Follow
Postavio Milivoj Vranješ:
Izvor: Monografija "MOJE DRINOVAČKO BRDO", 2009., prof.dr.sc. Anđelko Ađo Opačak
VRDOLJAK
Prezime Vrdoljak je nastalo prema nekadašnjem mjestu življenja njegovih nositelja. Tvoreno je od entika (imena naselja ili područja).
Označavalo je ljude koji su živjeli u „vrhu dola“. Dolovi su dragocjene krške oaze obradiva tla uz koje su nastajala naselja obično na početku udoline, na lokalitetima koji nisu bili za obradbu, nego za podizanje naselja. „Vrdolja“ su nazivi za istočne dijelove dolaca, dolina i udola.
Slično je i s prezimenima Vrlika ili Vrljičak (ljudi s izvora, odnosno „vrha rike“ ili rijeke). Iz sličnih motiva, nastali su i nazivi naseljenih mjesta Vrgorac („Vrh gora“), Vrpolje („u vrhu polja“), pa Vrhbosna itd.
Vrdoljaci su izvorni žitelji Vrh dola („Vrdola“), Župe u Zagvozdu. Sela južnog dijela Imotske krajine (Vrh dola =Vrdola /Slivno, Krstatice, Župa i Raščani/) bila su potkraj 15. stoljeća u sastavu turske države.
Vrdoljaci su staro hrvatsko pleme iz Krstatica, gdje su se zvali najprije Bakić, pa poslije Lizatović. U Grabovcu su ih prozvali Vrdoljacima, prema nazivu biokovskog Vrdola, u koji su spadale i Krstatice. Spominju se u nekoliko popisa u Medovu Docu od 1910. do 1990., a ima ih i danas tamo. Crna Gora ili Kostričić u Slivnu je također naseljena sa starosjediteljskim plemenom Vrdoljak, čiji potomci i danas tamo žive. Iz Slivna su doselili na Vlake na Drinovačko Brdo.
Prema predaji brđanskih Vrdoljaka, spominje se da su Vrdoljaci u Dalmaciju doošli, negdje od Prnjavora, odakle su se postupno doseljavali preko Livna, Splita, Medova Doca sve do Slivna. Druga je predaja da su došli od Dubrovnika u Zabiokovlje.
Prema popisu tisuću najučestalijih prezimena u Republici Hrvatskoj iz popisa stanovništva iz 2001., Vrdoljaci se nalaze na 122. mjestu s ukupno 2.609 nositelja.
Još jedan prilog na istu temu:
PORIJEKLO PREZIMENA VRDOLJAK
'''izvor: "Hrvatski rodovi općine Muć" - preuzeto iz knjige: "Rodoslovlja Grabovca", Ivana Vrdoljaka'''
Vrdoljaci su na mućkom području zabilježeni u venecijanskom zemljišniku iz 1709. godine, u kojem je u Neoriću upisana 5-člana obitelj Ivana Vrdoljaka pokojnog Petra.
U austrijskom zemljišniku iz 1835. godine zabilježeno je 6 Vrdoljakovih obitelji: Antina, Barišina, Martinova, Matina, Nikolina i Pavina.
Popis stanovništva godine 1948. u Neoriću je zatekao 19 obitelji s prezimenom Vrdoljak.
Danas u Neoriću živi 20 obitelji tog roda s ukupno 73 duše, dok je u Sutini nastanjena jedna dvočlana obitelj s prezimenom Vrdoljak.
Inače, Vrdoljak je osoba iz stare imotske župe Vrhdol (Vrdol, Vrdovo), koja se prostirala na prostoru današnjih četiriju imotskih župa: Rašćana Gornjih, Slivna, Krstatica i Župe Biokovske.
Starina roda Vrdoljak su Krstatice, mjesto u Imotskoj krajini u masivu planine Biokove, gdje su svojedobno iz Banj Doca u južnoj Hercegovini doselili pripadnici starog roda Banjak-Bakić. O njima je ostao spomen iz 1686. godine, kada se u zbjegu stanovnika Zagvozda na Makarskom primorju nalazila i 3-člana obitelj Nikole Banjaka.
U Krstaticama se Banjaci-Bakići podijeliše na Ivanoviće, Topiće i Lizatoviće. Dio se Lizatovića početkom 18. stoljeća preseljava u Grabovac, što saznajemo iz matica župe Žeževica-Zadvarje, kojoj je pripadao i Grabovac. Prvoupisani Vrdoljaci u tim maticama su: Ivan, nema zapisa godine rođenja, samo datum smrti 11. listopada 1719. godine, i njegov brat Grgo Lizatović. Ivan nije imao djece, a Grgo Lizatović Vrdoljak imao je sina Marka, rođenog 1707. godine, a umro je 1797. godine u 90. godini života.
