Začni moje družinsko drevo Welcome to Geni, home of the world's largest family tree.
There are already 515 genealogy profiles with the Vranješ surname on Geni. Join now to find your relatives.

Vranješ Genealogy and Vranješ Family History Information

‹ Nazaj na seznam priimkov

Skupna raba

  • Jozo "Nogavica" Vranješ (c.1855 - d.)
    Postavio Milivoj Vranješ: Preuzeto iz monografije: ŽUPA TIHALJINA, u povodu 100. obljetnice obnove župe (1889-1989), Duvno 1989 - Knjižnica svete baštine – knjiga broj 28 – Izdavač „Sveta baština...
  • Mate - Matuša Vranješ (1855 - c.1940)
  • Miho / Mijo Vranješ (1715 - d.)
    Postavio Milivoj Vranješ: Preuzeto iz monografije: ŽUPA TIHALJINA, u povodu 100. obljetnice obnove župe (1889-1989), Duvno 1989 - Knjižnica svete baštine – knjiga broj 28 – Izdavač „Sveta baština...
  • Toma Vranješ (1775 - d.)
    Postavio Milivoj Vranješ: Izvor: NAŠA OGNJIŠTA (travanj 2009. str. 26): IZ POVIJESNE RIZNICE: Napisao i objavio: Nikola Mandić U Tihaljinu se nastanio Toma, najmlađi sin Ivana sina Mijina, koji j...
  • Vranješ (deceased)

O priimku Vranješ

Postavili: Milivoj Vranješ i Antonija Vranješ

Preuzeto iz monografije: ŽUPA TIHALJINA, u povodu 100. obljetnice obnove župe (1889-1989), Duvno 1989

- Knjižnica svete baštine – knjiga broj 28 –

Izdavač „Sveta baština“ – Duvno, 1989.

Prikupljali i objavili u monografiji: Anđelko Mijatović, Zvonko Kordić, Danijel Alerić, fra Kamilo Milas, Marija Mirković i fra Jozo Zovko

                                           PORIJEKLO PREZIMENA: VRANJEŠ

Starinom su Domančići iz Podgore.

Prezime je nastalo od imena Frane, Franje, Vranje.

Ima ih u Kozicama i Poljicima. U Tihaljini se nalaze u Podgradini, a na Puteševici su najbrojnije prezime.

U maticama ružićke župe spominju se tek nakon godine 1820.

Godine 1853. u Tihaljini i Puteševici bilo je šest obitelji Vranješa.

To je prezime dosta brojno.

Ima ih po otocirna u Dalmaciji, po Hrvatskoj, Slavoniji i Baranji.

Osim u Tihaljinu i Peći, Vranješi s Puteševice, a i iz Tihaljine selili su u SAD, Argentinu, Panamu, Australiju, Njemačku, Split, Kaštela, Makarsku, Poljica, Metković, Trogir, Kunu na Pelješcu...

Još jedan prilog na istu temu:

Izvor: NAŠA OGNJIŠTA (travanj 2009. str. 26):

                        IZ POVIJESNE RIZNICE: Napisao i objavio: Nikola Mandić
 Vranješi su podrijetlom od vrlo staroga i znamenitoga plemena Dumančića, čija je starina u Rakitnu kod Posušja.
   Za Dumančiće znamo više od četiri stoljeća iz crkvenih matica i drugih povijesnih spisa koji se čuvaju u pismohrani Župnoga ureda u Podgori kod Makarske. 
   Naime, matice župe Svih svetih u Podgori započete su i sačuvane od 1621. 
   U njima se već od početka spominju Dumančići nastanjeni u Vrselju, podgorskome zaseoku na padinama Biokova, kuda je kasnije probijena cesta Makarska – Vrgorac. 
   Ovaj se zaselak Vrselje kasnije nazvao Dumančići prema stanovnicima koji u njemu prebivaju sve do naših dana.
   Klerik Jure Dumančić, sin Pavlov bio je svjedok prigodom pisanja oporuke na 18.06.1645. nekoliko dana prije smrti makarskog biskupa fra Bartula Kačića Žarkovića.
   Od Dumančića u Podgori izdvojila su se nova tri prezimena i to: Vranješi, Gareljići i Maleši.
   Grgur Vranješ, starinom Dumančić iz Podgore, čuveni je junak koji je Turcima dosta jada zadavao u vrijeme od 1650. do 1668. kada je i poginuo u jednome sukobu s Turcima kod rijeke Vrljike ispod Imotskoga.
   Kada je 1690. oslobođena Vrgorska krajina ispod turske okupacije, tada su neki pojedinci Dumančići i Vranješi iz Podgore, kao sudionici prigodom oslobođenja, dobili zemlju od mletačkih vlasti u selima oko Vrgorca i tu se nastanili, gdje još uvijek prebivaju njihovi potomci ukoliko se nisu kasnije nekamo odselili, kao što su neki od Vranješa koji su došli u Hercegovinu u sela: Ružiće, Tihaljinu, Dobrič, Humac i Studence, o kojima ćemo ovdje u nastavku govoriti.
   U Ružiće su došli oko 1750. iz Poljica Ivan i Luka, sinovi Mije Vranješa. To doznajemo iz biskupskih popisa Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini. 
   Prvi je obavio 1741. biskup fra Pavo Dragičević kojom prigodom nije zatekao Vranješe, kako u Ružićima tako i u drugim selima Hercegovine. 
   U idućem popisu, što ga je uradio 1768. godine biskup fra Marijan Bogdanović, izkazano je domaćinstvo od osam članova čiji je starješina bio Ivan Vranješ u selu Ružićima. S Ivanom je u domaćinstvu prebivao i njegov mlađi brat Luka.

Još jedan prilog o Vranješima:

Izvor: Monografija "MOJE DRINOVAČKO BRDO", 2009., prof.dr.sc. Anđelko Ađo Opačak

VRANJEŠ

Prezime Vranješ je staro hrvatsko prezime, koje je nastalo od muškog imena (patronima) Franjo, Vranje ili Frane. Starinom su Domančići iz Podgore. Vranješi se spominju širom južne Dalmacije i zapadne Hercegovine. Ima ih u Kozici i Poljicima. U Tihaljini se nalaze u Podgradini, a na Puteševici su najbrojnije prezime. U Župi Ružići žive početkom 19. stoljeća u Selinama –Ružićima.

U Matičnoj knjizi vjenčanih (MKV) za Ružiće (1797-1839) prvi put se 1829. spominje prezime Vranješ s Brda (Drinovačkog).

Naime, 21. listopada 1829. oženio se Mijo Vranješ, sin Tome Vranješa i majke Ive, rođ. Opačak, s Jakom Jurčić iz Ružića od oca Mate i majke Anđe, rođ. Vukojević. Kumovi su im bili Petar Ivandić i Paško Vranješ s Brda.

Istog se dana vjenčao i Paško Vranješ, sin Joze i majke Terezije, rođ. Opačak, s Cvitom Bunoza, kćeri Jakova i Luce, rođ. Lukenda. Kumovi su im bili Ante Ivandić i Mijo Vranješ.

Migracijski smjerovi brđanskih Vranješa išli su prema Slavoniji, Splitu i Makarskoj, ali danas ih ima diljem Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Mnogi su odselili i na druge kontinente, Sjevernu i Južnu Ameriku te Australiju.

Prema popisu tisuću najučestalijih prezimena u Republici Hrvatskoj, a na temelju popisa stanovništva iz 2001., Vranješi se nalaze na 481. mjestu s 1130 nositelja.

Prezime Vranješević spominje se 1670. u Makarskoj („1670. miseca svibnja na 25., u Makarskoj crkvi Blažene Gospe. Ja fra Pavao Šilobradović krsti Dujma sina Jerke Brnjića i njegove žene Jelene. Kum biše Grgur Vranješević“ –Izvod iz Matice krštenih Župe sv. Marije u Makarskoj od 1662-1697, Knjiga I, upis br. 80) ,


a 1671. Vranješ iz Vrdola („1671. na 7. svibnja. Krsti fra Petar Vuković, Ivana sina Filipa Klarevića iz Kotišne. Biše kum Grgur Vranješ iz Vrdola“ - Izvod iz Matice krštenih Župe sv. Marije u Makarskoj od 1666-1740, Knjiga II, upis br. 34).

Naraštaji Vranješa s Drinovačkog Brda po očevoj lozi

U Tevteru od Arača xupe Ruxichke 1851., gdje su upisivani samo muški, za Drinovce, odnosno Brdo, Vranješa uopće nema.


Vjerojatno su Vranješi s Brda (Drinovačkog) često mijenjali mjesto boravka između Dalmacije, odnosno Poljica (Kozičkih), gdje u to vrijeme nije bilo harača, i Brda koje je bilo još uvijek u sastavu Otomanskog Carstva.

Iskorištavali su to i drugi tadašnji žitelji s Brda koji su imali rodbinu u Dalmaciji. Na to ukazuju podaci vjenčanja, koja su primjerice registrirana u Župi Ružići (Roso, Opačak-Kurtović, Ravlić, Akmadžić, Arambašić), a onda su oženjeni odlazili živjeti, primjerice u Mijaca, koji su bili u sastavu Župe Zavojani, ili u Poljica, u Župu Kozica koja su bila u sastavu Makarske biskupije ili u neko drugo mjesto u Dalmaciji.

