Follow
Prezimenski oblik Madonić, utvrdio je P. Šimunović, potvrđen je od 14. stoljeća (Georgius Madonich) i kasnije u 16. i 17. stoljeću u Šibeniku, ali ga danas više nema na tom području. Oblik Madonić potvrđen je i na Cisti Provo 1725.godine, zanimljivo na čovjeku istoga imena i prezimena kao u prethodnom slučaju-Georgius Madonich.
U osnovi ovog prezimena je imenica madona/maduna, koja " 1. "Gospinu sliku", 2."svećenikovu majku", 3."žensko ime", 4."sliku na kovanu novčiću". izvodi se iz lat. domina "gospođa", u čakavskom "gospoja", koji je lik stezanjima dao gospa (Gospa, Madona)... Svećenikovoj majci govorilo se mea domina (mea Donna) (=moja gospa), pa je stezanjem dobiven lik madona, kao u francuskome madame... U Cisti Provo... sjetiti će se stariji izraz madunati znači igrati se kovanim novčićem na kojima se aversna strana zove maduna (lik gospe), a druga, reversna marko (=marka "znak, grb zemlje"). Maduna je prežitak iste imenice koju prepoznajemo u prezimenu Madunić."
Madunića nema u biskupskim popisima bosanskohercegovačkih Hrvata katolika u 18.stoljeću, što znači da su živjeli izvan Bosne i Hercegovine, u Dalmaciji. Prema obiteljskoj predaji starinom su iz Blata na Cetini, u Omiškoj zagori, odakle doseljavaju u Cistu Provo, u zapadni dio Imotske krajine. To se doseljavanje odvijalo preko Zadvarja. Naime prema zemljišniku iz 1725. godine Jure Madonić (Madunić) za svoju 40 članu obitelj dobiva kuću u Prhovu (danas Cista Provo) i 76 kanapa zemljišta, a prema njegovoj izjavi još posjeduje 4 kanapa zemlje u Zadvarju kao svoj stari posjed.
Madunići između 1770. i 1790. godine doseljavaju i u Sočanicu, na derventsko-plehanskom području.
Dakle, predak današnjih duvanjskih Madunića je spominjani Jure, a dio njegovih potomaka doseljava na Kolo, u svakom slučaju iza 1768.godine.
U Hrvatskoj danas živi oko osamsto Madunića u oko stodevedeset domaćinstava (764. prezime prema brojnosti). Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno šesto, pa se njihov broj do danas povećao za oko pedeset posto.
Glavni migracijski pravci Madunića u prošlom stoljeću zabilježeni su iz Ciste Provo, iz Omiša te iz Zadvarja u Split.
Raspostranjenost
Madunići su prisutni u većini hrvatskih županija, u ukupno 42 općine i 53 naselja, pretežito u urbanim sredinama (53%). Danas ih najviše živi u Cisti Provo kraj Omiša (250), Splitu (200), Zagrebu (70), Zadru (35) i u Blatu kraj Omiša (30).