Prvi upis prezimena Vrdoljak u maticama krštenih župe Grabovac izgleda ovako: "Godine Gospodne na 1737. vebrara na 12. ja don Pava Milunović kapelan Grabovca i Žeževice krstijo sam ditića rođena od Marka Vrdolaka i njegov žene Ivanice komu je ime Matija (Mate). Kumovi su bili Gargur Duimović a kuma žena istoga Gargura."
Grgo Vrdoljak nekoć Lizatović spominje se u dokumentima više puta: 1725. godine u novom je venecijanskom zemljišniku upisano da je Grgo Vrdoljak iz Grabovca dobio od mletačkih vlasti 9 kanapa zemlje.
U popisu vjernika Splitske nadbiskupije iz 1725. godine nadbiskup je Ivan Laghi u Grabovcu zabilježio 11-članu obitelj Grge Vrdoljaka.
U Stanju duša župe Grabovac iz 1727. godine također je upisana obitelj Grge Vrdoljaka.
Svi Vrdoljaci iz Imotske krajine, danas nastanjeni u Slivnu, Medovu Docu i Imotskom, imaju grabovačke korijene.
Godine 1725. u Kostričiću (Slivno) zabilježena je 9-člana obitelj Petra Vrdoljaka, koja prema Stanju duša župe Slivno iz 1744. godine ima 14 članova.
U Medovu Docu najprije je don Nikola Vrdoljak iz Grabovca službovao kao župnik, pa je doveo brata Iliju koji se tu i oženio, te je od njega nastala grana medovačkih Vrdoljaka, danas nastanjenih u zaseoku Matkovići. Kasnije je u Medov Dolac na ženinstvo došao Josip Vrdoljak, sin Nikolin, čiji potomci danas žive u Medovu Docu i Splitu.
Veoma je zanimljiva osobnost don Marka Vrdoljaka, župnika u Grabovcu (1884-1915), koji se odrekao biskupske časti, kad mu je ponuđena dužnost pomoćnog biskupa Splitsko-makarske nadbiskupije sa sjedištem u Makarskoj.
U Imotski je pak najprije doselio Jerko Vrdoljak s ocem Markom (rođen 1775. godine), a kasnije Mihovil. Poručnik Petar Vrdoljak je 1871. godine obavljao dužnost zapovjednika žandarmerije za Dalmaciju. Drugi Petar Vrdoljak, čiji je otac odselio u Plaški, u Liku, sudjelovao je u poznatoj Rakovičkoj buni (od 8. do 11. listopada 1871. godine) s Eugenom Kvaternikom. Stric mu don Andrija odselio je u Plaški, gdje je službovao kao župnik i poginuo s Kvaternikom 1871. godine.
Vrdoljaci sele iz Imotske u Cetinsku krajinu i na livanjsko područje.
Petog studenog 1699. godine zabilježeno je da je opći providur Alvise Mocenigo oduzeo neke zemlje Nikoli Caralipeu-Despotoviću iz Omiša, a dio kojih je iza "Kule" u Glavicama pokraj Sinja dobio doseljenik Jure Vrdoljak. Ovaj pripadnik roda Vrdoljak skupa s dijelom stanovnika Glavica i Hrvaca prelazi u Muć, gdje ih je odveo harambaša Grgur Cvitković iz Hrvaca.
U novom venecijanskom zemljišniku iz 1709. godine u sklopu banderije harambaše Grgura Cvitkovića u Hrvacima je zabilježena već poznata obitelj Jure Vrdoljaka pokojnog Andrije s 13-članova i samac Petar Vrdoljak pokojnog Jakova. U Alberghettijevu zemljišniku (1725-1729) u Hrvacima je upisana ista obitelj Jure Vrdoljaka.
U Stanju duša župe Hrvace iz 1839. godine upisana su dvojica Antona Vrdoljaka; prvi je rođen 1768. godine, dok mu datum smrti nije upisan, a drugi je rođen 1771. a preminuo je 1830. godine. U Stanju duša iz druge polovice 19. stoljeća hrvatački Vrdoljaci «narasli su» na sedam obitelji s 27 duša, što svjedoči da je riječ o mladim, ponajčešće tek osnovanima obiteljima. Tada je dvočlanu obitelj imao 34-godišnji Ante Vrdoljak pokojnog Petra; tri su obitelji imale po tri člana: 30-godišnjeg Josipa pokojnog Petra, zatim 70-godišnjeg Nikole pokojnog Ante i 38-godišnjeg Jakova pokojnog Ivana; četveročlana kućanstva imali su: 36-godišnji Šimun pokojnog Petra i 66-godišnji Križan-Ante; najbrojnija je obitelj od 8 članova 60-godišnjeg Luke Vrdoljaka pokojnog Ante.
