Elza Karlovac-Lovrić

Arhiv SD https://arhiv.slobodnadalmacija.hr/pvpages/pvpages/viewPage/?pv_pag...

KARLOVAC, Elza (Elsa), pjevačica, mezzosopran (Split, 14. II. 1910 — Ljubljana, 23. VI. 1961). Sestra Otmara, morskoga biologa. U Splitu učila pjevanje u Cvijete Cindro te kao članica Splitskoga kazališnoga društva 1929. debitirala ulogom Pamele u Fra Diavolu (D. F. E. Auber). U zagrebačkom HNK gostovala 1933. kao Azucena u Trubaduru G. Verdija i potom do 1937. bila u stalnom angažmanu ostvarivši repertoar od dvadesetak pretežno glavnih uloga: Govedarka (J. Gotovac, Morana), Margarita (E. Wolf-Ferrari, Četiri grubijana, zagrebačka praizvedba 1934), Marina i Marfa (M. P. Musorgski, Boris Godunov i Hovanščina), Končakovna (A. Borodin, Knez Igor), Slijepa žena (A. Ponchielli, Gioconda), Emilija (Verdi, Otello), Frade (L. Rocca, Dibuk, zagrebačka praizvedba 1936), Fricka i Erda (R. Wagner, Walküra i Rajnino zlato), Dalila (C. Saint-Saëns, Samson i Dalila), Sonjetka (D. Šostakovič, Katarina Izmajlova ili Lady Macbeth Mcenskog okruga, zagrebačka praizvedba 1937). Usporedno je razvijala koncertnu karijeru nastupima u izvedbama vokalno-instrumentalnih djela (Te Deum A. Brucknera i IX. simfonija L. van Beethovena, Zagreb 1936) te solističkim koncertima. Od 1937. povremeno je gostovala u ljubljanskoj Operi, gdje je 1940. dobila stalni angažman i do kraja života djelovala kao operna prvakinja. Ondje je postignula umjetničku zrelost i obogatila repertoar novim ulogama, među kojima su najuspjelije bile Crkvenjarka u Jenůfi L. Janáčeka i Jela u Ekvinociju M. Kozine (za obje dobila Prešerenovu nagradu 1949) te Carmen (G. Bizet) i Charlotta (J. Massenet, Werther). S ansamblom ljubljanske Opere i kao koncertna pjevačica gostovala je u Splitu, Zagrebu, Beču, Berlinu, Grazu i Trstu. Obdarena snažnim mezzosopranom tamne, gotovo altovske boje, odlikovala se čistom intonacijom i ritmičkom sigurnošću te smislom za izražajnu interpretaciju likova, a njezina se muzikalnost odražavala u profinjenu fraziranju i jasnoj vokalizaciji.

LIT.: Naši pjevači. Elsa Karlovac. Kazalište, 1(1929) 1, str. 1, 3. — S. Stražnicki (S. S.): J. Gotovac, Morana. Novosti, 27(1933) 335, str. 13. — L. Šafranek Kavić: Trubadur. Gostovanje Elze Karlovac i Krste Ivića. Obzor,74(1933) 145, str. 3. — I. Brkanović: Veče popijevaka dra Božidara Širole. Hrvatski dnevnik, 1(1936) 183, str. 6. — A. Dobronić: Ottorino Respighi. Narodne novine, 102(1936) 29, str. 3. — Ž. Hirschler (-žh-): Sjajna repriza Rajninog zlata. Večer, 17(1936) 4799, str. 6. — B. Ivakić: (O izvedbi IX. simfonije L. van Beethovena). Hrvatska revija, 9(1936) 5, str. 279–280. — Isti: (O izvedbi djela A. Brucknera). Ibid., 7, str. 388–390. — P. Markovac: Koncerti. Književnik, 9(1936) 3, str. 141–142. — B. Papandopulo: Treći koncerat Zagrebačke filharmonije u Splitu. Novo doba, 19(1936) 174, str. 3. — Prva izvedba oratorija Stvaranje svijeta. Narodna svijest, 19(1937) 30, str. 1. — Ž. Hirschler (-žh-): Nanovo uvježbana Saint-Saënsova opera Samson i Dalila. Večer, 18(1937) 4836, str. 4. — I. Batistić (I. B.): Koncerat E. Karlovac i P. Nardelli. Jadranski dnevnik, 5(1938) 131, str. 7. — V. Rabadan (V. R.): Koncerat engleske glazbe. Ibid., 69, str. 3. — Isti: Kazališne priredbe u počast kongresa glumaca. Novo doba, 21(1938) 156, str. 3. — Isti: Gostovanje Ljubljanske opere. Jules Massenet, Werther. Ibid., 22(1939) 114, str. 3. — M. Tomc (M. T.): Večer Schubertovih skladb. Slovenec (Ljubljana), 72(1944) 259, str. 3. — (Nekrolog). Ljubljanski dnevnik, 11(1961) 24. VI, str. 8.

Marija Barbieri (2009)

• Izvor: http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=9842
• http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=61322
• https://hr.wikipedia.org/wiki/Elza_Karlovac
• http://www.opera.hr/index.php?p=article&id=105