• http://www.istriadalmaziacards.com/html/collezioni_pers.php?IDCat=2
• http://notes9.senato.it/Web/senregno.NSF/8c58c55c1230e7f8c125703d002fe257/927c93ec3818dab14125646f006197c5?OpenDocument

Luigi Ziliotto (Zadar, 1862.-Zadar, 5. veljače 1922.). Osnovnu školu i gimnaziju završio u Splitu, a pravni fakultet u Grazu. Poslije školovanja vraća se u Zadar te se bavi odvjetništvom. U politiku aktivno ulazi 1892. kada je izabran za vijećnika zadarske općine na kojoj dužnosti ostaje do smrti. Dvije godine kasnije postat će općinski prisjednik, a 21. prosinca izabran je za zadarskoga gradonačelnika. U Dalmatinski sabor izabran je prvi put 1895. pa ponovno 1901. kao i 1908.godine. Poslije Rapalskog ugovora imenovan je senatorom Kraljevine Italije 16. studenog 1920.

godine. Politički vrhunac doživljava 1912. kada je došao na čelo Talijanske stranke u Dalmaciji. Zaslužan je za proširenje zadarskog vodovoda, uređenje kanalizacije i gradnje ceste Poluotok– Jazine (Valle di Ghisi). Također, važnu ulogu je imao u formiranju učeničkog konvikta Nikola Tommaseo 1897., Bolnice sv. Mateja 1910. i Pučke kuhinje 1911. Kao veliki pobornik očuvanja talijanskog jezika i školstva na talijanskom jeziku odredio je godišnju dotaciju “Legi Nazionale” za talijansku mušku osnovnu školu u Zadru kao i mjesečnu potporu knjižnici “Biblioteche popolari” 1906. godine. U zadarskoj Znanstvenoj knjižnici sačuvana su mu djela: Concitadini! Zara, 5. marzo

1907. Discorsi e messaggio i Un voto per il riforma delle finanze locali, Zadar 1911. Na žalost, nisu

sačuvana Lettera confidenziale iako postoji signatura za dotično pismo u Znanstvenoj knjižnici. Za

širi osvrt o Ziliottu vidi: Natale KREKICH, “L’ opera amministrativa e politica di Luigi Ziliotto”,

Rivista Dalmatica, s. 1-2, Zadar 1932., 1.-66.; ISTI, “L’ opera culturale e scolastica di Luigi Ziliotto”,

Rivista Dalmatica, Zadar 1937.