Follow
Ovaj projekt je dio projekta Hrvatsko Rodoslovlje - Dalmacija naselja Desne kod Metkovića / This project is a part of Croatian Genealogy – Dalmatia, of settlement Desne near Metković.
Matične crkvene knjige / Croatia, Church Books, 1516-1994 , from FamilySearch
Povijest / History
Mjesto Desne smjestilo se je na jugozapadnoj strani u podnožju brda Rujnice. Nalazi se izvan prometnica te je udaljeno od Metkovića 12 km i ubraja se u starija naselja doline Neretve. Dugo godina poslije Drugoga svjetskog rata Desne su teritorijalno pripadale Općini Metković, a od 1993. u sastavu su Općine Kula Norinska. Ime Desne navodi se kao ime tvrđave i mjesta s desne strane rijeke Neretve, jugozapadno od Metkovića. Pod Desnama se podrazumijeva polukružni predio na desnoj strani rijeke Neretve od Metkovića prema Opuzenu. Po nekim izvorima ime mjesta Desne dolazi od naziva “desne”(desni, gornja vilica), jer ima sličan polukružni oblik, dok po drugim izvorima ime Desne dobiva jer se nalazi s desne strane rijeke Neretve.
Prevladava mišljenje da ime vuče podrijetlo od istoimene srednjovjekovne tvrđave iz 14. st. koja je imala vojnu posadu, a kojoj se danas izgubio svaki trag. Tvrđava se Desna spominje 1363. i 1366., a potom i u tužbi Radoveza Pribilovića iz 1412. u kojoj se navodi otmica njegove rodice te se spominje Desna na području Neretve (in Desna teritorii Narenti). Ona se po predaji nalazila na otočiću Gojak. Možemo stoga prihvatiti teoriju po kojoj su Desne kao skup raštrkanih naselja dobilo ime po tvrđavi Desna, a koja je pak ime dobila jer se nalazila s desne strane Neretve.
Sredinom 19. stoljeća Desne su s Rujnicom i Krvavcem činile poreznu općinu Kotara Opuzen koji se je sastojao od 13 poreznih općina. U crkvenoj podjeli Desne su činile jednu od župa opuzenskoga dekanata zajedno sa Šišinom. Oko Desana se nalazi više gora i brda, ispred Desana protječe rijeka Desanka, dok se u blizini nalazi Desansko jezero s izvorom Modrim okom.
2. STANOVNIŠTVO DESANA
Iz Desana su se 1754. − 1800. doselile u Metković obitelji Batinović, Dominiković i Tomić. Od 1800. do 1950. kao novi doseljenici u Metković spominju se prezimena: Bebić, Bezer, Ćelić, Đugum, Gnječ, Golemac, Grgić, Kaleb, Ke-žić, Mateljak, Margeta, Nikolić, Prusac, Romić, Šiljeg, Škegro, Šetka i Vuičić.
Prezimena stanovnika Desana po zaseocima su: Barbir (Šišin), Batinović (Marovine, Vrijaci), Bebić (Dekovići, Smokovac, Strimen), Delija (Kod crkve, Kuće), Dragović (Kod crkve, Vrijaci, Kuće), Đugum (Strimen, Šišin), Golemac (Smokovac, Kod crkve, Vrijaci), Grgić (Šišin), Jelčić (Masline), Kaleb (Kuće, Vrijaci), Kapović (Šišin), Kežić, Kurt (Kuće), Margeta (Vrijaci, Kuće), Markić (Strimen), Mateljak (Masline), Medak (Šišin), Nikolić (Kod crkve), Ratković (doseljenik, Kuće), Šetka (Šišin), Ujdur(Smokovac), Volarević (Šišin) i Zec (Masline)
Godine 1844. u Desnama je rođeno 28 ljudi, od čega 10 djevojčica (35,7 %), a umrlo 18, od čega 6 žena (33,3 %). Desne su iste godine imale 897 stanovnika, od čega 451 muškaraca i 446 žena.
3. ZEMLJOPISNI POLOŽAJ DESANA
Desne su se smjestile na desnoj strani rijeke Neretve, na jugozapadnoj strani u podnožju brda. Prometno su povezane cestom od Kule Norinske do Banje. Oko Desana se nalazi više gora i brda i to: Babina gomila (735 m nadmorske visine), Ilica (659 m), Velika Rujnica (618 m), Mala Rujnica (599 m), Varda (532 m), Sedlo (ili Prijevoj; 525 m), Kablina (456 m), Donja Gora (315 m) i Dejnovac (175 m). Ime Donja goranadjenuli su Desanci jer je za njih "donja" u odnosu na Rujnicu, dok je za mjesto Komin "gornja" jer se nalazi iznad njega, a ime je Donja Goraušlo u zemljopisne karte i topografske zemljovide.
U blizini Desana nalazi se Desansko jezero s izvorom Modrim okom, a iz jezera istječe rječica Desanka koja se ulijeva u Neretvu i Crnu riku.Modro oko glavni je izvor u Desanskom jezeru te predstavlja trajne aluvijalne izvore uz rubove blatija koji su izdašni za vrijeme zime zbog izbacivanja vode iz okolnoga krškog oboda. Prema hidrogeološkoj karti donjeg toka Neretve propusnim stijenama, a dijelom na kvartalnom pokrivaču. Na području Rogotin − Ušće ima više izvora u Desanskom jezeru. Najdublji je izvor Modro oko s dubinom od 22,5 m dok su na drugim mjestima izvora izmjerene dubine 11,3 m, 11,8 m, 17,5 m i 20,5 m.
U izvorima Desanskog jezera izvire voda iz Vrgorskog jezera. Sve se te vode skupljaju u rječicu Desanku, koja se kod Rastoke ulijeva u Crnu rijeku te teče do jezera Vlaška kod Rogotina.
Današnje Desne možemo podijeliti na zaseoke: 1. Masline, 2. Kod crkve, 3. Vrijaci, 4. Strimen, 5. Šišin. U Katastarskoj općini Desne pojedina se zemljišta i lokaliteti nazivaju: Desne, Krč, Laze, Duboki vrta, Opaljine, Seline, Dolac, Turjača, Njiva, Grešovača, Rakita, Draga, Vala, Maconja, Bilovlaka, Zadrage, Bilolug, Vrijaci, Pod kućom, Pod popovom kućom, Polje, Pod kamenica, Seget i dr.
3.1. NAPUŠTENI ZASEOCI
Na području Desana postoji više napuštenih zaseoka u kojima je nekada živjelo dosta stanovnika. Navest ćemo neko od njih: a) Rujnica (stanovnici: Kalebi, Dragovići, Kurti, Batinovići, Delije i Prusci), b) Marovine (stanovnici: Batinovići) c) Pograđe (stanovnici: Golemci, Ujduri i Kežići), e) Grgića Selo (stanovnici: Grgići prešli u Šišin − Grgića vrile), f) Šetke (stanovnici: Šetke preselile u Šišin) i g) Kod Kuća ili Kuće (stanovnici su bile brojne desanske obitelji).
3.2. DANAŠNJI DESANSKI PREDJELI I ZASEOCI 3.2.1. MASLINE
Maslinesu prvi naseljeni predio s istočne strane Desana. Nakon Drugoga svjetskog rata stanovnici se masovno iseljavaju u obližnja mjesta i gradove, tako da sada tu stalno stanuje samo jedna obitelj. Ljeti je nešto više stanovnika jer postojeće kuće služe kao objekti za ljetni odmor i vikende te prilikom obrade okolnog zemljišta. Ime Masline zaselak je dobio po brojnim stablima maslina koji su ih okruživala. U posljednje se vrijeme intenzivno obrađuju postojeća stabla maslina i sade nova. Masline su bile postojbina desanskih obitelji Bebić, Golemac, Jelčić, Mateljak i Zec.