Danas Vrdoljaci hrvatačkih korijena imaju svega dvije obitelj: dvočlanu u Hrvacima i četveročlanu u Zagrebu.
Vratimo se povijesnim stazama ostalim Vrdoljacima u Cetinskoj krajini. U već spomenutom venecijanskom zemljišniku iz 1709. godine upisana je: -u banderiji harambaše Mate Žanka iz Obrovca upisana je 8-člana obitelj Mije Vrdoljaka; -u banderiji harambaše Jure Jurčevića iz Garduna-Vojnića u posebnom popisu sela Vojnića, u kojem su uglavnom obitelji nastanjene u Bisku, zabilježena je 4-člana obitelj Jure Vrdoljaka pokojnog Luke. Dakle, već tada Vrdoljaci spadaju među najbrojnije rodove i u Cetinskoj krajini.
Nakon oslobođenja Cetinske krajine od Turaka ipak se neke obitelji vraćaju u Tursku, kao što je bila primjerice obitelj Tome Ćurkovića, vjerojatno s duvanjskog dijela Buškog blata, a dio njegovih zemalja venecijanske su vlasti dodijelile Andriji Vrdoljaku iz Glavica.
U borbama za oslobođenje Imotskog na gradskoj se tvrđavi posebno istaknuo Sinjanin Ante Vrdoljak, koji se prvi popeo na bedem i razvio barjak Svetog Marka odnosno Mletačke Republike, pa je za to od Venecije dobio mjesečnu plaću od dva dukata.
U Alberghettijevu zemljišniku (1725 -1729) Vrdoljaci su u najistočnijem dijelu Cetinske krajine upisani: -u banderiji harambaše Matija Omrčena (Udovičić i Ovrlja) obitelj Ante Vrdoljaka; -u banderiji harambaše Marka Žanka iz Podvaroši (Sinj) upisan na dužnosti alfira Ante Vrdoljak (u izvorniku Antonio Verdogliach), vjerojatno je to isti Ante, spomenut u vezi s oslobađanjem Imotskog od Turaka; -u banderiji harambaše Marka Stazića (Gardun-Čaporice) zabilježen je njegov imenjak Ante.
Vrdoljaci se u maticama stare župe Otok prvi put pojavljuju 1747. godine, kada je upisano vjenčanje Ivannesa (Ivana) Verdogliaka, zatim slijede vjenčanja: Šimuna (1747), Antona (1748), Mate (1749), Matije (1756), Antona Vrdoljaka (1756). U maticama umrlih najprije je upisana smrt Ivannesa (Ivana) Vrdoljaka 17. lipnja 1756. godine, a zatim slijede upisi: Grge (1759), Ante (1765), Mate (1766), Ivana (1766).
U Splitu se pak ovo prezime prvi put javlja 1705. godine, i to u dvočlanom obliku Brtičević-Vrdoljak i Brtičev-Vrdoljak, ali je već 1737. godine u potpunosti prevladalo prezime Vrdoljak. Rodonačelnik splitskih Vrdoljaka je Damjan, sin majstora Marka i Šimice (kršten je 1692. godine), a koji se oženio Marom Oparić s Klisa. Od samog ulaska u Split Vrdoljaci su nastanjeni u Velom Varošu, gdje ih najčešće nalazimo kao težake i mesare s nadimkom Žbanjak, koji je prvi put upisan 1834. godine. Nadimak Mandeta, koji se javlja u drugoj polovici 19. stoljeća, čuva spomen na Mandu Masovčić, koja se 1802. udala za Ivana Vrdoljaka.
N. Kuzmanić tvrdi da su splitski Vrdoljaci nastali od roda Brtičevića (Bartičevića), kojima je 1690. godine kao domicil označen Vrhdol (Verdol), iz čega se kasnije razvilo prezime Vrdoljak.
Doduše, u popisu vjernika Splitske nadbiskupije iz 1725. godine nadbiskup je Ivan Laghi zabilježio dvije obitelji s prezimenom Bartičević (Brtičević) u Kaštel Sućurcu: obje imaju po 4 člana i objema su domaćini s imenom Frane. Vjerojatno je riječ o doseljenicima s Vrdola (Banjak-Bakići odnosno Lizatovići), koji u novoj sredini imaju dva obiteljska nadimka: Bartičević (po Bartulu) i Vrdoljak (po Vrdolu), da bi s vremenom Vrdoljak postao i prezime. Inače, 1832. godine u novom austrijskom zemljišniku u Splitu je zabilježen 31 stanovnik s prezimenom Vrdoljak.
U Nisko, mjesto na lećevačkom prostoru, najkasnije je 1835. godine doselila obitelj Ivana Vrdoljaka; i 1948. godine u Niskom je nastanjena jedna obitelj s prezimenom Vrdoljak.
