Započnite Moje obiteljsko stablo Welcome to Geni, home of the world's largest family tree.
Već postoji 489 rodoslovlja profila sa Matutinović prezimenom u Geni. Pridružite se i pronađite svoju rodbinu.

Matutinović Genealogy and Matutinović Family History Information

< Natrag na popis prezimena

Podijeli

O prezimenu Matutinović

Žarko Despot MATUTINOVIĆI U ZAOSTROGU (Građa za raspravu).


Prezime Matutinović je nastalo oko 1590. godine u Zaostrogu, kad su dva mlada čovjeka, "obučena na hajdučku", napali Turke koji su pred Franjevačkim samostanom zlostavljali gvardijana o. Petra Jakića tražeći od njega da im preda biskupa fra Franu Baličevića i blago koje biskup tobože nosi sobom u Rim Papi. Tom prilikom pogiboše četiri Turčina, a ostali su se razbježali .

Gvardijan je bio oslobođen, a franjevce i ona dva mladića skupo je to stajalo: fratri su morali platiti veliku krvarinu, a mladići se morali sakrivati i promijeniti prezime.

Nakon opisa događaja gvardijan je u kroniku zapisao: Dva brata Hercegovca, Jakša i Mileta, nastaniše se u Zaostrogu te se prozvaše Matutinović . Tradicija, jednako kao i znanost, ima dva tumačenja etimologije riječi Matutinović: Prvo hoće da je prvi u rodu Matutinovića bio Mate, visok i plećat čovjek ─ prava ljudina, pa su ga umjesto Mate, zvali Matutina , te njegovi potomci postadoše Matutinovići.

Drugo nam tumačenje govori kako su franjevci u samostanu držali sluge ─ momke ; one momke koji su rano ustajali, zvonili ranu Zdravo Mariju, ranom zorom potezali iz mora mreže tzv. zornice, fratri su nazvali "matutini" , po latinskom matùtinus, ─i (u značenju jutarnji, rani) te im se potomstvo prozvalo Matutinovići. Lako je moguće da su ona dva momka, Jakša i Mileta, bili manastirske sluge ─ matutini pa kad su već morali mijenjati prezime, najbliže je bilo da se zovu Matutinovići.


Kako bilo da bilo, izgleda da tog prezimena nema nigdje nego u Zaostrogu. Odnosno, da svi Matutinovići potiču iz Zaostroga . U Zaostrogu im nema traga prije opisanoga događaja s Turcima, biskupom Baličevićem i gvardijanom Jakićem . Među jedanaest zaostroških prezimena u poznatoj "Knjizi virovanoj" iz 1538. godine nema Matutinovića .

Kako su se prezivali Jakša i Mileta prije nego se prozvaše Matutinovići, gvardijan nije zapisao. Mi nailazimo na moguća ─ Križojević, Bobovčić, Bubanović, Bobanac . Na prelazu iz 16. u 17 st. izumiru neke stare zaostroške obitelji koje su vjerojatno bili vlasnici ili bar posjednici dobrog dijela obradive zemlje u Brdu i u Primorju. Može se pretpostaviti da su prvi ženici iz roda Matutinovića zasnivali brak baš sa djevojkama iz tih obitelji i tako došli do zemljišnih posjeda. Tijekom 17. stoljeća Matutinovići su se očito razmnožili, pa ih ima i izvan Zaostroga, tako i u Mletačkoj službi. Kačić zna za junake Matutinoviće koji su se hrabro borili protiv Turaka "na Utovu i na veće mista". On kaže kako su Matutinovići starinom Križojevići, ali mi to prezime bar do sada nismo pronašli, ni u Dalmaciji ni u Hercegovini. Pogledajmo kako su se razvijale obitelji roda Matutinovića tijekom druge polovice 17., u 18. i prvih godina 19. st. u Zaostrogu, jer za sada ne možemo pratiti one obitelji ovoga roda koje su iseljavanjem Matutinovića u istom razdoblju nastale i razvijale se izvan Zaostroga.