3.2.2. KOD CRKVE PredioKod crkve središnji je dio Desana u kojem se nalazi crkva sv. Jure za koju se pretpostavlja da je sagrađena polovicom 16 stoljeća. Pokraj crkve nalazi se mjesno groblje, mrtvačnica, a malo dalje i trafostanica. Ovaj je predio postojbina obitelji Delija, Dragović, Golemac, Kežić i Nikolić.
3.2.3. VRIJACI Vrijacispadaju u istočni dio Desana te se nalazi između Strimena i područ-ja Kod crkve. To je uz Šišin jedan od naseljenijih dijelova Desana zahvaljujući obiteljima Batinovića koji su izgradili 5-6 kuća u glavni put. Također je ispod Vrijaca obavljena i manja melioracija močvare te je tako dobiveno plodno tlo. Vrijaci su postojbina obitelji Batinović, Dragović, Golemac, Kaleb i Margeta.
3.2.4. STRIMEN Strimen je središnji dio Desana te bi se moglo nazvati centrom mjesta mada se na nalazi na sredini. Pripada mu i područje Podastine i Tankuja odnosno područje između dva Kraljeva gaja. Tu je djelovala i Osnovna škola Desne 1898. − 1943. sve dok je nisu zapalili talijanski vojnici. Nakon Drugoga svjetskog rata tu je bilo sjedište mjesnog odbora, zadruge, trgovina, omladinski dom i čitaonica. Strimen je imao dva turnja za masline, mlinicu (vodenicu), kovačnicu i rakidžinicu, a sada ima samo kafić u vlasništvu obitelji Bebić koji uglavnom radi vikendom i blagdanom te boćalište. Posljednjih je godina izgrađeno nekoliko novih obiteljskih kuća, a obnavljaju se stare među kojima i kuća bivšeg predsjednika Hrvatskoga sabora Luke Bebića te to nagovještava ubrzano oživljavanje Strimena. Od 17. st. Strimen je postojbina obitelji Bebić, Markić i Đugum.
3.2.5. ŠIŠIN (ŠIŠINJ) Šišinje najveći i najnaseljeniji desanski zaseok. U narodu se još naziva i Šišinj. U starim se dokumentima više puta spominjalo Desne sa Šišinom, što znači da je riječ o vrlo starom naselju. Danas Šišin čini više od polovice sela te se nalazi u zapadnom dijelu Desana, zapadno od Bebića drage, ispod Ilice, Ježevca i Babine gomile pa sve do Jezera. Započinje kod Barbirove kuće, a završava na Grešovači prema Strimenu. Posljednjih je godina sagrađeno nekoliko novih obiteljskih kuća, a obnavljaju se stare kuće. Šišin se može podijeliti na predjele Kraj, Vrilo, Šetke, Grgići, Đugumove kuće, Staro Grgića selo i Staro Šetkino selo.
3.3. IZVORIŠNI SASTAV MODROG OKA U blizini sela Desne nalazi se neretvanska ljepotica − jezero Modro oko. Dobilo je ime po viru, izvorištu Modro oko koje je duboko oko 22,50 metara, što ga čini izrazito modrim. Zajedno s jezerom Desne tvori za-štićeni krajolik Republike Hrvatske.Modro oko s planinom Velikom Rujnicom (618 m) u pozadini.Na području Modrog oka nalazi se više izvora koji imaju vodu tijekom cijele godine. Minimalni je protok izvora 0,8 m3/s, a maksimalni 6 − 7 m
Neka su od jezera u Donjoj Neretvi karakteristična po svom kružnom obliku i plavoj boji, a u narodu se nazivaju “oko”, a jedno od takvih je i Modro oko. Ona su dosta udaljena od Neretve i mulj nije mogao do njih doprijeti, a melioracija ih je zaobišla jer su bili potrebni za rezerve slatke vode za navodnjavanje i piće (Modro oko i Kuti). Desansko jezero imalo je površinu od 50 ha, dok danas tijekom jeseni i zime ima površinu oko 40 ha, što se ljeti smanji na oko 20 ha.
4. ŠKOLSTVO Prva škola u Desnama s dva razreda (Javna pučka škola) otvorena je 1898. na Strimenu, a prvi je učitelj bio Kereta. Školske godine 1903./1904. otvoren je drugi razred u mješovitoj školi u Desnama
U Vrh Desnama škola je otvorena 1910. u kući Mate Šiljega. Tri puta tjedno iz Kule je dolazio učitelj Kereta i držao nastavu, a ista je ukinuta pred Prvi svjetski rat (1914.). Godine 1930. u metkovskom kotaru bilo je dvadeset i pet osnovnih škola, devet više nego godine 1917. U Desnama su iste godine učiteljice bile Vinka Marinković i Katica Ubović
Školske godine 1940./1941. u metkovskom kotaru radilo je dvadeset pet pučkih škola, s četrdeset jednim učiteljem, jedna građanska škola te jedan vrtić, a pučku školu je pohađalo 3.016 učenika dok je nije pohađalo 515 djece zbog manjka učitelja i ratnih neprilika. U Desnama je učiteljica bila Tereza Semunović, a školu je pohađalo 153 učenika, od čega 82 dječaka i 71 djevojčica, a evidentirano je i 27 djece koje nisu pohađali školu.
Za vrijeme Drugoga svjetskog rata vlasti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nastojale su omogućiti rad pučkih škola na svom području te je navedene školske godine u metkovskom kotaru zabilježeno da nedostaje ukupno četiri učitelja, od čega jedan učitelj u Desnama
Školske godine 1941./1942. učiteljica je bila Tereza Sušan sve dok talijanski vojnici 1942. nisu opljačkali i spalili Desne i tom prilikom i njezin stan te je zajedno s nekim stanovnicima Desana odveli u Metković
Početkom 1943. talijanski su vojnici zapalili školu na Strimenu.Nakon 1945. škola se premješta u Šišin u Šetkinu kuću te se zvala Osnovna škola Desne− Šišinjer je kuća Ikana Bebića u ratu zapaljena 1943. Za istočni dio Desana škola je bila u kući Stjepana Bebića Bučića te se je zvala Osnovna škola Desne− Masline, i to sve dok nije izgrađena nova škola za čitave Desne. Zabilježeno je da je Pero Matana rođ. 1914. u Makarskoj neko vrijeme između 1941. i 1947. bio učitelj u Desnama
Iza Drugoga svjetskog rata Desne dobivaju novu školu koju su Desanci izgradili dobrovoljnim radom 1947. − 1948. te je škola otvorena 1948. U Desnama je uvijek bila četverogodišnja škola. Sabor NR Hrvatske 30. lipnja 1954. donio je odluku o osmogodišnjim osnovnom obrazovanju, a iste je godine u Desnama osnovana šestogodišnja škola. Desansku područnu školu je pohađalo u školskoj god. 1984./1985. 6 učenika, a nastava se je održavala do 1994. kada je škola zatvorena zbog malog broja učenika koji od tada osnovnu školu pohađaju u Kuli Norinskoj. Nakon toga školska zgrada nije dobila novu namjenu, a 1997. uz zgradu bivše škole otvorena je telefonska centrala. Do 1945. iz Desana je jedini školovani čovjek osim u vjerskim školama bio Ivan Markić, učitelj koji je bio predsjednik Centralnog odbora zbjega u El Shattu (1944. − 1946.). Nakon 1945. Desne su dale doktore medicine, inženjere, ekonomiste, profesore i druge fakultetski obrazovane osobe.
