Petar Kružić

Petar Kružić (16. listopada 1491., Krug, Nebljuh - okolica Klisa, 12. ožujka 1537.), bio je hrvatski vojskovođa i kapetan Klisa.

Petar Kružić | Hr, En, Hu | De, from Wikipedia

Oko 1513. godine službovao u Klisu i postao kapetan 1520. godine, a od 1522. godine kapetan Senja. Pobijedio je Turke 1524. godine kraj Klisa i opet 1525. godine kraj Senja, a 1532. godine oslobodio je Solin od turske vlasti. Jedan od najvažnijih hrvatskih ratnika u protuturskim ratovima. Poginuo je prigodom turskog osvajanja Klisa.

Bio je rodom iz mjesta Krug u Nebljuhu, kotaru Lapačke županije. No, kasniji su ga kroničari, polihistori i povjesničari, najčešće iz lokalpatriotskih razloga, pokušavali prisvojiti i predstaviti kao jednoga od svojih zemljaka jer je uživao nevjerojatnu popularnost kao protuosmanski borac, osobito u predjelima iz kojih su i potekli branitelji Klisa.

Nebljuška

Nebljuška, hrvatska srednjovjekovna županija koja se protezala uz gornji tok rijeke Une, između Poljanske i Gornjopsetske županije s istočne strane, Lapačke županije s južne, Humske županije sa sjeverne te Krbavske županije sa zapadne strane. Sjedište joj je bio utvrđeni grad Nebljuh, prema kojem je vjerojatno dobila ime cijela županija i hrvatsko pleme → Nebljusi, kojemu je vjerojatno pripadao utvrđeni grad. Pred osmanlijskom opasnošću Nebljuška je županija 1494. bila pripojena Lapačkoj županiji. Nakon osvajanja toga područja na mjestu stare županije Osmanlije su osnovali istoimenu nahiju. Nebljusi, hrvatsko pleme. Podrijetlom od iobagiones castri srednjovjekovne županije → Nebljuška. Imali su svoj rotni stol, koji je samostalno zasjedao. Polovicom XV. st. postojala su već četiri roda, od kojih su poznati Židovinići. Nebljuškom plemenu pripadale su kuće Bokanića, Bubanića, Čučića, Fabjanića, Glavčića, Kemenića, Križanića, Markovića, Milčića, Najčića, Radića, Radovanića, Šćitarića i Vučića. Najuglednija kuća bili su Križanići, koji su potkraj XV. st. držali najviše upravne položaje u županiji te su imali znatne posjede u njezinu središtu. Zbog prodora Osmanlija u prvoj polovici XVI. st. to je plemstvo zajedno s ostalim stanovništvom izbjeglo u druge krajeve Hrvatske.

• Izvor: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=43194

Neke od teorija o podrijetlu Petra Kružića:

• Teorija koja je istinita je ona da Petar Kružić potječe iz mjesta Krug u Nebljuhu, po kojem je i dobio prezime Kružić.
• Teorija da je Petar Kružić rođen u Poljicama, ta teorija je nastala jer je mnogo branitelja Klisa bilo iz Poljica.
• Teorija da je Petar Kružić podrijetlom iz Trsata.

Vojno djelovanje

Petar Kružić je svoju vojnu karijeru počeo 1513. godine kad se priključio braniteljima Klisa. Već u početku obavljao je vojnu dužnost podkaštelana, dok ga hrvatski ban Petar Berislavić nije postavio za kapetana Klisa (1518. ili 1519. godine). Petar Kružić krajem 1521. godine imenovan je Senjskim kapetanom, zajedno s Grgurom Orlovčićem kojeg je kralj imenovao za sukapetana Klisa. Oni su te dužnosti obavljali zajedno sve do pogibije Grgura Orlovčića u Bitci na Mohačkom polju.

U veljači 1524. godine Petar Kružić je došao na veću kušnju kada je turski vojvoda Mustafa opkolio Klis s 3000 vojnika, koji se unatoč nestašici vode i hrane držao 2 mjeseca. Petar Kružić je netom prije opsade otišao u Senj gdje je sa svojim sukapetanom Grgurom Orlovčićem okupio 1500 pješaka i 60 konjanika (u okupljanju ove vojske mnogo je pridonio i Toma Niger koji je donio Papinu pomoć u novcu, naoružanju i hrani)[5], te s 40 brodova ploveći samo noću stigao do Solina gdje su se iskrcali 10. travnja, odakle su krenuli prema Klisu gdje su razbili vojsku koja je opsjedala Klis, zajedno s nekoliko uskočkih vojnika predvođenih banom Nehorićem koji su došli iz svoje tvrđave, danas u Neoriću. Za tu akciju kralj Ludovik je darovao Kružiću i Orlovčiću kaštel Breznicu.