Najstarije sačuvano vrelo kojim smo se služili je Codex baptismorum descriptorum post ordinationem concilii tridentini, kojega je 28.10.1664. god. ustanovio novi biskup makarski fra Marjan Lišnić. Matica, kakva je sačuvana, ne odnosi se samo na župu Zaostrog i u njoj nisu upisani svi slučajevi krštenja, vjenčanja i smrti za vrijeme od 1662. do približno 1735. god. na koje se vrijeme ona odnosi. Od roda Matutinovića upisana su 32 krštenja, 4 vjenčanja i samo jedna smrt. Ima i dvadesetak kumovanja. No i iz takvih nepotpunih podataka može se zaključiti da su šezdesetih godina 17. stoljeća u Matutinovića bila samo tri bračna para koja su rađala djecu tijekom dvadesetak narednih godina i da su njihova djeca nastavili rađati djecu krajem 17. stoljeća i tijekom tri prva desetljeća 18. stoljeća. Također nedvosmisleno se može proširiti broj krštenih bar za još troje. Od ta tri para potomstvo jednoga, Pavla i Mare, nije se održalo u Zaostrogu. Bit će da je to odvjetak Filipa Matutinovića, mletačkog vojnika i časnika o kojemu će kasnije biti više riječi. Od ostala dva bračna para Stipana reč. Matutina i Jeline, te Tadije i Klare sredinom 18. st. u Zaostrogu su čak četiri obitelji Matutinovića. 1744. god. u Zaostrogu živjele su svega 43 obitelji sa ukupno 316 žitelja, od čega četiri obitelji Matutinovića sa 49 čeljadi :

24. MATTUTINOVICH Georgio, há persone in casa di confession 10 in tutto 14 25. MATTUTINOVICH Gregorio piccolo há persone in casa di confes.5 in tutto 7 26. MATTUTINOVICH Giuseppe há persone in casa di confession 5 in tutto 6 39. MATTUTINOVICH Gregorio 2 há persone in casa di confession nro 7 in tutto 12

                    Svega: ........................................                                                                        27                 49

tj. 9,3% obitelji sa 15,5% žitelja, što znači da je gotovo svaki sedmi Zaostrožanin bio Matutinović!

Nakon Codex baptismorum ... prve sačuvane matice umrlih su od 1817., vjenčanih od 1822. i rođenih od 1825. godine. Stoga smo se služili i podacima iz obiteljskih stanja, popisa krizmanih, agrarnih i drugih spisa, od kojih je najvrednije Stanje duša što ga je 8. listopada 1804. izdradio zaostrožanin, gvardijan i župnik fra Martin Despot. Nažalost je zločesta ruka iz sredine sveska istrgla 10 listova sa podacima o dvadeset obitelji. Brigom župnika fra Anđela Urlića u istom svesku je Stanje duša obnovljeno na dan 6. veljače 1831. ali nismo uvjereni da je to do kraja korektno urađeno. Prema Stanju duša , kojega je sačinio župnik fra Ivan Frane Kačić, dana 16. ožujka 1802. god. u Zaostrogu je u 103 obitelji živjelo 554 stanovnika. U tome je u 11 obitelji živjelo 70 Matutinovića i to:

 1. Obitelj51. Matutinović Luka pok. Jure...............	4
 2.      "	       52. Matutinović Mate pok. Nikole....................	6
 3.      "	       53. Matutinović Stipan pok. Jure.....................	3
 4.      "          54. Matutinović Ante pok. Mate ......................	6
 5.      "	       55. Matutinović Stipan pok. Grgura ................	7
 6.      "	       87. Matutinović Ivan pok. Jure .......................	11
 7.      "	       88. Matutinović Filip pok. Filipa .....................	7
 8.      "	       92. Matutinović Ivan pok. Pavla ....................	4
 9.      "	       99. Matutinović Lacić Toma pok. Andrije ......	7