Pored škole u Desnama, desanci su se školovali i nastavljali školovanje u okolnim gradovima Metkoviću, Opuzenu i Pločama. U Metkoviću je 1845. otvorena pučka škola (sadašnja osnovna škola), zatim Privatna trgovačka škola 1920., Građanska škola 1924. − 1944., Niža realna gimnazija (1944. − 1948.) Škola učenika u privredi (ŠUP) 1948. − 1977., Gimnazija 1954., a Ekonomska škola 1960. Takosu zabilježeni kao korisnici Đačkog doma u Metkoviću u školskoj godini 1944./1945. sljedeći učenici iz Desana: Ivo Barbir, Jure Barbir, Manda Mateljak, Marin Dragan Mateljak, Zvonko Mateljak i Jela Šetka23, a u šk. godini 1945./1946. i Josip Bebić, Nikola Grgić i Matija Šetka. Godine 1946. Ivo Barbir, Jure Barbir, Marin Dragan Mateljak, Zvonko Mateljak zajedno s Gabrom Dugandžićem organizirali su jednodnevni štrajk glađu i odbili ići u školu zbog strogoće upravitelja đačkog doma koji je uveo strogu vojničku disciplinu i kažnjavao uskraćivanjem obroka za najmanji prekršaj. Zbog toga su pozvani na razgovor u Kotarski komitet gdje nisu imali ni najmanje razumijevanja za njihove probleme, no učenici su ostali pri svom stavu, nakon čega je i upravitelj potpuno promijenio svoj odnos prema njima te je stega popustila, kažnjavanje uskraćivanjem obroka prekinuto.
5. POVIJEST DESANA Kod Desana su pronađene i skupine ilirskih kamenih grobnih gomila, i to na lokalitetima Rujnica, Sedlo i Runjaci.Desne su u davnini bile naseobina starih Ilira iz kojeg perioda su nađene brojne gomile. 1788. kanonik Josip Pavlović Lucić otkriva na desanskoj crkvi latinski natpis Ceeri sami tumači ga “Cereri sacrum” što u prijevodu znači “Posvećeno Cereri”, rimskoj božici proljeća. Kasnije Toma Dragoević otkriva slova “Marinus V. S. L .M.“ što po J. Pavlinoviću znači da je taj Marinus prouzročio propast stare Narone.
Povijest Desana nemoguće je opisati ako se ne uzme u kontekst hrvatska povijest i povijest Donje Neretve. U doba ugarsko-hrvatskih vladara (12. − 15. st.) od 1102. Donje Poneretavlje nalazilo se u sastavu ugarsko-hrvatske države do smrti kralja Ludovika (1382.) da bi poslije došlo u sastav Bosanskog Kraljevstva do 1494. Bosanski kralj Tvrtko I (1353. − 1391.) vlada zapadnim Humom, Završjem i neretvanskim primorjem.
Postanak Desana ide u duboku prošlost. Tvrđava Desnaodigrala je važnu ulogu u drugoj polovici 14. st., osobito u vrijeme kada su Mađari držali zapadni dio Huma (1357. − 1382.). Posada te tvrđave zadala je mnogo briga Dubrovčanima i dovodila ih čak u neprilike, zbog čega su morali tražili zaštitu od bana u Dalmaciji. Kako je iz jednog naselja nastalo njih više koji su činili jednu cjelinu, analogno nazivu tvrđave, ime se promijenilo u Desne.
Desne se prvi put spominju 1361. za vladavine ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. (1342. − 1382.) kada je Ston bio u ratu koji mu je nametnuo srpski oblasni gospodar, knez Huma Vojislav Vojnović. Nakon neuspješnih pokušaja izmirenja dubrovačka vlada je 30. studenog 1361. poslala pojačanje, a tako-đer je zatraženo od kneza Desana u Neretvi 50 strijelaca za obranu Stona. Mir je nastupio tek 22. kolovoza 1362.Početkom 15. st. tvrđave Desnagubi značenje i nema je u gradovima koje navodi Herceg Stjepan (1349. − 1354.). Dolinu Neretve su tada, pored tvrđave “Desna”, štitile posade u tvrđavama Brštanik, Vratar, Gabela i Osinj. Nakon bosanskih kraljeva Donje Poneretavlje pada pod Turke (1494. − 1685.), no Mlečani uspijevaju u dva navrata zagospodariti područjem 1452. i 1465. Osvajanjem Kule Norinske 1685. te Gabele 1694. Mlečani vladaju Donjom Neretvom sve do 1797. Upravno središte je bila Gabela do 1715., a od tada novosagrađena tvrđava Fort Opus. Mirovni pregovori započeli su u Srijemskim Karlovcima u studenom 1698. te je ugovor s Austrijom potpisan 26. siječnja 1699., a s Venecijom 7. veljače 1699. Prema odredbama Karlovačkog mira svatko je zadržao ono što je u času potpisivanja ugovora držao. Tako je Austrija dobila čitavu Ugarsku, osim Banata, Slavoniju i Srijema do linije povučene od ušća Tise do ušća Bosuta, a granica Turskog Carstva išla je uglavnom današnjom granicom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Mlečani su zadržali u Dalmaciji teritorij do linije koja spaja Knin, Vrliku, Sinj, Zadvarje, Vrgorac i Gabelu na Neretvi i teritorij unutar jednog sata hoda oko tih mjesta.
Dubrovačka Republika, zaštićena i od Austrijanaca i od Turaka, izvukla se iz teritorijalnih kliješta Mlečana, jer se oko čitave Republike protezao turski teritorij koji se na dvije krajnje točke spuštao do mora u Neumu i u Sutorini. Naime, Dubrovnik je ustupio Turskoj, prostor od Kleka do Neuma i kod Sutorine da ne bi izravno graničio s venecijanskim prostorima. Ustupljen je teritorij, no ne i more jer Turci nisu imali mornaricu, što treba imati u vidu i kod današnjeg razgraničenja s BiH. Takav mir bio je težak udarac Turskoj jer je bila prisiljena na velike teritorijalne ustupke, pa otada više nije predstavljala ozbiljnu opasnost za kršćanske države.
U mletačko vrijeme u 16. i 17. st. mletačke vlasti dodjeljivale su zemlju prvenstveno ljudima koji su imali zasluga za tadašnji poredak (državu), što se je ponajprije odnosilo na osobe koje su sudjelovale u borbi protiv Turaka. Mletački senat na temelju bule Aleksandra VIII. uspostavio je Makarsku biskupiju te je 1696. uredio dotaciju biskupu i kleru u novcu, i to desetinu blagajne. 1704. generalni providur Marin Zane izmijenio je tu uredbu te umjesto desetine iz blagajne, biskupu i crkvi dao zemlje s kojih će ubirati desetinu. Najveći dio od dobara u Neretvi koji je iznosio ukupno 1.268 kampa (1 kanap − 8 varićaka) bio je uglavnom oko Rujnice 285 kampa zemlje.
