Ozren Nedoklan Cina

Ozren Nedoklan Cina (Split, 2. listopada 1922. - Split, 2. rujna 2004.), hrvatski nogometaš i nogometni trener iz grada Splita.

Igrao je u predratnom RNK Split, da bi tijekom 2. svjetskog rata otišao u partizane. Iako je bio igrač Splita dobiva poziv za priključenje obnovljenoj momčadi Hajduka na otoku Visu. Sudionik je tada velikih i poznatih Hajdukovih utakmica. Nakon rata odlazi u Zagreb na tzv. Višu fiskulturnu školu. Za vrijeme školovanja u Zagrebu nastupa za tamošnji nogometni klub Akademičar. Trenirao ga je tadašnji poznati sportski igrač i trener Ico Hitrec. Po povratku u Split trenira lokalne klubove - Orkana iz Dugog Rata, potom splitskog Dalmatinca, da bi zatim krajem 50-ih godina otišao u Švicarsku gdje je u Belinzoni nastupao i kao igrač i kao trener. Trenira potom Istru iz Pule, koju uvodi u 2. ligu. Povratkom u rodni Split sredinom 60-ih vodi Hajduka i Splita, da bi poslije otišao u Afriku gdje se zadržao do kraja karijere. Trenirao je klubove iz Egipta, Tunisa i Maroka.

• https://hr.wikipedia.org/wiki/Ozren_Nedoklan

vremeplov pressinga - OZREN NEDOKLAN CINA, POZNATI SPLITSKI NOGOMETNI TRENER BALUN KROZ OĆALE zabilježio Milorad BIBIĆ- Mosor

Moran ti na početku reć da se možda ne sitin svakoga detalja, svake godine. Slušaj, evo san uvatija 82 godine, nemoj se čudit šta mi mozak više ne radi ka kad san bija mlađi. Ovde u Domu penzionera u Zenti san trinajst godin, lipo mi je, ništa mi ne fali, ali vrime čini svoje. Još lani san se kupa doli u Zenti, a sad ne pantin kad san zadnji put izaša vanka. Iman ovde dva prijatelja, s njima san svaki dan, ćakulamo o sportu. Jedan se zove Boško Latinac, on o balunu zna sve. A drugi je Nikša Božinović, on je veliki ekspert za hokej na ledu! Promisli se, čovik iz Splita, a zna sve o hokeju na ledu... E, moran spomenit jednu divnu ženu, naša Tereza, svima nan je pri ruci, svima nan pomaže... Ona nije Tereza nego - Sveta Tereza! Fala joj u ime svih nas "mladih" u Domu u Zenti...

SPLITOVAC U DUŠI

Ozren Nedoklan danas uživa u utakmicama prvenstva ItalijeRodija san se na Bačvice, u Bregovitu ulicu. Tamo je bila jedna ledina di smo mi dica igrali na krpaša. Tu okolo je živila puno napredna omladina, bili su tu Doso Fabris, Herman, Lolići, Labus... Veliki dil omladine u mome susidstvu je volija Splita. Hajduk je bija pravi, najveći klub u Splitu, ali mi smo naginjali Splitu. I ja san počeja trenirat u Splita, ti klub mi je do danas osta u srcu. Bija san i igrač i trener prve momčadi Hajduka, znan da je Hajduk zakon baluna, ali ja san u duši bija i osta Splitovac. Di san ono sta, aha, onda su govorili kako san jedan od najmlađih šta je igra za Splita. Bilo je to prid rat, sićan se svoje velike utakmice u dresu Splita protiv Hajduka. Ostalo je 1:1. Na Staron Placu su bila dva diva, Jozo Matošić u dresu Hajduka, a Rato Neškovčin u crvenon dresu Splita. Oni dva su smirivali da ne dođe do grubosti, Split je redovito gubija, ali tu je ostalo 1:1. Pantin da je za Splita branija, kako mu je ono prezime, zvali smo ga Špurtil... Igra je Drina Križević, ja san igra centarfora, nisan da gol, a nisan ni zapantija ko ga je da. Pari mi se da je to bija Jelačić...

