Start My Family Tree Welcome to Geni, home of the world's largest family tree.
Join Geni to explore your genealogy and family history in the World's Largest Family Tree.

Obitelj pl. Tartaglia

view all

Profiles

  • Pietro Tartaglia (1525 - 1597)
    U crkvi sv. Frane nalazila se nadgrobna ploča Splićanina Petra Tartaglie (1525.-1597.), koja je sigurno uklonjena tijekom pregradnje crkve između 1855. i 1864. i zatim ustupljena Muzeju. Petar je bio v...
  • Casandra de Cindro (de Tartaglia) (1794 - 1856)
    MKV 23.9.1812 - Casandra de Tartaglia is a one of daughters of Antonio Maria Marichele de Tartaglia , he also as know a Antonio de Tartaglia, Conte. (source on the linked name of Casandra de Tartaglia).)
  • Jakov Andrije (Tartaglia) (c.1310 - aft.1370)
  • Deša Andrija Andrijin (Lucari) (deceased)
    No descendants.Stariji sin Andrije Deše, svećenik Deša Andrijin je 1327. godine primicerij, a u razdoblju 1333.—1342. je kao arhiđakon na čelu splitskog kaptola, da bi ga nakon toga papa Klement IV. po...

RODOSLOVLJE OBITELJI TARTAGLIA

Ovo je projekt o povijesti, podrjetlu i rodoslovlju splitske obitelji prezimena Tartaglia

Jesu li Tartaglie bili Salonitanci? Obitelj Tartaglia, zajedno s obiteljima Cindro, Cipci i Grisogono, pripada krugu najstarijih splitskih plemićkih obitelji, čiji se kontinuitet može pratiti od 12. stoljeća, ali su zacijelo u Splitu prisutni i znatno prije. Teško se može prihvatiti tvrdnja o njihovu salonitanskom podrijetlu, prisutna i u Statutu grada iz 1312. godine — Ne negirajući mogućnost izvjesnog udjela salonitanske krvi, čvrsto sam uvjeren da kod plemića već krajem 12. stoljeća dominira hrvatski etnos

Obitelj Tartaglia, zajedno s obiteljima Cindro, Cipci i Grisogono, pripada krugu najstarijih splitskih plemićkih obitelji, čiji se kontinuitet na temelju raspoloživih dokumenata može pratiti od 12. stoljeća, ali nema sumnje da su u Splitu bili prisutni i znatno ranije. Raspravljajući u knjizi Splitski plemići... o njihovu etnosu, konstatirao sam da se teško može prihvatiti tvrdnja o njhovu salonitanskom podrijetlu, prisutna i u Statutu grada iz 1312. godine. Ne negirajući mogućnost izvjesnog udjela salonitanske krvi, čvrsto sam uvjeren da kod plemića već krajem 12. stoljeća dominira hrvatski etnos. Kako je međutim ulazak Hrvata u grad bio postupan, nadoknađujući izumiranje romanskog stanovništva uz prihvaćanje nadmoćne civilizacije, može se s visokom sigurnošću govoriti o kontinuitetu romanske civilizacije.

Rodonačelnik obitelji Tartaglia bio je plemić Mihacij (Mihovil) koji se kao odvjetnik spominje 1201. godine. Ime Mihovil se često javlja u obitelji, a tako se danas naziva i jedan predstavnik mlađe generacije. Mihovilov sin Andrija Mihacijev, unuk Deša Andrije, te praunuk Andrija Deše obnašaju vrhunske dužnosti u upravi grada, u prvom redu sudačke. Stariji sin Andrije Deše, svećenik Deša Andrijin je 1327. godine primicerij, a u razdoblju 1333.—1342. je kao arhiđakon na čelu splitskog kaptola, da bi ga nakon toga papa Klement IV. postavio za upravitelja trogirske biskupije. Njegov brat Jakov Andrije Deše koji se u dokumentima spominje između 1345. i 1370., obnašajući sve vrhunske funkcije u upravi grada, osoba je po kojoj će se poslije oblikovati prvo prezime obitelji. Kontinuitet nastavlja njegov sin Nikola Jakova, te unuk Andrija Nikole Jakova pri čemu se ovaj posljednji nikad sam ne javlja u dokumentima. Kod njegova sina Marina Andrije prvi put se 1434. godine javlja prezime Jakovlić, da bi 1478. nakon smrti bio zapisan kao pokojni Ser Marin Tartalić. Nadimak koji će poslije postati prezime prvi put se javlja 1473. kada je njegov sin zabilježen kao Ser Petar Tartaja. U početku 16. stoljeća dominira prezime Jakovlić, a nakon 1528. godine oblik Tartaja da bi 1553. dijalekt ustupio mjesto pravopisu današnjim oblikom prezimena.