Pored toga, Kaptol je mogao po svojoj volji kmetove postavljati, a ako bi neki umro bez muškog nasljednika, dati zemlju drugome. Godine 1704. je izvršena i katastracija zemlje, a preuzimanje zemalja od Mlečana bila je teška obveza.Sam je Senat priznao da se Mlečani nisu brinuli za stanovništvo te je svojom odlukom 1755. svojim podanicima Neretvanima dodijelio lovišta bogata ribom koja su neki privatnici htjeli uzeti u zakup. U to je vrijeme Kotar Neretva bio podre-đen makarskom providuru.Korisnik se je zemlje morao pridržavati Grimanijeva zakona koji je donio generalni providur u Zadru 25. travnja 1756. Po njemu je svatko bio dužan obrađivati zemlju te ju je, ako je ne bi obrađivao dvije godine, gubio. Zemlja se morala zasijati određenim kulturama povrća i voćkama te imati dvije košnice pčela. Pošto je zemlja bila državna, nije se mogla prodati, a plaćala se desetina prinosa. Ukoliko bi netko umro bez muškog potomka, zemlja je pripadala državi. Na desnoj obali Neretve između Desana i Baćine Mlečani su naselili stanovništvo iz okolice Klobuka, i to oko 150 obitelji s 1.500 ljudi koje su vodili serdari Bebići.Godine 1766. Kaptol je Petru Bebiću oduzeo većinu zemlje u Desnima radi neke prijevare (vjerojatno im je prikazao manji urod) te su mu ostavili samo 3,5 varićaka, i to na području Grudina. Godine 1767. umro je kapetan Stipan Franić iz Desana bez muškog potomka i ostavio iza sebe osam kanapa zemlje. Tu je zemlju Kaptol dodijelio Lovri Šiljegu iz Župe Borovci koji je obrađivao njegovo zemljište 12 godina. Dvadeset obitelji, od 28 koliko ih je tada živjelo u Desnama, pobunilo se što Kaptol zemlju nije dao njima nego Luki Šiljegu koji je već imao imanja u Borovcima i bio je imućniji od njih. Desanci su uz pomoć kanonika Makarskog kaptola don Ivana Glavaševića iz imotskog Slivna sastavili tužbu protiv Kaptola. Također su zemlju samovoljno preorali i posijali. Kanonik je bio na strani Desanaca, a svojim pismom od 3. ožujka 1771. poziva mještane Vrgorca da slijede primjer Desanaca. U dokumentima se ne pronalazi kao je ova parnica završila, no s obzirom na to da se je Lovro Šiljeg nastanio u Desnama, gdje je poslije bilo više obitelji Šiljeg, pretpostavlja se da je ipak završila po volji Kaptola, odnosno u njegovu korist.
Navedene su zemlje ostale u rukama Crkve sve do 1835. kada im je austrijska vlast oduzela i prodala, te vratila ponovno plaćanje u novcu koji se otada isplaćuje iz Vjerozakonske zaklade iz koje se je isplaćivala do 1940.
Za vrijeme prve austrijske vladavine (1797. − 1805.) osnovana je škola u Opuzenu 1798. i sudski kotar za Neretvu 1799. u istome mjestu. U doba Francuske uprave (1805. − 1813.) Neretvanski kotar bio je u sastavu Makarskog okruga od 1. siječnja 1807. te desna obala pripada Općini Opuzen, a lijeva Općini Metković. Napoleon 1806. ukida Grimanijev zakonpa su seljaci proglašeni vlasnicima zemlje, ali je desetina ostala i dalje kao porez. Francuzi otvaraju Javnu mušku školu u Opuzenu 1808. Metković 1. siječnja 1812. postaje općinsko središte (obuhvaća i naselja Dobranje, Vidonje i Slivno), dok Općina Opuzen ostala mjesta. uključujući i Desne. Za druge austrijske vladavine u Donjem Poneretavlju (1814. − 1914.) postoje dvije političke općine Opuzen i Metković te je takva podjela ostala do 1850.
Prigodom sabirne akcije 1847. u Poneretavlju se nije ništa sakupilo jer je 1846. bilo slab urod zbog velike suše, a potom i poplave. Slivanjski župnik Ante Medak piše 1. veljače 1847. Rujničkom dekanatu da na Slivnu seljaci gladuju budući da je u selu litinu odnijela suša, a jeseni voda odnijela i potopila. Otrićki župnik Grgo Volarević piše 23. veljače 1847. Vicedekanatu da se iz istih razloga nije skupilo ništa milodara. Godine 1854. − 1855. Opuzen gubi svu civilnu i crkvenu upravu koja se je preselila u Metković. Uprava kotara (pretura) prelazi iz Opuzena u Metković. Od 1854. Metković postaje upravno, sudsko i porezno središte za Donje Poneretavlje. Politička vlast biva odvojena od sudbene, a ukinuta su okružja i osnovani politički kotarevi među njima i Metković s kotarskim sudom.
Od 1861. u Dalmaciji su bile jedine stranke Narodna i Autonomaška, a iste godine Dalmacija je na četiri podijeljena okružna poglavarstva. Neretva je pripala splitskom okrugu koji je imao 12 kotareva. Desne su pripale Općini Opuzen koja je zajedno s Općinom Metković činila Kotar Metković. Pored Desana tadašnja Općina Opuzen obuhvaćala je još župe Opuzen, Borovci, Plina, Komin, Pasičina i Vid. Općina nije bila povezana mostom, nego se u općinsko središte moralo ići čamcem ili preko mosta u Metkoviću. Općina Metković tada je obuhvaćala župe Metković, Slivno, Dobranje i Vidonje.Zakonom od 19. svibnja 1868. izvršena je nova administrativna podjela Dalmacije te je politička vlast odvojena od sudske, a Metković je postao politički kotar. Naselja s najmanje 25 obitelji imala su svoga glavara koji se je birao na mandat od tri godine obično iz redova bogatih seljaka te je bio podređen općini, a glavar je imao prema potrebi i jednog pristava kao pomoćnika ili zamjenika te dostavljača.
U Kotaru Metković, koji se sastojao od općina Metković i Opuzen, dugo su vladali autonomaši, a 1866. u Opuzenu i 1870. u Metkoviću narodnjaci preuzimaju vlast. Iste godine metkovska se pretura ukida i čitava Neretva politički pripada Makarskoj te u Metkoviću ostaje samo ispostava. Iz Desana su 20. travnja 1874. Nikola Batinović i Lovro Dragović poveli Desance na izbore u Metković. Na Kuli Norinskoj susreli su se s kominskim i slivanjskim biračima i krenuli pjevajući s trobojnicom u Metković. Poslije izbora 1874., uslijed teš-kog poraza u Neretvi, nestalo je autonomaške stranke. Od 1. studenog 1880. Metković dobiva i kotarsko poglavarstvo. Austrija je mirom u Campo Formiju (1797.) stekla Dalmaciju koju je izgubila mirom u Požunu (1805.) i Schonbrunnu (1809.). Bečki kongres (1814. − 1815.) uredio je legitimni europski poredak i granice nakon Napoleonovih ratova, a Austrija ponovo dobiva pravo na Dalmaciju. Poslije 1918. ostaje administrativna podjela na Kotar Metković te op-ćine u Metkoviću i Opuzenu koja je ostala i za Drugoga svjetskog rata sve do 1956.
Hrvatsko katoličko društvo Sloga u Desnama osnovano je 1913., a prvim mu je predsjednikom bio Josip Bebić. Imalo je knjižnicu a bavilo se organiziranjem priredbi i izleta. Od 1926 djeluje pod imenom Hrvatsko katoličko društvo Orao i nasljeđuje prijašnje društvo, a prestaje djelovati 1929.Fra Andrija Kačić Miošić u svojoj pjesmarici spominje u 84. pjesmi i Des ne:
Porobiše i mutnu Neretvu, do Gabele grada bijeloga, porobiše Desne do Vratara, ravno Broćno do grada Mostara.