Unatoč uspješnim obranama i pobjedama Klis nije imao predaha, a nakon bitke na Mohačkom polju 1526. godine i pada Obrovca započeli su teški dani za okruženi grad.

Prilike na bojnome polju u Hrvatskoj južno od Velebita bile su sve teže, djelomično i zbog nedostatne pomoći koja je pristizala od kralja Ferdinanda. Njegovu je blagajniku Kružić još 1528. godine uputio potresno upozorenje:

„Umiremo od gladi i svake nevolje. Neka vaša milost zna, sve što sam imao dao sam u zalog, blago, vjeru i dušu, a sada više nemam što dati. Dok je toga bilo, živio sam, branio i držao gradove kraljeve svjetlosti. Sada više dalje ne mogu jer mi je svega nestalo od čega ljudi žive.”

Turci su stalno vrebali i kružili, a 4. lipnja 1532. godine u vrijeme izbivanja kapetana Kružića koji je otišao po pomoć, velika turska vojska je pod vodstvom Mlečanina Nikole Querinija uspjela preko izdajnika zauzeti Klis. Međutim ubrzo je Kružić sa svojih 2000 ratnika doplovio iz Ancone i s lakoćom oslobodio Klis, a 18. rujna uspio je osvojiti i manju tursku utvrdu u Solinu. Kapetan Kružić je savjetovao kralju Ferdinandu I. neka iskoristi tu pobjedu tako što bi sagradio utvrdu na solinskom polju, ali od toga nije bilo ništa. U to doba su i Mlečani stvarali probleme želeći zauzeti Klis, ali papa Klement VII. i papa Pavao III. su puno pomagali Kružića, tako je i sam sultan Sulejman I. izjavio da je Klis "papinski grad".

Nakon još nekoliko bezuspješnih pokušaja 1535. godine Turci su probali osvojiti Klis izdajom. Tako su podmitili uskoka Matu Tvrdosalića kojih ih je pustio u grad na zadnju noć poklada, ali je o svemu prethodno obavijestio svoje uskoke koji su im tako pripremili "lijepo" i nezaboravno iznenađenje.

Krajem kolovoza 1536. godine skupila se velika turska vojska koja je obnovila utvrdu u Solinu i izgradila još dvije kako bi potpuno ogradila Klis i tako ga prisilila na predaju. Kliška posada se je kao i uvijek hrabro i junački branila, a kad je u ožujku 1537. godine stigla pomoć s mora, 3000 njemačkih vojnika kralja Ferdinanda Habsburškog i 700 talijanskih vojnika koje je poslao papa Pavao III., i još nekoliko Uskoka bana Nehorića s kopna, zajedno su navalili predvođeni kapetanom Kružićem i njegovom vojskom, te su uspjeli razvaliti dvije turske utvrde. Provaljujući u posljednju utvrdu, iznenada se pojavio Murat-beg sa svojih 2000 vojnika koji su navalili na kršćane divlje urlajući, pa su talijanski i njemački vojnici misleći da Turaka ima puno više nego njih stali bježati prema obali. Kružić je pokušavao zaustaviti i smiriti redove kršćanske vojske, ali sve je bilo uzalud. Nije bilo druge, pa su on i njegovi ratnici tražili spas povlačeći se prema obali gdje su bile kršćanske lađe. Petar Kružić, koji je među zadnjima došao do obale, nije se uspio izvući. Ubrzo su ga opkolili Turci, a kapetan je junački poginuo.

Kako su Klišani ostali bez izvora vode i svoga kapetana koji je svojim junaštvom pronio glas o Hrvatskoj diljem kršćanskog svijeta, nije bilo druge nego prihvatiti ponudu Turaka koji su im obećali slobodu ako im mirno prepuste grad. Tako je Klis 12. ožujka, na blagdan sv. Grgura, 1537. godine došao pod tursku vlast. Građani grada Klisa su se raselili na sve strane, a mnogi uskoci su otišli u Senj, odakle su nastavili ratovati protiv Turaka.