U PARTIZANSKOM HAJDUKU

Onda je počeja rat, otiša san u partizane, bija u Svilajsko-Mosečkon partizanskon odredu. Jedan put san se u ratu naša s tri partizana iz Hajduka, bili su to Anđelko Marušić, Ljubo Kokeza i Frane Pilić. Svršija san u bolnicu, nije to bila bolnica nego nika baraka, priko Šime Poduje san dobija poziv da se priključin Hajduku koji se triba pribacit na oslobođeni teritorij. Bilo je to 1944. godine. Niman potribe spominjat ono o odlasku na Vis, osnivačkoj skupštini obnovljenog Hajduka, o utakmicama u Italiji, Malti... To se zna. I ja san od igrača Splita posta igrač Hajduka. Nisan puno igra, ali pantin jedan gol glavon protiv nikog beogradskog kluba, pari mi se da je bija Partizan. Da san ga čelon, a ka igrač san cilo vrime - nosija oćale! Je, igra san balun s oćalima, laštik za uši i - ajde! Nikad nisu pukle, nikad! Koji put bi mi malo smetalo kad bi padala kiša, ali bi ih kad je balun bija daleko obrisa. Nikad nisan govorija da san bija veliki igrač, ali san ponosan jer san igra za prve momčadi Splita i Hajduka. Igra san još i za švicarsku Belinzonu, ali to je bilo puno, puno kasnije. Još dok san igra moj dragi Petar Brkljača, poznati vratar Hajduka, zna bi reć: "Cina, ti ćeš sigurno bit trener!" Mene je ta taktika još ka igrača zanimala. Ali, nisan odma upisa Višu trenersku školu, nego san najprije u Zagrebu upisa Višu fiskulturnu. I dok san učija za postat nastavnik tjelesnog odgoja igra san za Akademičara, trener mi je bija Ico Hitrec. Dotad san igra centarfora, a onda san počeja igrat centarhalfa. I na ton mistu završija u Belinzoni igračku karijeru...

UČENICI: KOCSIS I ALTAFINI

Doša san u Split radit ka nastavnik, više od deset godin radija u Brodograđevno-industrijskoj školi Vicko Krstulović. Puno je mojih đaka išlo trenirat balun. Sve san ih posla - u Splita! Evo, sad mi pada na pamet veliki tehničar Branko Kraljević Kuso, pa izvrsni vratar Domingo Franulović, pa nakon Frane Matošića za mene najveći splitski centarfor Tonči Gulin... U Beogradu san diplomira na Višoj trenerskoj školi, posta jedan od prvih trenera koji je ima diplomu. Trenira san juniore Splita i Hajduka, a uvik ću se sićat kad san posta trener prve momčadi Dalmatinca. Dalmatinac je onda bija jak zonaš, jači nego svi klubovi koji sad igraju u Drugu ligu. Pantin odličnog centarfora Tonča Kliškića Voltaša, pa velikog borca Žarka Vulića Starog, više je on oteja baluna protivniku nego sve igrači u Zoni skupa, a di su još Ferić, Giljanović... Moraš spomenit da je Maks Krstulović bija prvi bek koji je prilazija centar, dolazija prid protivnički šesnajsterac, centrira. To je bila moja ideja, poslin je tako kad san trenira prvu momčad Hajduka činija Vinko Cuzzi. Ala šta je Vinko bija brz... Reka san ti da san igra za Belinzonu, ali tamo san bija i trener. Bilo je to vrime kad je puno Mađara emigriralo, jedan put do mene dođe, ma niko drugi nego slavni - Sandor Kocsis! Najboji golgeter Svjetskog prvenstva 1954. godine kad su Mađari bili prvaci svita. Onda je doša i Jose Altafini, poslin veliki igrač Juventusa. I ta dva velika svjetska igrača bili su jedno vrime moji učenici...

SEZONA NA KLUPI "BIJELIH"

Onda me zvala Pula. Uveja san ih u Drugu ligu, dobija san veliki stan, poslin ga minja za stan u Splitu. A moj splitski Škver me izigra, oteja mi stan kojega san već dobija. Zato san i pobiga iz škole, otiša iz Splita... Vratija san se kad me zva Hajduk. Došli su Marko Čolak i Jere Burazin i rekli mi: "Cina, znaš li zašto smo došli!? Odgovorija san: "A biće san ništo falija pa moran u zatvor!" Jere je reka: "Daj, ne zajebaji!" Onda je Marko sve reka ukratko: "Bićeš trener prve momčadi Hajduka!" A Jere je nadoda: "Zaključili smo da si i prije triba dobit šansu, evo ti sad prva momčad!" Bilo je to 1964. godine... U sezoni 1963/64. trener je bija Milovan Ćirić, ja san Hajduka vodija u sezoni 1964/65. Nije bilo lako. Par miseci ranije Hajduk je jedva osta u ligi, ono kad se spasija u zadnjen kolu. I nama je bilo teško, bili smo na kraju četvrti odozdala... Počelo je naopako, Andrija Anković i Aleksandar Kozlina su otišli u vojsku, Petar Nadoveza je bija kažnjen, ništo je učinija sucu... Ja san se zalaga da Hajduk ne triba dovodit pojačanja izvan Splita, onda san govorija kako najboji igrači Splita i Dalmatinca mogu vridit Hajduku. I stalno spominja dva Tonča - Gulina iz Splita i Kliškića iz Dalmatinca! Ali, Uprava je mislila drukčije. Isto ka šta su mi zamirili kad san reka da Ivica Hlevnjak triba igrat halfa, a ne krilo. Za mene je Bukle bija evropski half, ja san ga stavija na to misto. Ostali smo u ligu, doša san na Upravu i reka: "Svitu, ja bi iša ća!" Bija san jednu sezonu na klupi "bijelih" i iša san ća, trener je posta Dušan Nenković...

MESJE NEDO U AFRICI!