5.1. DESNE U DRUGOME SVJETSKOM RATU U Drugome svjetskom ratu Desne su zvali Mala Moskva jer su u njemu i okolici stalno bili partizani. Na Rujnici na mjestu zvanom Dolac iznad Desana 22. travnja 1942. osnovana je I. neretvanska partizanska četa koja je nastala od ilegalnih grupa (metkovske, kulske, slivanjske i bijačke) koja je brojala 48 boraca. Komandant čete bio je Jure Galić, a bio je nazočan i Desanac Vinko Dragović, sekretar Kotarskog komiteta KP, koji je kasnije postao politički komesar pod kodnim imenom Roko. U povodu njezine 30. godišnjice 1972. SUBNOR Metković postavio je spomen-ploču na Rujnici. 22. travnja 1942. na putu za Baćinska jezera imala je prvi sukob u Kuli Norinskoj, a sutradan 23. travnja 1942. navečer pri povratku s žandarskom ophodnjom u Desnama. Ubrzo nakon toga došlo je do zajedničke borbe neretvanskih i biokovskih partizana.Poslije okršaja s Talijanima neretvanska čete prebacuje se u Istočnu Plinu da bi izvodila svoje akcije na području Desana, Podrujnice, Borovaca, Novih Sela i dr. U lipnju 1942. oslobođen je teritorij od Kule Norinske do Zadvarja u dužni od preko 75 km uključujući i Desne te je osnovana Općina Plina.
U svibnju 1942. u Neretvu dolazi Jure Francetić sa svojom jedinicom, tzv. Crnom legijom, od 1.000 legionara s namjerom da političko-propagandnom akcijom po selima pridobije narod neretvansko-biokovskog kraja. S njim je došao i Pavelićev doglavnik dr. Ivan Guberina u cilju da organizira križarska društva.
Dana 24. lipnja 1942. prigodom talijanskeakcije čišćenja u Desnama talijanski su vojnici noću upali u župni stan te izveli i strijeljali don Stjepana Vlahovića (1915. − 1942.) rodom iz Komina koji je bio župnik u Desnama od 1940. − 1942. Nakon toga su opljačkali župni stan iz kojeg su odnijeli sav župnikov novac i pištolj. Kotarski je predstojnik Branko Makale uložio oštar prosvjed talijanskom zapovjedništvu u Metkoviću zbog nezapamćenog zločina. Talijani su pravdali taj zločin time što su izjavili da je don Stjepan zvonjavom crkvenih zvona obavještavao partizane o dolasku talijanske vojske u Desne.
U Desnama je dana 20. srpnja 1942. osnovan Narodnooslobodilački odbor (NOO) kao tijelo civilne vlasti. Dana 7. veljače 1943. komanda neretvanskog i biokovskog područja javlja višim komandama da su “Talijani počeli pljačkati i terorizirati stanovništvo Neretve u selima Desne, Plina i Pasičina kod Vrgorca”. U Desne su stigli tenkovima, a kod crkve u Bagalovićima jedan tenk je pao pod put te je poginuo jedan talijanski časnik. Nakon toga bijesni su Talijani počeli pljačkati selo i zapalili školu na Strimenu. Žene, djeca i starci bježali su sa stokom preko brda. Stanovništvo Desana i ostalih sela tražilo je oružje za obranu ili da se upute borci jer će Talijani nastaviti s upadima te pljačkom i terorom.Kao žrtva “savezničkih” bombardiranja Metkovića 8. siječnja 1944. od strane engleskih zrakoplova poginulo je deset njemačkih vojnika i dvanaest građana (uključujući i petogodišnju djevojčicu) iz Metkovića i okolice, među kojima je bila i Julka Jelčić, žena Stankova, iz Desana. Žestoki je napad izvršen neprimjereno s 37 zrakoplova koji su na grad bacili oko 300 bomba te za taj ratni zločin i prekomjerno bombardiranje grada nikad nije nitko odgovarao.
Dana 19. ožujka 1944. njemački su vojnici započeli akciju čišćenja po mnogim mjestima i to Borovcima, Desnama, Plini, Staševici i dr. s ciljem uništenja logističke podrške partizanima iz tih mjesta.
5.2. CRKVENA PROŠLOST DESANA Neretvanski dekanat čini istočni dio nekadašnje Makarske biskupije, a današnje Splitsko-makarske nadbiskupije. Desne su pripadale jedinstvenoj Župi Pojezerje koju su do 1563. pastorizirali franjevci iz samostana u Ljubuškom, a potom iz samostana u Zaostrogu. Kada je dolina Neretve potpala pod kršćansku vlast, Desne su postale središte kršćanskog života u tom kraju.
Prema predaji tu su se pokapali svi stanovnici uz Neretvu. Tu je stanovao i župnik franjevac kojeg spominje 1705. makarski biskup Bijanković i 1708. francuski pohoditelj fra Ivan de Vietri.Za vladavine Mlečana na istoku se je graničilo s Trebinjskom biskupom kod župe Gradac (Neum) i Donje Hrasno, na jugu s Dubrovačkom biskupijom, preko mora kod župe Janjina i Trpanj, na zapadu s Makarskim dekanatom kod župa Gradac i Dusina, a na sjeveru s Mostarskom biskupijom kod župa Humac, Gabela i Klepci. Nakon oslobođenja Neretve od Turaka u Desnama stolovao je župnik za velik broj okolnih sela te je pokrivao područje do Brista, Pline, Vida, Dragovije, Borovaca i Opuzena. Župu Pojezerje makarski biskup dijeli na tri župe te se od 1720. Desne se nalaze u sastavu prostrane obnovljene Župe Narona sa sjedištem u Borovcima koja obuhvaća Vid, Borovce, Desne i Bagaloviće. Od 1735. Desne zajedno s Rujnicom pripadaju novouspostavljenoj Župi Borovci. Župa je imala 4 sela,42 kuće i 313 stanovnika koje je posluživao jedan franjevac koji je stanovao u Borovcima.
Navedeno je da je Rujnica udaljena od Borovaca 3 milje, a Desne 4 milje. Od 1760. Desne s Rujnicom, po odluci makarskog biskupa Stjepana Blaš-kovića, postaju posebna župa sa sjedištem na Rujnici.Nakon toga narod iz brdskih sela postupno napušta ista i naseljava se u neretvansku dolinu čime nastaju današnja mjesta uz Neretvu. Nakon dolaska Francuza i Austrijanaca u naše krajeve u 18. st., prilike se mijenjaju te se osnivaju općine u Opuzenu i Metkoviću. Opuzenska općina graničila je s Primorjem kod današnjih Ploča.Makarska biskupija bila je podijeljena u tri dekanata: Makarski (općine Makarska, Gradac i Vrgorac), Imotski (imotska općina) i Neretvanski. Neretvanski je dekanat obuhvaćao općine Metković i Opuzen, a granice dekanata pokrivali su granice kotareva. Godine 1828. Makarska je biskupija pripojena Splitskoj. Do 1863. desanski je župnik stanovao na Rujnici nakon čega se nastanio u novoj župskoj kući na Bagalovićima te se župa počinje nazivati Desne − Bagalovići. Tek 1921. uspjeli su se Desanci odijeliti od Rujnice i postati župom, a crkva sv. Jure župnom crkvom. To im je uspjelo tek nakon mnogobrojnih molbi 1921. Desanci su uspjeli dobiti samostalnu župu s vlastitim župnikom koji se nastanio u Desnama u župnoj kući, odlukom Ministarstva vjera (katolički odjel) 5. kolovoza 1921. U to se vrijeme narod sve više spuštao s Rujnice i okolnih brda pa je utemeljena nova župna kuća na Bagalovićima. Župa mijenja ime od Desne − Rujnica u Desne − Bagalović. Nakon što je završio spor između Desana i Bagalovića dolazi do osnivanja posebne Župe Bagalovići 1921.