Kružiću su Turci odsjekli glavu a njegovo tijelo pokopano je u kapeli sv. Petra kraj franjevačke crkve BDM na Trsatu. Kružićeva sestra Jelena njegovu je glavu kasnije otkupila od Turaka te je i Kružićeva glava stavljena u grobnicu zajedno s tijelom. Kapela sv. Petra s grobnicom za Petra Kružića sagrađena je dvije godine nakon njegove smrti. Na grob stavljena je ploča s latinskim natpisom:

HOC PETRI CRVSSICH MARMOR TEGIT OSSA PEREMPTI PROH DOLOR A TVRCIS, QVOS SEGNA, CLISSAQVE NVNQVAM VIVENTE TIMVIT. MORS CORPVS, SPITITVS ASTRA POSSIDET ET CESTAS CELEBRAT RES FAMA PERENNIS SVPERSTES& ELOGIVM PIE APPOSITVM MAVSOLEO CLARISSIMI EQVITIS AVREATI PETRI CRVSSICH MDXXXVII.

U prijevodu na hrvatski jezik: Ova kamenita ploča pokriva kosti Petra Kružića, kojega Turci, jaoh, pogubiše. Dok je on bio živ, Senj i Klis nikada se ne bojahu Turaka. Zemlja uze njegovo tijelo, nebo i dušu. A njegovo junaštvo raznosi po svijetu neumrla slava. Ovaj je natpis postavljen na grob slavnog viteza Petra Kružića g. 1537.

Bitke i ratovi: Bitka kod Klisa 12. ožujka 1537. godine.

Potomci

Karlovački povjesničar Radoslav Lopašić u svom djelu Oko Kupe i Korane kaže da su se rođaci Petra Kružića još 1533. godine sklonili pod tada frankopanski grad Kladušu, a u drugoj polovici 16. stoljeća naseljeni su u naselje Zadobarje (Zadoborje) uz rijeku Dobru kraj Karlovca. Potomci ove obitelji, od koje potječe Ivan Kružić koji je 1650. godine bio sudac zagrebačke županije, cijelo su to vrijeme održali prezime i svijest o svom plemenitom podrijetlu čuvajući svoja starinska obiteljska pisma iako su stoljećima živjeli kao obični seljaci. Legenda govori da je središte Zadobarja, Klistra, nazvana tako upravo u spomen na junačku obranu Klisa i njegovog zapovjednika Petra Kružića. Po njima se naziva i jedan od zadobarskih zaselaka koji se često isticao kao zasebno naselje.

Iz novina Novo Doba, Split - 24.09.1938., članak o potomcima i rodoslovlju.

Kružić, Petar, hrvatski protuosmanski ratnik, kapetan senjski i knez kliški (?, oko 1490 – Solin, 12. III. 1537). Oko 1513. obavljao vojnu službu u Klisu, kapetanom kojega je postao prije 1520. Osim vojne vlasti u kliškoj tvrđavi, dobio je i civilnu vlast kneza u podgrađu. God. 1522. bio je postavljen, uz Grgura Orlovčića, za kapetana Senja pa se otada nazivao »kapetan senjski i knez kliški«. Pobijedio je Osmanlije kraj Klisa (1524) i Senja (1525) i doveo pomoć opkoljenomu Jajcu. Pristajući uz Ferdinanda I. nadao se većoj kraljevoj pomoći i redovitijemu plaćanju vojnika. Potvrđen mu je jedino posjed Lupoglav u Istri u ime troškova za održavanje utvrda. Kako nije dobio potrebnu pomoć od kralja, 1529. odrekao se dužnosti senjskoga kapetana i posvetio brizi za obranu i opskrbu Klisa, koji je, kao najjužnija hrvatska utvrda, zbog osmanskog i mletačkog osvajanja ostao odijeljen od ostatka Hrvatske. U istom je razdoblju često boravio u Lupoglavu, a nakon mnogobrojnih molbi dobio je odobrenje da u nedalekom Lovranu drži brodove za opskrbu Klisa. Time je postavio temelje uskočkoj mornarici. God. 1532. zauzeo je i uništio osmansku utvrdu u Solinu koja je priječila opskrbu Klisa morem. Kada su potkraj 1536. Osmanlije opsjeli Klis, doveo je vojnu pomoć koja se iskrcala u solinskoj luci. Ubrzo su se morali povući pred novim osmanskim snagama koje su upale u Solinsko polje. Poginuo je prilikom povlačenja dok se pokušavao ukrcati na brod koji nije mogao zaploviti iz plićine. Osmanlije su ga pritom prepoznali, te uhitili i ubili. Većina njegovih uskoka sklonila se u Senj. Pad Klisa i njegova smrt odjeknuli su u onodobnoj Hrvatskoj kao iznimno tragičan događaj, kojim je za dulje vrijeme bila izgubljena južna Hrvatska. U hrvatskoj historiografiji smatra se jednim od najznamenitijih hrvatskih ratnika u razdoblju protuosmanskih bojeva.

• Izvor: Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski zavod Mrioslav Krleža

Kružić, Petar, senjski kapetan, kliški i lupoglavski knez (? - Solin, 12.III.1537). Kao istaknuti ratnik u protuosmanskim sukobima u utvrdi Klis okupljao je uskoke te po Europi tražio financijsku pomoć za borbu protiv Osmanlija.

Za istarsku je povijest značajan kao vlasnik lupoglavskoga kaštela, koji je od austrijskog nadvojvode, kao vazal ugarskoga kralja, dobio 1527. za 10760 ugarskih florina. Godine 1530. proglasio se knezom Klisa i Lupoglava (comes Clissii et Lupoglavi). Često je dolazio u Lupoglav, gdje su živjeli njegova sestra Jelena, žena Ivana i sin Ivan. Ondje je doveo nove hrvatske doseljenike, ali i turske ratne zarobljenike, koji su popravljali utvrdu i radili na poljima. Nakon njegove pogibije u bitki kraj Klisa 1537. sestra Jelena, skrbnica maloljetnoga sina poslije smrti Kružićeve žene Ivane, otkupila je od Osmanlija Petrovo tijelo i prenijela ga na Trsat, u grobnicu koju je on pripremio u tamošnjem franjevačkom samostanu. Nakon niza problema, Lupoglav je naslijedio sin Ivan, konjanički kapetan, koji se često potpisivao kao Hans Crushtiz ili Khrusitsch. Utvrdu je obnovio i učinio prikladnom za stanovanje. LIT.: C. De Franceschi, Storia documentata della Contea di Pisino, AMSI, 1964, 10-12. S. Bertoša, Istarska enciklopedija

Izvor: Istarska enciklopedija

O obitelji Kružić, izvor / source from ArhiNet - Nacionalni arhivski informacijski sustav, Hrvatski Državni arhiv

Obitelj Kružić

• Razdoblje: 1399 -
• Normativni nazivi: Kružić, obitelj (hrvatski)
• Povijesni nazivi: de Krug (1513 - ) (hrvatski)
• Povijest: Obitelj je krajem 14. i početkom 15. stoljeća obitavala u krajevima oko Bihaća, u Nebljuškoj župi, gdje se kod grada Ribča i danas nalazi mjesto Kruge. Član obitelji bio je vjerojatno i Petar Kružić, budući da je uz prezime uvijek nosio i pridjevak «de Krug». Međutim, P. Ritter Vitezović smatra da je podrijetlom bio iz Trsata, J. W. Vlavasor iz Lupoglava, A. Kačić Miošić iz Poljica, a R. Lopašić iz Zvečaja kraj Bosiljeva. Petar je oko 1513. u Klisu obnašao neku vojničku dužnost, a kapetanom spomenutog grada postao je 1520. nakon pogibije bana Petra Berislavića. Dvije godine kasnije imenovan je i senjskim kapetanom pa je od tada nosio naziv «kapetan senjski i knez kliški». Znamenit je po zapovijedanju vojskom koja je pobjedila Turke Osmanlije kod Klisa (1524) i Senja (1525), te po pružanju pomoći opkoljenom Jajcu. Godine 1527. kralj Ferdinand I. dao mu je u zalog Lupoglav u Istri za troškove održavanja povjerenih mu gradova. Godine 1529. zahvalio se na senjskoj kapetaniji i zadržao samo Klis tijekom čije je obrane poginuo 1537. Imao je tri sina: Franju (umro 1536), Ivana (umro 1580) i Jurja (1547-1570). Ivanu je 1550. godine podjeljeno viteštvo, a 1570. barunstvo. Karlobaški Kružići, prema obiteljskoj tradiciji, potječu od jednog Petrovog sina, a prvi je genealoški utvrđen član karlobaške obitelji Andrija (1613-1655).
• Sjedišta: Bihać (1400-1500); Klis (1513-1537); Karlobag (1550-); Lupoglav (1527-)
• Arhivsko gradivo: 1. fond/ HR-HDA-737 Obitelj Kružić (stvaratelj)
• Literatura: Bojničić, Ivan. Der Adel von Kroatien und Slavonien, .str. 98, tabl. 69. ,Hrvatski leksikon, prvi svezak, .str. 656.,Perojević, Marko. Petar Kružić kapetan i knez grada Klisa, Jurković, Ivan. The Fate of the Croatian Noble Families in the Face of Ottoman Advance,
• Identifikator: HR-HDA/S - 11464
• Pravila ili propisi: ISAAR(CPF) Međunarodni standard arhivističkog normiranog zapisa za pravne i fizičke osobe i obitelji, 2. izdanje, Zagreb, Hrvatski državni arhiv, 2006.

