Ivo Račić

• brak https://www.familysearch.org/ark:/61903/3:1:3QSQ-G99F-M3DF?i=306&wc...

pomorski kapetan i brodovlasnik

• Račić, Ivo (Plat, 1845. – Zagreb 23.III. 1918.), pomorski kapetan i pomorsko – trgovački poduzetnik, brodovlasnik i dobrotvor.

Ivo Račić potječe iz obitelji poljoprivrednika koja je prerasla u obitelj poznatih pomoraca. Već kao mladić osjetio je poziv mora na koje se otisnuo kao mornar i na brodu stekao iskustvo i školu života Vještinom pomorca i trgovca unajmio je a zatim kupio s bratom Ilijom jedrenjak, kojega je zatim zamijenio brodom – trabakulom, potom kupio škunu Mariju. Stečenim pomorskim iskustvom i velikom voljom polagao je privatne ispite iz pomorstva i stekao zvanje pomorskog kapetana. Bio je vlasnik i suvlasnik 16 parobroda duge i 5 parobroda male, obalne plovidbe. Bio je vodeća osoba brodovlasničke zajednice parobrodarskog društva Union, Dubrovnik osnovanog 1891. U Trstu je 1910. osnovao Slobodnu plovidbu Ivo Račić, a kao njen nastavak utemeljena je 1922. u Splitu Atlantska plovidba Ivo Račić koja je djelovala između dvaju ratova.

Njegova životna krilatica proizlazila je iz naziva njegovih brodova: Iskra istine izvire iz rada i ona neka bude izgled izabranome.

Njegova djeca Marija i Edy umiru u Rimu od španjolske groznice. Po njegovoj želji njegova supruga oporučno ostavlja gotovo svu imovinu za razvoj visokog pomorskog školstva i za školovanje učenika za pomorska zvanja u Dubrovniku s željom da će pomorsku akademiju moći pohađati i žene. 

U Cavtatu na groblju sv. Roka 1921. sagrađen je od bijelog bračkog kamena mauzolej obitelji Račić, rad hrvatskog kipara Ivana Meštrovića. Na zvonu mauzoleja, upisano je: Saznaj tajnu ljubavi, riješit ćeš tajnu smrti i vjerovati da je život vječan.

U listopadu 1922. svečano su preneseni posmrtni ostaci obitelji Iva Račića na počivalište u Cavtatu.

* Marriage: https://familysearch.org/pal:/MM9.3.1/TH-1942-28350-3075-97?cc=2040...

• http://www.povijest-zaklade-ivo-racic.com/index.php?file=ivo-racic
• http://www.povijest-zaklade-ivo-racic.com/data/themes/default/slike...