Ozren Nedoklan kao trener Hajduka u sezoni 1964/65.Ka trener prve momčadi Splita san vidija šta znači bit trener kluba koji je sirotinja. Predsjednik je bija Milivoj Lalin, puno pošten čovik, puno je volija Splita. Ali, toga nesritnoga Splita niko nikad nije pomaga. Je jedno vrime Škver, ali grad Split mu je uvik okrića leđa. Iz tega drugoligaškoga Splita pantin velikoga tehničara Kusu Kraljevića. Zna je sve o balunu, mirita je igrat u najvećin klubovima. I bit u reprezentaciji. Jedan igrač se malo spominja, a bija je odličan igrač - Lasta Perić! Fantastično livo krilo. Kuso i on su bili strašna liva strana... Moj Split se mučija, a ja san dobija poziv da me traži Miko Tripalo. Znali smo se iz mladosti, bili odlični, reka mi je: "Cina, ajde u Afriku"! Ma, di ću u Afriku... I otiša san. Bija san u Egipat, Tunis, Maroko. Učinija san tamo ka trener puno, puno godin, bija jedan od prvih evropskih trenera tamo. Evo, vidi članke od prije trideset i pet godin di govorin: Afrika je nogometni kontinent budućnosti! I pogodija san. Oni su gipki, puni snage, strašno izdržljivi, imaju predispozicije za naučit tehniku baluna. Falila in je samo taktika. A to su in dali evropski treneri. Ja san bija jedan od prvih... E, moja lipa, moja draga Afrika... Tamo su me zvali - mesje Nedo! SPLITE, SPASI SPLITA!

Šta ću ti još reć, pratin kako igra Hajduk. On ima momčad ka i Cibalia ili oni klub šta se zove Kamen. Spašavali su ga vratari, najprije Tonči Gabrić, pa Stipe Pletikosa. Drag mi je sadašnji trener Zoran Vulić, ja mislin da je dobar taktičar. A najveće blago Hajduka je - puplika! Da oti klub Kamen ima Torcidu onda bi bija jači od Hajduka. Ni ja ne volin kad razbijaju po gradu, to je sramota, ali ako su temperamentniji na tribinama, a šta je tu loše. A neće stat na tribine ka "mrtva puvala". Da su takvi ne bi se zvali Torcida nego - Lovrinac! Moraš mi spomenit Splita. Čuja san da mu nije dobro, da je tamo niki stečaj... Čekaj, oli je Split tvornica da ide u stečaj!? A di je grad? Di je gradonačelnik? Splite grade, šta čekaš, spasi Splita! Za kraj ću ti reć da gledan evropske utakmice, uživan gledat prvenstvo Italije, tamo je najjača liga, najboji je Juventus. Oni njijov trener Marcelo Lippi zna posal. Zapiši, molin te da su treneri u balunu - najjebenija stranka! Njijovo je "kraljevstvo nebesko"... Nego, znaš li šta su mi jedan put rekli farabuti Kuso Kraljević i Ivan Vojković Vojka. Kako san ja ka igrač i ka trener uvik nosija oćale rekli su mi: "Šjor Cina, onda vi cili život gledate balun kroz oćale!" Odgovorija san: "Zato ga vidin, razumin i znan boje od vas!" Sad će se smijat kad ovo pročitaju, znan da oće...

SPLITSKI TRENERI

Split je da puno velikih trenera. To triba uvik ponavjat, naglašavat. Imali smo nogometnog Mojsija, bija je to barba Luka Kaliterna. Njegov učenik je bija Biće Mladinić. Pa onda je tu Slavko Luštica, bija je to trener koji je u igru Hajduka doveja "širinu baluna", Hajduk je te 1971. godine ka prvak igra puno lipi balun. Pa onda trener broj jedan - Tomislav Ivić. On je vizionar baluna, on je doveja Evropu u igru Hajduka. Bija je dvadeset godin isprid svog vrimena. Sad mora otić u Hrvatski nogometni savez i birat šta oće radit. Odličan trener je i Špaco Poklepović. Drago mi je da ga je angažira spli'ski Savez. A ne da ide okolo u Osijek... Pa onda ovi mali Zoran Vulić. Puno dobar. E, skoro san proskočija još jednog trenera šta je bija odličan trener - Lenko Grčić. Bilo ih je još. I biće ih. Split i balun su jedno tilo. Tako je bilo i biće!

OSOBNI KARTON

IME I PREZIME: Ozren Nedoklan DATUM ROĐENJA: 2. listopada 1922. MJESTO ROĐENJA: Split NADIMAK: Cina ("To san dobija ka dite. Zato jer san bija puno brz, tako da su mi rekli da san brz ka šta je u staron Rimu brz bija jedan kurir koji se zva Cina!") KLUBOVI: Split, Hajduk, Akademičar, Dalmatinac, Istra, Belinzona, Suez, Biserta, Casablanca ZANIMANJE: Nastavnik i viši sportski trener u mirovini OBITELJ: " Stavi, supruga Anka Divna Vušković, sin Egon, ćer Vida. I još puno familije. A ko će ih sve nabrojit... A vidi ovo: i sin mi je već dida, je li da je to smišno!"

• http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20040119/pressing10.asp