God. 1955. g. splitski nadbiskup dr. Frane Franić osnovao je Biokovski dekanat kojemu su pripale župe vrgorske općine, Župa Rašćane iz Imotskog dekanata te Pasičina (Staševica) iz Neretvanskog dekanata. Neretvanski se dekanat do 1955. sastojao od župa Bagalovići, Borovci, Desne, Dobranje, Komin, Metković, Opuzen, Otrić-Struge, Pasičina, Plina, Rogotin, Slivno, Vid, Vidonje, a te je godine izdvojena župa Pasičina (Staševica) koja je godinama pripadala Neretvanskom dekanatu, a i danas gravitira Neretvi. Cijepanjem starih župa nastale su i nove, i to u Metkoviću Sv. Nikole i te Župa Nova Sela, a dekanatu je pripala i nova Župa Ploče.
Na čelu dekanata nalazi se dekan kojeg imenuje biskup, a služba je po crkvenom zakonu vezana za osobu, a ne za mjesto. Tako je kroz prošlost sjedi-šte dekanata bilo u Vidonjama, Slivnu, Rujnici, Otrićima, Opuzenu i Metkoviću. U vrijeme Austrije vlast je tražila od Crkve da sjedište dekanata bude u sjedištu preture te je dekanat premješten iz Opuzena u Metković gdje je bio sve do 1969. nakon čega mu je sjedište ponovno bilo u Opuzenu. Arhive Neretvanskog dekanata sa svim najstarijim spisima do 1969. nalazi se u Metkoviću.
Dakle, Desne su se nalazile u Neretvanskom dekanatu čije se je sjedište mijenjalo ovisno o sjedištu dekana. Nekad su Desne bile velika župa pa čak jedno vrijeme i župsko središte za čitavu Donju Neretvu, a sjedište je bilo na Rujnici. Na Rujnici je živio župnik don Šimun Romić te je poznato njegovo pismo biskupu o (lošem) ponašanju vjernika. Danas su Desne mala župa s vrlo malom brojem stanovnika i velikim brojem napuštenih kućnih ognjišta. Župa Desne graniči na jugu s Kominom, na zapadu s Plinom, preko Babine gomile na sjeveru s Borovcima te na istoku sa Župom Bagalovići.
Od prošlosti su ostali "desanski sveci"koji se štuju u sljedeće dane: 23. travnja − sv. Jure, 23. srpanj − sv. Liberan, 16. kolovoz − sv. Roko (Rujnica), 1. studenog − Svi sveti, 2. studeni - Zavjetni dan (Rujnica), 11. studenog − sv. Martin, 6. Prosinca − sv. Nikola i 27. prosinca − sv. Ivan (Rujnica)40
5.3. SVEĆENICI IZ DESANA Od svećenika rodom iz Desana možemo spomenuti Dr. fra MILANA (Ljudevit) ŠETKU(1917. − 1982.) koji je filozofiju i teologiju studirao u Makarskoj, a za svećenika je zaređen 1943. Godine 1944. i 1945. bio je župni pomoćnik u Metkoviću te posluživao župe Borovce i Nova Sela. Dolaskom partizana osuđen je zbog ‘neprijateljske djelatnosti’ na tri i pol godine prisilnog rada. Od 1945. − 1948. je robijao u Staroj Gradišci. Doktorirao je teologiju u Ljubljani 1958. na tezi Moderni konvertiti i katolička crkava, koju je i publicirao u Zagrebu 1961. Bio je profesor na franjevačkoj Visokoj bogosloviji u Makarskoj, a objavljivao je svoje radove u brojnim zbornicima i časopisima.
Dr. fra JERONIM (Mate) ŠETKA(1909. − 1990.) završio je Bogosloviju u Makarskoj 1933., a doktorirao slavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1940. s tezom Hrvatska kršćanska terminologija.Bio je profesor na gimnaziji u Zagrebu i Sinju, direktor Franjevačke gimnazije u Sinju i ravnatelj sjemeništa te predavač na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj. Bavio se znanstvenim radom te jenapisao i objavio nekoliko knjiga i više članaka. Skupio je zbirku narodnih pjesama (22) i narodnih pobožnih pjesama (1.231) koje je predao na čuvanje u HAZU.
Don JOSIP BEBIĆ(1927. − 1990.) Filozofsko-teološki studij završio je na Teologiji u Splitu 1953., bio je župnik u Župi Slivno Ravno (1953. − 1959.) i Župi Opuzen te dekan Neretvanskog dekanata (1973. − 1986.)i dr. Objavio je tri knjige, među kojim i o neretvanskim župama Opuzen i Slivno Ravno.
Don NIKOLA MARGETA,rođ. 1934. Filozofsko-teološki studij završio je na završio je na katoličko-bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1961. te je iste godine zaređen za svećenika. Godine 1980. je bio upraviteljem nadbiskupske tiskare, a od 1981. je imenovan ekonomom Nadbiskupskog sjemeništa i centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu. Bio je i člana nadbiskupskog vijeća za ekonomiju.
Don MLADEN MARGETA, rođ. 1952. Filozofsko-teološki studij završio je na Visokoj bogosloviji u Splitu 1978. te je iste godine zaređen za svećenika.
Don MATE KALEB,(1935. − 2002.) Teološki studij je završio u Pazinu 1960. koje godine se je i zaredio za svećenika. Upravitelj Župe Slivno Ravno 1966. − 1969., Župe Opuzen 1986. − 1989. i dr. Vijeće grada Kaštela je po njemu 2006. g. imenovalo ulicu u Kaštel Kambelovcu gdje je bio župnik od 1969. do 1983. te je za vrijeme njegova župnikovanja preuredio svetište župne crkve. 1985. − 1988. bio je član Nadbiskupskog vijeća za liturgiju, umjetnost i glazbi te Vijeća za pastoral obitelji.
Don NIKOLA GOLEMAC, rođ. 1957. Završio je Filozofsko-teološki studij na Visokoj bogoslovnoj školi u Splitu 1984. te je iste godine zaređen za sve-ćenika.
Fra BERNARDIN (Jakov) BEBIĆ(1908. − 1996.) studirao je filozofiju u Sinju i teologiju u Makarskoj. Za svećenika je zaređen 1932. Bio je domagistar klerika u Sinju i magistar nova ana Visovcu. 1945. sud ga je u Šibeniku zbog ‘neprijateljske djelatnosti’ osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 godina koja je poslije smanjena na 3 godina i 8 mjeseci. Kaznu je izdržao u Lepoglavi Staroj Gradiški. Bilo je i drugih svećenika rodom iz Desana u 18. i 19. st. i to: fra Jozo Batinović, fra Srećko Batinović, don Ante Dragoević, don Mijo Dragoević, fra Mijo Gulinović, don Ivan Kurt. Zanimljivo je spomenuti da je msgr. Ante Jurić, umirovljeni nadbiskup splitsko-dalmatinski, bio župnik u Desnama1947. − 1963.