Iz iznesenog je više nego vjerojatno da prezime Tartaglia (što u prijevodu znači mucavac) čuva spomen na Andriju Nikole koji zbog svoje govorne mane nije mogao obavljati dužnosti u upravi grada, te se zbog toga ne javlja u dokumentima. Očito je, dakle, da prezime Jakovlić čuva spomen na splitskog plemića Jakova Andrije Deše rođenog oko 1310. godine, a prezime Tartaglia na njegova unuka Andriju Nikole rođenog oko 1370 godine. Obitelj je u četrnaestom stoljeću nastanjena u četvrti Sv. Klare, u južnom dijelu predgrađa (ondašnjeg pojma) gdje se i danas nalazi palača Tartaglia. Za vrijeme splitskog ustanka 1398.—1402. godine, Tartaglie se kao predstavnici sudačkih obitelji nalaze u izgnanstvu u Trogiru, s čijim plemićima su bili vezani brojnim ženidbama. Prema popisu koji se odnosi na plaćanje poreza iz 1528. godine, Tartaglie se zajedno s obiteljima Papali i Maruli svrstavaju među najbogatije plemiće. Turska opasnost koja je nakon ciparskog rata (1571.—1573.) došla u neposrednu blizinu grada, natjerala je članove obitelji Tartaglia, koji su se do tada isticali na duhovnom planu, te u upravi grada, da se okrenu oružju. Od ciparskog rata do pada Venecije oni obnašaju dužnosti vojnih zapovjednika od kojih se posebno ističe Petar Tartaglia (1625.—1691.), oženjen Giuliom Cindro, koji je u kandijskom ratu (1645.—1669.) ubio turskog zapovjednika, te je za nagradu od Venecije dobio posjed Konjskog, a do kraja života obnaša čast governadura. Ante (Antonio) Tartaglia, sin Agostina i splitske plemkinje Marije Dumaneo, oženjen šibenskom plemkinjom Marijanom Draganić zalaže se nakon pada Venecije 1797. za sjedinjenje Dalmacije i Hrvatske, služeći se ondašnjim terminima. Antin sin Mihovil (Miho, Michele, 1797.—1886.), oženjen trogirskom plemkinjom Marijom Dudan (od ovog para potječu svi današnji Tartaglie), obnašao je do 1848. čast splitskog načelnika. Mihovil je bio vatreni narodnjak koji se često suprotstavljao Bajamontiju, sudjelujući sve do poznih godina u svim akcijama Narodne stranke. Mihovilov sin Petar, oženjen bračkom plemkinjom Giuliom Tomaseo, narodnjački opredijeljen kao djed i otac, već 1853. kao dvadesetogodišnjak biva izabran u općinsko vijeće u kojem poslije obnaša čast prisjednika, koje se odrekao 1866. da bi 1882. bio izabran za općinskog vijećnika na listi Narodne stranke. Iz svega iznesenog je očito da plemićka obitelj Tartaglia, prisutna u gradu od pradavnih vremena, igra u njemu kontinuirano značajnu ulogu, pridonoseći tankom, ali još uvijek neprekinutom slijedu mediteranske kulture. Godine 1832. u Splitu (a vrlo često i u Konjskom) žive četiri člana obitelji koji u Splitu posjeduju 16.090 m2 zemlje na području Firula, Velog Varoša, Gripa i Lučca imajući s obzirom na status tek skroman prihod. Ponovit ću da su u Konjskome, gdje su često stanovali, imali velike posjede. Ovaj napis o obitelji Tartaglia posvećujem mojim dragim prijateljima Siniši i Danici.

  • Izvor: Feljton i knjiga "Splićani - obitelji i prezimena prema zemljišniku Splita iz 1832. godine", autor: M.N.Kumanić; 2008.)

Pojedini izvori o prezimenu Tartaglia: