Stjepan Dabiša Stjepanović

Stjepan Dabiša

• Hr, Bs, En, Fr, It, Hu, De, Ru, La, Sr
• Stjepan Dabiša, Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb

See and Read: Podrijetlo !!!

Dabišino podrijetlo nije sasvim razjašnjeno. Bio je izvanbračno dijete, unuk bana Stjepana I., ali izvori se razilaze po pitanju kojega od dva mlađa Stjepanova sina je Dabiša bio sin. Jedna skupina izvora navodi da je otac Stjepana Dabiše bio Ninoslav Kotromanić (ponegdje nazvan Miroslavom), mlađi brat Vladislava Kotromanića. 2

Druga skupina izvora tvrdi da je da je bio mlađi izvanbračni sin Vladislava Kotromanića i polubrat Tvrtka I., ako ne i zakoniti sin Vladislava i Jelene Šubić. Kako je Tvrtko I. rođen 1338. ili najkasnije 1339. godine, a Dabiša je po toj teoriji njegov mlađi (polu)brat, slijedi da je Dabiša rođen nakon 1339. godine. 3

Po Mavro Orbiniju Dabiša je bio sin Ninoslava. Ali treba uzeti u obzir da je Ninoslav Kotromanić umro prije 1315. godine pa je stoga mala vjerojatnost da je Dabiša bio njegov sin. Po Mavru Orbiniju, Dabiša je podržavao Stjepana Vuka Kotromanića u njegovoj pobuni protiv Tvrtka I. 1366. godine.

• 2: Krunoslav Draganović, Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, Hrvatsko kulturno društvo "Napredak", 1942.
• 3: Dominik Mandić, Sabrana djela Dr. O. Dominika Mandića : Bosna i Hercegovina : Sv. 1. Državna i vjerska pripadnost sredovječne Bosne i Hercegovine, Ziral, 1978.
• 4: Van Antwerp Fine, John: The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest, University of Michigan Press, 1994., ISBN 0-472-08260-4

Na početku svoje vladavine uspio je održati svoje posjede, ali uskoro je protiv njegove vlasti u dalmatinskim gradovima počela raditi Dubrovačka republika, a njegove pozicije sve je više počeo ugrožavati i napuljski kralj Ladislav, koje je imenovao Ivaniša Horvata za glavnom namjesnika u Ugarskoj, a za bana u Hrvatskoj Hrvoja i Vuka Vukčića, sve protivnike Sigismunda. Prve tri godine vladavine pokazuju slabljenje bosanskog kraljevstva, a vrijedno spomena je samo odbijanje turskog napada 1392. g. Na unutrašnjem planu u prvi plan sve više izbija krupna bosanska vlastela. Među prvima su se isticali Sankovići u dubrovačkom zaleđu, koji Dubrovčanima 1391. prepuštaju Konavle i tvrđavu Sokol, a Dubrovčani im zauzvrat plaćaju tribut. I braća Hrvoje i Vuk Hrvatinić dolaze u otvoreni sukob sa Ivanišom Paližnom zahtijevajući od njega da im ustupi Ostrovicu i Vranu. Hrvoje 1393. stupa u kontakt s Sigismundom i obećava mu vjernost protiv svih, osim Dabiše. Uskoro dolazi i do podjele bosanskih velikaša i hrvatskih, koji ostaju na strani Ladislava. 1394. javno su se razišli Dabiša i Ivaniš Horvat. Tada 1394. u dobroskoj bitci Sigismund poražava Horvate i surovo ih kažnjava, a u logoru pod Doborom pokorio mu se i sam Dabiša. On se odrekao vlasti nad Hrvatskom i Dalmacijom, a bosanska vlastela su pristala na na mjesto kralja nakon njegove smrti bude izabran Sigismund. S druge strane temeljem tog “Đakovačkog ugovora” ugarski kralj je primio Dabišu i bosanske velikaše pod svoju zaštitu. Tako je Bosna bila vraćena u granice iz vremena prije Tvrtka I. Uskoro je Dabiša umro 1395. g.

Njegovom smrću otvorilo se pitanje nasljednika. Sigismund je na osnovu dogovora pod Doborom pohitao u Bosnu, ali bosanska vlastela je požurila da izabere Dabišinu udovicu Jelenu. Zauzet drugim poslovima oko pripreme Nikopoljske bitke, na kraju je Sigismund prihvatio ovaj izbor. Tako je Bosna krenula u novom smjeru osamostaljivanja i jačanja velikaških obitelji koji će okončati u poč. 15. st. Kraljica nije mogla niti jednu odluku donijeti bez suglasnosti velmoža.