Noe Vitomir Matošić

Is your surname Matošić?

Research the Matošić family

Share your family tree and photos with the people you know and love

  • Build your family tree online
  • Share photos and videos
  • Smart Matching™ technology
  • Free!

Noe Vitomir Matošić

Italian: Noe Vittomiro Matosich
Also Known As: "Mirko"
Birthdate:
Birthplace: Split, Općina Split, Split-Dalmatia County, Croatia
Death: June 02, 1941 (61)
Split, Općina Split, Split-Dalmatia County, Croatia
Immediate Family:

Son of Paško Špiro Matošić-Jeraš and Manda Matošić (Aržić)
Brother of Tomica Ivanica Matošić; Umberto Matošić; Đordano Matošić; Vladimir Đordano Matošić; Antonia Rachel Bušić (Matošić) and 1 other

Occupation: operni pjevač
Managed by: Ozren Čulić Viskota Žava
Last Updated:

About Noe Vitomir Matošić

Noe Matošić (Split, 26. travnja 1880. – 2. lipnja 1941.)

Noe Matošić (Mirko) – Ivo Tijardović, Mala Floramye, 14. siječnja 1926.Iz Dalmacije je potekao još jedan pjevač velike nadarenosti ali nedovoljne želje da ostvari veću karijeru i volje da se potpuno realizira. Postao je splitska operna legenda i o njegovu prekrasnom kristalno čistom i ujednačenom glasu velikog opsega, sjajnih i zvonkih visina i prirođenom osjećaju za frazu, što je osobito dolazilo do izražaja u paradnim ulogama talijanskog repertoara, pričalo se godinama poslije njegove smrti a i danas ga spominju preostali operni znalci. Kao svi glazbeno nadareni Splićani toga vremena Noe Matošić, rođen 26. travnja 1880., pjevanje je učio u svom rodnom gradu kod Josipa Hatzea a on ga je i pratio za klavirom kad je Matošić kao mladi član društva Zvonimir u rujnu 1900. pjevao dvije njegove popijevke. Dobro stojeća obitelj omogućila mu je u Beču studij politehnike na Visokoj tehničkoj školi a istodobno je učio pjevanje na Konzervatoriju nakon što je s uspjehom položio audiciju za Operu. Ali nakon treće godine prekinuo je studije, vratio se u Split i nastavio raditi s Hatzeom. Pod njegovim ravnanjem u lipnju 1906. također na koncertu društva Zvonimir bio je solist u kantati Gallia Charlesa Gounoda.

A onda se dogodilo isto što i s Markom Vuškovićem. Tenor Giovanni Poggi koji je pjevao Rodolfa u izvedbi La Bohème 13. studenoga u Velikoj Opernoj sezoni talijanske družine za jesen 1906. pod upravom dirigenta Gaetana Ciminija naglo se razbolio i impresario družine Bepo Karaman uspio je privoljeti Hatzea i nagovoriti Nou da nastupi sljedeće večeri 14. studenoga. Uspjeh je bio velik, prava senzacija. Noe je nastavio nastupati na sljedećim predstavama opere a onda je otišao u Trst, nastavio učiti kod maestra Gialdinija, upravitelja Konzervatorija i sklopio ugovor s Teatrom Politeama Rossetti. U Trstu je 1907. nastupio kao Cavaradossi u Tosci i Loris u Fedori, 1908. u Genovi je pjevao Alfreda u Traviati, 1909. u Buenos Airesu Rodolfa i Cavaradossija a u Rosariju Rodolfa, i Des Grieuxa u Manon Lescaut. Godine 1910. u Real Teatro na Malti pjevao je Vojvodu od Mantove u Rigolettu, Maurizija u Adriani Lecouvreur i Rodolfa. Sezonu 1912./1913. proveo je u Vinohradechovu kazalištu u Pragu u kojemu je nastupio kao Alfredo i Faust.