11. " 100. Matutinović Lacić Ante pok. Andrije ....... 3 12. " 101. Matutinović Toma pok. Jure .................... 12 11. obitelji sa ukupmo žitelja …………………………. 70

Prema Stanje duša , kojega je sačinio župnik fra Martin Despot, dana 31. listopada 1806. god. u Zaostrogu je u 107 obitelji živio 551 stanovnik. U tome je u 12 obitelji živjelo 67 Matutinovića i to:

 1.Obitelj	52. Matutinović Luka pok. Jure  ...................	4
 2.     "   	53. Matutinović Mate pok. Nikole .................	5
 3.    "   	54. Matutinović Stipan pok. Jure .................	3
 4.   "   	55. Matutinović Lacić Ante pok. Mate .........	5
 5.   "   	56. Matutinović Maglica Stipan pok. Grgura	6

..6. " 57. Matutinović Maglica Ivan Stipin ............. 3

 7.   "   	90. Matutinović Jure pok. Tadije .................	6
 8.   "   	91. Matutinović Petar pok. Tadije ...............	8
 9.   "   	92. Matutinović Filip pok. Filipa ..................	7

10. " 102. Matutinović Lacić Toma pok. Andrije .. 7 11 " 103. Matutinović Lacić Ante pok. Andrije .... 4 12. " 106. Matutinović Toma pok. Jure………….. 11 12 obitelji sa ukupno žitelja……………………………….. 67

U Zaostrogu je, kao i u cijelom Makarskom primorju, bio korišten izrazito mali broj osobnih imena pa je to nužno dovelo do česte pojave nadimaka, što je početak cijepanja pojedinih rodova na manje odvjetke . Od nadimaka su u Zaostrogu samo neki postali prezimena . U rodu Matutinovića tijekom više od 400 godina nijedan nadimak nije postao prezime. Rod Matutinovića počinje se dijeliti na odvjetke već početkom 18. st. Prvi je nadimak Latić. Naime 1709. g. Mare, žena Nikole Matutinovića se piše kao "Mare Lacina" . Nešto kasnije, 1726. god. nalazimo: "bi kum Nikola Matutinović Lace" . Čini se da je to 1744. godine bila obitelj Josipa Matutinovića. Na prijelazu iz 18. u 19. st. u odvjetku Latića dva su brata dobili nadimke: mlađi Mate dobiva nadimak Mačuga, pa su mu potomci Mačugići, a stariji Nikola nadimak Baketa ─ i njegovi su potomci Baketići. Obitelj Grgura Matutinovića reč. Piccolo dobila je nadimak Maglica, a po Grgurevu unuku Tadiji noviji im je nadimak Tadići. Obitelj Grgura 2 čini se nije imala nadimak, koji bi se odnosio na sve Grgureve potomke, ali su u toj obitelji, kasnije najrazvijenijoj, nastali mnogi nadimci: Janjac (Šantin), Šišilo, Lojak, Mijat, Puljan (Vela), Matoš, Mršić, Pužilo, Ora (Pesa), u novije doba Viškini, Šimičini, Mandini itd. Obitelj Jure Matutinovića prva se spustila na more ─ na Kraj. Ženidbama na Hvaru od Bulata, u Podaci i na Pelješcu od imućnijih obitelji među kojima i od Kačića, u Bristu od Veža, polako se udaljavala od čisto seljačkog i priklanjala vlastelinskom načinu života.

