Stjepan Radić

• Religion: Christian
• Residence: Hercegovačka 131Hercegovačka 131Zagreb 10000Hrvatska
  • Reference: MyHeritage Family Trees - SmartCopy: May 17 2017, 16:17:45 UTC
• https://hr.wikipedia.org/wiki/Stjepan_Radi%C4%87_(pijanist)

Stjepan Radić (pijanist)

Stjepan Radić (Zagreb, 9. studenoga 1928. - Zagreb, 22. ožujka 2010.), bio je hrvatski pijanist i profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, političar i počasni predsjednik Hrvatske seljačke stranke.

Stjepan Radić rodio se u Zagrebu 1928. godine, tri mjeseca nakon smrti njegovog djeda, hrvatskog političara Stjepana Radića, preminulog od posljedica ranjavanja u beogradskoj skupštini. Sin je Vladimira i Marije Radić (rođ. Devčić).[1]

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao je anglistiku i filozofiju a paralelno i studij glazbe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.[2] Godine 1955. završio je studij klavira kod Svetislava Stančića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a zatim se 1958. i 1959. godine usavršavao kod Carla Zecchija na Akademiji Santa Cecilia u Rimu gdje je stekao naslov magistra. Od 1956. do 1961. godine komorni je pratilac na RTV Zagreb, od 1961. godine do umirovljenja profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Svirao je u zemlji i inozemstvu te je dobitnik brojnih domaćih i stranih nagrada i priznanja.

Zahvaljujući sačuvanim snimkama i danas je moguće svjedočiti o umjetničkoj izražajnosti njegova pijanizma koju je desetljećima majstorski prenosio svojim studentima na Muzičkoj akademiji. Nositelj je visokih nacionalnih priznanja, među kojima je istaknuta Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo, jedan je od istinski velikih glazbenika hrvatske suvremene kulture.[3]

Umro je u Zagrebu, 22. ožujka 2010. godine a sahranjen je 25. ožujka 2010. godine na zagrebačkom groblju Mirogoju.

Zbog svoga političkog angažmana 1945. godine pretučen je te je izbačen sa svih dužnosti ondašnje Jugoslavije a nakon emigracije izručen je i osuđen na godinu dana zatvora.[4] Osuđen je 30. kolovoza 1946. godine a kazna mu je, nakon molbe odvjetnika Ive Politea, pretvorena u uvjetnu.[1]

U politiku po drugi put ulazi, nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj, 1991. godine, učlanjenjem u Hrvatsku seljačku stranku gdje je bio zamjenik predsjednika i počasni predsjednik. Za vrijeme svoga političkog djelovanja bio je HSS-ov zastupnik u trećem sazivu Hrvatskog sabora, a jedno vrijeme bio je i njegov dopredsjednik (1995. godine[5]).