Follow
Papalić
Papalić (lat. Papali, de Papalis), splitska patricijska obitelj koja je početkom 14. stoljeća doselila iz Poljica.
Pripadnici obitelji su od sredine 14. stoljeća živjeli u četvrti Sv. Marije (Sv. Duha). Krajem 15. ili početkom 16. stoljeća izgradili su dvokatnu gotičko-renesansnu palaču u staroj jezgri Splita koja je postala sastajalište splitskih humanista (zgrada je danas prenamijenjena u Muzej grada Splita).
Povijest / History
Rodonačelnik obitelji je Krstul Petrov, koji se spominje u dokumentima 1327. kao viječnik i 1344. kao sudac, te u zapisnicima Velikog vijeća od 1352.-1359.[3] Krstulovi sinovi Petar, Matej i Nikola zabilježeni su, u drugoj polovici 14. stoljeća, na dužnosti rektora, sudaca te članova Velikoga vijeća, dok je četvrti brat, Dominik, izabran 1366. godine za splitskog kanonika.
U drugoj polovici 15. stoljeća djelovali su Matej i Dujam, koji je 1457. godine bio izabran za poljičkoga kneza. Najpoznatiji odvjetak obitelji bio je Dmine (Dominik), koji je početkom 16. stoljeća pronašao hrvatsku redakciju Ljetopisa popa Dukljanina koju je na latinski preveo Marko Marulić.
Obitelj izumire u muškoj lozi 1739. godine smrću Tome Papalija, sina Alberta i Pelegrine Cipci, koji je sa suprugom Elizabetom Alberti imao četiri kćeri, od kojih najmlađa Angiola, kao opatica Delizia umire 1803. godine i pokopana je u crkvi sv. Marije de Taurello.
Istaknuti pripadnici ove obitelji su i Jeronim Papalić i Albert Papalić.
Dmine (Dominik) Papalić (Dominicus Papalis)
- Dmine Papalić, Hr, wikipedia
Albert Papalić (Split, 1648. − Split, 19. travnja 1721.)
Papalić (Papali, Papalis, de Papalis, de Papalibus), hrvatska plemićka obitelj iz Splita. Podrijetlom je vjerojatno iz Poljica, odakle su se njezini članovi u XIV. st. doselili u Split, gdje su obavljali istaknute komunalne službe. Prezime obitelji prvi se put spominje uz ime Krestola (Krstul) Petrova, koji je 1357. bio zabilježen kao član splitskoga Velikoga vijeća. Iste se godine među članovima Velikoga vijeća spominje i njegov brat Balcije (Balča), što potvrđuje da je obitelj zarana pripadala splitskomu patricijatu. U drugoj polovici XIV. st. Krestolovi sinovi Petar i Matej zabilježeni su na dužnosti rektora, sudaca te članova Velikoga vijeća. Njihov brat Nikola također je bio sudac i rektor, dok je četvrti brat Dominik 1366. bio izabran za splitskoga kanonika. Grana obitelji Papalić koja potječe od Nikole Krestolova, dala je suca Dominika te poslanika splitske komune u Veneciji Tomu (1432), koji je kod Jurja Dalmatinca naručio izradbu kapele i oltara sv. Staša u katedrali sv. Duje. Velik utjecaj u životu splitske komune u istom razdoblju imali su Matejevi sinovi Ivan, Duje i Kristofor, koji se spominje kao jedan od četiriju plemića koji su 1420. predali grad Mletačkoj Republici. U drugoj polovici XV. st. djelovali su Kristoforovi sinovi Matej i Dujam, koji je 1457. bio izabran za poljičkoga kneza. Najistaknutiji pripadnik obitelji Papalić na kraju XV. i početku XVI. st. bio je Matejev sin Kristofor, koji je obnašao dužnost gradskog suca i sindika komune, a 1520-ih bio je izabran za splitskoga kneza. Kristoforov rođak Alojzije, te humanisti Dmine i Jerolim, pripadali su humanističkomu krugu M. Marulića. Obitelj Papalić izumrla je u muškoj grani 1739. smrću Tome. Gotičko-renesansna palača obitelji, izgrađena u XV. st. nedaleko od Zlatnih vrata Dioklecijanove palače, djelo je Jurja Dalmatinca. Od 1952. ondje je smješten Muzej grada Splita.
- Papalić (Papali, Papalis, de Papalis, de Papalibus), from Enciklopedija Hrvatski Leksikografski zavod Miroslav Krleža