Ing. Fabijan Kaliterna

Fabjan Kaliterna (Split, 20. siječnja 1886. - 30. siječnja 1952.) jedan od osnivača Hajduka, brat nogometaša i trenera Luke. Jedan od pionira splitskog športa. Osnovao je i vaterpolski klub Jadran i veslački klub Gusar, a djelovao je i u drugim športovima: biciklizam, atletika, jedrenje i plivanje. Bio je predsjednik Hajduka od 5. siječnja 1936. do 15. travnja 1936. Godine 1911, a 1921–22. predsjednik splitskoga nogometnog podsaveza. u Split je dopremio prvi balun i športsku opremu za igrače, te doveo prve trenere za novoosnovani klub.

Za Hajduk, koji je osnovao zajedno s Lucijanom Stellom, Ivanom Šakićem i Vjekoslavom Ivaniševićem 1911., odigrao je samo jednu utakmicu.

N.K. Hajduk Split osnovala je grupa studenata (Fabijan Kaliterna, Lucijan Stella, Ivan Šakić i Vjekoslav Ivanišević) koji su studirali u Pragu, gdje su odgledali meč između Sparte i Slavije .

http://www.hnkhajduk.com/index.php?option=com_content&task=view&id=...

Po zvanju arhitekt, projektirao je više od 300 zgrada u Splitu. Knjiga Fabjan Kaliterna, otac splitskog športa (autor I. Gizdić) objavljena 2004.

Inž. Fabjan Kaliterna

Arhitekturu je završio na Visokoj tehničkoj školi u Pragu. U dalmatinskim gradovima projektirao mnogobrojne objekte u sintezi secesijske, a poslije i funkcionalističke arhitekture i dalmatinske tradicije (u Splitu Oceanografski institut; u Dubrovniku Burzu rada).

Otac splitskog športa, nesumnjivo je prva športska ličnost grada. Da je splitskom športu podario samo „Hajduka“, zadužio bi ga za sva vremena. No, pored nogometa gradu pod Marjanom podario je i plivanje, veslanje, vaterpolo itd. Gotovo da nema športa u Splitu u kojem, između dva svjetska rata, Fabjan Kaliterna nije dao svoj doprinos.

U Prag su došli Englezi iz Cambridgea. Igrali su u bile košulje, to mu se svidilo. Rekao je: „Košulje „Hajduka“ će bit bile, a gaće modre, radi tega šta su jidra bile boje, a more modro pa su igrači „Hajduka“ ka jedna lipa jedrilica šta plovi po moru.“

„Hajduk“ je trebao biti osnovan 1908. godine kao HŠK „Hajduk“. On je tada i osnovan, ali nikad ga nisu htjeli registrirati. Sve do dana 13. veljače pod imenom „Hrvatski nogometni klub Hajduk“. Te 1908. godine zastava „Hajduka“ je trebala biti crveno - bilo - modra, kao hrvatska zastava, ali za to vlada u Beču i Carsko kraljevsko namjesništvo u Zadru s guvernerom na čelu, nije htjelo ni čuti.

Kako je inž. Fabjan donio prvu nogometnu loptu, tako je iz Praga donio i dresove. Bila je to bijela košulja na kojoj je pričvršćen hrvatski grb, da se dokaže austro - ugarskoj vlasti u Beču i carsko - kraljevskom namjesništvu u Zadru, da na ovim prostorima i ovom dijelu Europe, ne žive nikakvi Austrijanci, ni autonomaši - talijanaši koji su očijukali s Italijom, nego Hrvati, istinski je ljubio svoj rodni grad, živio je za svoj Split i neizmjerno voli ama baš sve splitsko. Velika inženjerova ljubav bilo je i brdo Marjan, kojeg je rado posjećivao u svojim dugotrajnim šetnjama.

Bio je i član društva „Marjan“ osnovanog 1903. godine, koje je u vremenima koja su nailazila mnogo pridonijelo očuvanju opjevanog brda iznad Splita. Poseban doprinos inž. Fabjan Kaliterna daje na pošumljavanju Marjana i drugim aktivnostima.

KALITERNA, Fabjan (Fabijan), arhitekt i športski djelatnik (Split, 20. I. 1886 — Split, 30. I. 1952). Završio gimnaziju u Splitu 1906, diplomirao na Visokoj tehničkoj školi u Pragu 1921. U Splitu je projektirao više od 200 novogradnja ili pregradnja javnih zgrada te većinom stambenih kuća, uglavnom vila. Isprva projektira pod utjecajem regionalne tradicionalne arhitekture i zakašnjeloga secesijskoga stila, naglašavajući slikovitost istaknutom »kulom« i rustičnom obradbom kamena (tri kamene kuće Ferić u Kupališnom prilazu na Bačvicama, 1922). Među prepoznatljivim su elementima i ulazni trijem sa stupovima, prozori ili balkonske lože na l÷k, razvedeni krovovi s crijepom kanalicom i tradicionalno oblikovani dimnjaci. S vremenom se ta stilska slikovitost ublažuje i približava suvremenoj funkcionalnoj arhitekturi, čime se oblikovno osiromašuje i standardizira; rustično obrađen kamen ostaje samo u prizemlju ili na bazi zgrade, a ostali su dijelovi od armiranoga betona (vila Radić na Gripama, 1923). Osobitu pozornost posvećuje udobnosti i funkcionalnosti (udobne terase i balkonske lože, rasvjeta), posebice unutarnjemu rasporedu prostorija, te odnosu zgrade i okolnoga parka s kamenim ogradnim zidom. Postupno zgrade svodi na jednostavne kubične oblike s pokojim prije prepoznatljivim elementom, npr. prozorom na l÷k. Izdvajaju se kuće Paškeš i Aljinović kraj kazališta, Urlić u Solinskoj cesti, Opara i Šakić u Ul. Matije Gupca, Šakić, Kezić i Karaman u Viškoj ul., Koludrović i Dorić na Šetalištu Bačvice, nekoliko kuća (Miletić, Vidak i Kezić) u Zvonimirovoj ul., Mrduljaš na Marjanu, Dvornik u Gospinici, Aljinović na Šperunu i Bonačić na Mejama. Projektirao je više športskih objekata, zgradu »Putnika« na obali (1920, porušena 1943), prvu fazu hotela »Park« na Bačvicama (1921, s V. Ivaniševićem), rustični ogradni zid s ulazom i pristupnim zgradama Meštrovićeve palače na Mejama (1929), stambeno-poslovnu kamenu palaču Trgovačko-obrtničke komore na Matejuški (1930), nadogradnju kata i trijema s istočne strane carinarnice i putničkoga ureda na današnjem Gatu sv. Petra (1929, s A. Kellerom), a posebice se, zbog prilagođenosti krajoliku, izdvaja zgrada Oceanografskoga instituta (danas Institut za oceanografiju i ribarstvo) na rtu Marjana (1933) s tradicionalnim trijemovima. Vodio je izgradnju Doma Veslačkoga kluba »Gusar« u gradskoj luci (1926–27). Izradio je studije za izgradnju zapadne obale splitske luke (1919. i 1940) te sudjelovao u natječaju za Bansku palaču (1930, otkup). Projektirao je ljuštionice riže u Dubrovniku i Rijeci, hotel »Kovačić« u Hvaru i Burzu rada u Dubrovniku (1940). U splitskim novinama Novo doba objavio je stručne rasprave o prostornom uređenju Splita, o Peristilu (1929), regulacijskom planu grada (1939, 1941), novoj luci (1938) i Starom Pazaru (1943–44), a zapažene su njegove polemike i prijedlozi o izgradnji javnih objekata, hotelu (1933), Banskoj palači (1936) i gimnaziji (1937), te o općinskoj zgradi (Hrvatska riječ, 1924). Sudjelovao na izložbi Pola vijeka hrvatske umjetnosti 1938. Dao je karakterističan pečat Splitu između dvaju svjetskih ratova, a neke od gradskih četvrti (npr. Bačvice) zadržale su ugođaj njegove tadašnje arhitekture. — Za studija oduševio se vaterpolom i nogometom; u Splitu je 1908. organizirao prvu vaterpolsku utakmicu, 1911. bio jedan od osnivača NK »Hajduk«, 1913. suorganizator prvoga plivačkoga natjecanja, 1914. začetnik Veslačkoga kluba »Gusar«. Između ratova bio je član Jugoslavenskoga olimpijskoga odbora te suutemeljitelj i član Splitskoga olimpijskoga pododbora. God. 1936. predsjednik je kluba »Hajduk« te član upravnih odbora Splitskoga nogometnoga podsaveza (SNP), Jugoslavenskoga plivačkoga saveza, klubova »Jadran« i »Gusar«. Djelovao i kao savezni nogometni sudac, predsjednik Zbora nogometnih sudaca SNP te plivački, vaterpolski, veslački i atletski sudac. Bio je predsjednik organizacijskoga odbora Europskoga veslačkoga prvenstva 1932. Također se bavio hazenom, atletikom, biciklizmom i zrakoplovstvom. God. 2002. u Splitu je prigodnim skupom obilježena godišnjica njegove smrti. Inspiriran njime i bratom mu Lukom, M. Smoje osmislio je lik inženjera Duje u TV seriji Velo misto (J. Marušić, 1981).

