Mehmet VI, Sultan of the Ottoman Empire

http://en.wikipedia.org/wiki/Mehmed_VI

Mehmet VI (Ottoman Turkish: محمد سادس Meḥmed-i sâdis, وحيد الدين Vahidettin. Turkish: Mehmed Vahideddin or Mehmet Vahdettin) (14 January 1861 – 16 May 1926) was the 36th and last Sultan of the Ottoman Empire, reigning from 1918 to 1922. The brother of Mehmed V, he succeeded to the throne as the eldest male member of the House of Osman after the 1916 suicide of Abdülaziz's son Yusuf Izzettin Efendi,[1] the heir to the throne. He was girded with the Sword of Osman on 4 June 1918, as the thirty-sixth padishah. His father was Sultan Abdülmecid I and mother was Gülüstü (1831 – May 1861), a Circassian. Mehmed was removed from the throne when the Ottoman sultanate was abolished in 1922.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Mehmed_VI.

Mehmed VI. (osmanski turski: محمد سادس Meḥmed-i sâdis, وحيد الدين Vahidettin; turski: Mehmed Vahideddin ili Mehmet Vahdettin) (14. siječnja 1861. - 16. svibnja 1926.), posljednji osmanski sultan.

Dolazi na svoj položaj 3. srpnja 1918. godine poslije smrti svog brata Mehmeda V. Od prethodnika nasljeđuje samo potrebu za potpisivanjem ponižavajućeg mira krajem prvog svjetskog rata. Mirovnim sporazumom iz 1919. godine Turska nepovratno gubi Siriju, Palestinu, Irak i muslimanska sveta mjesta. Ostatak državnog teritorija u Aziji se podijelio u interesne sfere velikih sila s izuzetkom područja provincije oko Smirne koja je darovana Grčkoj.

Tim mirovnim sporazumom apetiti Grčke ipak nisu bili zadovoljeni tako da ona 1919. godine objavljuje rat poniženoj Osmanskoj državi s ciljem osvajanja Male Azije. Prodor grčke vojske je zaustavljen tek 80 kilometara pred Ankarom kada vojska Ataturka uz logističku potporu Sovjetskog Saveza ostvaruje totalnu pobjedu. Tijekom daljnjeg rata Smirna i svi drugi azijski gradovi su vraćeni Turskoj uz etničko čišćenje Grka i preostalih Armenaca. Mirovnim sporazumom iz 1923. godine Grčka priznaje te gubitke i s ciljem odbijanja plaćanja ratne odštete ustupa grad Adrianopol (Jedrene) Turskoj.

Te pobjede su od generala Kemala Ataturka stvorile nacionalnog junaka u potpunoj opoziciji s "izdajničkim" sultanom Mehmedom VI. koji je potpisao mirovni sporazum krajem prvog svjetskog rata. Travnja 1922. trenutku kada taj junak proglašava u Ankari novi ustav i ukidanje sultanata Mehmed VI. se odupire iz Istanbula, ali nekoliko mjeseci kasnije hrabrost ga napušta.

Turska velika nacionalna skupština ukinula je Sultanat 1. studenog 1922. Mehmed VI. je 17. studenog 1922. godine britanskim ratnim brodom Malaya napustio Tursku zauvijek. S titulom kalifa ga nasljeđuje rođak Abdul Medžid II.

Umro je 16. svibnja 1926. u Sanremu, Italija, a pokopan je u đamiji Tekkiye u Damasku, Sirija, izgrađena po nalogu sultana Sulejmana Veličanstvenog.

Mehmed VI (Ottoman Turkish: محمد السادس‎ Meḥmed-i sâdis, وحيد الدين Vahideddin, Turkish: Vahideddin or VI. Mehmed), who is also known as Şahbaba (meaning "Emperor-father") among his relatives, (14 January 1861 – 16 May 1926) was the 36th and last Sultan of the Ottoman Empire, reigning from 1918 to 1922. The brother of Mehmed V, he succeeded to the throne as the eldest male member of the House of Osman after the 1916 suicide of Abdülaziz's son Yusuf Izzettin Efendi, the heir to the throne. He was girded with the Sword of Osman on 4 June 1918, as the thirty-sixth padishah. His father was Sultan Abdülmecid I and mother was Gülüstü (1831 – May 1861), an ethnic Abkhazian, daughter of Prince Tahir Bey Çaçba and his wife Afişe Lakerba, originally named Fatma Çaçba. Mehmed was removed from the throne when the Ottoman sultanate was abolished in 1922.