U novijoj dubrovačkoj povijesti poznato je nekoliko pomoraca koji su se dokazali kao dobrotvori, jedan od njih bio je i Ivo Račić. Ivo Račić rodio se 1845.g. u Platu, u Župi dubrovačkoj i od rane mladosti se posvetio pomorstvu i trgovini, isprva koristeći jedrenjake, potom i parobrode, razvijao je svoju pomorsku karijeru, neumorno učeći do titule pomorskog kapetana. Ivo Račić je prvi u Dalmaciji pokrenuo akciju za osnutak jednog domaćeg robrodarskog društva duge plovidbi. Bio je veliki domoljub i često je to isticao, pa i u nazivlju svog brodovlja. Uoči Prvog svjetskog rata, Slobodna plovidba Iva Račića posjedovala je 10 velikih prekooceanskih brodova. Njegova životna krilatica zapravo je sročenica od imena njegovih parobroda: 'Iskra istine izvire iz rada i ona neka bude izgled izabranome'. Premda je Ivo Račić je već od početka rata obilno pomagao protuaustrijski pokret za oslobođenje naroda, nije doživio konačni slom Austro-Ugarske, jer je umro u ožujku 1918.g. Budući da su od španjolske groznice iste godine umrli i kćer Marija i sin Edy, prema oporuci koju je provela njegova žena, Marija Račić, veliki je dobrotvor sav svoj golemi imetak (uz dio namijenjen široj obitelji) ostavio gradu Dubrovniku, s izričitom odredbom da se osnuje Zaklada Ivo Račić, iz čijih prihoda treba utemeljiti Višu pomorsku školu i dodjeljivati stipendije i potpore učenicima. Iz sredstava Zaklade Iva Račića podižu se temelji nove zgrade dubrovačkog Pomorskog tehnikuma, s idejom da se od njegove imovine ustanovi u Dubrovniku pomorsko-trgovačka akademija koja će nositi njegovo ime, s onim trgovačkim predmetima koji su u vezi s pomorstvom, kao i sve potrebne pomoćne ustanove i zavodi, kao što su meteorološka stanica, oceanografski institut, radiotelegrafska stanica, pomorski opservatorium itd., a koju će smjeti pohađati i ženske osobe. Grobna kapela-mauzolej tragično preminule obitelji cavtatskoga brodovlasnika Iva Račića podignuta je usred groblja na brežuljku ponad Cavtata i posvećena je Gospi od anđela, a 14. listopada 1922. g. svečano su preneseni smrtni ostaci tragično pomrle obitelji Račić.

Rodna kuća brodovlasnika Iva Račića

Rodna kuća Iva Račića, najistaknutijeg i najvećeg dubrovačkog pomorca novijeg vremena, nalazi se u Platu. To je mala stara kuća na istočnom kraju sela poviše magistrale. Kuća ima jednostavna vrata i male prozore. Do kuće se dolazi stubama s magistrale. Kuća se kasnije dograđivala i prenačinjala, ali se nije puno izmijenila.

Ivo Račić rodio se g. 1845., imao je više braće i sestara, bavio se pomorstvom, postao je pomorski kapetan, nabavljao je brodove jedrenjake a kasnije i parobrode. Živio je u Dubrovniku gdje je poviše Lazareta imao tri kuće, a zatim u Trstu. “Slobodna plovidba Ivo Račić” imala je deset velikih prekooceanskih brodova. U Trstu je radio zajedno sa svojim zetom Božom Bancem. Umro je 1918. u Zagrebu, a malo poslije njega umrla je njegova kćerka

Marija, sin Edo i žena Marija. Oporukom Ivo Račić ostavio je cjelokupni svoj imetak gradu Dubrovniku, s izričitom odlukom da se osnuje “Zaklada Iva Račića” iz čijih bi se prihoda imala izgraditi viša pomorska škola i dijeliti stipendije i potpore učenicima.

Za obitelj Iva Račića naš poznati kipar Ivan Meštrović izradio je mauzolej u Cavtatu, a iz “Zaklade Iva Račića” poslije drugog svjetskog rata izgrađena je zgrada Pomorskog tehnikuma u Lapadu. Kao što nas kip pomorca Miha Pracata u Kneževu dvoru u Dubrovniku sjeća na tog velikog dobrotvora Dubrovačke Republike, tako nas zgrada Pomorskog tehnikuma i mauzolej sjećaju na pomorca i dobrotvora Iva Račića.

Kapetan Jakob Vaketi imao je kuću i zemlju u Platu. Kapetan Vicenco Volanti imao je kuću na Kosturu. Pučka obitelj Volanti imala je svoj grb. Pučka obitelj Primi imala je kuću u Brašini i svoj grb, a bilo je i drugih pučkih obitelji koje su imale kuće u Župi.

U izvorniku ovoga teksta – Časopisu Dubrovnik broj 6 iz 1978.god. – autor je naveo 175 izvora za podatke u tekstu, a sve iz arhivskih dokumenata i spisa koji se nalaze u Državnom arhivu u Dubrovniku.

Prepisala Anka Duper – listopad 2012.