Thomas Brady

• http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=56868
• http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2671

BRADY, Thomas, dalmatinski namjesnik (Cootehill u Irskoj, 1752 — Beč, 14. X 1827). Potječe iz irske plemićke obitelji, koje su neki članovi bili u austrijskoj službi. Kao dobrovoljac stupio 1769. u austrijsku vojsku. Istaknuo se u austrijsko-turskome ratu 1788–91 – kada je bio dodijeljen Laudonovu generalštabu – za zauzimanj a Dubice i Novoga 1788, te 1795/96. kao pukovnijski zapovjednik u Njemačkoj, osobito pri osvajanju Frankfurta; 1796. kao general zapovijedao je brigadom u Italiji, a u protunapoleonskim koalicijama od 1801. bio je zamjenik vrhovnog komandanta i zapovjednik divizije u Češkoj te 1809. zapovjednik divizije 2. armijskog korpusa. Maršalski čin dodijeljen mu je pri umirovljenju 1810. God. 1815. primljen je u plemstvo Kraljevine Češke. — Za nas je B. prvenstveno zanimljiv zbog svoga službovanja (1797–1800. i 1804–06) u Boki kotorskoj i Dalmaciji. Nakon propasti Mletačke Republike i opoziva generala Rukavine, B. je bio upućen u početku listopada 1797. u Boku s grofom R. Thurnom radi preuzimanja i organiziranja vlasti. Kada je 15. listopada Boka službeno bila primljena pod austrijsku vlast, B. je imenovan njezinim vojnim zapovjednikom a 26. prosinca generalnim građanskim i vojničkim zapovjednikom. Na čelu svoje pokrajine B. je suzbio francusku okupaciju (flota admirala F. P. Brueysa d'Aigailliersa), sprečavao širenje ruskog utjecaja u pravoslavnoga stanovništva i u Crnogoraca te učvršćivao austrijsku vlast suzbijajući lokalne razmirice i kampanilizam, ali i izazivajući nezadovoljstvo pučanstva, osobito Kotorana, ukinuvši neke njihove stare organizacije. S druge se strane brinuo da bokeljski brodovi dobiju turske fermane radi zaštite od sjevernoafričkih gusara, a 1798. podignuo je Stoliv na rang općine. Njegovi su javni proglasi i odredbe publicirani pod naslovom Raccolta di carte pubbliche e proclami sortiti nella provincia delle Bocche di Cattaro dopo la di lei avventurata dedizione al glorioso dominio di S. M. I. R. Francesco II arciduca d’Austria (1–2, Kotor 1798–99). U složenim odnošajima sa susjednim Crnogorcima B. se nije dobro snalazio i zbog njegovih su se postupaka odnošaji zaoštravali, osobito zbog nekih graničnih teritorija (manastiri Majine i Stanjevići; B. je želio pretvaranjem Majina u austrijsku kasarnu oslabiti sveze Crnogoraca sa srpskim pučanstvom u primorskim općinama), zbog jurisdikcije crnogorskog vladike nad pravoslavnim stanovništvom pod austrijskom vlasti (pokušaj imenovanja posebnoga crkvenog poglavara s domicilom u Boki) te zbog sporova oko ispaše. Kako su se odnošaji pogoršavali i kako je u Poborima i Grblju 1799/1800. izbila buna i neredi, austrijske su vlasti – da bi spriječile rast nezadovoljstva Bokelja i Crnogoraca protiv Austrije – povukle Bradyja. Za svoga prvog službovanja u Boki B. je održavao veze i s Dubrovačkom Republikom, napose za seljačke bune u Konavlima (1799/1800). B. se općenito ponašao kao posrednik, predlažući i dubrovačkoj vladi i seljacima austrijsku arbitražu. Bečki dvor to nije prihvatio smatrajući kako ne treba dirati u integritet Dubrovačke Republike. B. je ipak po želji Beča rasporedio svoje čete na dubrovačkoj granici što je već kao prijetnja pomoglo dubrovačkoj vladi da uguši bunu. U travnju 1804. B. je bio ponovno postavljen za vojničkog i građanskog komesara za Boku kotorsku da u složenim političkim prilikama spriječi iskrcavanje stranih četa u Boki, prvenstveno francuskih ali i ruskih. U srpnju je bio imenovan vojnim i građanskim namjesnikom Dalmacije i Boke, i na tom je položaju ostao do veljače 1806. Došavši u Boku, u rujnu je ugušio grbljansku bunu. Radi pacificiranja stanovništva nastojao je steći naklonost Bokelja stanovitim koncesijama i općenito umjerenijom upravom. God. 1805. izdao je proglas o organizaciji Boke kotorske, kojim je ona izravno podređena namjesniku u Zadru. Kao dalmatinski namjesnik B. je bio poduzeo različite mjere za uređenje i obranu pokrajine, ali mnoge nisu realizirane zbog promijenjenih međunarodnih prilika. U kolovozu 1805. odvojio je apelacijski sud u Zadru od Namjesništva i tako inicirao odvajanje sudske od upravne vlasti. Predviđeno formiranje pet upravnih okruga (Krk; Zadar, Split, Makarska i Kotor) nije dovršio, jer su mirovnim ugovorom u Požunu (Bratislavi) potkraj 1805. Dalmacija i Boka pripale Francuskoj. — Dokumenti i izvorna grada o Bradyju, njegovi dopisi, korespondencija, odredbe i naredbe sačuvani su u Historijskom arhivu u Zadru, Historijskom arhivu u Dubrovniku (Isprave i akti XVIII i XIX st., Lettere di Ponente), Istorijskom arhivu u Kotoru, Arhivu općine Perast, bečkom Haus- Hof- und Staats Archivu i drugdje.