Prilično rano je i livanjsko područje omililo Vrdoljacima, gdje ih je 1741/42. godine zabilježio biskup fra Pavo Dragićević u svom popisu bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika u Srđevićima: 12-članu obitelj Ivana Vrdoljaka (u izvorniku Ioannes Vardeliach) i 6-člano kućanstvo Tadije Vrdoljaka.
U popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine Vrdoljaci osim u Srđevićima (8-člana obitelj Stipana Vrdoljaka), proširili su se i u Odžak (10-člano domaćinstvo Ivana Vrdoljaka).
Danas Vrdoljaci na livanjskom području žive u čak 11 mjesta: u Odžak su doselili iz Otoka pokraj Sinja; u Grboreze i Držanlije proširili su se iz Odžaka; u Polog i Dobro doselili su iz već spominjanih Srđevića; u Ćuklić su stigli iz Lipe (Livno), a odatle u Bilu, Donji Žabljak i Komorane. Danas ih nema više u Guberu, ali ih ima u gradu Livnu.
U čak pet sela oko Dervente do početka Domovinskog rata živjeli su veoma brojni Vrdoljaci, a prvi je 1786. godine u Ljupljanicu Gornju pokraj Dervente doselio Jakov Vrdoljak i njegova žena Lucija s petero djece.
Prema prijavi boravka na dan 31. studenog 2000. godine u Republici Hrvatskoj je bilo 3.888 osoba s prezimenom Vrdoljak.
U Cetinskoj krajini Vrdoljaci žive u sljedećim mjestima: u Bisku (2 obitelji, 6 duša), u Gali (4, 16), Grabu (8, 32), Hrvacama (1, 2), Karakašici, Otoku (19, 61), Podvarošu (Sinj), Suhaču, Udovičiću (Vrdoljak–1, 4; Vrdoljak Colo–5, 25), Trilj (2, 7). Dodajmo da u Trilju živi i sedmočlana obitelj s prezimenom Vrdoljačić.
izvor: "Hrvatski rodovi općine Muć" - preuzeto iz knjige: "Rodoslovlja Grabovca", Ivana Vrdoljaka
http://www.ogorje.net/prezime/vrdoljak/169.html
Još jedan prilog o prezimenu Vrdoljak:
Podrijetlo
Prezime Vrdoljak nose Hrvati, najvećim dijelom iz zapadne Bosne, a prema nekim izvorima iz Otoka kraj Sinja te iz Nina.
U prošlih sto godina rođeno ih je razmjerno najviše u zapadnobosanskoj općini Livno, gdje se svaki osamdeseti stanovnik prezivao Vrdoljak.
U Hrvatskoj danas živi oko tri tisuće Vrdoljaka u više od osamstopedeset domaćinstava (117. prezime prema brojnosti). Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno osamsto, pa se njihov broj do danas utrostručio.
Migracije
Glavni migracijski pravci Vrdoljaka u prošlom stoljeću zabilježeni su iz Dervente (BiH) i Livna (BiH) u Zagreb te iz Livna (BiH) u Solin.
Rasprostranjenost
Vrdoljaci su prisutni u gotovo svim hrvatskim županijama, u ukupno 127 općina i 204 naselja, znatno više u urbanim sredinama (67%). Danas ih najviše živi u Splitu (550), Zagrebu (500), Solinu (140), Osijeku (100) i u Otoku kraj Sinja (90).
http://imehrvatsko.net/namepages/view/family_name/prezime-vrdoljak
Još jedan prilog na istu temu:
Prezime VRDOLJAK
Objavljeno 3. 2. 2014. na stranici rodoslovlje.hr HRVATSKOG RODOSLOVNOG DRUŠTVA «PAVAO RITTER VITEZOVIĆ» u kategoriji "Istaknuta vijest, Savjeti i iskustva istraživača". Nastavljamo s prilozima g. Ante Ivankovića: danas objavljujemo crticu o prezimenu Vrdoljak - prezimenu koje nosi 2609 stanovnika Hrvatske, a po učestalosti je 122. hrvatsko prezime.
Prezime Vrdoljak ima 2609 stanovnika Hrvatske i po učestalosti je 122. hrvatsko prezime.
Vrdoljaka je najviše: u Splitu (176 obitelji, 512 duša), Zagrebu (160, 428), Kaštelima (48, 158), Solinu (35, 144), Neoriću pokraj Muća (28, 105), Osijeku (33, 91), Otoku pokraj Sinja (21, 78), Sesvetama (20, 62), Slavonskom Brodu (20, 54), Grabovcu pokraj Imotskog (10, 46), Slivnu pokraj Imotskog (13, 41).