5.4. CRKVENI OBJEKTI NA PODRUČJU DESNANA 5.4.1. ŽUPNA CRKVA SV. JURE U DESNAMA Župna crkva sv. Jure u Desnama sagrađena je nakon oslobođenja od Turaka krajem 17. st. ili početkom 18. st. Pošto je ta crkva bila mala i nedovoljno velika da primi vjernike cijele župe, makarski je biskup Fabijan Blašković je 1779. izdao naredbu da se izgradi kapela (svetište) u veličini crkve. Naredba nije izvršena, vjerojatno iz financijskih razloga, te je 1837. u crkvi bilo zabranjeno obavljanje bogoslužja dok se na popravi, a popravak je uslijedio 1845. Tada je crkva dobila današnje dimenzije i to dužinu 16,5 m a širinu 8 m.
Poslije Prvog svjetskog rata podignut je betonski zvonik odvojen od crkve. Crkva je do 1991. godine imala tri oltara i to: glavni kameni i dva pokrajina, Gospin i sv. Jure. Župnik don Dušan Brečić prigodom temeljitog uređenja crkve uklonio je pomoćne oltare. U crkvi se nalaze kipovi Blažene Djevice Marije i sv. Jure na konju kako ubija zmaja u zidnim nišama.46 Temeljito obnovljenu crkvu ponovno je posvetio splitsko-makarski nadbiskup msgr. Ante Jurić, na blagdan sv. Liberana 23. srpnja 1991.
Oko župne crkve sv. Jure nalazi se desansko groblje dok se najstarije grobnice nalaze u samoj crkvi. Vlasnici najstarijih grobnica su bile obitelji Batinović, Dragović, Kaleb i Kurt te iz toga proizlazi da su to najstarije desanske obitelji. Na tom groblju su se pokapali pokojnici i iz drugih sela, a pretpostavlja se da je postojalo i prije gradnje crkve. Dolaskom francuske vlasti u naše krajeve 1809. zabranjeno je pokapati mrtvace u crkvama. Francuzi su izdali zabranu ukapanja u crkvama i upute o gradnji posebnih grobnica, što su poslije ponovile austrijske vlasti.
Posljednji pokopi u crkvi ipak su obavljeni još 1811. (Šimun Batinović) i 1817. (Vid Kaleb). Godine 1887. općina je napravila zajedničko groblje koje je župnik Antić obnovio 1926., a isto je danas prošireno novim, lijepim obiteljskim grobnicama s ukrašenim nadgrobnim spomenicima. 2007. velikim slavljem u Desnama, prvom mjestu svog svećeničkog djelovanja, splitsko-makarski nadbiskup u miru msgr. Ante Jurić, proslavio je svoj 85. rođendan i 60 godina svećeničkog djelovanja.Dana 19. srpnja 2009. proslavljen je dovršetak obnovljene crkve sv. Jurja Mučenika te je posvećen novi oltar. Početkom studenog 2009. nepoznati počinitelji provalili su u crkvu svetog Jure razvalivši ulazna vrata te su ukrali oko 100 kuna novca i zlatninu s kipova svetaca. To je treća pljačka desanske crkve u posljednja tri desetljeća.Iako su se Desanci u posljednja tri desetljeća iselili uglavnom u Metković i Zagreb, i nadalje su svoje mrtve uglavnom pokapali u Desnama.
5.4.2. KAPELA SV. ROKA NA RUJNICI Kapela (crkvica) sv. Roka na Rujnici prvi put se spominje 1761. g. prigodom jednog krštenja koje je u njoj obavljeno. Iste se godine na Rujnici nastanio župnik te se pretpostavlja da je iste godine bila i sagrađena. Kako se narod s Rujnice odselio u cijelosti do 1910., s njim se je i župnik preselio u Desne, a kapelica je ostala u napuštenom selu. U novije je vrijeme znatno obnovljena. Kapela je duga 9,15 m, a široka 4 m i u njoj te ispred nje se služi misa na blagdan sv. Roka 16. kolovoza, treći dan iza Božića 27. prosinca, treći dan iza Uskrsa i na treći dan iza Duhova.
5.4.3. KAPELA SV. NIKOLE BISKUPA Kapela Sv. Nikole Biskupa sagrađena je nakon što su Desne 1921. postale samostalnom župom. Ista je podignuta u blizini župne kuće i služila je za svakodnevne potrebe župnika. Njezina je veličina 6,70 m, a široka je 5,30 m.
5.4.4. ŽUPSKA KUĆA Prvi su desanski župnici stanovali na Rujnici te je posljednji od njih bio don Šimun Romić. Nakon njegove je smrti kuća napuštena, nakon čega su se župnici nastanili u novoj župskoj kući na Bagalovićima. To je bio povod, prema don Radi Jerkoviću, da Desanci sagrade današnju župsku kuću u Desnama. Po naredbi biskupa Fabijana Blaškovića župnik Desana, Rujnice i Bagalovića ima prebivati u Desnama od 1. studenog do 1. svibnja, a od 1. svibnja do 1. studenog stanovati ima u Rujnici te svečane mise govoriti po starom običaju. Prema podacima iz 1938. g. župska je kuća bila prilično prostrana, dok unutra nije bila dovoljno ekonomično iskorištena.
5.4. NOVIJA PROŠLOST DESANA Rimskim ugovorom od 18. travnja 1941. dolina Neretve i Kotar Metković potpali su pod vlast Nezavisne Države Hrvatske. Umjesto žandarmerijske stanice u Metkoviću je osnovana oružnička postaja s oružanim vodom pod komandom satnije iz Mostara. Kotar Metković pripao je Velikoj župi Hum sa sjedištem u Mostaru. U sastavu NDH Metković i Desne su bili do 1945. s tim da su do 1943. bili u talijanskoj okupacijskom području, a nakon kapitulacije Italije u njemačkom okupacijskom području. Od 1945. do 1991. Neretva je u sastavu FNRJ/SFRJ odnosno NR/SR Hrvatske, a od 1991. je u sastavu Republike Hrvatske. Desne su od 1945. do 1992. bile u Općini Metković.Godine 1956. dolazi do formiranja “Velikog” kotara Makarska (iako je Metković imao više stanovnika i bio veći), s tri kotara u Makarskoj, Metkoviću i Imotskom. Tako djeluje do 1962. kada čitava Dalmacija potpada pod Okrug Split, a Opuzen gubi općinu. Općina Metković tada je bila najveća u povijesti te je obuhvaćala cijelo područje općina Ploče, Opuzen, Metković te dio Makarskog primorja od Graca do Drvenika. Godine 1968. izvršena je podjela između općina Ploča i Metković te je Metković obuhvaćao područje Kleka, Opuzena, Vidonja, Vida, Desana, Kule Norinske, Krvavca, Momića te Novih sela do Otrić-Seoca, a Ploče područje od Komina do Podace.
Desne su dale pet predsjednika Općine Metković (gradonačelnika), i to: Vinka Dragovića (1957. − 1962.), Jerka Mateljka (1965. − 1967.), dipl. ing. Luku Bebića (1970. − 1975.), prof. Tomislava Grgića (1978. − 1982..), ing. Ivu Margetu (1990. − 1997.) izabranog s liste HDZ-a na prvim demokratskim izborima 1990. Desne su također dale predsjednike općina Plina i Opuzen za vrijeme Drugoga svjetskog rata, i to Miju Barbira i Antu Markića, koji je bio i poslijeratni predsjednik Kotara Metković. Predsjednici Općine Ploče poslije rata bili su Mijo Barbir i Domagoj Grgića, dok je Mirko Dragović dipl. oec. je bio na raznim političkim funkcijama u Splitu i Dalmaciji. Zakonom o područjima županija, gradova i općina u RH koji je stupio na snagu 1. siječnja 1993. Desne je pripalo novoosnovanoj Općini Kula Norinska, a koja je u sastavu Dubrovačko-neretvanske županije. Općini Kula Norinska pripadaju: Borovci (45 st.), Desne (190 st.), Krvavac I (497 st.), Krvavac II (288 st.), Kula Norinska (379 st.), Momići (245 st.), Nova Sela (66 st.) i Podrujnica (119 st.). Bivša Općina Metković podijeljena je na Grad Metković i pet općina (kasnije je jedna − Opuzen dobio status Grada). Općina Kula Norinska je sa 61 km druga od neretvanskih općina po veličini iza Zažablja. Prosječno na jednom km živi 30,5 stanovnika. Općina broji ukupno 1829 st. (1991.) od čega je 98,02 % Hrvata, 0,2 % Srba i 1,88 % ostalih. Općinski izbori su održani 7. veljače 1993. Te je na istim HDZ dobio 15 vijećnika, a HSLS jednog te je prva konstituirajuća sjednica Općinskog vijeća održana 28. travnja 1993.
U prvim poslijeratnim višestranačkim izborima u svibnju 1990 u Desnama je pobijedio HDZ i poslao svog odbornika Ivu Batinovića (sina Dinka) i SO Metković koji je već na prvom zasjedanju skupštine postavio zahtjeve Desanaca − prometnu vezu s općinskim centrom, telefone i kanalizaciju. Za zastupnika u Vijeću općina Sabora RH iz Metkovića premoćno je izabran Desanac dipl. ing. Luka Bebić (sa 75 % glasova) na listi HDZ-a, a od jeseni 1989. obavljao je dužnost predsjednika općinskog odbora HDZ-a u Metkoviću.Na prvim demokratskim višestranačkim izborima u travnju 1990. za zastupnika u Vijeću općina Sabora RH iz Metkovića premoćno je izabran Desanac dipl. ing. Luka Bebić (sa 75 % glasova) na listi HDZ-a za zastupnika u Vijeću općina Sabora RH. Na izborima za Skupštinu Općine Metković 1990. u Metkoviću su pobijedila dva Desanca: ing. Ivo Margeta i dipl. ing. Mate Kaleb.
Ivo Margeta je 1990. izabran za predsjednika Skupštine Općine Metković po-što Mate Kaleb i Ivica Gabrić nisu prihvatili kandidaturu.
. 6. GOSPODARSKA PROŠLOST DESANA Zadružna blagajna bila je smještena u kući Mije Margete na Vrijacima. Vodio ju je Jure Kaleb pok. Stjepana zvani Grleša. Prestaje s radom pred Drugi svjetski rat.Kao graditelji lađa iz Desana u literaturi se navode Mate Kaleb i Ante Mateljak.
Trup se lađe radio od hrastovine, lukoći od smrekovine, karine od dudovine ili tzv. pitome drače, daske sa strane od lučevine ili čempresovine. Lađe su se obično gradile u srpnju i kolovozu, a majstori su čuvali građevnu vještinu nerado je odavajući drugom. Trupe su se i lađe obično gradile pred kućom na otvorenom prostoru, a gradili su ih seoski drvodjelci, najčešće bačvari koje su zvali majstori, a umijeće je obično prelazilo s oca na sina.
Desansko jezero zauzima površinu oko 40 ha, a ljeti padne na 20 ha. Iz Modrog oka opuzensko se područje opskrbljuje tehničkom vodom kapaciteta 250 l /sek. Ta se voda rabi za zalijevanje nasada u dolini Neretve. U Desnama je do 1962. bilo deset izvora pitke vode. Broj se izvora znatno smanjio nakon potresa 1962. i izgradnje tunela u jezerskom polju te ih sada ima 56 a ima nekoliko koji ni ljeti ne presuše.
Godine 1970. iz vodovoda je Modro oko − Opuzen Donje Poneretavlje dobilo pitku vodu, a isti je sagrađen ponajprije za potrebe PIK-a Neretva, no Opuzenci nisu u potpunosti bili zadovoljni opskrbom vode iz istog vodovoda zbog čestih prekida, malog kapacitete i dr. sve do otvaranja regionalnog vodovoda Prud − Pelješac − Korčula koji je otvoren 1986.
Skupština je Općine Metković 1971. donijela odluku o rekonstrukciji i modernizaciji općinske ceste četvrtog reda od Kule Norinske do Desana u dužini od 8 km. Za rekonstrukciju ceste Kula Norinska − Desne utrošila je 1972. 960.000 dinara. Cesta je u cijelosti asfaltirana 1982.Početkom 70-ih godina prošloga stoljeća Građevinsko poduzeće Betoni Luka Metković planirali su razviti kameno-prerađivačku industriju. U Desnama postoje goleme zaliha kamena vapnenca najbolje kvalitete s primjesom kvarcnih čestica koji ima potrebnu čvrstoću, postojanost, dobro se polira i postoji u više nijansi. Bilo je planirano zapošljavanje 65 djelatnika i ulaganje od 2.830.000 dinara. Do realizacije nije došlo, no desanski je kamen ugrađen dijelom u zgradu MUP-a u Beogradu.Godine 1984. Desne su imale gostionicu, Razvitkovu prodavaonicu i područnu školu. U prodavaonici je postojao telefon preko kojeg su zvani stanovnici Desana, što im je bila jedina izravna veza sa svijetom. U studenom 1984. osnovana je Vodoprivredna interesna zajednica za područja Neretve koja je obuhvaćala područja katastarskih općina: Desne, Borovci, Vid, Metković, Dobranje, Vidonje, Slivno i Opuzen s ciljem vođenja jedinstvene politike na slivnom području Neretve i radi izgradnje i održavanja sustava za odvodnjavanje i navodnjavanje, uređenje vodotoka i bujica te osiguranja dovoljne količine pitke vode i sprečavanja zagađivanja.
U Desnama se mnogi stanovnici bave proizvodnom maslina te se obnavljaju stari maslinici. Mnogi sade mladi krumpir i drugo povrće, a neki proizvode i više stotina litara maslinova ulja. Dio se stanovništva bavi ulovom ribe, a desanski brudet od plotica i jegulja nadaleko je poznat. Kvalitetna zemlja i pogodna klima omogućuju bavljenje svim poljoprivrednim kulturama dok razvoj seoskog turizma još nije ni u povojima.
Izvor: Hrvatski Neretvanski zbornik
Prezimena u Desne / Surnames from Desne
Most common surnames - Danas- Today / U prošlosti- In the past, from ActaCroatica
U prošlosti / In the past: Šetka, Batinović, Jelčić, Mateljak, Bebić, Đugum, Medak, Grgić, Margeta, Golemac, Dragović, Kežić, Markić, Delija, Kaleb, Barbir, Kapović, Pavlović, Prusac, Volarević
Danas / Today: Medak, Batinović, Šetka, Grgić, Golemac, Kaleb, Bebić, Jelčić, Markić, Kević, Međugorac, Rezić, Barbir, Dragović, Jerković, Kežić, Obad, Volović, Đugum
Poznate osobe / Famous people
Poveznice / Links
- Desne, from ActaCroatica
- DESANSKI TOPONIMI, Stanovništvo, prezimena, article pdf online
- Župa sv. Jurja m. - Desne
- https://www.scribd.com/doc/188619932/HRVATSKI-NERETVANSKI-ZBORNIK-BR-2