LIT.: I. Katalinić: Memorie degli avvenimenti successi in Dalmazia dopo la caduta della Repubblica Veneta con un saggio sull’amministrazione pubblica veneta e del regno d’Italia. Spalato 1841, 69–71. — J. Hirtenfeld-Meynert: Brady Thomas. Österreichisches Militär-Konversations-Lexicon, 1. Wien 1851, 484. — T. Erber: Storia della Dalmazia dal 1797 al 1814, 1. Zara 1886, 85–111. — P. Pisani: La Dalmatie de 1797 a 1815. Paris 1893, 50–55, 106–108, 112–113, 130–132. — V. Đorđević: Crna Gora i Austrija u XVIII veku. Beograd 1912, 146–147, 149–154, 168–171. — Isti: Ispisi iz bečkih arhiva. Dokumenti za delo »Crna Gora i Austrija«. Beograd 1913, 232–298. — P. Butorac: Boka Kotorska nakon pada Mletačke Republike do bečkoga kongresa (1797–1814). Rad JAZU, 1938, 264, 164–208. — D. D. Vuksan: Politička i druga interesantnija pisma iz vremena mitropolita Petra I. Zapisi, 12(1939) XXI/4, str. 245–246; XXI/6, str. 359–365, 367–368; 13(1940) XXIV/5, str. 307; XXIV/6, str. 357, 359. — Isti: Deset godina iz istorije Crne Gore 1794–1803. Ibid., 13(1940) XXIII/4, str. 208; XXIII/5, str. 262–276; XXIII/6, str. 322–328. — R. J. Dragičević: Dokumenti iz arhive crnogorskih guvernadura. Istoriski zapisi, 2(1949) IV/4–6, str. 158–159, 168–170, 172–177; 3(1950) V/1–3, str. 83–89. — D. Lekić: Spoljna politika Petra I Petrovića Njegoša (1784–1830). Cetinje 1950, 118–137, 168–175. — P. I. Popović: Crna Gora u doba Petra I i Petra II. Beograd 1951, 41–47, 49–50, 52, 62. — S. Antoljak: Konavoska buna u središtu jednog dijela evropske diplomacije (1799–1800). Rad JAZU, 1952, 286, str. 110–140. — Isti: Predaja Dalmacije Francuzima (1806). Ibid., 288, str. 170–175, 177–178, 180–183. — J. Radonić: Dubrovačka akta i povelje, 5. Beograd 1952, 626, 631–632, 635–641. — S. Mijušković: Prepiska austriskog guvernera za Dalmaciju i Boku i bečke vlade u vezi sa podizanjem primorskog naselja Stoliva na rang opštine. Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru, 4(1955) str. 181–184. — S. Antoljak: Bune pučana i seljaka u Hrvatskoj. Zagreb 1956, 94–99. — S. Mijušković: Iz arhiva lučkog kapetana u Rosama. Ibid., 6(1957) str. 77–106; 7(1958) str. 165–176. — V. Foretić: Povijest Dubrovnika do 1808, 2. Zagreb 1980, 338–341. — Đ. D. Pejović: Crna Gora u doba Petra I i Petra II. Osnivanje države i uslovi njenog razvitka. Beograd 1981.

