Saint Anastasius the Fuller

Sveti Anastazije (Staš) Solinski (Saint Anastasius the Fuller ), (Akvileja, 2. pol. 3. st. - Salona, 26. kolovoza 304. ili 308.), kršćanski svetac i mučenik, suzaštitnik grada Splita.

Hr | En | He

Životopis

Po zanimanju tkalac i stupar, podrijetlom iz Akvileje. Doselio se u Salonu u vrijeme kršćanskih progona za vladavine cara Dioklecijana i otvorio obrtničku radionicu u istočnom dijelu grada. Budući da je na svojoj kući nacrtao ili uklesao znak križa, bio je prijavljen vlastima koje su ga uhitile i izvele pred sud. Bio je optužen zbog nepoštivanja državnih vlasti i carske osobe.[1] Tijekom zatočenja je mučen, a potom ga je rimski namjesnik M. A. Julus dao pogubiti utapanjem u moru s mlinskim kamenom oko vrata.[2] Matrona Asklepija izvadila je njegovo tijelo i sahranila u svojoj kući, a kada je 313. godine izdan Milanski edikt o toleranciji kršćana, dala ga je pokopati u mauzoleju na svome imanju (Marusinac kraj Manastirina) izvan gradskih zidina.

Saint Anastasius the Fuller (died 304) is a Christian saint of the Catholic Church. Anastasius was a fuller at Aquileia who subsequently moved his business to Solin (some sources say Split).

He was martyred by being drowned after he had proclaimed his Christian faith openly by painting a cross on his door.

He is the patron saint of fullers and weavers. His feast day is September 7 (formerliy August 26).

• Passio sancti Anastasii martyris, Opvscvla archaeologica, Vol.21 No.1 Prosinac 1997., by author M. Jarak, PDF
• http://www.saintpatrickdc.org/ss/0907.shtml#anas

Sveti Anastazije Solinski, mučenik, spomendan 26. kolovoza

Jeronimov martirologij spominje na današnji dan solinskoga mučenika sv. Anastazija, koji je bio rodom iz Akvileje. Za vrijeme Dioklecijanova progonstva došao je u Salonu da ondje ohrabri kršćane. To je znak da je i sam bio veoma zauzet kršćanin kome je bilo mnogo stalo do dobra Crkve. Ime je tog mučenika pronađeno zapisano na konfesiji mučenikâ u Manastirinama. I on je s ostalim slavnim solinskim mučenicima prikazan na poznatom lateranskom mozaiku, što ga dade u krstionici lateranske bazilike izraditi papa Ivan IV., rodom iz Dalmacije.

Sveti je Anastazije žrvnjem oko vrata bio potopljen u rijeci Jadru. Tijelo mu je ugledna matrona Asklepija pokopala na Marusincu. Tu mu je u V. stoljeću bila podignuta veličanstvena bazilika. Njezin se pod od mozaika sačuvao sve do danas. Uz svetog Dujma i Venancija sveti je Anastazije bio najviše štovan solinski mučenik.

Sveti su solinski mučenici, naši duhovni preci, kojih bi prema nekim vijestima bilo čak 240, vjerom i krvlju posvetili ovo tlo na koje u VII. stoljeću dođoše naši pradjedovi. Oni su iz neba zagovarali misionare koji su radili na obraćenju i pokrštenju Hrvata. Vjerujemo da i danas zagovaraju Crkvu na ovom našem tlu, a mi ih štujmo i molimo za njihov zagovor.

U svojoj Poslanici Filipljanima sv. Polikarp, apostolski učenik i sam mučenik, ovako ih je sokolio da budu čvrsti i nepokolebljivi u vjeri: »Sve vas potičem da budete poslušni riječi pravde te da ustrajete u strpljivosti koju ste vidjeli svojim očima ne samo u blaženom Ignaciju (antiohijskom biskupu), Zozimu i Rufu, već i u tolikim drugima koji bijahu kod vas, i u samome Pavlu i drugim apostolima; uvjereni da svi oni nisu trčali uzalud, nego u vjeri i pravednosti te da su na mjestu koje im pripada kod Gospodina s kojim su trpjeli. Oni nisu ljubili sadašnji svijet već Krista koji je umro za nas te koga je Bog za nas i uskrsnuo.«

Mi tu Polikarpovu poruku možemo primijeniti na naše solinske, srijemske i druge mučenike. Oni su na našem tlu pokazali kako se svjedoči za vjeru, kako se ostaje vjeran Kristu, kako se ljubi Crkva. Oni su s nama po istoj zemlji na osobit način u općinstvu svetih. Budimo uvijek dostojni tako odličnog društva, tako odličnih naših prethodnika u vjeri!

