Start your family tree now Is your surname Vojković?
There are already 628 genealogy profiles with the Vojković surname on Geni. Join now to find your relatives.

Vojković Genealogy and Vojković Family History Information

‹ Back to Surnames Index

Create your Family Tree.
Discover your Family History.

  • Build your family tree online
  • Share photos and videos
  • Smart Matching™ technology
  • Free!
view all

Profiles

  • Vojković (deceased)
    Reference: MyHeritage Family Trees - SmartCopy : Jan 17 2018, 5:31:38 UTC
  • ____ Vojković (c.1885 - d.)
    Updated from MyHeritage Family Trees via wife Mina Novinc (born Jenko) by SmartCopy : May 13 2015, 16:27:24 UTC
  • ? Vojković (c.1738 - d.)
  • ? Vojković (?) (c.1755 - d.)
  • ? Vojković (c.1757 - d.)

About the Vojković surname

Vojković-Vojkffy Family

The Vojković family belong to the old Croatian landed gentry. In 1224 King Bela IV granted them the region of Klokoč. The Vojković family were a branch of Maretić of Klokoč...

The Vojković family belong to the old Croatian landed gentry. In 1224 King Bela IV granted them the region of Klokoč. The Vojković family were a branch of Maretić of Klokoč. Vojko, son of Đuro Maretić, was a well-known figure in his region in the fifteenth century. His sons, and all his later descendants, called themselves after his Christian name - Vojković. In the fifteenth and sixteenth centuries they owned Vojković-grad castle near Klokoč, mentioned in family documents as the main seat of the Vojković family. In the seventeenth century the Vojkovićes moved to the Croatian Zagorje, where they came into possession of some estates of the Counts Zrinski. Later their properties increased through marriage.
The Vojkovićes were outstanding warriors. Especially famous were Ivan I in the second half of the sixteenth century and his youngest son Ivan II in the first half of the seventeenth century. Ivan I (about 1520-1595) was City Captain of Karlovac. Twice he was captured by the Turks, the first time remaining in captivity for seven years and the second time for one year, when the Croatian Sabor interceded for his release. Ivan II (1595-1661) gained fame in many battles against the Turks. He was appointed City Captain of Križevci and was holder of the title "Golden Knight". For his many heroic deeds and feats King Ferdinand II issued Ivan Vojković a charter in 1655 acknowledging the ancient nobility of his family, already 430 years old at the time. The Vojković family also got new family arms on that occasion. In 1646 Ivan Vojković and his sons Franjo, Juraj, Ignac and Vuk were given many properties by Ivan Jakov Moscon: Rakitje with a manor and Ogled Manor in the commune of Stenjevec, part of Lužnica with all its villages, the manor of Kunigunda Hening in Donja Stubica, the manor of Gašpar Tahi in Strmec, the Šćitaroci manor in Donja Stubica, Juraj Lukačić's manor in Pušća, Stjepan Jaskaj's manor in Brdovec, Stari grad manor in Donja Stubica and many other country houses and curias in Oroslavje, Donja Stubica, Brdovec and Zelina. When we add to all this the many properties that Ivan II got through his four marriages (three of his wives predecesed him), then the Vojković estate was one worthy of the highest peerage. When Ivan's son Baltazar married Eva de Zaboky, the Vojković family also inherited Zabok and thus the right of patronage over the Zabok parish. On Ivan's grandsons Sigismund and Kristofor, sons of Franjo Vojković, the Empress Maria Theresia conferred in 1763 a HungaroCroatian title of count for services rendered in the Seven Years' War. The Vojkovićes thus "jumped" the title of baron and were immediately created counts. Maria Theresia also allowed them to change their surname to Vojkffy, giving them the title de Klokoch et Vojkovich. Sigismund (died in 1792) built the castle in Oroslavje. The Vojkovićes who were not created counts retained the old surname and the male line died out in 1838. The last male descendants of the Counts Vojkffy were Kristofor and Hubert, who moved out of Croatia at the end of the last century. Their father Janko (died 1897) sold Oroslavje Donje and Zabok to the Hungarian Mortgage Bank, from which a consortium bought the lands and sold them to peasants. The Vojković-Vojkffy family built the parish church in Zabok, and took part in building the church in Belec, as evidenced by their arms on the choir screen. In Zagreb, in the Upper Town, they built several town mansions, the best-known, most architecturally valuable and most beautiful being the Vojkffy-Oršić-Rauch Mansion in Matoševa Street.