• http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=29967
• http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=17783
• https://hr.wikipedia.org/wiki/Fabjan_Kaliterna
• http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=9464
• http://nogomet.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1354
• http://www.boks-sv-duje.hr/split/fabijen-kaliterna
• https://arhiv.slobodnadalmacija.hr/pvpages/pvpages/viewPage/?pv_pag...
• https://arhiv.slobodnadalmacija.hr/pvpages/pvpages/viewPage/?pv_pag...

  ---

  
  

iz MK rođ pod rd. br. 8 -> https://familysearch.org/pal:/MM9.3.1/TH-1971-28340-19058-48?cc=204...

Napomena: upisan je pogrešan datum rođenja 19.1.1886, točan datum rođenja je 20.1.1886 , 1 sat iza ponoći

Fabjan Kaliterna (Split, 20. siječnja 1886. - 30. siječnja 1952.) jedan od osnivača Hajduka, brat nogometaša i trenera Luke. Jedan od pionira splitskog športa. Osnovao je i vaterpolski klub Jadran i veslački klub Gusar, a djelovao je i u drugim športovima: biciklizam, atletika, jedrenje i plivanje. Bio je predsjednik Hajduka od 5. siječnja 1936. do 15. travnja 1936. Godine 1911, a 1921–22. predsjednik splitskoga nogometnog podsaveza. u Split je dopremio prvi balun i športsku opremu za igrače, te doveo prve trenere za novoosnovani klub.

Za Hajduk, koji je osnovao zajedno s Lucijanom Stellom, Ivanom Šakićem i Vjekoslavom Ivaniševićem 1911., odigrao je samo jednu utakmicu.

N.K. Hajduk Split osnovala je grupa studenata (Fabijan Kaliterna, Lucijan Stella, Ivan Šakić i Vjekoslav Ivanišević) koji su studirali u Pragu, gdje su odgledali meč između Sparte i Slavije .

http://www.hnkhajduk.com/index.php?option=com_content&task=view&id=...

Po zvanju arhitekt, projektirao je više od 300 zgrada u Splitu. Knjiga Fabjan Kaliterna, otac splitskog športa (autor I. Gizdić) objavljena 2004.

Inž. Fabjan Kaliterna

Arhitekturu je završio na Visokoj tehničkoj školi u Pragu. U dalmatinskim gradovima projektirao mnogobrojne objekte u sintezi secesijske, a poslije i funkcionalističke arhitekture i dalmatinske tradicije (u Splitu Oceanografski institut; u Dubrovniku Burzu rada).