Jur zasada ne možemo govoriti o obiteljima Matutinovića koje su se razvile izvan Zaostroga, ovdje ćemo se posebno osvrnuti na dvije istaknute ličnosti toga prezimena: ─ mletačkog majora, francuskog maršala, austrijskog generala Luju Vjekoslava (Krf 1765 ─ Split 1844) i ─ mletačkog pukovnika, sopraintendanta Jurja Antuna čiji datum rođenja još nije utvrđen, a umro je u Splitu 15. lipnja 1797. Već u 17. i početku 18. st. neki su Matutinovići bili iselili iz Zaostroga: U Vrgorskoj tvrđavi 1716. g. služe zajedno u mletačkoj vojsci u četi kapetana (kasnije pukovnika) Jakova Ivićevića alfir (kasnije kapetan) Filip Matutinović i sin mu vojnik (kasnije također kapetan) Pavao . U Makarskoj živi Tadija Matutinović . Njegov sin Ive Zanetto ženi se u Hvaru 16.12.1759. ili 1760. g. Lucietom, kćeri Matia Montemaggior . Makaranin alfir Ante Matutinović sin st. vodnika Pavla (da li onoga istoga Pavla Filipova iz Vrgorske tvrđave) ženi drugu Hvarku, Elizabetu Lupi, koja mu 1765. g. "slučajno" na Krfu rađa sina Ivana Vjekoslava . Ante nestaje, točnije, nitko ga više ne spominje. O dječaku se brine majka, koja mu već u trinaestoj godini života osigurava prvorazredno školovanje o državnom trošku . Antina se udovica Elizabeta zatim udaje za kapetana Borisevića . Vjekoslav je imao buran život. U dječačkoj dobi majka ga daje na brigu mletačkom admiralu Emu koji mu naprije osigurava najboljeg učitelja i zatim ga je ukrcao na trgovački brod pa godinama plovi Atlantikom. Admiral Emo ga potom uvodi u ratnu mornaricu gdje uskoro postaje alfirom pa poručnikom, kapetanom i naposlijetku majorom mletačke ratne mornarice. Nakon pada Republike Vjekoslav služi u austrijskoj vojsci, a zatim od 1805. do 1812. g. služi Napoleona. U francuskoj vojsci djeluje u Srednjoj Evropi, u kampanji u Rusiji te ponovno u Zapadnoj Evropi. Stalno napreduje i na kraju, u doba definitivnog Napoleonovog sloma, ima čin francuskog maršala i nositelj je više visokih odlikovanja među kojima ordena Legije časti i Željeznog križa. Prešavši ponovno u austrijsku službu car ga umirovljuje u činu austrijskog generalmajora. Vjekoslav se istakao i kao pisac najmanje šest do sedam vrlo zapaženih rasprava. O Vjekoslavu je prvi pisao Don Frane Carrara 2. kolovoza 1844.g., sutradan poslije njegove smrti , na osnovi toga, trinaest godina kasnije o njemu piše Dandolo , a zatim, deset godina kasnije jedan bečki leksikon donosi njegovu biografiju. U Arhivu Arheološkog muzeja u Splitu sačuvan je samo uvodni dio jedne od njegovih rasprava i nešto osobnih spisa. U Ratnom arhivu u Beču Dr. Drago Roksandić je pronašao dva značajna rada Vjekoslava Matutinovića (u rukopisu) na ukupno 530 stranica . Osim onih u Beču pronađenih znanstvenih radova Matutinović je, prema Carrari napisao i neke druge . Ipak, najpoznatiji je Juraj Antun Matutinović, mletački pukovnik, kojega su Splićani, zajedno sa ženom mu Vincencom rođ. Vusio i slugom, ubili na Tijelovo, 15. lipnja 1793. god. u njihovu stanu, u zgradi generaliteta, usred Splita . O Jurju Antunu Matutinoviću je napisana mala biblioteka, nažalost bez mnogo temeljnih podataka, ali sa puno kontradiktornih ocjena . Ono što nas zanima jest tko je zapravo bio Juraj Antun Matutinović. Odakle je i čiji je? Od svih autora koji su o njemu pisali, na to pitanje odgovara jedino fra Ante Lulić. On kaže da je Juraj Antun rodom iz Zaostroga i da se rodio na Krfu . Gotovo isto navodi i za Vjekoslava Matutinovića . To je dr. fra Karla Jurišića navelo na pretpostavku da su Juraj Antun i Vjekoslav ─ braća , a dr. Drago Roksandić se pita "u kakvu su srodstvu Ljudevit (misli na Vjekoslava!) i Juraj Antun Matutinović ... ?" . Ali među njima nikava srodstva ne može biti jer Juraj Antun uopće i nije Matutinović! Naime, on nije rođeni Matutinović, on je sin pukovnika Pavla Bobetića iz Čačvine. Pa otkud mu onda prezime Matutinović? Kapetan Filip Matutinović (da li onaj Pavlov otac iz Vrgorske tvrđave, 1716. g.) oženio je udovicu Katarinu Bobetić, majku pukovnika Pavla Bobetića, kad je njezin unuk Juraj Antun imao samo 12 godina. Zbog nečega je Juraj Antun "zaboravio" da je Bobetić, pa je uzeo prezime od "djeda" Filipa Matutinovića . Nama ostaje da istražimo tko je majka Jurja Antuna, kada je promijenio prezime, i zašto je to učinio. Svemu je, naravno "kriv" fra Ante Lulić. Ostali su od njega samo prepisivali. Pretpostavljali su da je Lulić utvrdio porijeklo i Jurja Antuna i Vjekoslava. A kako su i jedan i drugi porijeklom iz Zaostroga i obojica rođeni na Krfu, ili su braća ili su bliski rođaci. Zaključak je logičan. Kapetan Filip Matutinović i žena mu Katarina ud. Bobetić živjeli su u Splitu gdje su u dubokoj starosti i umrli, srećom prije nesreće njihovog ljubimca Jurja Antuna Matutinovića. Oboje su pokopani u crkvi sv. Filipa. Juraj Antun i žena mu Vicenza Vusio imali su šestero (a ne četvero) djece : 1/ Ivan Marija, sin, rođen 30.08.1786., kršten u Splitu 10.09.1786 ; 2/ Josip Arduin Julije, sin, rođen 14.11.1787, kršten u Splitu 12.04.1788 ; 3/ Franjo Ljudevit, sin, rođen 23.09.1789., kršten 20.08.1791. u Splitu ; 4/ Marija Jelena Antonija Adelaida, kćer, rođena 31.09.1791. krštena 28.06.1793. u Splitu ; 5/ Antun Gauro, sin, rođen 20.05.1794., kršten u Splitu 31.03.1796 ; 6/ Elizabeta Sofija Marija Vinćenca, kćer rođena 10.10.1796. krštena 20.08.1797.