Istog su jezičnog postanja i prezimena: Vrdoljačić i Vrduljak.
Vrdoljak je etnonim, naziv stanovnika stare imotske župe Vrhdol (Vrdol, Vrdovo) u masivu planine Biokove, na prostoru sadašnjih četiriju imotskih župa: Rašćana Gornjih, Slivna, Krstatica i Župe Biokovske.
Prema popisu iz 2001. godine u Dalmaciji živi 381 Vrdoljakova obitelj s ukupno 1353 duše, što je više od polovice svih pripadnika tog roda u Hrvatskoj.
Starina roda Vrdoljak su Krstatice, naselje u vrletima planine Biokove, u koje su u vrijeme Kandijskog rata (1645-1669) iz Banjdola pokraj Mostara prebjegli pripadnici starog roda Banjak Bakić. O njima je ostao spomen iz 1686. godine, kad se u zbjegu stanovnika Zagvozda na Makarskom primorju nalazila i tročlana obitelj Nikole Banj(a)ka.[1]
U Krstaticama su se od Banjaka Bakića nastali novi rodovi: Ivanovići, Topići i Lizatovići.
Dio Lizatovića početkom 18. stoljeća preseljava u nedaleko selo Grabovac, što se saznaje iz matica stare župe Žeževica-Zadvarje, kojoj je tada pripadao i Grabovac. Prvoupisani Vrdoljaci u tim maticama su: Ivan Lizatović Vrdoljak (nema zapisa godine rođenja, datum smrti 11. listopada 1719. godine; nije imao djece); Ivanov brat Grgo Lizatović Vrdoljak imao je sina Marka, koji je rođen 1707. godine, a umro je 1797. u 90. godini života.[2]
Prvi upis samostalnog prezimena Vrdoljak u matici krštenih župe Grabovac u izvormiku izgleda ovako: "Godine Gospodne na 1737. vebrara na 12. ja don Pava Milunović kapelan Grabovca i Žeževice krstijo sam ditića rođena od Marka Vrdolaka i njegove žene Ivanice komu je ime Matij (Mate). Kumovi su bili Gargur Duimović a kuma žena istoga Gargura."[3]
Grgo Vrdoljak nekoć Lizatović spominje se u ispravama više puta: 1725. godine u venecijanskom je zemljišniku upisano da je Grgo Vrdoljak iz Grabovca dobio od mletačkih vlasti devet kanapa zemlje;[4] u popisu vjernika Splitske nadbiskupije iz 1725. godine nadbiskup je Ivan Krstitelj Laghi u Grabovcu zabilježio 11-članu obitelj Grge Vrdoljaka;[5] u Stanju duša župe Grabovac iz 1727. godine također je upisana obitelj Grge Vrdoljaka.[6]
Svi Vrdoljaci Imotske krajine, nastanjeni su prema popisu iz 2001. godine u četiri naselja s 28 obitelji i 97 duša: u Slivnu (13 obitelji, 41 duša), Medovdocu (4, 7), Vinjanima Donjim (1, 3) i Grabovcu (10, 46) i imaju grabovačke korijene.
U Kostričiću (Slivno) zabilježena je godine 1725. devetočlana obitelj Petra Vrdoljaka, koja je prema Stanju duša župe Slivno iz 1744. godine imala 14 članova.[7]
U Medovdocu najprije je don Nikola Vrdoljak iz Grabovca službovao kao župnik, pa je doveo brata Iliju, koji se tu i oženio te su od njegove obitelji nastali medovački Vrdoljaci, danas nastanjeni u zaseoku Matkovićima. Kasnije je u Medovdolac na ženinstvo došao i Jozo Vrdoljak Nikolin, čiji potomci danas žive u Medovu Docu i Splitu.[8]
Na svoj način zanimljiv je i don Marko Vrdoljak, župnik u Grabovcu (1884-1915), kojem je bila ponuđena dužnost pomoćnog biskupa Splitsko-makarske nadbiskupije sa sjedištem u Makarskoj, ali se on te časti odrekao.[9]
Što se pak tiče grada Imotskog, tu je najprije doselio Jerko Vrdoljak s ocem Markom (rođen 1775. godine), a kasnije i Mihovil Vrdoljak.
Poručnik Petar Vrdoljak je 1871. godine obavljao dužnost zapovjednika žandarmerije za područje Dalmacije.
Prema popisu iz 2001. godine u Krstaticama i gradu Imotskom nema više Vrdoljaka.
Drugi Petar Vrdoljak, čiji je otac odselio u Plaški, na Kordun, sudjelovao je s Eugenom Kvaternikom u poznatoj Rakovičkoj buni (od 8. do 11. listopada 1871. godine). I stric mu je don Andrija Vrdoljak stigao u Plaški da bi službovao kao župnik i poginuo s Kvaternikom 1871. godine.[10]
Na rakovičkom području prema popisu iz 2001. godine Vrdoljaci žive: u Grabovcu pokraj Rakovice (dvije obitelji, sedam duša) i Rakovici (1, 4).
Vrdoljaci se šire iz Imotske u Cetinsku krajinu i na livanjsko područje (Bosna).
Petog studenog 1699. godine zabilježeno je da je opći providur Alvise Mocenigo oduzeo neke zemlje Nikoli Caralipeu-Despotoviću iz Omiša, a dio ih je iza "Kule" u Glavicama pokraj Sinja dodijelio doseljeniku Juri Vrdoljaku.[11]
Upravo taj Vrdoljak s dijelom stanovnika Glavica i Hrvaca 1699. godine prelazi u Muć, gdje ih je odveo harambaša Grgur Cvitković iz Hrvaca.[12]
U venecijanskom zemljišniku iz 1709. godine upravo u banderiji harambaše Grgura Cvitkovića u Hrvacama je zabilježena već znana 13-člana obitelj Jure Vrdoljaka pokojnog Andrije i samac Petar Vrdoljak pokojnog Jakova.[13]
Danas Vrdoljaci u Hrvacama imaju dvočlanu obitelj.
U već spominjanom venecijanskom zemljišniku iz 1709. godine Vrdoljaci su upisani: u banderiji harambaše Mate Žanka iz Obrovca Sinjskog osmočlana Vrdoljakova obitelj; u banderiji harambaše Jure Jurčevića iz Garduna-Vojnića pokraj Trilja četveročlana obitelj Jure Vrdoljaka pokojnog Luke.[14]
Nakon oslobođenja Cetinske krajine od Turaka neke se prebjegle obitelji vraćaju u Tursku, kao što je bila primjerice obitelj Tome Ćurkovića, vjerojatno s duvanjskog dijela Buškog blata, a dio njegovih zemalja venecijanske su vlasti dodijelile Andriji Vrdoljaku iz Glavica.[15]
U borbama za oslobođenje Imotskog na gradskoj tvrđavi posebno se iskazao Sinjanin Ante Vrdoljak, koji se prvi popeo na bedem i razvio barjak Svetog Marka odnosno Mletačke Republike, pa je za to od Venecije dobio mjesečnu plaću od dva dukata.[16]
Na užem sinjskom području prema popisu iz 2001. godine Vrdoljaci žive: u Sinju (osam obitelji, 26 duša) i Lučanima (3, 8).
U istočnom dijelu Cetinske krajine pripadnici tog roda su zabilježeni u Alberghettijevu zemljišniku (1725 -1729): u banderiji harambaše Matija Omrčena (Udovičić i Ovrlja, danas općina Otok na Cetini) obitelj Ante Vrdoljaka; u banderiji harambaše Marka Žanka iz Podvaroši (Sinj) alfir Ante Vrdoljak, možda je to onaj Ante, spomenut u vezi s oslobađanjem Imotskog od Osmanlija; u banderiji harambaše Marka Stazića (Gardun-Čaporice pokraj Trilja) još jedan Ante Vrdoljak.[17]
Vrdoljaci se u maticama stare župe Otok na Cetini prvi put pojavljuju 1747. godine, kada je upisano vjenčanje Ivana Vrdoljaka (u izvorniku Verdogliak). U matici umrlih te župe najprije je upisana smrt Ivana Vrdoljaka 17. lipnja 1756. godine.[18]
Prema popisu stanovništva iz 2001. godine u tom dijelu Cetinske krajine Vrdoljaci žive u šest naselja sa 44 obitelji i 149 duša: u Bisku (dvije obitelji, pet duša), Gali (4, 15), Otoku na Cetini (21, 78), Trilju (2, 7), Udovičiću (7, 15) i Vrabaču pokraj Graba (8, 29).
Na mućkom pak području Vrdoljaci su zabilježeni u venecijanskom zemljišniku iz 1709. godine: petočlana obitelj Ivana Vrdoljaka pokojnog Petra.[19]
U Niskom, danas općina Klis, Vrdoljaci se prvi put pojavljuju u austrijskom zemljišniku iz 1835. godine.[20]
Prema popisu stanovništva iz 2001. godine Vrdoljaci na mućkom području žive u tri naselja sa 40 obitelji i 109 duša: u Neoriću (38 obitelji, 105 duša), Sutini i Niskom po (1, 2).
U Splitu se to prezime javlja 1705. godine, i to u dvije verzije dvoriječnog prezimena Brtičević-Vrdoljak i Brtičev-Vrdoljak, ali je već 1737. godine u potpunosti prevladao drugi član Vrdoljak.