Otac splitskog športa, nesumnjivo je prva športska ličnost grada. Da je splitskom športu podario samo „Hajduka“, zadužio bi ga za sva vremena. No, pored nogometa gradu pod Marjanom podario je i plivanje, veslanje, vaterpolo itd. Gotovo da nema športa u Splitu u kojem, između dva svjetska rata, Fabjan Kaliterna nije dao svoj doprinos.

U Prag su došli Englezi iz Cambridgea. Igrali su u bile košulje, to mu se svidilo. Rekao je: „Košulje „Hajduka“ će bit bile, a gaće modre, radi tega šta su jidra bile boje, a more modro pa su igrači „Hajduka“ ka jedna lipa jedrilica šta plovi po moru.“

„Hajduk“ je trebao biti osnovan 1908. godine kao HŠK „Hajduk“. On je tada i osnovan, ali nikad ga nisu htjeli registrirati. Sve do dana 13. veljače pod imenom „Hrvatski nogometni klub Hajduk“. Te 1908. godine zastava „Hajduka“ je trebala biti crveno - bilo - modra, kao hrvatska zastava, ali za to vlada u Beču i Carsko kraljevsko namjesništvo u Zadru s guvernerom na čelu, nije htjelo ni čuti.

Kako je inž. Fabjan donio prvu nogometnu loptu, tako je iz Praga donio i dresove. Bila je to bijela košulja na kojoj je pričvršćen hrvatski grb, da se dokaže austro - ugarskoj vlasti u Beču i carsko - kraljevskom namjesništvu u Zadru, da na ovim prostorima i ovom dijelu Europe, ne žive nikakvi Austrijanci, ni autonomaši - talijanaši koji su očijukali s Italijom, nego Hrvati, istinski je ljubio svoj rodni grad, živio je za svoj Split i neizmjerno voli ama baš sve splitsko. Velika inženjerova ljubav bilo je i brdo Marjan, kojeg je rado posjećivao u svojim dugotrajnim šetnjama.

Bio je i član društva „Marjan“ osnovanog 1903. godine, koje je u vremenima koja su nailazila mnogo pridonijelo očuvanju opjevanog brda iznad Splita. Poseban doprinos inž. Fabjan Kaliterna daje na pošumljavanju Marjana i drugim aktivnostima.