	Da li su svi ostali siročići ili je, možda, netko od njih umro još prije tragične smrti njihovih roditelja? 

Dvije kćeri Jurja Antuna udale su se za Talijane: ─ Marija Jelena Antonija Adelaida, vjenčala se 25.05.1807. sa Antonijem Trinchià iz Accville , ne navršivši ni 16 godina; ─ Elizabeta Sofija Marija Vinćenca, vjenčala se 13.04.1823. na Klisu, u kapeli sv. Ante, sa Tondello Pietrom iz Vicence. O unucima i daljnjem potomstvu Jurja Antuna Matutinovića ne znamo mnogo. U Splitu je rođen 10. a kršten 17. lipnja 1822. g. Juraj Lovre sin Antuna Matutinovića i Ane Pogorelec . Moguće je da je ovaj Antun četvrti sin pukovnika Jurja Antuna Matutinovića i Vicenze Vusio. 1806. godine obnovljena je masonska loža u Splitu. Grga Novak piše: "Splitska je loža brzo rasla i doskora imala 73 člana, sve od reda istaknutih i nekih građana obližnjih gradova i mjesta koji nisu imali svoje vlastite lože. Njoj su pripadala dva brata Bajamonti, Nikola Cambj, (...) Franjo Matutinović (...)." . 1830. godine jedan od 15 općinskih vjećnika u Splitu, koje je imenovala vlada, bio je Franjo Matutinović . Vjerojatno se radi o Franji Ljudevitu, trećem sinu Jurja Antuna Matutinovića.

