Follow
A branch of the Croatian Genealogy – Dalmatia project / Ovaj projekat je dio projekta Hrvatsko Rodoslovlje - Dalmacija. Obitelji, prezimena, etimologija prezimena.
O mjestu:
Odlomak Pline smjestio se je u prostoru, koji sa istočne strane okružuje Rujnica i Desansko jezero; sa sjeverne strane Jezero (Vrgorsko-neretvansko) i brdo Rukavac, sa zapadne strane Baćinsko jezero, s koga ide mejaš istočnom stranom jezera Birine na Crnu Rijeku; a sa cijele južne strane neretvanska dolina sa Crnom Rijekom. Čitav odlomak je prevlaka između Jezera i neretvanske doline, a njegova zapadna strana je ujedno granica između neretvanskog i makarskog kotara. Odlomak je vrlo prostran i gorovit bez većih vrhunaca. Najveća prodolina nalazi se između Rujničke Kose na istoku, te Petrovca, Plavča i Sirca na zapadu. Tektonskog je postanka. Položaj joj je od juga prema sjeveru. Ovom udolinom prolazi glavni seoski put, koji veže neratvansku dolinu s Jezerom. U njezinu sjevernom dijelu smjestilo se ispod Ilijice Karamatića selo. To je Plina u užem smislu. Inače se čitavi odlomak zove Plina, te se u novije doba dijeli na istočnu i zapadnu Plinu.
Imenu Plina domaći ne nalaze razjašnjenja. Povezuju ga s "plinom“ (plijen), te pričaju, kako su Turci odsjekli glavu ženi nekog Grubkovića i nosili je kao plino. Međutim ih Grubković sreo, te im oteo plino, a oni pobjegoše govoreći: osta plino u zelenoj gori. Vjerojatnije je ime Plina u vezi sa riječju "po-plinuti“, koja se upotrebljava za poplaviti, kad se radi o brdskim predjelima, kao što je Plina. Ime se kod domaćih upotrebljava više u pridjevnom, nego imeničnom obliku. Dakle u Plinoj, a ne u Plini.
Uz spomenuto Karamatića selo, pod kojim domaći podrazumijevaju Plinu, još su i ovi komšiluci, koje domaći većinom nazivaju po plemenima, koja tu prebivaju: Orahov (Orov) Do (Puljani), Vidonje, Podadrinje (Ostojići), Dumanjac (Barbiri), Peračko Blato, Trklje (Nikolci), Podatalež (Eraci), Podrunjica (Parmaći), Vrbica (Nikolci), Modro Oko (Batinovići), Kruševo, Zavala, Rupa (Ćulumi), Podvranjina (Zmijarevići i Janjići), Doljani (Gradci), Crnoća (Radaljci), Resna Kosa (Krstičevići), Kod Kule (župske kuće), Šarića Struga, Vučji Brig (Malete), Otunj (Smoljani) i Oršulić-Radonići.
U novije su doba mnogi stanovnici radi lagodnijeg života počeli silaziti s brda u neretvansku dolinu i tako nastaše uz Crnu Rijeku komšiluci: Banja (pred 10-ak godina), Malete Vučji Brig (pred 100 godina), Šarića Struga (pred 50 godina), Čeveljuša (pred 20 godina), i Stablina, gdje je samo jedna kuća, pred 10-ak godina. Tu su i dva komšiluka Markote i Glamuzine, koji radi blizine Rogotinu pripadaju župi Rogotin. Komšiluci su povezani slabim putevima. Uz već spomenuti konjski put sa šarića Struge na Puljane (Orov Do) povezuje neretvansku dolinu još i drugi put sa Stabline preko Vidonja na Zavalu. Davno je već u projektu kolna cesta s Novih Sela preko Borovaca na Crni Vir i Puljane. Odsječak od Novih Sela do nad Crni Vir je već gotov. Ostali su putevi loši.