KALITERNA, Fabjan (Fabijan), arhitekt i športski djelatnik (Split, 20. I. 1886 — Split, 30. I. 1952). Završio gimnaziju u Splitu 1906, diplomirao na Visokoj tehničkoj školi u Pragu 1921. U Splitu je projektirao više od 200 novogradnja ili pregradnja javnih zgrada te većinom stambenih kuća, uglavnom vila. Isprva projektira pod utjecajem regionalne tradicionalne arhitekture i zakašnjeloga secesijskoga stila, naglašavajući slikovitost istaknutom »kulom« i rustičnom obradbom kamena (tri kamene kuće Ferić u Kupališnom prilazu na Bačvicama, 1922). Među prepoznatljivim su elementima i ulazni trijem sa stupovima, prozori ili balkonske lože na l÷k, razvedeni krovovi s crijepom kanalicom i tradicionalno oblikovani dimnjaci. S vremenom se ta stilska slikovitost ublažuje i približava suvremenoj funkcionalnoj arhitekturi, čime se oblikovno osiromašuje i standardizira; rustično obrađen kamen ostaje samo u prizemlju ili na bazi zgrade, a ostali su dijelovi od armiranoga betona (vila Radić na Gripama, 1923). Osobitu pozornost posvećuje udobnosti i funkcionalnosti (udobne terase i balkonske lože, rasvjeta), posebice unutarnjemu rasporedu prostorija, te odnosu zgrade i okolnoga parka s kamenim ogradnim zidom. Postupno zgrade svodi na jednostavne kubične oblike s pokojim prije prepoznatljivim elementom, npr. prozorom na l÷k. Izdvajaju se kuće Paškeš i Aljinović kraj kazališta, Urlić u Solinskoj cesti, Opara i Šakić u Ul. Matije Gupca, Šakić, Kezić i Karaman u Viškoj ul., Koludrović i Dorić na Šetalištu Bačvice, nekoliko kuća (Miletić, Vidak i Kezić) u Zvonimirovoj ul., Mrduljaš na Marjanu, Dvornik u Gospinici, Aljinović na Šperunu i Bonačić na Mejama. Projektirao je više športskih objekata, zgradu »Putnika« na obali (1920, porušena 1943), prvu fazu hotela »Park« na Bačvicama (1921, s V. Ivaniševićem), rustični ogradni zid s ulazom i pristupnim zgradama Meštrovićeve palače na Mejama (1929), stambeno-poslovnu kamenu palaču Trgovačko-obrtničke komore na Matejuški (1930), nadogradnju kata i trijema s istočne strane carinarnice i putničkoga ureda na današnjem Gatu sv. Petra (1929, s A. Kellerom), a posebice se, zbog prilagođenosti krajoliku, izdvaja zgrada Oceanografskoga instituta (danas Institut za oceanografiju i ribarstvo) na rtu Marjana (1933) s tradicionalnim trijemovima. Vodio je izgradnju Doma Veslačkoga kluba »Gusar« u gradskoj luci (1926–27). Izradio je studije za izgradnju zapadne obale splitske luke (1919. i 1940) te sudjelovao u natječaju za Bansku palaču (1930, otkup). Projektirao je ljuštionice riže u Dubrovniku i Rijeci, hotel »Kovačić« u Hvaru i Burzu rada u Dubrovniku (1940). U splitskim novinama Novo doba objavio je stručne rasprave o prostornom uređenju Splita, o Peristilu (1929), regulacijskom planu grada (1939, 1941), novoj luci (1938) i Starom Pazaru (1943–44), a zapažene su njegove polemike i prijedlozi o izgradnji javnih objekata, hotelu (1933), Banskoj palači (1936) i gimnaziji (1937), te o općinskoj zgradi (Hrvatska riječ, 1924). Sudjelovao na izložbi Pola vijeka hrvatske umjetnosti 1938. Dao je karakterističan pečat Splitu između dvaju svjetskih ratova, a neke od gradskih četvrti (npr. Bačvice) zadržale su ugođaj njegove tadašnje arhitekture. — Za studija oduševio se vaterpolom i nogometom; u Splitu je 1908. organizirao prvu vaterpolsku utakmicu, 1911. bio jedan od osnivača NK »Hajduk«, 1913. suorganizator prvoga plivačkoga natjecanja, 1914. začetnik Veslačkoga kluba »Gusar«. Između ratova bio je član Jugoslavenskoga olimpijskoga odbora te suutemeljitelj i član Splitskoga olimpijskoga pododbora. God. 1936. predsjednik je kluba »Hajduk« te član upravnih odbora Splitskoga nogometnoga podsaveza (SNP), Jugoslavenskoga plivačkoga saveza, klubova »Jadran« i »Gusar«. Djelovao i kao savezni nogometni sudac, predsjednik Zbora nogometnih sudaca SNP te plivački, vaterpolski, veslački i atletski sudac. Bio je predsjednik organizacijskoga odbora Europskoga veslačkoga prvenstva 1932. Također se bavio hazenom, atletikom, biciklizmom i zrakoplovstvom. God. 2002. u Splitu je prigodnim skupom obilježena godišnjica njegove smrti. Inspiriran njime i bratom mu Lukom, M. Smoje osmislio je lik inženjera Duje u TV seriji Velo misto (J. Marušić, 1981).

• http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=29967
• http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=17783
• https://hr.wikipedia.org/wiki/Fabjan_Kaliterna
• http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=9464
• http://nogomet.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1354
• http://www.boks-sv-duje.hr/split/fabijen-kaliterna
• http://slobodnadalmacija.hr/Hajduk/tabid/83/articleType/ArticleView...

  ---

  
  

iz MK rođ pod rd. br. 8 -> https://familysearch.org/pal:/MM9.3.1/TH-1971-28340-19058-48?cc=204...

Napomena: upisan je pogrešan datum rođenja 19.1.1886, točan datum rođenja je 20.1.1886 , 1 sat iza ponoći