»Sjetite se da su naši oci kušani časte li zaista Boga. Sjetite se kako je kušan otac naš Abraham i kako je, prokušan mnogim nevoljama, postao prijatelj Božji. Tako i Izak i Jakov i Mojsije, i svi miljenici Božji: vjerni prođoše kroz mnoge nevolje« (Jdt 8,21–23).

• Izvor / Source: http://sveci.net/index.php/component/content/article/2-uncategorise...

Sveti Anastazije (Staš) Solinski, tkalac - mučenik ( +304.) , Spomendan 7. rujan

Sveti Anastazije (Staš) Solinski, mučenik iz Salone (Solina). Bio je po zanimanju tkalac i stupar (valjač i bojadisar sukna), potomak plemenite obitelji iz Akvileje. Doselio je u Salonu kako bi pomogao tamošnjoj Crkvi koje je podnosila teške progone. Posvetio se širenju kršćanstva zajedno s biskupom Dujmom. U njegovoj kući uz gradske bedeme vjerojatno se nalazio prvi oratorij u kojem su se sastajali salonitanski kršćani. Iskazao je javno svoju vjeru jer je na svoja kućna vrata naslikao križ. Za Dioklecijanova progona mučen je 304. u Saloni i s mlinskim kamenom o vratu bačen u more. Ugledna žena Asklepija izvukla je njegovo tijelo i pokopala ga u posebnom mauzoleju na današnjem Marusincu.

Papa Ivan IV. dao je prenijeti 642. njegove posmrtne ostatke s ostalim relikvijama solinskih mučenika u kapelu svetog Venancija u rimskoj lateranskoj bazilici. Oltar s moćima svetog Staša nalazi se u splitskoj katedrali između velikog oltara i današnjeg oltara svetog Dujma. Taj je oltar izradio 1448. glasoviti Juraj Dalmatinac, graditelj šibenske katedrale. Sveti Staš je zaštitnik stupara, tkalaca i vjeroučitelja te jedan od zaštitnika grada Splita. Posvećene su mu župe i crkve na hrvatskom jugu (Solin, Staševica kod Ploča). Crkva ga službeno slavi na današnji dan, 7. rujna, a vjernici tradicionalno 26. kolovoza.

• Izvor / Source: http://sveci.net/index.php/component/content/article/2-uncategorise... Anastazije, sv.

Anastazije ili Staš Solinski, sv., mučenik (? – Salona, 304). Po zanimanju tkalac i stupar, podrijetlom iz Akvileje. Za Dioklecijanova progona kršćana mučen u Saloni, 304. s mlinskim kamenom bačen u more. Matrona Asklepija izvadila je njegovo tijelo i pokopala ga u posebnome mauzoleju u današnjem Marusincu. Papa Ivan IV. prenosi 642. njegove posmrtne ostatke s relikvijama ostalih solinskih mučenika u kapelu sv. Venancija u lateranskoj bazilici u Rimu. Zaštitnik grada Splita.