Miljenko Foretić (1989)

Povučen zbog pobune i nereda u Poborima i Grblju 1799./1800., a bi spriječile rast nezadovoljstva Bokelja i Crnogoraca protiv Austrije. Iste je godine posredovao pri seljačkoj buni u Konavlima 1799./1800. između seljaka i dubrovačke vlade, nudivši Austriju kao arbitre. Rujna 1805. ugušio grbljansku bunu

• http://arhinet.arhiv.hr/details.aspx?ItemId=3_6092
• http://hrcak.srce.hr/search/?q=Francuska%2C+Napoleon+i+Hrvati
• https://hr.wikipedia.org/wiki/Kraljevina_Dalmacija#cite_note-51
• https://hr.wikipedia.org/wiki/Kraljevina_Dalmacija#cite_note-52
• http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=56868
• http://www.jenwilletts.com/thomas_brady1.htm
• Other sources 1
• Other sources 2
• Wappenbuch des Königreichs Dalmatien, Carl Georg Friedrich Heyer von Rosenfeld, Verlag von Bauer und Raspe, 1873, p. 100]
• https://en.wikipedia.org/wiki/Thomas_Brady_(general)_
• https://en.wikisource.org/wiki/Brady,_Thomas_(DNB00)_

Thomas Brady (1752? -1827), was an Irish general (feldzeugmeister) in the Austrian army.

Brady was born at Cavan, Ireland (one account has it Cootehill) between October 1752 and May 1753. He entered the Austrian service on 1 November 1769. On the list for that date his name appears as "Peter", but in all subsequent rolls he is called "Thomas". Brady served until 4 April 1774 as a cadet in the Wied infantry regiment. On 10 April 1774 he was promoted to ensign in the Fabri infantry regiment; he became a lieutenant on 30 November 1775, first lieutenant 20 March 1784, and captain in 1788. He distinguished himself as a lieutenant at Habelschwerdt in 1778, and received the Maria Theresa cross for personal bravery at the storming of Novi on 3 November 1788, during the Turkish war with Austria and Russia. He was appointed major on 20 July 1790, served on the staff until 1793, and on 1 April of that year was appointed lieutenant colonel of the corps of Tyrolese sharpshooters. He was transferred on 21 December to the Murray infantry regiment, of which he became colonel on 6 February 1794. Brady fought with that regiment in General Latour's corps at Frankenthal in 1795, and distinguished himself on 19 June 1796 at Ukerad. He was promoted to major general on 6 September 1796, at which rank he served in Italy and commanded at Cattaro in 1799. He became Lieutenant General on 28 January 1801, and in 1803 was made honorary colonel of the Imperial (first) infantry regiment. In 1804, Brady was appointed governor of Dalmatia. In 1807, he was made privy councillor in recognition of his service as general of a division in Bohemia. In 1809 he took a leading role in the Battle of Aspern, with a large portion of the Austrian army under his command. General Brady retired on health grounds on 3 September 1809, and died 16 October 1827.

Documents:

• Brady, Thomas Freiherr von (1752-1827); http://www.maldura.unipd.it/zelic/indexes.html, http://www.maldura.unipd.it/zelic/transcriptions/zelic18160602.html...