U brdskom dijelu ima vrela samo u Malom Taležu kod Oblićevca, Velikom Taležu poviše Karamatića sela i u Dujmovića Lazini kod župske kuće. U predjelima pri blatu nalaze se brojna vrela, od kojih su najznamenitija: Modro Oko (sa strane Desanskog jezera), Čeveljuša, gdje je mlin na vodu, te Stablina. Ova su vrlela u vezi s vodom u Jezeru, koju u sjevernom dijelu odlomka gutaju ponori (dula): Otok, Livala, Crni Vir, Krotuša i Krtinovac. Na zapadu zaselka Modro Oko nalaze se dva veća jezera-polja: Lokvenica i Smrdelj. Od Desanskog jezera i Modrog Oka dijeli ih uska brdska prevlaka. Dno Lokvenice je 9 m nad morem, a Smrdelja 1,5-2 m. Voda dolazi u njih iz vrela u sjevernom dijelu, a otiče ponorom u južnom. Srednje vrelo u Lokvenici je najjače i tjera mlin. Svi ovi izvori ljeti presuše, te ova kraška jezera postanu poljem. Zapadno od ovih jezera nalazi se dolina Vrilina u čijoj istočnoj strani izvire više vrela, koja Strugom ulaze u Crnu Rijeku.' Struga se danas zove Šarića Struga, a nekad se zvala Colića Struga. Odlukom 7. V. 1734. predana je Colića Struga Kačić Jakovu, da na njezinim vodama može podignuti jednu ili više mlinica za žito.
Kroz brdo Smokvinu u ovom odlomku napravljen je tunel dug 2260 m za odvod vode iz Jezera u Baćinsko jezero, a odatle kroz manji tunel preko Bare u luku Ploču. O Jezeru i jezerskom polju, kao o tunelu govori se našire u općem dijelu. Kad se jezersko polje potpuno uredi Plinjani će se, koji u Jezeru imaju dosta zemlje, okrenuti više k Jezeru.
Odlomak Pline, iako je dosta krševit, obrastao je niskom šumom. Po docima i poljima posađeno je dosta vinograda, maslina. 2 najviše smokava, kojih se osušenih proda oko 20 vagona godišnje. Goji se mnogo sitne stoke.
povijesne uspomene:
Na mnogobrojnim mjestima u Plinoj ima starih gomila i sredovječnih stećaka. Gomile se nalaze u Božića greblju (3), na Granici (3), kod Parmaćevih kuća (5), u Valjevicama kod Erakovih kuća (1), Vijalim (1), na Razsluškim kod Vrbice (1), na Grebinam kod Žderića kuća, na Raskrsnici kod Radoševih kuća, na Rupi kod Ćulumovih kuća, u Podvraninu i drugdje. Stećci se nalaze obično uz spomenute gomile. Tako na Grebinam. u Božića greblju (4), na Granici (3), na Raskrsnici (1), u Rupi (1), u Podvranini (1). Zapadno od župske crkve na Oblićevcu nalaze se ruševine starih dvora knezova Grubkovića, čiji potomci pod imenom Puljana stanuju malo niže, sjeverozapadno u Orahovu Dolu. O kuli ništa potanje ne znamo. Porodica Grubkovića se inače spominje više puta krajem 15. i 16. stoljeća u Hercegovini. Tako je knez Radič Grubković bio jedan od trojice poklisara hercega Vlatka i brata mu kneza Stjepana, koji primiše 6. II. 1470. baštinu hercega Stjepana, koja je bila pohranjena u Dubrovniku. U siječnju god. 1505. dolazio je u Dubrovnik poklisar hercegovačkog krajišnika Sinanbega Borovinića po imenu Ivan Grubković. Na mjestu današnje župske kuće nalazila se kula za koju donosi fra Luka Vladmirović, da je podignuta početkom rata od Kandije od Ivana Vladmirovića za obranu pred turskim navalama. Kasnije je ista kula bila podignuta i udešena za župski stan, te se još i danas kaže kod kule". U Vrbici je