Obitelj Vojković-Vojkffy

Vojkovići pripadaju starom hrvatskom plemenskom plemstvu. Ugarsko-hrvatski kralj Bela IV. dodijelio im je 1224. godine područje Klokoča. Vojkovići su pripadali grani Maretića od Klokoča...

Vojkovići pripadaju starom hrvatskom plemenskom plemstvu. Ugarsko-hrvatski kralj Bela IV. dodijelio im je 1224. godine područje Klokoča. Vojkovići su pripadali grani Maretića od Klokoča. Vojko, sin Đure Maretića, bio je u 15. stoljeću poznat u svom kraju. Njegovi sinovi i svi kasniji potomci nazivaju se njegovim krsnim imenom - Vojkovići. U 15. i 16. stoljeću posjedovali su u blizini Klokoča Vojković-grad, koji se u obiteljskim ispravama spominje kao glavno obiteljsko mjesto Vojkovića. U 17. stoljeću Vojkovići su se preselili u Hrvatsko zagorje, gdje su stekli neke posjede grofova Zrinskih.
Vojkovići su se isticali kao odlični ratnici. Osobito su se proslavili Ivan I. u drugoj polovici 16. stoljeća i njegov najmlađi sin Ivan II. u prvoj polovici 17. stoljeća. Ivan I. (oko 1520.-1595.) bio je kapetan grada Karlovca. Dvaput je pao u tursko ropstvo i prvi put izdržao sedam godina, a drugi put godinu dana, kada se za njegovo oslobađanje zauzeo i Hrvatski sabor. Ivan II. (oko 1595.-1661.) se proslavio u brojnim borbama protiv Turaka. Imenovan je kapetanom grada Križevca i nosilac je časti »zlatnog viteza«. Za brojna junačka djela i zasluge kralj Ferdinand III. izdao je Ivanu Vojkoviću 1655. godine povelju u kojoj se priznaje staro plemstvo njegove obitelji, koje je tada već bilo staro 430 godina. Ivanu Vojkoviću i njegovim sinovima Franji, Jurju, Ignacu i Vuku darovao je 1646. godine Ivan Jakov Moscon brojna imanja: Rakitje s dvorom i dvor Ogled u stenjevačkoj općini, dio Lužnice sa svim selima, dvor Kunigunde Hening u Donjoj Stubici, dvor Gašpara Tahya u Strmcu, dvor Šćitarocijevih u Donjoj Stubici, dvor Jurja Lukačića u Pušćoj, dvor Stjepana Jaskaja u Brdovcu, dvor nazvan Stari grad u Donjoj Stubici te još mnoge dvorce i kurije u Oroslavju, Donjoj Stubici, Brdovcu i Zelini. Ivanovim unucima Sigismundu i Kristoforu, sinovima Franje Vojkovića, dodijelila je carica i kraljica Marija Terezija 1763. godine ugarsko-hrvatsko grofovstvo za zasluge u sedmogodišnjem ratu. Vojkovići su tako »preskočili« naslov baruna i odmah su od plemića bili imenovani grofovima. Marija Terezija odobrila im je tada i promjenu prezimena Vojković u Vojkffy, dajući im pridjeve »de Klokoch et Vojkovich«. Sigismund (umro 1792.) je bio graditelj dvorca u Oroslavju. Bio je konjanički pukovnik i nositelj visokih dvorskih titula: dvorski komornik i glavni zapovjednik dvorske straže. Utemeljio je i crkvu u Zaboku. Nije dokazano, ali mnogo argumenata ide u prilog pretpostavci da je upravo Sigismund Vojkffy lik Siniše iz romana Grička vještica, što ga je napisala Marija Jurić Zagorka. Oni Vojkovići kojima nije podijeljeno grofovstvo zadržali su staro prezime i izumrli su u muškoj lozi 1838. godine, a posljednji muški potomci grofovske loze bili su Kristofor i Hubert, koji su potkraj prošlog stoljeća iselili iz Hrvatske. Njihov otac Janko (umro 1897.) prodao je Oroslavje donje i Zabok Ugarskoj hipotekarnoj banci od koje je ta imanja kupio neki konzorcij i rasprodao ih seljacima. Obitelj Vojković-Vojkffy izgradila je župnu crkvu u Zaboku, a sudjelovala je i pri podizanju crkve u Belcu, o čemu svjedoče njihovi grbovi na zaslonu pjevališta. U Zagrebu, u Gornjem Gradu, podigli su nekoliko palača, od kojih je svakako najvrednija, najljepša i najpoznatija barokna palača Vojkffy-Oršić-Rauch u Matoševoj ulici.