Rodonačelnik splitskih Vrdoljaka je Damjan, sin majstora Marka i Šimice (rođen 1692. godine), a koji se oženio Marom Oparić s Klisa. Od samog ulaska u Split Vrdoljaci su nastanjeni u Velom Varošu, gdje su najčešće težaci i mesari s nadimkom Žbanjak, koji je prvi put upisan 1834. godine. Nadimak Mandeta, koji se javlja u drugoj polovici 19. stoljeća, čuva spomen na Mandu Masovčić, koja se 1802. godine udala za Ivana Vrdoljaka.[21]
M. N. Kuzmanić tvrdi da su splitski Vrdoljaci nastali od roda Brtičevića (Bartičevića), kojima je 1690. godine kao domicil označen Vrhdol (Verdol), iz čega se kasnije razvilo prezime Vrdoljak.
Doduše u popisu iz 1725. godine splitski nadbiskup Ivan Krstitelj Laghi zabilježio je dvije obitelji s prezimenom Bartičević (Brtičević) u Kaštel Sućurcu: obje imaju po četiri člana i objema su domaćini s imenom Frane.[22] Vjerojatno je riječ o doseljenicima s Vrdola (Banjak-Bakići odnosno Lizatovići), koji u novoj sredini imaju dva obiteljska nadimka: Bartičević (po Bartulu) i Vrdoljak (po Vrdolu), da bi s vremenom Vrdoljak postalo i prezime. Inače 1832. godine u novom austrijskom zemljišniku u Splitu je zabilježen 31 stanovnik s prezimenom Vrdoljak.[23]
Prema popisu stanovništva iz 2001. godine Vrdoljaci u Splitu i njegovoj okolici raspoređeni su u 24 naselja sa 191 obitelji i 924 duše.
Ovom prigodom navodimo samo naselja s 10 i više Vrdoljaka: u Splitu (176 obitelji, 512 duša), Solinu (35, 144), Kaštelima (48, 158), Vranjicu (4, 12), Stobreču (3, 13), Podstrani (5, 21).
I livanjsko je područje rano omiljelo Vrdoljacima, a 1741/1742. godine zabilježio je biskup fra Pavo Dragićević u Srđevićima dvije obitelji: Ivanovu s 15 i Tadijinu sa sedam duša.[24]
U popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine Vrdoljaci osim u Srđevićima (dvije obitelji: Petrova s 10 i Stipanova 14 duša) proširili su se i u Odžak (16-člana obitelj Ivana Vrdoljaka)[25]
Danas Vrdoljaci na livanjskom području žive u 11 mjesta: u Odžak su doselili iz Otoka pokraj Sinja; u Grboreze i Držanlije proširili su se iz Odžaka; u Prolog i Dobro stigli su iz već spominjanih Srđevića; u Čuklić su došli iz Lipe (Livno), a odatle u Bilu, Donji Žabljak i Komorane; danas ih nema više u Guberu, ali ih ima u gradu Livnu.
U pet sela oko Dervente do početka Domovinskog rata živjeli su brojni Vrdoljaci, a prvi je 1786. godine u Ljupljanicu Gornju pokraj Dervente doselio Jakov Vrdoljak i njegova žena Lucija s petoro djece.[26]
Upravo Vrdoljacima livanjskog i derventskog područja pripada dio zasluga što se broj pripadnika njihova roda u Hrvatskoj u posljednjih šezdesetak godina udvostručio: u popisu iz 1948. godine u Hrvatskoj je živjelo oko osam stotina Vrdoljaka, dok prema popisu iz 2001. godine broje više od 1600 duša. Uglavnom su doselili na zagrebačko područje i u Slavoniju te u Dalmaciju (Solin).
U 36 naselja zagrebačkog područja prema popisu iz 2001. godine živi 239 Vrdoljakovih obitelji sa 676 duša. Najviše ih je: u Zagrebu (160 obitelji, 438 duša), Sesvetama (20, 62), Dugom Selu (10, 37), Zaprešiću (5, 16), Velikoj Gorici (4, 14), Ščitarjevu (3, 10) itd.
Što se pak tiče Slavonije, u 32 naselja njezinih pet županija popis iz 2001. godine zatekao je 128 Vrdoljakovih obitelji s 328 duša.
Navodimo samo naselja s 10 i više Vrdoljaka: u Osijeku (33 obitelji, 91 duša), Višnjevcu (8, 31); u Slavonskom Brodu (20, 54), Podvinju (3, 10); u Vukovaru (4, 13), Bošnjacima (3, 14), Iloku (3, 11), Privlaci (1, 10), Vinkovcima (8, 24).