Petar Kružić u jurišu tijekom mladih dana.(Ilustracija Zvonimira Grbašića), izvor: Petar Kružić - heroj Klisa, članak

KRUŽIĆ, Petar (Chruzich, Cruce, Crusich, Crusith, Krwsyth, de Croog, de Kroog; Pietro, Petrus), protuturski borac (?, o. 1490 — okolica Solina, 12. III. 1537). Niži plemić podrijetlom iz mjesta Krug (distrikt Nebljuh, Lapačka županija); stariji pisci držali su da je bio iz Lupoglava (J. W. Valvasor), Trsata (P. Vitezović Ritter), Poljica (A. Kačić Miošić), Zvečaja (R. Lopašić). Najranije mu djelovanje nije poznato; od 1513. bio je u konjaničkoj službi među braniteljima Klisa, neko vrijeme zarobljenik u Bosni, u drugoj pol. 1510-ih kapetan Klisa, a, prema I. T. Mrnaviću i J. Rattkayu, 1520. sudjelovao je u okršaju s Turcima na Vražjoj gori (Plješivica) te u presudnom trenutku odbio pomoći banu P. Berislaviću, koji je potom smrtno stradao. Vjerojatno nedugo nakon banove smrti, kralj Ludovik II. Jagelović imenovao je Kružića kliškim knezom. Od 1522. navodi se i kao senjski kapetan, uz Grgura Orlovčića (on je, čini se, istodobno bio kapetan Klisa do pogibije u Mohačkoj bitki). U srpnju 1523. poveo je iz Klisa pohod u zaleđe, vjerojatno na Sinj, te bio teško poražen i pritom ranjen. Došavši iz Senja, u prvoj pol. 1524. oslobodio je Klis turske opsade, a senjsko brodovlje porazilo je tursko pri pokušaju sklanjanja u Skradin. U svibnju te godine sklopio je adoptivni ugovor s Orlovčićem, a u studenom mu je kralj darovao Brezovicu (Križevačka županija). Iduće je godine protuturski djelovao oko Senja, s Krstom I. Brinjskim Frankapanom u lipnju dopremio pomoć opsjednutomu Jajcu. U prvoj pol. 1526. sudjelovao je u radu Sabora u Budimu, a u rujnu iz Varaždina obećao vjernost nadvojvodi Ferdinandu Habsburgovcu, tražeći zauzvrat pomoć u obrani Klisa i Senja od Turaka. Na Sabor u Cetinu uputio je izaslanika zbog nastojanja Frankapana da preuzme Senj, no čini se da i dalje nije namjeravao bezuvjetno poduprijeti izbor nadvojvode za hrvatskoga kralja. Radi potpore u protuturskoj obrani, povezao se s pristašama Ivana Zapolje te u svibnju 1527. s jednim od njih, Jurjem Korlatovićem, branio opsjednuti Klis. Najposlije je potkraj 1527. položio prisegu vjernosti Ferdinandu I, koji mu je u zakup dao istarski Lupoglav i imenovao ga izaslanikom u Dubrovnik. Kako kraljevu pomoć i dalje nije dobivao, na poč. 1529. povukao se s dužnosti senjskoga kapetana. Istodobno kralj mu je darovao grad Sokol (Kninska županija), no K. ga je ostavio dotadašnjoj upravi Orlovčićeve udovice Marte. U polovici godine, za plovidbe prema Klisu, nakratko su ga zarobili Mlečani, a potkraj 1529. kralj mu je darovao nove posjede u Križevačkoj županiji. U siječnju 1530. bio je među plemićima koji su spriječili održavanje saborâ Zapoljinih pristaša u Križevcima te potom izbacili Ivana IV. Bánffyja s posjeda Brezovica. Iz toga su doba sačuvane njegove česte molbe za pomoć u obrani upućene kralju, H. Katzianeru i papi. U pol. 1530. hodočastio je u Loreto, a u rujnu i listopadu iz Klisa vodio prepad na Duvno te opustošio tamošnje područje (do srpnja 1536. izveo je desetak manjih akcija u turskom zaleđu). God. 1531. uz crkvu Gospe Trsatske dao je sagraditi zavjetnu kapelu sv. Petra (danas dio crkve) te dio stuba u prilazu Trsatu s kapelom sv. Nikole na vrhu (od 1931. Trsatske stube Petra Kružića). U diplomatskoj borbi oko Klisa u grad je u svibnju 1532. ušao N. Querini, upravitelj Lodovica Grittija, turskoga pouzdanika kojemu je sultan 1531. darovao Poljica, Klis i Senj. U srpnju je pak K. u Rimu posjetio papu i dobio novčanu pomoć za obranu, sudjelovao u pohodu pod vodstvom Katzianera na Glamoč te u kolovozu protjerao Querinija iz Klisa. U rujnu je razorio i tursku utvrdu u Solinu, a oko plijena se potom sporio sa senjskim kapetanom E. Sauerom. U pol. 1533. zagrebački biskup i ban Š. Bakač nudio mu je povlastice (među ostalim, povrat ponovo izgubljene Brezovice; dobio ju je 1535. nakon pomirbe biskupa i kralja) ako prijeđe na Zapoljinu stranu. U to je doba K. boravio u Anconi, potom u Klisu, odakle se zaputio na kraljev dvor u Beč, a u proljeće 1534. ponovo u Klisu. Istodobno su Turci od rujna 1533. trajno napadali Klis te ga opsjedali u lipnju i srpnju 1534. U kolovozu te godine K. se opet uputio papi, no zbog smrti Klementa VII. i vlastite bolesti vratio se u Lupoglav. Na poč. 1535. kralj mu je darovao grad Belaj (Zagrebačka županija), a potom su, sukladno političko-diplomatskim mijenama, zaredale pritužbe na njega kralju – ponajprije Mlečana i Turaka (u pol. 1536. i Splićana) – radi kojih se najposlije iz Klisa sklonio u Lupoglav. Turci su u listopadu 1536. ponovo opsjeli Klis te sagradili kraj grada dvije utvrde. Dobivši u Senju kraljevu i papinu pomoć, K. se u ožujku 1537. iskrcao kraj Solina. Nakon početnih uspjeha, kršćanska je vojska sa Solinskoga polja počela uzmicati prema brodovlju. Povlačeći se među posljednjima, K. se našao u brodu koji nije mogao zaploviti iz plićine te su ga Turci sasjekli (istoga se dana predao Klis). Tijelo mu je pokopano u trsatskoj crkvi; poslije je sestra Jelena od Turaka otkupila i njegovu glavu te je nakon 1539. pokopan u tamošnjoj kapeli sv. Petra. — Kružićevo je djelovanje slika postupnoga propadanja protuturske obrane, ali i umijeća zapovijedanja bez trajne potpore, stiješnjena diplomatskim odnosima, što je uvjetovalo primjenu prepada i pustošenja turskoga zaleđa. Zbog strateškoga značenja Klisa i vlastitih zasluga zadugo je bio glavni čimbenik obrane južnoga dijela Kraljevstva.

