knez Ratimir

Ratimir

Hr, En

Ratimir je bio knez Panonske Hrvatske u prvoj polovici 9. stoljeća.

Vladao je u vrijeme kad je porasla snaga Bugara na istoku, te su zavladali i Srijemom. 827. njihov je knez Omurtag zaratio protiv Franaka, a čini se da je Ratimir u tom ratu sudjelovao kao bugarski vazal. Bugari su tada brodovima prodrli Dravom do Štajerske, a možda i Koruške. Stoga je car Ludovik I. Pobožni 828. smijenio furlanskoga markgrofa Balderika, a marku podijelio na četiri nove grofovije. Budući da su Bugari u međuvremenu u osvojenim krajevima postavili sebi vjerne vladare, vjerojatno je i Ratimir vladao kao bugarski vazal.

829. godine ponovno se spominje bugarsko brodovlje na Dravi, a s franačke strane tada vojsku predvodi budući car Ludvig Njemački. Ipak, Franci ne uspijevaju nadjačati Slavene, čemu vjerojatno pridonose i podjele unutar Franačke nakon što su se protiv Ludovika Pobožnog podigli njegovi sinovi, dok ga 833. nisu zatvorili u samostan, a zemlju podijelili između sebe.

Potom se kod Ratimira sklonio nekadašnji nitranski velikaš Pribina, koji ušao u neprijateljstvo sa svojim bivšim zaštitnikom, franačkim markgrofom Ratbodom. Ovaj je stoga tražio od Ludviga Njemačkog da odobri rat protiv Ratimira, što je ovaj i dozvolio 838. godine. Ratimir je, čini se, našao spas u bijegu, a Pribina je pobjegao u Primorsku Hrvatsku, pa se ponovno pomirio s Ratbodom.

Nakon toga više nije bilo franačkih napada, zbog novih Ludvigovih sukoba s ocem, a onda i s bratom Lotarom, a u Panonskoj Hrvatskoj neko će vrijeme u ime Franaka vladati knezovi Pribina i Kocelj s područja današnje zapadne Mađarske (Blatonski Koštel).

Izvori

Literatura

Vanjske poveznice

• Ratimir - knez koji je vladao u doba franačkih i bugarskih sukoba [neaktivna poveznica]
• U doba Ratimira je Panonska Hrvatska obuhvaćala područje omeđeno rijekama Dravom, Savom, Kupom i Sutlom te Požeškim gorjem
• Annales regni francorum – izvorni latinski tekst

Ban Pavlimir

Radoslava vjerojatno nasljeđuje ban Pavlimir (začetnik Pavlimirovića) koji okvirno vlada od 700. do 717.

Izvještaj biskupa Andrijaševića, iz 1629. spominje da na području Hercegovine "Četvrta župa jest Čvaljina i Zavala gdje imaju dvije kat. crkve u vrlo dobrom stanju. Jedna s. Petra, druga s. Nikole... Crkve su bile vrlo lijepe, osobito s. Petra, gdje se vide grobovi mnogih velmoža, između ostalih, i jednog kralja Dalmacije zvanog Pavlimira.„

U Ljetopisu popa Dukljanina spominje se dukljansko-travunijski kralj Belo „Pavlimir” ili Belimir, unuk Radoslava (zbog "Radoslava" možda i nastaje konfuzija). Prema toj priči „Pavlimir” je rodom iz Travunije, u Rimu dobiva nadimak „Belo”, vlada otprilike polovicom 9. stoljeća, osniva Dubrovnik, umire i biva pokopan u crkvi Sv. Mihajla. Njegov sin Tješimir vlada cijelom Crvenom Hrvatskom, ženi kći bjelohrvatskog bana „Čidomira” i dobiva sina Krešimira koji kasnije vlada Bijelom Hrvatskom.