U preostalom dijelu Hrvatske spominjemo još pet malih skupina Vrdoljaka: primorsko-istarsku (15 naselja, 34 obitelji, 74 duše), sisačku (7, 14, 47), bjelovarsku (3, 4, 22), koprivničko-križevačku (6, 6, 13) i karlovačku (2, 4, 13).
Najviše ih je: u Rijeci (13, 28), Puli (5, 10), Žabjaku (2, 9); Dvoru (5, 20), Petrinji (2, 7); Rovišću (2, 11), Grubišnom Polju (1, 8); Kunovac Bregu (1, 4), Koprivnici (1, 3); Grabovcu (2, 7), Rakovici (1, 4) itd. Literatura
V. Vrčić, op. cit., str. 20.
I. Vrdoljak Gujić, Grabovačka rodoslovlja, Split 2003., str. 720.
Isto, str. 725.
V. Vrčić, op. cit., str. 82.
B. Zelić Bućan, op. cit., str. 285.
V. Vrčić, op. cit., str. 82.
Isto, str. 276.
I. Vrdoljak Gujić, op. cit., str. 723.
V. Vrčić, op. cit., str. 282.
Isto, str. 282.
J. A. Soldo, op. cit., knjiga I., str. 69.
Isto, str. 71. [
Državni arhiv u Zadru, Venecijanski zemljišnik iz 1709 godine za anselje Hrvace
Isto, Venecijanski zemljišnik iz 1709. godine za naselja Obrovac (sinjski) i Gardun-Vojnić (sinjski).
J. A. Soldo, op. cit., knjiga I., str. 71.
] Isto, str. 203.
Državni arhiv u Zadru, Alberghettijev zemljišnik za banderije harambaša: Matija Omrčena (Ovrlja, Ruda), Marka Žanka iz Podvaroši (Sinj) i Marka Stazića (Gardun, Čaporice)
I. Vrdoljak Gujić, op. cit., str. 714.
Državni arhiv u Zadru, Venecijanski zemljišnik iz 1709. godine za naselje Neorić
Državni arhiv u Splitu, Austrijski zemljišnik iz 1835. godine, katastarska općina Nisko
N. Kuzmanić, op. cit., nastavak 81.
Zelić Bućan, op. cit., str. 276.
M. N. Kuzmanić, op. cit., nastavak 81.
D. Mandić, op. cit., str. 20.
Isto, str. 136.
A. Zirdum, op. cit., str. 117.
http://www.rodoslovlje.hr/istaknuta-vijest/prezime-vrdoljak
Vrdoljak
Godine 1688. pojavljuje se u Splitu obitelj Brtičević (Bartičević), čije je prezime tipični patronimik od osobnog imena Bartul. Već 1690. godine označen im je kao domicil Vrhdola (Vardola), iz čega će se poslije razviti prezime Vrdoljak. Nije nam poznato o kojem je Vrhdolu riječ, te ćemo reći da u promatranom razdoblju Brtičeviće nalazimo u Gatima i na Braču, što je, međutim, nedovoljno za čvršće određivanje domicila ove obitelji. Prezime se javlja u obliku Brtičević, Vrdoljak (prvi put 1705. godine) i Brtičev-Vrdoljak. Od 1737. godine nailazimo isključivo na oblik Vrdoljak (Vardoljak). Rodonačelnik obitelji Vrdoljak je Damjan, sin majstora Marka i Šimice (kršten 1692. godine), koji 1719. ženi Maru Oparić sa Klisa. Od samog ulaska u grad nastanjeni su u Velom Varošu, gdje ih najčešće nalazimo kao težake i mesare, s nadimkom Žbanjak (prvi put 1834. godine ). Nadimak Mandeta, koji se javlja u drugoj polovici 19. stoljeća, čuva spomen na Mandu Masovčić koja se 1802. godine udala za Ivana Vrdoljaka. Veliki broj Vrdoljaka diljem Dalmacije (Split, Neorić, Žrnovnica, Otok, Sinj, Imotski) očito govori da oni nisu povezani međusobnim srodstvom, te da su im zajednički samo vrhovi dolova, ali i oni na različitim lokalitetima. Godine 1832. u Splitu živi 31 član obitelji, pri čemu su oni s nadimkom Žbanjak mesari, dok su poslije Mandete težaci. Vrdoljaci posjeduju 3747 m2 zemlje na Mejama i Velom Varošu, dok su 6345 m2 na Trnovcu prodali obitelji Melchiori. Kao koloni obrađuju 74.502 m2 na području Za Kilom, Dragovoda, Pijata, Luke, Velog Varoša i Dobrog, uz napomenu da su 21.309 m2 kolonatskog prava prodali obitelji Lavandes. Uživaju prosječan prihod po glavi sa 1723 m2, što ih s obzirom na visok udjel mesara svrstava među prosječne obitelji. http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20020514/feljton02.asp