• Izvor / Source: http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=2506

SV. ANASTAZIJE (STAŠ) živio je u doba sv. Dujma, solinskog biskupa. O njemu nema mnogo povijesnih podataka. Sigurno se zna da potječe iz Akvileje (blizu Venecije) i da je doselio u Salonu zbog pomaganja salonitanskoj Crkvi koja je podnosila teški vjerski progon. Po zanimanju je bio bojadisar tkanina, ali se u Saloni posvetio propovijedanju kršćanstva zajedno s biskupom Dujmom. Vjerojatno se je u njegovoj kući, koja se nalazila uz gradske bedeme, nalazio prvi oratorij u Saloni gdje su se tajno sastajali salonitanski kršćani prije 300-te godine, tj. u vrijeme biskupa Dujma. Čini se da je to bio povod njegovu uhićenju i njegovoj mučeničkoj smrti pod upravom gradskog prefekta Marka Aurelija Julija. Tradicija složno prenosi događaj smrti sv. Staša da je, naime, utopljen u moru ili u rijeci Jadru s vezanim mlinskim kamenom o vratu. To je bilo 304. godine, tj. iste godine kada je bio mučen i pogubljen i biskup Dujam. Pobožna matrona Asklepija dala je izvaditi njegovo tijelo iz mora i pokopati ga u svojoj grobnici. Kasnije je njemu u čast podignuta velika bazilika u Saloni na Marusincu.

Nakon što su Avari srušili stari grad Salonu (614.), koja je bila središte metropolije, sredinom sedmog stoljeća (641.) prvi splitski nadbiskup Ivan Ravenjanin, uklonivši iz Dioklecijanova mauzoleja kipove poganskih bogova i Dioklecijanov sarkofag, dao je prenijeti iz porušenih salonitanskih bazilika kosti mučenika sv. Staša zajedno s kostima sv. Dujma. Time je poganski carski mauzolej pretvorio u katoličku katedralu. Uz prvog zaštitnika grada Splita i splitske nadbiskupije sv. Staš je proglašen drugim splitskim zaštitnikom.

Oltar s moćima sv. Staša nalazi se u splitskoj katedrali između velikog oltara i današnjeg oltara sv. Dujma. Taj je oltar izradio 1448. godine naš glasoviti Juraj Dalmatinac, graditelj šibenske katedrale. Time je taj veliki umjetnik ostavio u splitskoj katedrali jedno svoje veliko djelo. U riznici splitske katedrale nalazi se i bista sv. Staša koju je 1704. godine preradio majstor Trevisani u baroknom stilu.

Uz sv. Dujma štovanje sv. Staša ostalo je najraširenije od svih solinskih mučenika iz vremena Dioklecijana. Split je imao posebnu crkvu sv. Staša na sjeverozapadnom rubu Velog Varoša. Mjesto Staševica (blizu Ploča) vrlo vjerojatno čuva spomen nekadašnjeg naslovnika crkve. Na otočiću ispred Poreča bio je benediktinski samostan sv. Staša. Osim toga u Splitu i izvan Splita ima nekoliko umjetnina s likom sv. Staša. Jedna nova župna crkva, u župi sv. Kaja u Solinu, upravo u samoj blizini starokršćanske Salone, izgrađena je i posvećena sv. Anastaziju (Stašu).

Ime «Anastazije» u hrvatskom prijevodu znači oživjeli, uskrsnuli. Na svoj način štovanje sv. Staša su još više oživjeli vjeroučitelji i vjeroučiteljice laici iz Splitsko-makarske nadbiskupije. Oni su 1995. godine, kada je započelo desetogodišnje slavlje 1700-te obljetnice početka grada Splita u Dioklecijanovoj palači, službeno proglasili sv. Staša svojim glavnim zaštitnikom. I to ne bez razloga! On sam je bio laik (obrtnik), ali i navjestitelj i svjedok evanđelja (vjeroučitelj), što je posvjedočio i svojom mučeničkom smrću za Isusa Krista. Blagdan sv. Staša slavi se 26. kolovoza.

• Izvor / Source: http://www.katehetski-nadbiskupija-split.net/katehetski-ured/sveti-...

Sv. Staš, vjernik laik, i ostali po imenu štovani salonitanski mučenici

Od svih ostalih salonitanskih mučenika najviše je, uz sv. Dujma, bio štovan u staroj Saloni i poslije u Splitu Kristov vjernik sv. Staš (Anastazije), po zanimanju obrtnik, koji je zacijelo već prije mučeništva žarom vjere, dobrotom, pomaganjem bližnjima, odvažnošću i brabrošću stekao osobito poštovanje salonitanskih kršćana. On je kao primjeran i neustrašiv svjedok vjere u Krista Spasitelja pogubljen 26. kolovoza vjerojatno iste godine, kad i biskup sv. Dujam. Oko njegova groba u predjelu poslije nazvanomu Marusinac razvilo se drugo veliko starokršćansko groblje. Nad tim je grobom najprije podignuta mala crkvica, a s vremenom do nje i dvije velike bazilike za mnoštvo hodočasnika. Nakon prijenosa njegovih kostiju u Split, štovan je u katedrali. Tu je sredinom 15. stoljeća njegov oltar nanovo uresio glasoviti graditelj i kipar Juraj Dalmatinac.