Iz roda Matutinovića bilo je više svećenika, franjevaca , ali ih je nadvisio jedan laik ─ filipinac . Dva mlada bogoslova umrješe prije nego što postadoše svećenici . Nekolicina se Matutinovića iselila na susjedni Pelješac gdje su se oženili i zasnovali obitelji . Matutinovića je prije II. svjetskog rata bilo također i u Splitu: Mate , poštanski činovnik; Ljubo , policijski činovnik i Vinko , stolar. Potkraj 19. i naročito tijekom 20. stoljeća Matutinovići su se iseljavali širom svijeta: u Novi Zeland, Australiju, Južnu i Sjevernu Ameriku i po domovini. Među potomcima Matutinovića bilo je i ima pravnika, pisaca, kipara i slikara, liječnika i inžinjera, elektroničara i fizičara; sveučilišnih profesora, doktora znanosti te istaknutih javnih i sportskih djelatnika . Brojni su Matutinovići učestvovali u NOB . Mnogi od njih su poginuli, a svi, bez izuzetka, pomogali su NOB prema svojim mogućnostima. Od jeseni 1943. god. najveći broj je izbjegao u Ell Shatt. U logoru Jasenovac zatočena su trojica Matutinovića, od kojih je jedan slučajno preživio . U partizanima je bio i Svemir Matutinović iz Splita , čije porijeklo još nije razjašnjneno. Jednako su Matutinovići , kao i drugi Zaostrožani, svim snagama pomagali Hrvatsku vojsku u vrijeme Domovinnskog rata.

Osim spomenutih Ivana Vjekoslava i Jurja Antuna, za Francusku nas veže sudbina još jednog Matutinovića ─ Eduarda, najstarijeg sina Stipe Matutinovića Viškina, poštanskog činovnika, kojega je rat s obitelji zatekao u Sarajevu. Eduard je rođen u Zaostrogu 15. rujna 1923 . Bio je student, a u drugom svjetskom ratu služio je u vojsci NDH, u 13. diviziji, koja je bila poslana u Francusku. U bataljunu koji je bio u Villefranche sur Rouerrguue, na jugu Francuske, došlo je do pobune 17.09.1943., tjedan dana nakon kapitulacije Italije. "Vođe pobune, prema njemačkim izvorima, bili su Ferid Džanić, Nikola Vukelić, Luftija Dizdraević i Eduard Matutinović" . Edo je preživio pobunu koja je u krvi ugušena i priključio se Francuskom pokretu otpora. Uskoro je došao na Vis i stupio u NOVJ. U kasnu jesen 1944. bio je oko dva mjeseca u Zaostrogu na dopustu. Kraj rata je proveo u sastavu IX. dalmatinske divizije. Ta je divizija po svršetku rata imala sjedište u Srijemskoj Mitrovici. Eduard se 4. kolovoza 1945. g. utopio u Dunavu, prevozeći se kamionom preko pontonskog mosta kod Erduta ili Bogojeva. Roditelji su ga pokopali u Vinkovcima gdje su tada živili. Sada prof. dr. Mirko Grmek izučava slučaj spomenute pobune hrvatskih vojnika u Villefranche sur Rouerrguue i s tim u vezi i slučaj smrti Eduarda Matutinovića. ───

O rodu Matutinovića ima još mnogo neistraženoga; ima i dosta sakupljenih, ali još nepotpunih podataka. Nadamo se da ćemo u jednom od narednih brojeva Viterske vile donijeti dopunu i nastavak ove priče. Naš krajnji cilj je da na jednom mjestu skupimo i sredimo sve sačuvane podatke o svim zaostroškim rodovima . ooo