također morala biti jedna kula, za koju izvješćuje šilobadović "1686...3. travnja-60 ljudi uzmu kulu na Vrbici". U zapadnoj Plini nad Peračkim blatom nalazi se brijeg Šerka. Tu bi imao biti dvorac knezova Vladmirovića, koji mnogo spominje fra Luka u svojim spisima. Južnije odavle u blizini luke Ploče nalazio se je drugi dvorac Vladmirovića zvan Vladinjac i Sladinac. Ruševine kaštela Sladinca nalaze se van odlomka Pline, kod Bare na putu od Baćinskog jezera za luku Ploču. Osim ovih ruševina vide se tu još komadići rimskih opeka i stupova, kao i ruševine sredovječne crkve koja bi po Vladmiroviću imala biti posvećena sv. Andriji Apostolu. Naokolo se nalaze grobovi sa stećcima. Za Perku i Sladinac tvrdi fra Luka Vladmirović, da su bili prijestolnica Neretve i sjedište njegovih slavnih pređa". Sam se je fra Luka potpisivao "knez od Sladinca i Perke". U jednom rukopisu piše, da se je god. 1538. odatle iselilo oko 400 što plemenitih što pučkih obitelji u Blato na Korčuli. Po njemu su g. 1646. bile u Sladincu ove obitelji: Vladmirović, Baković (sada tj. u vrijeme pisanja g. 1774) u Zagorju, Dumonjić (izumrla), Juranović (izumrla), Parnjarević (izumrla), Stružević, sada (1774.g.) 1 obitelj u Šibeniku, Tatinjić (izumrla). U Perci su bile obitelji: Kiošić, sada u Imotskom i Jadretić (izumrla). Kaptol je makarski dobio god. 1704. za svoje uzdržavanje imanja u Neretvi. Među ostalim dobio je u Plini preko 500 kampa zemlje i to u Vidonju, Doljanim, Vrbici i Plini, koje je austrijska vlast polovinom 19. stoljeća prodala, a kaptolu odredila plaću u novcu.
Plina se spominje prvi put u dokumentima g. 1571. I ona se nalazi među onih 27 sela od Omiša do Neretve, koja su se u kandijskom ratu predala mletačkoj republici. Od neretvanskih se sela spominju Pasičina, Brista, Crnoća, Plina i Nove Kuće. Tri zadnja sela pripadaju odlomku Pline. Crnoća je na granici Pasičine i Pline, a Nove Kuće su Doljani, kako to svjedoči Vladimirović.
stanovništvo:
I Plina spada među najstarija naselja u Neretvi. Po popisu fra Luke Vladmirovića bile su u Plini g. 1646. ove obitelji. U Vidonju: Štrbić 2, Radošević (Radoš) 1, Zmijarević 2. U Rupi: Kusturić i Glavardić (izumrle prije g. 1774.). U Plini: Grubković, nazvan Puljan 1, Maroević 1, Baštunović 2, danas (g. 1774) u Splitu, Badić 1. U Vrbici: Kijatić (izumrla prije g.1774), Colić (izumrla) i danas (1774.) postoji Colića struga, Banošić (izumrla), Maričić (izumrla), Olivić (izumrla), Šarić 1, danas (1774.) u Račišću, Zvirović 1, danas u Opuzenu. U "Libro del municionero" g. 1687. spominju se u primorju ove obitelji, koje su danas u Plinoj: Štrbić Jure, Zmijarević Ivan, Štrbić Manda u Lavčanju, Puljanić Margarita u Zaostrogu, Radaljić Tadija u Živogošću. God. 1693. bilježe se među novim stanovnicima Pline: Puljanić Ivan, Maričić Frane, Kusturić Toma, Štrbić Grgo, Ivan Radošinović i Jakov Zmijarević.
Čudno je da se ove obitelji spominju među novima, kad znamo da su Štrbić i Kusturić sudjelovali kod osvajanja Norinske kule g. 1684. Isto tako Ivan Radošinović u nekoj parnici primoraca g. 1694. govori za sebe, da je star 43 godine, uvijek mletački podanik i stari stanovnik.