Programska cedulja opere La Bohème u kojoj je 14. studenoga 1906. u ulozi Rodolfa debitirao Noe MatošićU siječnju 1916. Noe Matošić gostovao je u Zagrebu kao Cavaradossi u Tosci, ali zbog prehlade otpjevao je samo prvi čin. U svibnju je zajedno s dvadesetogodišnjom Etty pl. Marulić ponovno pjevao Cavaradossija. Narodne novine pisale su 23. svibnja: „Gosp. Matošić unatoč tome, što je već nastupao i po znatnijim talijanskim pozornicama, dakle sticao pozorišnu rutinu, još se ne može otresti diletantizma i površnosti, na štetu svoje i eventualno lijepe umjetničke budućnosti. Njegov glasovni materijal je nježan i dosta ugodnoga timbra. Od prirode ima u njemu dosta slatkoće i ljepote, no tek suviše jasni metal ne pomaže do jednake punoće sviju tonova, koja je kod raznih vokala i raznih tonova različna. Ugodno se doima, da gospodin pjeva sa žarkim temperamentom, no taj ga opet više puta zavede na štetu pravoga ritma. Kad bi se gosp. Matošić ustrpljivo htio podvrći strogom školovanju – ne bogzna kako dugom – mogao bi ubrzo sve te nedostatke ukloniti i doći do lijepih umjetničkih sposobnosti, kako pjevačkih – tako i potrebnih glumačkih odlika. Ambiciju ne treba u nijedno doba od sebe odbaciti, pogotovo ne onda, kad se iza nje kaže lijepa budućnost.“ No ambicija nije baš krasila Nou Matošića. Otpjevao je još jednog Cavardossija u lipnju i u zagrebačku Operu nije se vratio.

S Etty pl. Marulić (u Splitu pl. Maroli Pecinić) u listopadu 1916. na Velikom koncertu u Općinskom kazalištu pjevao je u duetima iz Cavallerije rusticane, Čeda zapada i Tosce. Na tom su koncertu nastupili i Ivan Škrivanić i Marko Vušković. Ovo četvero umjetnika, uz Cvijetu pl. Cindro, bili su u to vrijeme nositelji opernog života u Splitu. Godine 1918. priredio je solističku večer u splitskom kazalištu. Od 1922. do 1927. nastupao je u povremenim opernim i operetnim realizacijama Narodnog pozorišta koje je priređivalo predstave u Osijeku, Splitu i Novom Sadu ali Matošićevo zvjezdano vrijeme bilo je već iza njega. Pjevao je Alfreda i Rodolfa u predstavama Traviate i La Bohème koje su Splićani priredili s vlastitim snagama u siječnju i lipnju 1924. godine.

Ivo Tijardović 14. siječnja 1926. predstavio je svojim sunarodnjacima operetu Mala Floramye. Iskusni 46. godišnji Noe nastupio je uz novu mladu 22. godišnju sopranisticu Zlatku Radica. U Slobodnoj Dalmaciji 2. siječnja 1953. Žarko Stilinović sjećao se praizvedbe Male Floramye. Napisao je: „Ako je itko bio oduševljen s ovim umjetničkim djelom, onda je to sigurno bio uvijek podrugljiv, vječno zakeralo i zajedljivac Noe Matošić. Tada se nalazio u svojoj drugoj eri pjevačkog i glumačkog uspona. On je svojim poletnim glasom osvojio, zajedno sa tada blistavom Zlatkom Radica. [...] To je bilo slavlje ne samo Tijardovića i njegove operete, nego i ovog sjajnog pjevačkog para gdje se Noe isticao briljantnošću svog punog kristalnog glasa. Noe je tada bio već u godinama i uslijed bolesti nešto slab na nogama.“

Nekoliko mjeseci poslije, 28. kolovoza 1926. Noe Matošić pjevao je Slavka na praizvedbi još jedne Tijardovićeve operete, Kraljice lopte, koju je autor skladao prigodom proslave petnaestogodišnjice nogometnog kluba Hajduk sa Zlatkom Radicom u naslovnoj ulozi Mile. U tom je razdoblju 1923., 1924. i 1925. Matošić nastupao i u Osijeku. Pjevao je 1923. Juranića u Nikoli Šubiću Zrinjskom, 1924. Radamesa u Aidi, Manrica u Trubaduru, Turiddua u Cavalleriji rusticani i 1925. Juana Carmonu u Toledskom zlataru Jacquesa Offenbacha na njihovim premijerama. Početkom tridesetih još je u Splitu nastupao kao Tonći u Splitskom akvarelu. A onda je prestao. Zdravlje ga više nije služilo. Umro je u Splitu četiri dana prije talijanske okupacije, 2. lipnja 1941. godine.

MKR 43 - https://familysearch.org/ark:/61903/3:1:3QS7-899X-FPB7?mode=g&i=273&wc=9R24-N3X%3A391644801%2C392255501%2C392255502&cc=2040054

view all

Noe Vitomir Matošić's Timeline

1880
April 28, 1880
Split, Općina Split, Split-Dalmatia County, Croatia
1941
June 2, 1941
Age 61
Split, Općina Split, Split-Dalmatia County, Croatia