Sig. Jerolim Kavanjin

• Jerolim Kavanjin (Cavagnini, Girolamo)
• (Split, 10. svibnja 1643 - Split, 29. studenog 1714)
• Odvjetnik i književnik
• http://www.gkmm.hr/jerolim_kavanjin-bogatstvo_i_ubostvo.html
• http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=196
• https://hr.wikipedia.org/wiki/Jerolim_Kavanjin
• https://en.wikipedia.org/wiki/Jerolim_Kavanjin

Jerolim Kavanjin potomak je talijanske plemićke obitelji Cavagnini, doseljene krajem 16. stoljeća iz sjeverne Italije u Split. Prvi je značajniji splitski književnik koji je nakon Marka Marulića pisao hrvatskim jezikom . Kao školovan čovjek enciklopedijskog znanja (osnovno obrazovanje stekao u Splitu, a studij prava i doktorat u Padovi), bio je utjecajan i cijenjen u svojoj sredini. Dopisujući se s mnogim učenim ljudima svog doba sakupljao je građu za povijest Dalmacije i njezinih znamenitih ljudi. Najpoznatije Kavanjinovo djelo "Povijest vanđelska bogatoga a nesrećna Epuluna i uboga a čestita Lazara" je najopsežnije djelo starije hrvatske književnosti sastavljeno u stihovima. Poznatije je pod kraćim nazivom Bogastvo i uboštvo, koje mu je dao I. Kukuljević u prvom izdanju iz 1861. godine. Tiskanje je financirao đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer.

Drugo, do danas posljednje cjelovito izdanje spjeva,objavio je Josip Aranza pod punim nazivom, u ediciji Stari pisci hrvatski u Zagrebu 1913. godine (fragmentarno je objavljivano u izborima poezije). Spjev je sastavljen od 30 opsežnih pjevanja (32 658 stihova) ispjevanih osmeračkim sestinama. Značajan je izvor podataka o prilikama jednog doba. U prvom dijelu obrađuje biblijske priče o siromašnom Lazaru te pripovijeda o povijesti, obiteljima i znamenitostima Splita i drugih primorskih gradova. Drugi dio spjeva bavi se slavnom prošlošću i svecima slavenskog podrijetla, a posljednjih 11 pjevanja posvećeno je pitanjima o Bogu, vjeri i smrti pa djelo završava opisom pakla, raja i sudnjega dana. U njemu ima i autobiografskih elemenata iz kojih se doznaje o obiteljskom krugu kao i nastanku samog djela. U spjevu su prepoznatljivi utjecaji Dantea, Gundulića, Đurđevića i Barakovića (vidljivi kada splitsku ikavicu pokušava zamijeniti dubrovačkom ijekavicom), historiografske i teološke literature. Pripada mu važno mjesto u starijoj hrvatskoj književnosti.Danas se veći dio njegove rukopisne ostavštine i portret pjesnika čuvaju u Muzeju grada Splita.