LIT.: A. Vramec: Kronika vezda znovich zpravliena kratka. Lublana 1578 (pretisak Zagreb—Varaždin 1992, 57). — J. W. Valvasor: Die Ehre dess Hertzogthums Crain, 4. Laybach 1689 (pretisak Rudolfswerth 1877–1879, 30–31). — P. Ritter Vitezović: Kronika aliti spomen vsega svieta vikov. Zagreb 1696 (pretisak u: Izbor iz djela. Zagreb 1994, 67–68). — M. Istvánffy: Historiarum de rebus Ungaricis. Viennae—Pragae— Tergesti 17584, 130. — D. Farlati: Illyricum sacrum, 3. Venetiis 1765, str. 455; 4. 1769, str. 135. — G. Göth: Urkunden-Regesten für die Geschichte von Steiermark vom Jahre 1252 bis zum Jahre 1580. Mitteilungen des Historischen Vereins für Steiermark (Graz), 5(1854) str. 189–190. — I. Kukuljević Sakcinski: Ljetopisi fratra Šimuna Glavića. Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, 1857, 4, str. 44. — Isti: Ljetopis nepoznatoga u talijanskom jeziku. Ibid., str. 50. — A. Theiner: Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustrantia, 2. Romae 1860, 640. — I. Kukuljević Sakcinski: Listine hrvatske. Zagreb 1863. — A. Theiner: Vetera monumenta Slavorum Meridionalium historiam illustrantia, 1. Romae 1863, 609–611, 619–620. — I. Kukuljević Sakcinski: Odnošaji skupnovlade mletačke prema južnim Slavenom. Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, 1865, 8, str. 171–174, 178, 182, 200–201, 231, 235; 1875, 12, str. 304, 308. — M. Mesić: Život Nikole Zrinjskoga, sigetskoga junaka. Zagreb 1866, 45–46. — Isti: Gradja mojih razprava u »Radu«. Starine, 1873, 5, str. 216. — Š. Ljubić: Rukoviet jugoslavenskih listina. Ibid., 1878, 10, str. 199. — F. Rački: Izvodi iz dnevnika Marina ml. Sanuda za g. 1526–1533. Ibid., 1884, 16, str. 130–136, 165–166, 190–191; 1889, 21, str. 167–170, 174; 1891, 24, str. 170–171, 183–185, 188, 190, 198, 201; 1892, 25, str. 103–105, 114, 119, 125–126, 128. — R. Lopašić: Oko Kupe i Korane. Zagreb 1895, 318–324. — L. Thallóczy i A. Hodinka: Codex diplomaticus partium Regno Hungariae adnexarum. Budapest 1903. — L. Jelić: Dvanaest izprava za povijest Hrvatske i susjednih zemalja od 1452.–1535. g. Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, 6(1904) str. 168–170. — I. Bojničić: Kraljevske darovnice odnoseće se na Hrvatsku. Ibid., 7(1905) str. 180–182, 198–199, 238. — B. Krnic: Darivanja kralja Ferdinanda I. za Hrvatsku u god. 1527. do 1529. Ibid., str. 9–11. — F. Šišić: Hrvatski saborski spisi, 1. Zagreb 1912. — Ć. Truhelka: Gazi Husrevbeg, njegov život i njegovo doba. Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, 24(1912) str. 111, 118, 136, 139–142. — E. Laszowski: Habsburški spomenici, 1–2. Zagreb 1914–1916. — A. Ivić: Neke isprave iz bečkog državnog arkiva. Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskog arkiva, 17(1915) str. 258–259. — L. Thallóczy i S. Horváth: Codex diplomaticus partium Regno Hungariae adnexarum. (Banatus, castrum et oppidum Jajcza). Budapest 1915, 301–302. — L. Thallóczy: Povijest (banovine, grada i varoši) Jajca 1450.–1527. Zagreb 1916, 212. — V. Klaić: Acta Keglevichiana annorum 1322.–1527. Zagreb 1917. — M. Perojević: Petar Kružić, kapetan i knez grada Klisa. Zagreb 1931. — J. Stipišić i M. Šamšalović: Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije. Zbornik Historijskog instituta JAZU, 5(1963) str. 569. — V. Klaić: Povijest Hrvata, 4. Zagreb 1974, str. 344, 373, 384, 391, 405; 5. 1980, str. 25, 75, 90, 92–93, 103–104, 109, 138, 147–149, 207. — A. Kačić Miošić: Razgovor ugodni naroda slovinskoga. Split 1983. — A. Mijatović: Petar Kružić, kliški i senjski kapetan. Senjski zbornik, 17(1990) str. 25–34. — S. Pavičić: Seobe i naselja u Lici. Gospić 1990 (pretisak izd. iz 1962). — F. E. Hoško: Na vrhu Trsatskih stuba. Rijeka 1991, 69–74. — B. A. Krčelić: Povijest Stolne crkve zagrebačke. Zagreb 1994. — C. W. Bracewell: Senjski uskoci. Zagreb 1997. — I. A. Pečevi: Historija 1520–1576. Sarajevo 2000, 172–173. — J. Rattkay: Spomen na kraljeve i banove Kraljevstava Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Zagreb 2001. — I. Jurković: Prozopografska analiza »teštamenta« gospe Jeleni, sestri pokojnoga kneza Petra Kružića. Raukarov zbornik. Zagreb 2005, 381–419. — Regesti isprava 16. stoljeća iz Arhiva Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, 1. Isprave iz razdoblja 1527.–1530. Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, 25(2007) str. 314, 316, 323. — I. Jurković: »Veliki i osobit razbojnik« u službi pape – Petar Kružić, kapetan najjužnijeg dijela protuosmanskoga obrambenog sustava Hrvatske. Ibid., str. 153–181. — Isti: Pop Šimić, opat molstira sv. Petra u šumi – posredničke uloge raseljenog svećenika, kliškog potkneza i bilježnika za trajanja osmanske ugroze. Istarski povijesni biennale, 2(2007) str. 117–118, 123–127. — I. T. Mrnavić: Vita Petri Berislavi. Životopis Petra Berislavića. Zagreb—Trogir 2008.

