Ing. Julius Deutsch

Wikipedia Hr | En

Grave: https://billiongraves.com/grave/Julius-Deutsch/22824845

Julio Deutsch (Geppersdorf kraj Opave u današnjoj Češkoj, 1859. – Zagreb, 1922.), hrvatski arhitekt židovskog podrijetla.

Julio Deutsch je suosnivač atelijera Hönigsberg & Deutsch. Studirao na bečkoj Technische Hochschule kod Heinricha Ferstela i Karla Königa. Diplomirao je 1882.

Nakon školovanja jedno vrijeme prakticira u Parizu. S preporukom Hermanna Helmera 1888. dolazi u Zagreb u atelijer Kune Waidmanna. Od 1889. radi u zajednici s Leom Hönigsbergom.

Atelijer Hönigsberg & Deutsch vodeći je zagrebački arhitektonski atelijer na prijelazu 19. – 20. stoljeće. Atelijer je realizirao čitav niz značajnih ostvarenja u duhu kasnog historicizma i secesije. U atelijeru su radili mnogi suradnici među kojima i nekoliko vodećih arhitekata s početka 20. stoljeća poput Vjekoslava Bastla, Otta Goldscheidera i Ivana Štefana.

Nakon smrti Lea Hönigsberga, 1911., vodstvo atelijera preuzima Julio Deutsch, a nakon njegove smrti 1922. atelijer nasljeđuje njegov sin Pavao Deutsch. Godine 1923. Pavao Deutsch se udružuje s arhitektom Aleksandrom Freudenreichom u atelijer Freudenreich & Deutsch.

Julio Deutsch (Croatian: Julije Dajč; born 29 September 1859, died 9 June 1922) was a Croatian architect known for his architectural art nouveau style

Deutsch was born in Geppersdorf, near Opava, in te Austro-Hungarian Monarchy to a Jewish family.

He studied at the Vienna University of Technology under Heinrich von Ferstel and Karl König. Deutsch graduated in 1882 and afterwards he moved to Paris to obtain additional practice. In 1888 he moved to Zagreb.

With the recommendation of Hermann Helmer he started his work in the studio of Kune Waidmann. Deutsch made a partnership with Leo Hönigsberg in 1889. Hönigsberg & Deutsch architecture studio was a leading architecture studio in Zagreb at the turn of 19th and 20th centuries. The studio had many associates, including several leading architects of the early 20th century like Vjekoslav Bastl, Otto Goldscheider and Ivan Štefan.

After the death of Leo Hönigsberg, in 1911, the studio was taken over by Deutsch. In 1922 Deutsch died and the studio was inherited by his son, Pavao Deutsch. His son joined with architect Alexander Freudenreich to found Freudenreich & Deutsch architecture studio.Deutsch was buried at the Mirogoj Cemetery

DEUTSCH, Julio, arhitekt (Geppersdorf, danas Koprivnov, Češka, 29. IX. 1859 — Zagreb, 9. VI. 1922).. Studij arhitekture završio u Visokoj tehničkoj školi u Beču u profesorâ F. Königa i H. Ferstela, uglednih predstavnika bečkih historijskih stilova. Učio je kraće vrijeme u Belgiji, Nizozemskoj i Njemačkoj; u Parizu radio u arhitekta C. Lefèvrea na mauzoleju predsjednika Republike L. A. Thiersa. U mladosti pisao članke iz povijesti arhitekture u inozemnim stručnim časopisima. U Zagreb došao 1888, vjerojatno na nagovor Zagrepčanina L. Hönigsberga, kolege s bečkog studija, te godinu dana radio u atelijeru arhitekta K. Waidmanna. God. 1889. osnovao u Zagrebu s Hönigsbergom zajedničko projektno-građevno poduzeće »Hönigsberg i Deutsch«, koje je pod istim zajedničkim imenom nastavilo rad i nakon Hönigsbergove smrti (1911) do kraja Deutscheva života. Osim vlastitih projekata, podizali su građevine i drugih autora. U njihovu zajedničkom radu (1890–1911) danas je nemoguće utvrditi koji je od njih autor koje zgrade (osim secesijskih, koje je, od 1899. dalje, projektirao njihov suradnik V. Bastl). U posljednjem desetljeću XIX. st. projektirali su i izgradili objekte u najreprezentativnijim dijelovima Zagreba: na Strossmayerovu trgu, kbr. 10 (Hotel Palace, 1891), kbr. 2 (Historijski institut HAZU, 1893), kbr. 6 (1893) i kbr. 8(1898/99), na Starčevićevu trgu, kbr. 6 (tzv. Starčevićev dom 1894/95), na Tomislavovu trgu, kbr. 2 (1895/96) i kbr. 18 (Bukovčeva kuća s atelijerom, 1897), u Amruševoj ul., kbr. 2 (Kotarski sud, 1896) i kbr. 3 (1896), na Mažuranićevu trgu, kbr. 14 (Etnografski muzej, 1903) te kuće u ulicama Ilici, Gajevoj, Bogovićevoj, Palmotićevoj, Hatzovoj, Jurišićevoj i Medulićevoj. Ljetnikovce su gradili u Tuškancu, kbr. 21, 36 i 56. Sagradili su sinagoge u Križevcima (pregrađena) i Brodu na Savi (srušena), zgrade bivše Županije i financijskog ravnateljstva u Požegi te tzv. kušaonicu na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. Sve su te zgrade izraz kasne faze historijskih stilova (vješto komponirani oblici neorenesanse, neobaroka i neorokokoa). D. i Hönigsberg razvili su tip stambene palače, a kao novinu unijeli kupolu (osobito za naglašavanje uglova) i započeli podizanjem vila u zelenilu. Zasluga im je da je preko njihova projektnog biroa bečka secesija prodrla vrlo rano u Zagreb (Ilica, kbr. 43, 1899, poslije pregrađena). Projekte su izlagali u Zagrebu na Jubilarnoj gospodarsko-šumarskoj izložbi (1891), na izložbi C. M. Medovića, O. Ivekovića i drugova (1901), potom na izložbi Hrvatskog društva umjetnosti (1913), na Milenijskoj izložbi u Budimpešti (1896) i na IV. jugoslovenskoj umetničkoj izložbi u Beogradu (1912). Nakon Julijeve smrti njegov sin Pavao i arhitekt A. Freudenreich preuzeli su i nastavili poslovanje projektno-građevnog poduzeća pod imenom »Freudenreich i Deutsch«.

LIT.: V. Lunaček: Das neue Handels-Kammer- und Museal-Palais. Agramer Zeitung, 78(1903) 3, str. 3–4. — Isti: Moderne Bauten in Agram. Ibid., 79(1904) 116, str. 2–3. — I. Kršnjavi: Pogled na razvoj hrvatske umjetnosti u moje doba. Hrvatsko kolo, 1(1905) str. 296. — L. Dobronić: Zagrebački arhitekti Hönigsberg i Deutsch. Zagreb 1965. — Ista: Graditelji i izgradnja Zagreba u doba historijskih stilova. Zagreb 1983. by Lelja Dobronić (1993)

• Izvor / Source: http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=4659