Salonitanci kao da su svjesno htjeli iz zacijelo znatno većeg broja svojih mučenika po imenu štovati barem po jednoga iz različitih vjerničkih redova i službi. Takvo su osobito štovanje uz spomenute sv. Dujma i Staša iskazivali još i mučeniku sv. Asteriju, jednomu od svojih prezbitera (svećenika), sv. Septimiju, jednomu od svojih đakona, Antiohijanu, Gajanu, Teliju i Paulinijanu, četvorici svetaca iz redova Kristovih vjernika laičkoga staleža. U razdoblju mira i sigurnosti, osim velikih biskupskih crkava (katedralni kompleks, tzv. basilicae urbanae) podignutih unutar gradskih zidina i dviju već spomenutih nadgrobnih bazilika izvan grada, na Manastirinama i na Marusincu, podigli su i treću takvu veliku crkvu blizu amfiteatra u predjelu poslije zvanom Kapljuč, gdje je bilo sahranjeno Asterijevo tijelo. Neki je vjernik iz zavjeta dao na čast upravo toga sv. mučenika uresiti mozaikom dio poda te bazilike, što je zasvjedočeno natpisom.

• Izvor / Source: https://susretobitelji.hr/povijest-solinskog-prasvetista

Sveti Anastazije (Staš) Solinski - 7. rujan

Sveti Anastazije Solinski-oltar u splitskoj katedrali

Sveti Anastazije Solinski-župna crkva u Staševici

Današnji slavljenik je i sveti Anastazije (Staš) Solinski, mučenik iz Salone (Solina). Bio je po zanimanju tkalac i stupar (valjač i bojadisar sukna), potomak plemenite obitelji iz Akvileje. Doselio je u Salonu kako bi pomogao tamošnjoj Crkvi koje je podnosila teške progone. Posvetio se širenju kršćanstva zajedno s biskupom Dujmom. U njegovoj kući uz gradske bedeme vjerojatno se nalazio prvi oratorij u kojem su se sastajali salonitanski kršćani. Iskazao je javno svoju vjeru jer je na svoja kućna vrata naslikao križ. Za Dioklecijanova progona mučen je 304. u Saloni i s mlinskim kamenom o vratu bačen u more. Ugledna žena Asklepija izvukla je njegovo tijelo i pokopala ga u posebnom mauzoleju na današnjem Marusincu. Papa Ivan IV. dao je prenijeti 642. njegove posmrtne ostatke s ostalim relikvijama solinskih mučenika u kapelu svetog Venancija u rimskoj lateranskoj bazilici. Oltar s moćima svetog Staša nalazi se u splitskoj katedrali između velikog oltara i današnjeg oltara svetog Dujma. Taj je oltar izradio 1448. glasoviti Juraj Dalmatinac, graditelj šibenske katedrale. Sveti Staš je zaštitnik stupara, tkalaca i vjeroučitelja te jedan od zaštitnika grada Splita. Posvećene su mu župe i crkve na hrvatskom jugu (Solin, Staševica kod Ploča). Crkva ga službeno slavi na današnji dan, 7. rujna, a vjernici tradicionalno 26. kolovoza.

• Izvor / Source: Župa svetog Nikole biskupa, JASTREBARSKO

Poveznice / Links

• https://www.slobodnadalmacija.hr/dalmacija/split/clanak/id/64727/cr...
• Sveti Dujam i sveti Staš u likovnoj umjetnosti – e-book
• http://zupajastrebarsko.hr/svetac.asp?id=422

Note: He had siblings, their names are unknown as names of his parents. For find more about his family: Needs to look and research in archival documents of Aquileia in the State archive of Aquileia, or possible in Venice, in Italy.