U zemljišniku g. 1704. spominju se u Plinoj ili na drugim mjestima u Neretvi ove obitelji Pline: Karamatić Andrija i Vid, Smoljanović, Štrbić Ante, Bogdanović, Ostojić Andrija, Maletić Ilija, Buljanović, Glavašović, Dukić Janko, Šarić Jakov, Zmijarević Jakov, Radić Mijo, Maritić, Marović Mato, Radiljović Mate. Po popisu prinosnika župske redovine (u arhivu Zaostroga) iz g. 1736. bile su u Plinoj te godine slijedeće obitelji: Harambaša Ante Jeličić, alfir Ante Karamatić, Puljan Jure, Plećaš Bože, Maleta Ivan i Štipan, Jeličić Ivan, Maroević Ivana, Grgić Jure, Popovac Mijo, Parmać Šimun, Jeličić Bartul, Raosavljević Martin, Prkušić Vid, Oršulić Mijo, Ivanković Ivana, Rude Jelena. U Vidonju: Štrbić Petar, Zmijarević Ivana, Štrbić Mate, Jakić Andrija, Dujmović Karlo i Frano, Raič Šimun, Mudelj Petar, Glavaš Ivan, Radaljac Petar, Barišangvić (?) Mijo, Krstićević Ante i Krsto, Ostojić Mate, Jure i Nikola, Šunjić Mijo i Štipan, Rončević Štipan, Jure i Ante.
1940. godine u Plini žive slijedeće obitelji:
Antunović, 2 iz Strugova pred 80-100 godina. Barbir, 17 iz Draževitića pred 150 godina. Batinović, 7 iz Desana pred 100 godina. Ćulum, 6 iz Grnčenika. Družijanić, 5 iz Strugova. Erak, 9 iz Stilja. Grgurinović, 6 iz Briste pred 100 god. Gradac, 7 iz Grnčenika. Karamatić, 13 iz Duvna. Krstićević, 8 iz Grnčenika. Prije se zvali Sladoević. Kuran, 1 iz Strugova pred 90 god. Maleta, 5 obitelji. Nikolić, 2 iz Pasičine pred 100 god. Nikolac, 27 iz Hardomilja. Prije se jamačno zvahu drukčije, jer po pričanju Nikolci, Jelčići, Nikolići i Grgići bijahu jedno pleme. Ostojići, 16 iz Bijakovića u Broćnu. Oršulić, 1 Parmać, 7 obitelji. Popovac, 3 iz Popova Polja pred 150 god. Puljan (Grubković), 18 Radić, 3 iz Zagvozda pred 100 god. Radaljac, 13 iz Crnoće. Radonić, 2 iz Vrgorca pred 100 god. Radoš (prije Radošević) 6 obitelji. Rončević, 2 iz Pasičine pred 80-100 god. Šalinović, 1 iz Velikog Prologa pred 150 god. Vukosav, 1 iz Velikog Prologa pred 30 god. Smoljan, 4 iz Mostara. Šunjić, 1 iz Pasičine pred 130 god. Štrbić 16 obitelji. Žderić, 13 iz Grnčenika. Zmijarević, 11 obitelji.
Ako usporedimo popis iz god. 1736. s ovim današnjim izlazi da se od današnjih plemena spominju god. 1736. Karamatić, Krstićević, Maleta. Ostojić, Parmać, Puljan, Radaljac, Ronćević, Štrbić, Šunjić i Zmijarević. Velik je dakle broj kasnije nadošlih plemena, kao što je mnogo i starih kojih nestade ili su prezime promijenili. Medu starenike ubrajaju Štrbiće, Radoše, Zmijareviće, Grubkoviće.' Svi su stanovnici rimokatolici. Ne služe obiteljskih slava, nego patrone svojih crkava. Godine 1736. bilo je usve 38 obitelji. Godine 1747. bilo je u Vidonju 15 obitelji sa 90 duša; u Plinoj 13 obitelji sa 100 duša; u Vrbici 3 obitelji sa 14 duša.
Prema popisu stanovništva iz 2001 godine Staševica ima 918 stanovnika.
Od toga je 379 mlađih od 30 godina, 319 je stanovnika u dobi između 30 i 60 godina, dok su 210 stanovnika starija od 60 godina.
škole:
Godine 1876. otvorio je i vodio pomoćnu pučku školu župnik don Josip Jurčević. U župi su danas tri pučke škole:
1. Najstarija je u Zavali, otvorena godine 1921. u kući braće Mate i Jure Radoš. Prva učiteljica bila je Lenka Csiemilevskv. 2. Škola na Šarića Struzi otvorena je godine 1922. u kući Nikolac Nikole. Prvi učitelj je bio Dragović Vlaho. 3. Škola na Resnoj Kosi otvorena je godine 1929. u kući Jure Krstićevića. Prva učiteljica je bila Ana Tvrdeić.