Te česte migracije i prijelazi povezanih obiteljskih zajednica, uz samu granicu Mletačke Republike i Turske, vjerojatno su bili najviše motivirani oskudnim materijalnim stanjem tih ljudi i izbjegavanjem plaćanja poreza Turcima. Čak se u nekoliko navrata Brdo u Matičnoj knjizi vjenčanih u Ružićima sredinom 19. stoljeća pripisuje Župi Kozica. U narednim godinama (1850-1870), Vranješa nema u maticama koje su za Brdo i Brđane tada vođeni u Župi Ružići.

Prva osoba upisana u Matičnoj knjizi rođenih (MKR) u Drinovcima je Ivan Vranješ, rođ. 1879., od oca Ante (Tase) Vranješ i majke Lucije, rođ. Bukić iz Zasida.

I još jedan prilog o porijeklu prezimena Vranješ:

----------- DOMANDŽIĆ i DUMANČIĆ -> VRANJEŠ

Prezime Domandžić dolazi od domandžija-dumendžija "kormilar." Domandžići su starinom iz Rakitna. Ovo prezime ima više varijanti: Damandžić, Domandžić, Domančić, Dumandžić, Dumančić.


Od njih su nastali Vranješi.


Godine 1852. vjenčao se u Veljacima Petar sin Joze Dumandžića iz Veljaka i Jele Pavlović s Matijom kćeri Ante Pezića Vukojevića. Vjerojatno se Petar uvjenčao i naselio u Klobuku. Ti mladenci su slijedeće godine krstili svoje dijete pod novim prezimenom.


Naime, 1853. krštena je Iva kći Petra Domandžića iz Klobuka i Matije Petrović - Pezić.


Ova obitelj je imala dosta djece, pa ćemo ih ispisati: 1856. krštena je Mara kći Petra Domandžića iz Klobuka i Matije Pezić. Godine 1858. kršten je Ivan sin Petra Domandžića iz Klobuka i Matije Pezić. Godine 1860. kršten je Jozo sin Petra Domančića iz Klobuka i Matije Pezić. Godine 1865. kršten je Ante sin Petra Domandžića iz Klobuka i Matije Pezić. Godine 1868. kršten je Ivan sin Petra Domandžića iz Klobuka i Matije Pezić. Godine 1892. kršten je Tadija sin Joze Domandžića iz Klobuka i Mande Bikić. Godine 1894. kršten je Mate sin Joze Domandžića iz Klobuka i Mande Petrović - Bikić.


Iz rodoslovlja Domandžić, u novije vrijeme Dumandžić, potječe glasoviti dr. Jozo Dumandžić, ministar u Vladi Nezavisne Države Hrvatske.


Jozo je rođen u Klobuku 11. ožujka 1900. od oca Ivana Domandžića i Ive Madunović. On je imao starijeg brata Miju, koji je rođen 1897. i mlađeg Nikolu (1905.). Jozo je studirao i doktorirao (1925.) pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Bio je član ustaške organizacije od 1932., jedan je od organizatora Velebitskog ustanka.


Nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske kratko vrijeme bio je gradonačelnik Zagreba; ministar u svim vladama Nezavisne Države Hrvatske do njezina sloma. U emigraciji blisko je suradivao s dr. Antom Pavelićem. Sudjelovao je u HOP-u.

Preminuo je u Buenos Airesu 9. rujna 1977.

Postavila: Antonija Vranješ, prema: http://klobuk.info/index.php?option=com_content&view=article&id=31&Itemid=50

Još jedan prilog o prezimenu Vranješ:

Podrijetlo

Vranješi su često Hrvati, najvećim dijelom iz Vrgorca, a u manjem broju su i Srbi (iz okolice Vrlike).

Razmjerno najviše Vranješa u proteklih sto godina rođeno je u Poljicima Kozičkim kraj Vrgorca, gdje se svaki šesti stanovnik prezivao Vranješ.

U Hrvatskoj danas živi oko tisuću Vranješa u oko četrsto domaćinstava (466. prezime prema brojnosti). Podjednako ih je bilo i sredinom prošlog stoljeća.

Migracije

Glavni migracijski pravci Vranješa u prošlom stoljeću zabilježeni su iz Vrgorca u Split, iz Gruda (BiH) u Kaštela te iz Gruda (BiH) u Osijek.

Rasprostranjenost

Vranješi su prisutni u svim hrvatskim županijama, u ukupno 100 općina i 146 naselja, pretežito u urbanim sredinama (63%). Danas ih najviše živi u Splitu (140), Makarskoj (120), Osijeku (120), Zagrebu (110) i u Josipovcu kraj Osijeka (60).

http://imehrvatsko.net/namepages/view/family_name/prezime-vranjes