 1852.-1866.g. o. Šimun Čulić, 1866.-1870.g. o. Vicko Gabrić, 1870.-1871.g. Kao svjetovni svećenik Petar. P. Mate Negrotti D.I. 1871.g. U zamjeni: don Šimun Anzelinović, p. Bernandin Carrara. don Juraj Radojković, 1871.-1879.g. don Mijo Tomasović, 1879.-1880.g. don Ivan Žamić, 1880.-1886.g. don Dujo Mladinov, 1886.g. don Juraj Carić, 1886.-1889.g. don Niko Mimica, 1889.-1892.g. don Josip Damić, 1892.-1897.g. don Mate Luketa, 1897.-1899.g. don Josip Grabovac, 1899.-1910.g. don Vid Lekić,1910.-1912.g. don Ivan Nikolić, 1912.-1918.g. don Mate Čugelj, 1919.-1930.g. don Ante Perić, 1930.-1932.g. don Mate Šimunić proviđa iz Desana,1932.-1933.g. don Božo Pivčević, 1933.-1938.g. don Ćiro Bubić, 1938.-1944.g. don Josip Bedalov, proviđa iz Rogotina od 1944.-1945.g. don Živan Bezić, 1945.-47.g. don Ante Jurić, proviđa iz Desana od 1947.-1948.g. don Tugomir Jovanović, 1948.-1963.g. don Slavko Bilić, 1963.-1964.g. don Marko Stanić, 1964.-1969.g. don Duje Škarica, 1969.-1980.g. don Pavao Medić, 1980.-1988.g. don Zdravko Vučak, 1988.-1993.g. don Petar Perleta, 1993.-

U Kominu su rođeni ovi svećenici: 1. Bogdanović fra Lovre, umro u Visovcu 1745 godine (Bačić drži da je iz Komina). 2. Jelčić fra Ivan, umro 1733. godine. 3. Kraljević fra Ante, umro kao župnik u Rupama kod Visovca 1820. godine. 4. Jelavić fra Mijo, umro kao klerik u Kominu 1866. godine. 5. Medak fra Ante, služio u Živogošću , Zavojanima, Potravlju, Igranima, te u Borovcima od 1840-1850, umro u Sumartinu 1866.g. 6. Medak fra Kerubinumru u Zaostrogu 1898. godine. 7. Šuman fra Aleksandar, umro od 24.godine u Sinju 1858. godine. 8. Šuman fra Andrija, umro u Splitu kao subdjakon 1858. godine. 9. Šuman don Ante, umro u Kominu od 28 godina, 1875. godine. 10. Šuman fra Josip bio župnik u Zasioku, Opuzenu, Kominu i Plini, gdje je kao župnik i umro 1866 godine, te je pokopan na Oblićevcu. 11. Šuman fra Luka, mladji brat fra Josipov, umro u Zaostrogu proživivši cio vijek na župama i nastojeći da odgoji što veći broj svećenika u svom radu. Od njih ga jedeni sinovac fra Ivan preživi, te dočeka lijepu starost. 12. Šuman fra Ivan, gore spomenuti, bio gorostas tijelom, a janje duhom; župnikovao na raznim mjestima, umro u Zaostrogu 1900. od sušice u nogama. 13. Šuman fra Petar, brat Ivanov, umro u Kominu mlad, kamo došao da traži lijeka. Ukopan na groblju sv. Ante. 14. Šuman don Vjeko, kao fratar zvao se fra Rajner. Služio u Plini, i kad se sekularizirao po šibenskoj biskupiji, gdje i danas žive. 15. Vladimirović fra Pavao, umro u Zaostrogu 1794. godine. 16. Vlatković fra Aleksandar, umro kao djak u Makarskoj, 1846.g. 17. Vlahović don Stjepan, strijeljan od Talijana 1942.g. 18. Jerković don Stipo, zaređen 1972. 19. Bistrić don Damir, zaređen 2003.

U Kominu su osim već spomenutih fra Mije Jelavića, don Ante Šumana i fra Petra ovi svećenici umrli: fra Ante Jerković,rodom iz Bagalovića, župnik Komina, don Vid Lekić, župnik rodjen u Tihaljini u Hercegovini. Bio sposoban na peru, napisao brošuru“Dolje sotona, dolje zla štampa“ i knjigu“Naša kuća ili obitelj“, koju je izdalo Društvo sv. Jeronima. Umro u Kominu 1913 od mane na srcu. Ukopan u rodnom mjestu, i don Ivan Nikolić, rodjen u Metkoviću, služio u Rogotinu, poslije u Kominu, gdje u 33. godini života, 1918. godine preminu od španjolice. Pokopan bi na mjesnom groblju.

Prema don Radovanu Jerkoviću te župskom arhivu sastavio župnik Ćiro Bubić, 24.IV.1939.g. u Kominu.