• Izvor: Hrvatski biografski leksikon by Ivan Majnarić (2013)

Poveznice, izvori, članci, dokumenti:

• Petar Kružić - heroj Klisa, članak
• 12. ožujka 1537. Klis – tko je junak Petar Kružić i njegovi hrabri branitelji Klisa?, članak
• Petar Kružić i Klis 1537. godine , članak
• Petar Kružić, članak sa web stranice udruge Povijesna postrojba Kliški Uskoci, Damir Žura, predsjednik udruge
• http://povijest.hr/nadanasnjidan/nakon-15-godina-teskih-borbi-petar...
• Petar Kružić, Istarska enciklopedija
• http://arhinet.arhiv.hr/details.aspx?ItemId=3_11464
• https://kamenjar.com/12-ozujka-1537-pad-klisa-i-smrt-hrvatskog-juna...
• http://uskok-sosice.hr/sjecanje-na-hrabrog-ratnika-kruzica/
• 12. ožujka 1537. – pad Klisa i smrt hrvatskog junaka Petra Kružića, članak from Narod.hr
• Iz novina Novo Doba, Split - 24.09.1938., članak o potomcima i rodoslovlju.
• PETAR KRUŽIĆ - KLISKI I SENJSKI KAPETAN by author Gosp. Anđelko Mijatović, Senjski zbornik, Vol. 17, No. 1, 1990., članak (article)", Hr / PDF (2 MB)
• http://fluminensia.org/graditelj-trsatskih-stuba-petar-kruzic-izgub...
• https://www.vecernji.hr/vijesti/petar-kruzic-kapetan-kliski-slavan-...
• https://www.karlovacki.info/kako-su-potomci-kliskog-kapetana-petra-...
• Veliki i osobit razbojnik u službi pape - Petar Kružić, kapetan najjužnijeg dijela protuosmanskoga obrambenog sustava Hrvatske, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Vol.25 Siječanj 2008. (2007.), str. 153-181, članak/ article Hr | PDF, by author: Gosp. Ivan Jurković
• Petar Kružić senjski kapetan i kliški knez, video from youtube
• Petar Kružić - dokumentarni film, video from youtube
• http://dbpedia.org/page/Petar_Kru%C5%BEi%C4%87
• https://www.wikidata.org/wiki/Q331053
• The Croatian-Slavonian Kingdom: 1526–1792, Petar Kružić mentioned, in book (online) by author: Stanko Guldescu
• Petar Kružić, kapetan i knez grada Klisa, book (online), by author Marko Perojević, Matica hrvatska, 1931 - pages: 209
• About surname Kružić, from ActaCroatica
• www.casopis-gradjevinar.hr/assets/Uploads/JCE-53-2001-09-06.pdf
• Petar Kružić - Kapetan i knez grada Klisa, by author Marko Perojević, 1931. book online
• Petar Kružić (dt. Peter Krusitsch, ungar. Krusics Péter; † 1537 in Klis), from Austia-Forum
• where mention Petra iz Cantua objavljen je jedan ugovor od 17.11.1354. u kojem piše . ...... Testament Jelene, sestre Petra Kružića, iz godine 1541. pisan u Lupoglavu (Istra)
• Mate Kovačević: Panorama hrvatske političke nesreće 24.06.2014., Arhiva - stari hrsvijet.net 1 | Marko Perojević, Petar Kružić – kapetan i knez grada Klisa, Matica hrvatska, 1931.
• The Uskoks of Senj: Piracy, Banditry, and Holy War in the Sixteenth-Century ..., Petar Kružić mention in book online, by author Mrs. Catherine Wendy Bracewell
• Split and the south Dalmatian coast (Rough Guides Snapshot Croatia), Petar Kružić mention in book online, by Rough Guides
• Balkan Wars: Habsburg Croatia, Ottoman Bosnia, and Venetian Dalmatia, 1499–1617, Petar Kružić mention in book online, by author James D. Tracy