Osim svećenika selo je dalo jedinog školovanog čovjeka dra Matu Krstićević, liječnik u Varešu (Bosna). Trgovačke radnje imaju Nikolac Mate i Radoš Jure. Vodeni mlin ima Krstićević Ante u zapadnoj Plini.
Župa:
U pastirskom pohodu 25. V. 1733. odijeljena je od zajedničke župe Podjezerja po biskupu Stjepanu Blaškoviću. Odredio je..."da sela Plina, Vidonje, Garčanik (pripadaju) drugom župniku sa 25 kuća, a župska će biti crkva BI. Dj. Marije u selu Oblićevac..."-Premda je iste godine biskup naredio gvardijanima, da mu predlože župnike na razdijeljene župe, ipak je još dugo prošlo, dok se ovaj dekret izvršio. Iza ponovnih urgiranja sa strane biskupa g. 1736. na 15. I. gvardijan zaostroški fra Luka Raosavljević bio je prisiljen da Plinu i još neke župe prepusti i dade biskupu potpunu slobodu postavljanja svećenika, jer on nije imao dovoljno redovnika za nove župe."
Kasnije je ova odreka bila povučena. Zato biskup oko god. 1745. u svojoj tužbi iznosi da je "Plina bila predana i zatim opet oduzeta biskupu, ali se može držati da je napuštena, buduć oba redovnika s dana na dan hodaju od kuće do kuće...Ova župa mora pošto poto ovisiti o biskupu ne samo radi odreke, nego i zato jer je biskup može providiti župnikom, koji će stanovati (residirati) u Plini, gdje ima crkva i kuća".
Suditi je po ovomu da se biskupova odluka iz g. 1733. izvršila tek u toliko da su u Podjezerju bila dva redovnika, od kojih je kapelan služio sela Vidonje, Plinu, Vrbicu, Struge i Otriće. Međutim, kako smo čuli, njih dvoje nije baš dobro čuvalo residenciju. God. 1746. u istom smislu se tuži Mate Štrbić biskupu u pohodu 3. VI. da kapelan ne će da stoji u sagrađenoj kući. Gvardijan hoće da se njemu daje prihod, a kapelana da hrane seljaci naizmjenice (ad turnum). Radi sličnih tužba g. 1737. na 25. IX. biskup ponovno naređuje da posebni dušobrižnik bude određen kao župnik za sela Plinu, Vidonje i Struge. Zanimljivo je spomenuti, da se ovom odlukom župa Otrići-Struge dijele medu dva župnika i to Otrići Dusinskom, a Struge Plinskom.
Tako nesređeno stanje potraja po prilici sve do god. 1765, kada se župa Podjezerje konačno razdijeli na tri župe u smislu odluke iz g. 1733, kako nas na to upućuju zajedničke matice vjenčanih, koje se čuvaju u Pasičini, a vodile su se zajednički za cijelo Podjezerje do g. 1765. Od te godine matice se vode samo za Pasičinu, a već slijedeće godine 1766. i župa Otrići-Struge, koja je i sama pripadala Podjezerju, dobiva popa za župnika i od tada je neovisna o Podjezerju.
Plina nije sačuvala svoje matice. God. 1842. biskup u zapisniku pastirskih pohoda kaže, da su matice ove župe spaljene pod vladanjem Francuza zajedno sa kulom Norinskom. Iste su godine i matice nekih drugih župa neretvanskih na jednak način propale. Radi toga nam manjkaju mnogi dragocjeni podaci o Plini. Organski dekret iz g. 1849. sačuvao je Plinu kao redovničku župu inkorporiranu samostanu Zaostrog.
Tekst preuzet iz knjige autora Mile Vidovića: "Život i djelo don Radovana Jerkovića" 1940g.
Stablina Families / Stablina - obitelji
Stablina Surnames / Stablina - prezimena
Karamatić, Krstičević, Maleta. Ostojić, Parmać, Puljan, Radaljac, Rončević, Štrbić, Šunjić, Zmijarević, Radoš.
Etymology of Surnames from Stablina / Etimologija prezimena iz Stablina